Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-297/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Krunoslav Kunštić i Zoran Kurcinak iz Koprivnice, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 4. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice odvjetnika Zorana Kurcinaka i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice SR, na ročištu radi objave i uručenja presude, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu ZPP), 22. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne pojedine ugovorne odredbe Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 51400607-5102595794, javnobilježnički solemniziranog istog dana po JB Ivanu Juršetiću iz Koprivnice, pod brojem OU-159/2005, sklopljenog između tužiteljice - TR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika - Erste&Steiermärkische Bank d.d., Jadranski trg 3A, Rijeka, OIB: 23057039320, kao kreditora, i to u dijelu u kojem je za povrat obveza iz ugovora ugovorena valutna klauzula vezana uz valutu CHF, a osobito:

- čl. 3. (NAMJENA) u dijelu koji glasi: „uz čvrstu valutnu klauzulu.“

- čl. 7. st. 4. (VALUTNA KLAUZULA) koji glasi: „Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi), obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“

tako da navedene odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku - Erste& Steiermärkische Bank d.d., Jadranski trg 3A, Rijeka, OIB: 23057039320, da tužiteljici - TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od ukupno 6.100,20 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od preplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31.12.2007. godine po stopi u visini od 15% godišnje, od 1.1.2008. godine do 31.7.2015. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi u visini koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena te od 30.12.2023. godine do plaćanja po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na:

iznos od 1,60 EUR od 1. svibnja 2007.

iznos od 1,60 EUR od 1. lipnja 2007.

iznos od 1,60 EUR od 1. srpnja 2007.

iznos od 1,60 EUR od 1. kolovoza 2007.

iznos od 1,60 EUR od 1. rujna 2007.

iznos od 1,60 EUR od 1. listopada 2007.

iznos od 1,60 EUR od 1. studenoga 2007.

iznos od 1,60 EUR od 1. prosinca 2007.

iznos od 1,60 EUR od 1. siječnja 2008.

iznos od 14,64 EUR od 1. kolovoza 2009.

iznos od 15,38 EUR od 1. rujna 2009.

iznos od 15,38 EUR od 1. listopada 2009.

iznos od 15,38 EUR od 1. studenoga 2009.

iznos od 55,31 EUR od 1. travnja 2011.

iznos od 100,58 EUR od 1. svibnja 2011.

iznos od 103,24 EUR od 1. lipnja 2011.

iznos od 103,24 EUR od 1. srpnja 2011.

iznos od 155,48 EUR od 1. kolovoza 2011.

iznos od 155,48 EUR od 1. rujna 2011.

iznos od 155,48 EUR od 1. listopada 2011.

iznos od 158,29 EUR od 1. studeni 2011.

iznos od 158,29 EUR od 1. prosinca 2011.

iznos od 158,29 EUR od 1. siječnja 2012.

iznos od 158,29 EUR od 1. veljače 2012.

iznos od 158,29 EUR od 1. ožujka 2012.

iznos od 158,29 EUR od 1. travnja 2012.

iznos od 158,29 EUR od 1. svibnja 2012.

iznos od 158,29 EUR od 1. lipnja 2012.

iznos od 158,29 EUR od 1. srpnja 2012.

iznos od 158,29 EUR od 1. kolovoza 2012.

iznos od 158,29 EUR od 1. rujna 2012.

iznos od 158,29 EUR od 1. listopada 2012.

iznos od 158,29 EUR od 1. studenoga 2012.

iznos od 158,29 EUR od 1. prosinca 2012.

iznos od 59,07 EUR od 1. travnja 2013.

iznos od 157,90 EUR od 1. svibnja 2013.

iznos od 157,90 EUR od 1. lipnja 2013.

iznos od 157,90 EUR od 1. srpnja 2013.

iznos od 157,90 EUR od 1. kolovoza 2013.

iznos od 157,90 EUR od 1. rujna 2013.

