REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4453/2022-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Nataliji Horvatić, u parničnom predmetu tužiteljice AO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Damiru Rudešu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Damir Rudeš, Marijo Rođak i Hrvoje Kalauz u Zagrebu, protiv I. tuženika VO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Petru Ćubeli, odvjetniku u Zagrebu i II. tuženika IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 1. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka i odsutnosti II. tuženika, a po objavi presude dana 22. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovr-10108/16 određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-10108/16 od 17.10.2016.

Nalaže se tuženicima da tužiteljici naknade trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena (članak 29. st. 2. ZOO-a) tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici AO, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi I. tuženiku VO, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.375,00 eura (dvijetisućetristosedmadesetpet eura), u roku od 15 (petnaest) dana, sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 22. srpnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 9. ožujka 2018. ovom sudu podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Ističe da je I. tuženik pokrenuo ovršni postupak poslovni broj Ovr-10108/16 protiv II. tuženika, te da je rješenjem o ovrsi od 17. listopada 2016., određena ovrha prodajom nekretnina sagrađenih na zemljišnoknjižnoj čestici broj 3905/1, u naravi vinograd pustika u [adresa], ukupne površine 200 čhv, upisane u z. k. uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U zemljišnim knjigama, kao vlasnik predmetnih nekretnina upisan je II. tuženik.

Tužiteljica ističe da su predmetne nekretnine njezino vlasništvo. Navodi da je kupoprodajnim ugovorom od 15. prosinca 2002. kupila nekretnine od II. tuženika, te još 2004. godine, podnijela prijedlog za uknjižbu svog prava vlasništva, a koji je prijedlog odbijen rješenjem zemljišnoknjižnog odjela ovog suda iz razloga što nekretnine nisu opisane u skladu sa Zakonom o zemljišnim knjigama. Navodi da je do odbijanja prijedloga tužiteljice za uknjižbu prava vlasništva, došlo isključivo zbog pogreške u pisanju te navodne pogreške u oznaci veličine suvlasničkog dijela koji je predmet kupoprodaje. Ističe i da je podnijela žalbu protiv ovakvog rješenja suda, koja je odbijena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu.

Predlaže proglasiti nedopuštenom ovrhu koja se vodi u predmetu ovog suda poslovni broj Ovr-10108/16, a određenu rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-10108/16 od 17. listopada 2016. Predlaže i obvezati tuženike da joj naknade trošak parničnog postupka uvećan za zateznu kamatu od presuđenja do isplate.

2. I. tuženik je u odgovoru na tužbu tužbeni zahtjev osporio u cijelosti. Ističe prigovor nedostatka pravnog interesa na strani tužiteljice, nedostatak aktivne legitimacije i pravnog osnova, a ujedno osporava i autentičnost, istinitost i vjerodostojnost preslike kupoprodajnog ugovora koji je dostavljen uz tužbu. Ističe da je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu isključivi vlasnik nekretnina bio II. tuženik. Navedeno potvrđuje izvadak iz zemljišne knjige. Kako I. tuženik, kao ovrhovoditelj, nije znao niti imao razloga posumnjati da je zemljišnoknjižno stanje drugačije no što to prikazuje zemljišna knjiga, stekao je i pravo na namirenje svoje tražbine koju ima prema II. tuženiku. Ističe i da iz ugovora na koji se poziva tužiteljica nije jasno što bi bio predmet kupoprodaje, kao niti da li je ispunjen uvjet iz članka 5. tog ugovora – da li je isplaćena kupoprodajna cijena u cijelosti. Ističe da se upisom u zemljišne knjige stječe pravo vlasništva, što tužiteljica nije ishodila, pa nema ni pravo koje bi spriječilo provođenje ovrhe. Ističe da sve i da je tužiteljica ispunila sve ugovorom preuzete obveze, ne može svoja prava suprotstaviti pravu I. tuženika. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tužiteljice da I. tuženiku naknadi trošak postupka.