iznos od 157,90 EUR od 1. listopada 2013.

iznos od 157,90 EUR od 1. studenoga 2013.

iznos od 157,90 EUR od 1. prosinca 2013.

iznos od 157,90 EUR od 1. siječnja 2014.

iznos od 162,50 EUR od 1. veljače 2014.

iznos od 31,90 EUR od 1. lipnja 2014.

iznos od 147,33 EUR od 1. srpnja 2014.

iznos od 147,33 EUR od 1. kolovoza 2014.

iznos od 147,33 EUR od 1. rujna 2014.

iznos od 147,33 EUR od 1. listopada 2014.

iznos od 147,33 EUR od 1. studenoga 2014.

iznos od 147,33 EUR od 1. prosinca 2014.

iznos od 13,31 EUR od 1. lipnja 2015.

iznos od 136,09 EUR od 1. srpnja 2015.

iznos od 136,10 EUR od 1. kolovoza 2015.

iznos od 136,10 EUR od 1. rujna 2015.

sve do plaćanja, i sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice radi isplate iznosa od 441,84 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na:

iznos od 413,04 EUR od 1. listopada 2005.

iznos od 1,60 EUR od 1. studeni 2005.

iznos od 1,60 EUR od 1. prosinca 2005.

iznos od 1,60 EUR od 1. siječnja 2006.

iznos od 1,60 EUR od 1. veljače 2006.

iznos od 1,60 EUR od 1. ožujka 2006.

iznos od 1,60 EUR od 1. travnja 2006.

iznos od 1,60 EUR od 1. svibnja 2006.

iznos od 1,60 EUR od 1. lipnja 2006.

iznos od 1,60 EUR od 1. srpnja 2006.

iznos od 1,60 EUR od 1. kolovoza 2006.

iznos od 1,60 EUR od 1. rujna 2006.

iznos od 1,60 EUR od 1. listopada 2006.

iznos od 1,60 EUR od 1. studenoga 2006.

iznos od 1,60 EUR od 1. prosinca 2006.

iznos od 1,60 EUR od 1. siječnja 2007.

iznos od 1,60 EUR od 1. veljače 2007.

iznos od 1,60 EUR od 1. ožujka 2007.

iznos od 1,60 EUR od 1. travnja 2007.

sve do plaćanja.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.487,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja 22. srpnja 2025. do plaćanja po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 8. svibnja 2023. podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi Ugovora o kreditu 2402006-1031262160/5102595794, solemniziranog po javnom bilježniku Ivanu Juršetiću pod brojem OU-159/2005, sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i to u dijelu u kojem je za povrat obveza iz ugovora ugovorena valutna klauzula vezana uz valutu CHF te radi isplate novčanog iznosa kojeg je tuženik stekao na temelju navedenih ništetnih ugovornih odredbi i to u iznosu od 6.570,31 eur/49.503,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom od pretplate svakog pojedinog anuiteta do plaćanja.

1.1.Tužiteljica je u tužbi navela da je kao korisnik kredita 1. rujna 2005. s tuženikom sklopila predmetni Ugovor o kreditu kojim joj je odobren i isplaćen stambeni kredit u iznosu od 62.100,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunato po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj, što je na dan isplate kredita 5. rujna 2005. iznosilo 297.955,80 kn. Navodi da je ugovorena obročna otplata kroz 120 mjeseci u mjesečnim anuitetima uz valutnu klauzulu CHF i uz ugovorenu promjenjivu kamatu u skladu s važećim odlukama Banke kao kreditora, a kamata je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,5 %. Tužiteljica je kredit otplatila u cijelosti.

1.2. Tužiteljica smatra da su predmetnim Ugovorom o kreditu povrijeđena njezina prava kao potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene, a time i ništetne ugovorne odredbe, kako odredbu koja se odnosi na ugovorenu kamatnu stopu koju tuženik može jednostrano mijenjati prema svojim odlukama tako i odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutnu klauzulu kojom je vraćanje kreditnih anuiteta, a time i vraćanje kredita, vezano uz CHF, zbog čega smatra da ponašanje tuženika u ugovornom odnosu predstavlja nepoštenu poslovnu praksu.

1.3. Tužiteljica se poziva na presude donesene u sporu povodom kolektivne tužbe koju je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u Republici Hrvatskoj, između ostalih i tuženika.

1.4. U tužbi se navodi da je predmet tužbe ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF za koju tužiteljica smatra da je u predmetnom ugovornom odnosu od strane tuženika prema njoj kao potrošaču primijenjena nedopušteno slijedom čega je ta odredba ništetna pa tužiteljica ima pravo na novčano obeštećenje – restituciju koju potražuje tužbom.

1.5. Tužiteljica navodi da je tuženik prilikom sklapanja Ugovora o kreditu koristio nedovoljno razumljive ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a da prije toga nije tužiteljici pojasnio posljedice i doseg takvih odredbi po nju kao potrošača. Navodi se da je tuženik u fazi pregovaranja i komuniciranja s tužiteljicom istoj prepustio dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi tužiteljica mogla razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF i sve rizike koje nose takve ugovorne odredbe, s tim da je priroda i specifičnost valute CHF bila poznata tuženiku u trenutku pregovora i sklapanja Ugovora. Navodi da je tuženik svjesno propustio informirati tužiteljicu kao korisnika kredita, što je dovelo do toga da su ugovorne odredbe u dijelu ugovorene valutne klauzule u CHF nepoštene i nedopuštene te time i ništetne.

1.6. Tužiteljica se poziva na pravomoćna utvrđenja u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., Presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. kojima je pravomoćno utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača te da su odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak nepoštene i nedopuštene, a uslijed toga ništetne.

1.7. Tužiteljica je konačni tužbeni zahtjev postavila nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 11. lipnja 2025., kojim je specificirala dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu i zatražila od tuženika isplatu iznosa od 6.542,04 eura sa zonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose preplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prije svega prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda za suđenje u ovoj pravnoj stvari, a sud je rješenjem br. P- 297/2023-6 od 30. studenoga 2023. odbio tuženikov prigovor kao neosnovan i to je rješenje postalo pravomoćno.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbe i postavljenih tužbenih zahtjeva i predlaže da sud tužbene zahtjeve odbije kao neosnovane.

3.1. Tuženik navodi da tužiteljica pogrešno smatra da bi u ovoj stvari uživala zaštitu s osnova Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o potrošačkom kreditiranju jer predmetni Ugovor o kreditu nije potrošački kredit u smislu odredbi navedenih Zakona već se radi o kreditu čija je svrha bila adaptacija i uređenje poslovnog prostora odnosno prenamjena obiteljske kuće u poslovni prostor. Tuženik navodi da je sredstvima kredita adaptiran i uređen poslovni prostor na adresi [adresa], na kojoj se nalazi trgovačko društvo Ivas d.o.o., knjigovodstveni ured čiji je vlasnik tužiteljica. Navodi da je tužiteljica ugovorila predmetni kredit s ciljem obavljanja poduzetničke djelatnosti pa se tužiteljica ne može smatrati potrošačem jer je za definiranje potrošača odlučna namjena pravnog posla. Osim toga, da bi u pravnom poslu ugovorna strana mogla ostvariti zaštitu po Zakonu o zaštiti potrošača nužno je da taj pravni posao nije namijenjen njezinom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Stoga tuženik smatra da se tužiteljica ne može pozivati na stajališta zauzeta u kolektivnom sporu i praksi suda Europske unije i ne uživa pravnu zaštitu koju zakon predviđa potrošačima.

3.2.Tuženik ističe i prigovor zastare, navodeći da je cjelokupno potraživanje tužiteljice u zastari jer se na zahtjev za isplatu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužiteljica izvršila po uvećanim anuitetima, a u konkretnom slučaju je prošlo više od tri godine od plaćanja.