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u rješenje (list 4 spisa), kupoprodajni ugovor (list 5 do 6 spisa), rješenje (list 7 do 8 spisa), žalba (list 9 do 10 spisa), rješenje (list 11 do 12 spisa), porezno rješenje (list 29 spisa), priznanice (list 30 dom 34 spisa), saslušana je tužiteljica (list 35 do 36 spisa), prvotuženik (list 36 spisa), II. tuženik (list 37 spisa), svjedok DO (list 37 spisa) i pročitan je zk izvadak (list 39 spisa i list 93 do 102 spisa).

4. Temeljem provedenog postupka, cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 133/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP-a), tužbeni zahtjev utvrđen je neosnovanim.

5. U ovom predmetu nije sporno da je u trenutku podnošenja tužbe u zemljišnim knjigama predmetna nekretnina bila upisana kao vlasništvo II. tuženika te da je na istoj određena ovrha radi prisilne naplate potraživanja I. tuženika prema II. tuženiku.

6. Sporno je ima li tužiteljica neko pravo koje sprječava ovrhu na toj nekretnini.

7. Člankom 59. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16 i 73/17, dalje: OZ-a) propisano je da osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom. Tužiteljica je pravomoćnim rješenjem ovog suda upućena u pokretanje ove parnice, jer je navela da je nekretnina na kojoj je određena ovrha, njezino vlasništvo.

8. Na ročištu dana 21. veljače 2019. tužiteljica je iskazala da živi u [adresa], tamo ima kuću i zemljište. Kada je saznala da je zemljište preko puta kupio II. tuženik, kontaktirala ga je te dogovorila da ga ona kupi od njega. Radi se o zemljištu sastavljenom od tri čestice te su sklopili kupoprodajni ugovor. U početku je na toj nekretnini upisano njezino založno pravo, ne zna se točno izjasniti o tome. Sama je vodila poslove, bez odvjetnika a pravno je neuka. Kada je isplatila u cijelosti kupoprodajnu cijenu II. tuženiku, predala je zahtjev za uknjižbom svog vlasništva na istoj nekretnini. Sud joj je u dijelu dopustio uknjižbu, a u dijelu istu odbio jer nisu odgovarali suvlasnički omjeri. Na takvo se rješenje žalila, no sa žalbom nije uspjela. Nakon toga, zemljišnoknjižnom sudu nije podnosila nikakve prijedloge niti je stavljala ikakve upise na predmetnu nekretninu. Mislila je, naime, da ima vremena i da će se sve nekako riješiti. Nekretninu je, nakon što je isplatila cijenu, ogradila. Uočila je kada je I. tuženik sa još nekim ljudima došao razgledati tu nekretninu, čini joj se prošle godine. Rekli su joj da sud ovu nekretninu prodaje, te je angažirala odvjetnika, pa je pokrenuta i ova parnica. Od kupoprodaje nije kontaktirala sa II. tuženikom. Anex ugovora nije sklopila sa II. tuženikom, nakon što se dva puta nije javio na telefon, prestala je zvati.

9. Na istom ročištu I. tuženik, saslušan pred ovim sudom, naveo je da poznaje II. tuženika, pozajmio mu je novce koje mu ovaj nije vraćao. Prilikom zaključenja ugovora o zajmu, predao mu je i zadužnicu pa je u dogovoru sa odvjetnicom pokrenuo ovrhu. Ona je pronašla u zemljišnim knjigama da je II. tuženik vlasnik predmetne nekretnine, a I. tuženik nije znao da je on istu vanknjižno prodao tužiteljici. Da postoje sporovi oko vlasništva nad istom nekretninom saznao je tek u poodmakloj fazi ovrhe. Naime točno je da je tužiteljica prišla njemu, sudskom vještaku i sucu, prilikom očevida za procjenu iste nekretnine u ovrsi te rekla da je ta nekretnina njena. Napomenuo je i da to uzima s rezervom i dan danas jer je predmetna nekretnina njegova zemljišnoknjižno. Nadalje, zna da on ima novaca iako je imovinu prenio na druge osobe. Po njegovom saznanju, u zk izvatku u vrijeme pokretanja ovrhe, nije postojala zabilježba spora ili što slično na predmetnoj nekretnini.