3.3. Tuženik navodi da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF bila razumljiva tužiteljici koja je bila svjesna ekonomskih posljedica ugovaranja takve odredbe te su tužiteljici bile dostupne sve informacije, prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora na način da je mogla shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Navodi da su tužiteljici prilikom savjetovanja u banci predočeni obrasci u kojima je pojašnjavan pojam valutne klauzule i promjena tečaja stranih valuta za koje je vezana valutna klauzula koja utječe na promjenu iznosa povrata kredita u kunama. Navodi se da je tuženik potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli na više različita načina te je postojalo dovoljno informacija temeljem kojih bi tužiteljica mogla razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz CHF te je tužiteljica bila obaviještena o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezano za CHF.

3.4. Tuženik navodi da je i Banka imala obvezu u CHF te nije imala namjere usmjerene ka ostvarivanju ekstra profita.

3.5. Navodi da je tužiteljica dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa, pristala na rizik promjenjivosti tečaja, a što je razvidno iz činjenice da se u ponudi tuženika nisu nalazili samo ugovori o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, a različiti financijski proizvodi imali su različite uvjete. Osim toga, rizik promjenjivosti tečaja odnosi se i na svaku drugu valutu u odnosu na kunu, a razvoj tečaja strane valute nije moguće unaprijed predvidjeti. Tuženik smatra da ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže uz valutu CHF nije nepoštena i ne predstavlja nerazumljivu odredbu već je jasna, lako uočljiva i razumljiva.

3.6. U pogledu tijeka zatraženih zakonskih zateznih kamata, tuženik navodi da pod uvjetom da sud smatra da potraživanje tužiteljice nije zastarjelo, tužiteljica nije ovlaštena potraživati zakonske zatezne kamate od plaćanja svakog anuiteta nego slijedeći dan od pravomoćnosti presude kojom je pružena kolektivna zaštita.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor radi prijeboja. Tuženik je naveo ako bi sud utvrdio ništetnom pobijanu odredbom o valutnoj klauzuli tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnova otplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 6.019,59 kn odnosno 798,94 EUR (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja).

4.1.Tužiteljica je navela da je prigovor radi prebijanja neosnovan jer je tužbeni zahtjev radi isplate već umanjen za negativne razlike kod pojedinih anuiteta ( kada je tečaj bio manji od početno ugovorenog). Podredno, u odnosu na istaknuti prigovor tužiteljica je istaknula prigovor zastare, te osporava i pravo na tijek zateznih kamata jer je tuženik nepošteni stjecatelj.

4.2. Nakon provedenog financijskog vještačenja i nakon što je tužiteljica podneskom od 12. lipnja 2025. postavila konačni tužbeni zahtjev, tuženik je na ročištu glavne rasprave 4. srpnja 2025. naveo da ne ističe prigovor radi prijeboja s obzirom da je vještak u nalazu i mišljenju već uzeo u obzir potplaćene i povlaštene anuitete, a tužiteljica je konačni tužbeni zahtjev postavila na temelju takvog nalaza vještaka.

5. Radi utvrđenja spornih činjenica u dokaznom postupku saslušana je tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja, saslušani su svjedoci ER i IR, pročitane su priložene isprave: Ugovor o kreditu broj 2402006-

1031262160/51400607-5102595794 sklopljen između d.d. Erste&Steiermärkische Bank d.d. kao banke te korisnika kredita i založnog dužnika TR, sudužnika i založnog dužnika BR, od 1. rujna 2005. solemniziran po javnom bilježniku Ivanu Juršetiću iz [adresa] 1. kolovoza 2005. pod brojem OU- 159/2005 (str. 8-14), izvršen je uvid u priloge tužiteljice – izvadak iz zemljišne knjige (str. 15-17), otplatni plan od 3.5.2011. (str. 18), obavijest o promjeni kamatne stope od 1.4.2009. (str. 19), otplatni plan od 1.4.2009. (str. 20-21), obavijest o promjeni kamatne stope od 1.4.2009. (str. 22-23), obavijest o promjeni kamatne stope od 3.5.2011. (str. 24-25), obavijest o promjeni kamatne stope od 6.10.2011. (str. 26-27), otplatni plan od 6.10.2011. (str. 28), obavijest o promjeni uvjeta po kreditu od 8.1.2008. (str. 29 i 30), obavijest o povećanju kamatne stope (str. 31), obavijest o promjeni kamatne stope od 12.10.2010. (str. 32-33), otplatni plan od 12.10.2010. (str. 34), obavijest o kreditu od 15.1.2014. (str. 35), otplatni plan od 15.1.2014. (str. 36), obavijest o usklađivanju kamatne stope od 30.12.2013. (str. 37), otplatni plan za kredit od 18.3.2019. (str. 38-41), pregled prometa po partiji kredita 5102595794 za razdoblje od 5.9.2005. do 25.3.2016. (str. 42-50), izvršen je uvid u priloge tužiteljice (str. 51-327), izvršen je uvid u priloge tuženika (str. 345-364, 365-366, 367-375), Informacija pojam "valutna klauzula" i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom (str. 376-380), izvršen je uvid u priloge tuženika (str. 381-382, 383-385, 386-391), priopćenje za javnost HNB od 21. siječnja 2015. (str. 392-402), izvršen je uvid u priloge tuženika (str. 403-451, 452-458, 459-474), izvršen je uvid u povijesni izvadak iz sudskog registra za Ivas d.o.o. [adresa] (str. 475-478), izvršen je uvid u priloge tuženika (479), pročitan je ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen između TR kao zakupodavca i Ivas d.o.o. [adresa] kao zakupoprimca od 1.1.2004. (str. 480), izvršen je uvid u građevinsku dozvolu od 22. srpnja 2005. (str. 481-482), izvršen je uvid u priloge tužiteljice (str. 484-486), izvršen je uvid u priloge tuženika (str. 500-522), izvršen je uvid u izvadak iz sudskog registra (str. 523- 594), izvršen je uvid u priloge tužiteljice: elaborat ing. ĐR s prilozima (str. 607-623), izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige (str. 624-625), izvršen je uvid u u kopiju katastarskog plana (str. 626), izvršen je uvid u glavni projekt – knjiga 1 od svibnja 2005. (str. 627-631), lokacijsku dozvolu od 4. svibnja 2005. (str. 632-636), izvršen je uvid u kopiju katastarskog plana (str. 637-638), dopis Komunalca od 3. svibnja 2005. (str. 639), prikaz instalacija (str. 640), posebni uvjeti Hrvatskog telekoma od 21. travnja 2005. (str. 641), posebni uvjeti građenja od 19. travnja 2005. (str. 642-643), izvršen je uvid u prilog (str. 644), dopis HEP distribucija d.o.o. DP Elektra Koprivnica od 20. travnja 2005. (str. 645), izvršen je uvid u priloge tužiteljice (str. 646-647) – situacija, dopis Grada Koprivnice od 19.4.2005. (str. 648), izvršen je uvid u priloge tužiteljice (str. 649), I. arhitektonski projekt od svibnja 2005. (str. 650- 679), situacija na kopiji katastarskog plana (str. 680), uvjerenje za uporabu građevine Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, prostorno uređenje i zaštitu okoliša od 20. rujna 2012. (str. 681-682), kopija katastarskog plana (str. 683), izvršen je uvid u fotografije (str. 684-685), izvršen je uvid u izvod iz katastarskog plana od 4.9.2024. (str. 694), provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo KR te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka od 9. svibnja 2025. (str. 711-723) i vještak je saslušan na ročištu glavne rasprave (str. 736).