10. I. tuženik IO, naveo je da je još u 90-tima kupio predmetnu nekretninu. Čini mu se 2002., kontaktirao ga je suprug tužiteljice želeći kupiti istu nekretninu, na što je pristao te su sklopili kupoprodajni ugovor. U potpunosti mu je isplaćena cijena za nekretninu, i tu je priču smatrao zatvorenom. Tek kad je 2016., primio rješenje o ovrsi, saznao je da se predmetna nekretnina još vodi kao njegovo vlasništvo o čemu nije imao nikakvih saznanja te je odmah po primitku rješenja o ovrsi nazvao I. tuženika te mu rekao da je tužiteljica kupila nekretninu i uredno isplatila njenu cijenu. I. tuženik je rekao da ga ništa ne zanima, da je vidio gruntovni izvadak te da mu je odvjetnica rekla da je II. tuženik vlasnik. Napomenuo je i da je netočno da ga tužiteljica nije mogla dobiti radi sklapanja anex- a, njegovi kumovi, njeni su prvi susjedi te ga je, ako ne drugačije, mogla kontaktirati putem njih. Također, ne spori da mu je I. tuženik pozajmio novac, te da u vrijeme pokretanja ovrhe nije imao sredstava da mu ih vrati.

11. Svjedok DO iskazao je pred ovim sudom da je njegova supruga kupila predmetnu nekretninu od II. tuženika, isplatila u cijelosti kupoprodajnu cijenu te podnijela prijedlog za uknjižbu. Sa uknjižbom je u dijelu odbijena te su on i supruga, telefonski i osobno, kontaktirali II. tuženika sa molbom da se sklopi Anex. Moguće da njegova supruga nije mogla stupiti u kontakt sa II. tuženikom, no svjedok je s njim stupio u kontakt. Preuzeo je sudsko rješenje kao i papir koji im je sastavio odvjetnik, a u kojem je bilo naznačeno što je potrebno napraviti. Kada mu je predočeno da je njegova supruga navela da odvjetnika nije angažirala sve dok nije saznala da se predmetna nekretnina prodaje putem suda, naveo je da je to drugi predmet. II. tuženik se nije javio vezano za sklapanje Anexa.

12. Temeljem tako provedenih dokaza prvostupanjski sud je u prvotno provedenom postupku, a temeljem čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP-a) dana 24. rujna 2020. donio presudu poslovni broj P-1292/20, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, kao neosnovan.

Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2660/20 od 7. travnja 2021., ukinuta je presuda te je predmet vraćen na ponovni postupak.

13. Navedeno iz razloga jer predmetno rješenje nema razloge o svim odlučnim činjenicama i to posebice o savjesnosti i poštenju ovrhovoditelja, ovdje I. tuženika odnosno o nesavjesnosti i nepoštenju ovrhovoditelja, sve sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. veljače 2018.

14. U ponovljenom postupku sud je 28. veljače 2022. donio rješenje kojim je odbačena tužba iz razloga nedostatka pravnog interesa.

Protiv prvostupanjske odluke tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-990/22 od 7. lipnja 2022., ukinuto je rješenje te je predmet vraćen na ponovni postupak.

15. Stoga je sada, u ponovljenom postupku, sud pristupio utvrđenju i ocjeni činjeničnog stanja uz primjenu materijalnog prava, sukladno pravnom shvaćanju iz prve drugostupanjske odluke, obzirom stranke nisu imale daljnje dokazne prijedloge na okolnost utvrđivanja sporne činjenice (ročište od 1. srpnja 2025., l. 121.-123. spisa).

16. Tijekom ovog postupka došlo je do promjene zemljišnoknjižnog stanja predmetne nekretnine, a što je vidljivo uvidom u podatke zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (l. 93.-102. spisa), na način da je tužiteljica upisana kao zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine označene kao zkč. br. [katastarska čestica], u naravi vinograd [adresa] u [adresa], ukupne površine 62 čhv, temeljem presude na temelju priznanja poslovni broj P-12948/19 od 30. travnja 2020., od 23. veljače 2021.