5.1. Odbijen je dokazni prijedlog tužiteljice za provođenje očevida na nekretnini jer sud smatra da se s obzirom na ostale predložene i provedene dokaze izvođenjem tog dokaza ne bi utvrdile nove relevantne činjenice za predmet spora.

6. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

7. Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele i izvodio dokaze koje su stranke predložile, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. ZPP-a.

8. Nesporno je tijekom postupka utvrđeno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 1. rujna 2005. sklopili Ugovor o kreditu broj: 2402006- 1031262160/5102595794, solemniziran po javnom bilježniku Ivanu Juršetiću pod brojem OU-159/2005 dana 1. kolovoza 2005..

9. Među strankama je sporan osnov tužbenog zahtjeva, činjenica statusa tužiteljice kao potrošača, informiranost tužiteljice kao korisnika kredita odnosno postupanje tuženika u fazi pregovora i sklapanja Ugovora te je li Banka pružila potrošaču sve potrebne informacije o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, tijek zakonske zatezne kamate te je li u konkretnom slučaju nastupila zastara tužiteljičine tražbine.

10. Predmetni Ugovor o kreditu odnosi se na iznos kredita od 62.100,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj, kako to proizlazi iz čl. 2. Ugovora.

11. Prema odredbi čl. 3. Ugovora o kreditu ugovorena je namjena kredita i to: stambeni krediti građana preko tri godine uz čvrstu valutnu klauzulu, kredit za izgradnju i adaptaciju stambenog prostora.

12. Između stranaka je sporna činjenica ima li tužiteljica status potrošača.

13. Tuženik tvrdi da postoje okolnosti koje na strani tužiteljice otklanjaju svojstvo potrošača u smislu Zakona o potrošačkom kreditiranju te tvrdi da je predmetni kredit bio namijenjen poduzetničkoj djelatnosti tužiteljice, odnosno da je sredstvima kredita adaptiran i uređen poslovni prostor na adresi na kojoj se nalazi trgovačko društvo Ivas d.o.o. čiji je vlasnik tužiteljica.

14. Tužiteljica tvrdi da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru i da je predmetni Ugovor o kreditu sklopila kao potrošač. Tužiteljica potvrđuje da obavlja vlastitu poslovnu djelatnost odnosno da je vlasnica i osnivač trgovačkog društva Ivas d.o.o. koje se bavi knjigovodstvenim poslovima, no tvrdi da sredstva realizirana iz predmetnog kredita nisu niti djelomice utrošena za tu poslovnu djelatnost, a ni za adaptaciju poslovnog prostora navedenog trgovačkog društva, već isključivo za izgradnju novog stambenog prostora.

14.1. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj je predmetni kredit bio potreban za izgradnju nove obiteljske kuće za koju je dokumentacija bila gotova prije sklapanja Ugovora o kreditu te je uz ostalu dokumentaciju u banku nosila građevinsku dozvolu za kuću i troškovnik projektanta, s tim da je tražila kredit u manjem iznosu od onoga što je bilo navedeno u troškovniku jer su suprug i ona imali ušteđevinu. Tužiteljica navodi da je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bila vlasnica ili suvlasnica trgovačkog društva Ivas koje je obavljalo poslovnu djelatnost u dvorišnom objektu, a nakon preseljenja tužiteljice s obitelji u novu kuću navedeno je trgovačko društvo poslovnu djelatnost obavljalo u staroj kući iz koje su oni iselili, s tim da na istoj nisu izvođeni građevinski radovi u svrhu prenamjene stambenog prostora u poslovni prostor.

14.2. Tužiteljica je predložila da se radi utvrđenja navedenih činjenica pročitaju isprave s fotodokumentacijom koje je dostavila. Na temelju sadržaja dostavljenih isprava i priloženih fotografija proizlazi da je u dvorišnom dijelu nekretnine izgrađena zasebna nova stambena građevina – obiteljska kuća, dok je ulična kuća prenamijenjena u poslovni prostor za trgovačko društvo Ivas d.o.o., a srušen je pomoćni dvorišni objekt u kojem je navedeno trgovačko društvo ranije poslovalo.

14.3. Na okolnost potrošačkog karaktera Ugovora o kreditu odnosno za što su korištena sredstva kredita, na okolnost izgradnje stambenog prostora te prenamjene poslovnog prostora i u vezi sredstava za financiranje navedenog, tužiteljica je preložila saslušanje supruga BR. Također je i tuženik predložio saslušanje svjedoka BR na okolnost naravi kredita. Sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka BR, a iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da je svjedok potvrdio navode tužiteljice da je na temelju predmetnog Ugovora o kreditu realiziran kredit za izgradnju nove obiteljske kuće i sredstva kredita su u cijelosti iskorištena za tu namjenu, a nakon izgradnje nova kuća je korištena isključivo za stanovanje tužiteljice s obitelji. Svjedok navodi da je trgovačko društvo Ivas ranije obavljalo poslovnu djelatnost u dvorišnom objektu, a nakon njihovog preseljenja u staroj kući, te sredstva kredita nisu iskorištena za građevinske radove na staroj kući niti na dvorišnom objektu u kojem je ranije djelatnost obavljalo trgovačko društvo Ivas.

15. Tuženik je predložio da se na okolnost naravi kredita, uz svjedoka BR, sasluša i svjedok IR.

15.1. Iz iskaza svjedoka IR, nesporno direktora tuženikove Filijale u [adresa], proizlazi da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu radila kao kreditni savjetnik za građanstvo i potpisala je predmetni Ugovor o kreditu kojim je odobren kredit za adaptaciju stambenog prostora, dok sama namjena navedena u ugovoru kao "kredit za izgradnju i adaptaciju stambenog prostora" ne znači da je kredit odobren i za adaptaciju već je to samo naziv kredita. Svjedok navodi da nema saznanja na što je konkretno tužiteljica potrošila iznos kredita koji joj je Banka isplatila na račun, s tim da potvrđuje da je tužiteljica dostavila banci troškovnik projektanta te navodi da postoji mogućnost da se odobri kredit u iznosu manjem od priloženog troškovnika ako klijent ima vlastita sredstva za investiciju, ali se svjedok ne sjeća konkretnog slučaja. No, svjedok IR navodi da je tužiteljica u konkretnim slučaju predala zahtjev za kredit kao fizička osoba, predračuni i računi su glasili na fizičku osobu, te je iznos kredita koji je isplaćen na račun tužiteljice ista mogla koristiti kako je htjela.

16. Sud je na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza utvrdio da u konkretnom slučaju tužiteljica ima status potrošača.

16.1. Zaštita od nepoštenih ugovornih uvjeta ne dozvoljava razlikovanje potrošača po kriteriju nužnosti sklapanja ugovora i dok god fizička osoba sklapa s trgovcem ugovor koji izlazi iz okvira njezine poslovne djelatnosti riječ je o potrošačkom ugovoru, a gospodarska svrha ugovora nije odlučna.

16.2. Prema ocjeni suda, tuženik nije dokazao da je tužiteljica predmetni Ugovor o kreditu sklopila u okviru svoje poslovne djelatnosti. Analizirajući sve provedene dokaze sud je utvrdio da tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da je svrha sklapanja Ugovora o kreditu bila namijenjena zanimanju tužiteljice, odnosno da je kredit bio namijenjen njezinoj poduzetničkoj djelatnosti. Adresa [adresa] je adresa na kojoj tužiteljica ima prijavljeno prebivalište, a činjenica da trgovačko društvo Ivas d.o.o. ima prijavljeno sjedište na istoj adresi prema ocjeni suda nije dokaz da je nova kuća čija je izgradnja financirana kreditom (uz ušteđevinu tužiteljice i njezinog supruga) namijenjena poslovnoj djelatnosti