17. Odredbom čl. 162. ZVDSP-a propisano je da onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju.

18. Sukladno svemu iznesenom, tužiteljica kao predmnijevani vlasnik u trenutku podnošenja ove tužbe, u smislu čl. 166. st. 1. ZVDSP-a, ima pravo u skladu s člancima 59. i 60. OZ-a, tražiti da se ovrha na spornom stanu proglasi nedopuštenom (tako i Vrhovni sud RH u odluci Rev-621/2005 od 2. ožujka 2006.), a sve prema ocjeni pretpostavki u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu odnosno u trenutku podnošenja ove tužbe.

19. Uvidom u zemljišnoknjižni uložak br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] za zkč. br. [katastarska čestica], vidljivo je da je za predmetnu nekretninu kao zemljišnoknjižni vlasnik bio upisan IO, ovdje II. tuženik, do 23. veljače 2021., kada je upisana AO, ovdje tužiteljica te da je ovrha određena rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-10108/16 zabilježena dana 13. listopada 2016., a na čiji prvenstveni red upisa je upisano odnosno izvršena je uknjižba založnog prava ovog suda poslovni broj Ovr-10108/16.

20. Iskaz tužiteljice u dijelu u kojem navodi da je pokušala upisati svoje pravo vlasništva sporne nekretnine temeljem ugovora o kupoprodaji, kao i da nakon toga više nije pokušavala, prihvaća se kao istinit i vjerodostojan obzirom je isti u skladu s drugim dokazima u spisu.

Iskazi I. i II. tuženika u dijelu u kojem se navodi da je II. tuženik obavijestio I. tuženika o otuđenju nekretnine tijekom ovršnog postupka, također se ocjenjuju kao istiniti obzirom se isti podudaraju, ne ulazeću u ocjenu točnog dana saznanja I. tuženika o otuđenju nekretnine jer je dovoljan trenutak koji je nastupio, a to je nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, te uzevši u obzir da njihovim iskazima tužiteljica nije niti prigovarala. U ostalom dijelu iskaze sud nije cijenio jer nisu od utjecaja na odluku suda odnosno predmet spora.

21. Nadalje, odredbom čl. 120. st. 1. ZVDSP-a propisano je da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

22. Obzirom je tužiteljica kupila predmetnu nekretninu temeljem Ugovora kojeg nije upisala u zemljišne knjige (ne ulazeći u razloge odbijenog upisa), a nije stekla vlasništvo te nekretnine na drugi način (temeljem zakona), već je tek temeljem presude temeljem priznanja ishodila upis prava vlasništva u zemljišne knjige dana 23. veljače 2021., to se ova tužba procjenjuje prema ispunjenju pretpostavki za predmnijevanog vlasnika u trenutku podnošenja ove tužbe.

23. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 22. veljače 2018. br. Su-IV-4/18-4 zauzeto je pravno shvaćanje da predmnjevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo.

24. Sukladno odredbi čl. 122. st. 1. ZVDSP-a smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravo stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja (u ovom slučaju podnošenja prijedloga za ovrhu, odnosno upisa zabilježbe ovrhe) zaštitu prema odredbama ZVDSP-a.

Glede pitanja nedostatka dobre vjere taj se prigovor ne može nekome predbacivati samo iz razloga što isti nije istraživao izvanknjižno stanje, pa stoga ni ovrhovoditelj u ovome slučaju nije bio dužan to činiti (čl. 122. st. 3. ZVDSP-a).

25. Pored toga, uvidom u zemljišnoknjižno stanje vidljivo je da u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], nema vidljivih podataka o tužiteljičinom pokušaju upisa prava vlasništva iz 2005. godine, obzirom se radi o pravomoćno odbijenom prijedlogu, sve sukladno pravomoćnom rješenju Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 794/07 od 21. siječnja 2008. (l. 11.-12. spisa).

26. Dakle, da bi ovrhovoditelj mogao ostvariti svoje pravo na namirenje nužno je da na nekretnini koja je predmet ovrhe nije došlo do promjena prava vlasništva prije nego što je došlo do zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama, odnosno da bi tužitelj uspio u sporu nužno je morao dokazati da je on stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini prije upisa zabilježbe ovrhe.

Pravne posljedice zabilježbe predmetne ovrhe su da ovrhovoditelj svoju tražbinu namiri iz nekretnine i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine (čl. 79. st. 2. OZ). Promjena vlasnika nekretnine tijekom ovršnog postupka ne sprječava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao ovršenika.

27. Da bi tužiteljica uspijela u ovome sporu, ona je bila dužna dokazati da ima pravo koje sprječava ovrhu u smislu čl. 55. i čl. 56. OZ-a, odnosno da je I. tuženik kao ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zlouporabio svoje pravo jer je znao, trebao znati da je stvarni vlasnik predmetne nekretnine upravo tužiteljica.

28. U odnosu na ocjenu nepoštenosti i nesavjesnost ovrhovoditelja, ovdje I. tuženika, valja napomenuti da je provedenim dokazima utvrđeno da tužiteljica nije bila upisana kao zemljišnoknjižni vlasnik sve do 2021. godine te da nakon odbijenog prijedloga za upis prava vlasništva tužiteljica više nije pokušavala upisati svoje pravo vlasništva.

Iz iskaza I. i II. tuženika, iako se isti u dijelovima razlikuju, proizlazi da je II. tuženik tek nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, odnosno tek nakon donošenja rješenja o ovrsi od strane suda, saznao da je predmetna nekretnina otuđena, a kojim iskazima odnosno istinitosti istih tužiteljica nije prigovarala, niti je tvrdila suprotno, a i niti se iz izvedenih iskaza može zaključiti da je I. tuženik mogao posumnjati da postoji razlika između izvanknjižnog stanja i stanja u zemljišnim knjigama. Navedena činjenica ukazuje na savjesnost i poštenje ovrhovoditelja u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu.

29. U odluci Rev-602/14 Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo shvaćanje da kupac koji nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora ne uknjiži svoje pravo u zemljišnoj knjizi preuzima rizik da određena prava na toj istoj nekretnini stekne treća osoba.

S obzirom da tužiteljica svoje pravo vlasništva predmetne nekretnine nije upisala u zemljišne knjige do donošenja rješenja o ovrsi odnosno do zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama, nije dokazala postojanje svog prava vlasništva tj. nije dokazala da na nekretnini koja je predmet ovrhe ima pravo koje bi spriječilo ovrhu, a predloženim i provedenim dokazima tužiteljica nije dokazala niti nesavjesnost odnosno nepoštenje ovrhovoditelja, I. tuženika.

30. Odredbom čl. 79. st. 2. OZ-a, propisano je da zabilježbom ovrhe ovrhovoditelj stječe pravo da svoju tražbinu namiri iz nekretnine (pravo na namirenje) i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine.

Naime, moguće je i dopušteno provesti ovrhu odnosno osiguranje protiv treće osobe koja je u trenutku pokretanja ovrhe bila predmnijevani vlasnik nekretnine i koja je tijekom postupka ishodila pravomoćnu sudsku odluku temeljem koje je upisala svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama, ako je ovrhovoditelj bio savjestan i pošten, odnosno nije zloupotrijebio svoje pravo (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-138/24).

31. Stoga je valjalo tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

32. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a, obzirom je tužiteljica izgubila spor u cijelosti, a zahtjev za naknadu parničnih troškova su podnijeli samo tužiteljica i I. tuženik.

Stoga je I. tuženiku priznat trošak sastavljanja odgovora na tužbu temeljem Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje: Tarifa) te trošak zastupanja na ročištima održanim 24. svibnja 2018., 15. listopada 2018., 21. veljače 2019., , 16. srpnja 2020., 3. veljače 2022. i 1. srpnja 2025., za svaku radnju u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife), te trošak zastupanja na ročištima održanim 23. svibnja 2019., 8. srpnja 2019., 7. studenog 2019., za svaku radnju u iznosu od 100,00 eura (obzirom se radi o ročištima koja su odgođena prije raspravljanja, sukladno Tbr.9.toč. 5. Tarife), kao i trošak žalbe od 9. listopada 2020. u iznosu od 200,00 eura, uzevši u obzir da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, uz pripadajući pdv od 25%, što ukupno iznosi 2.375,00 eura.

33. Na tako dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate.

U Zagrebu, 22. srpnja 2025.

Sutkinja:

Natalija Horvatić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u četiri istovjetnih primjeraka u roku od 15 dana od dana objave presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku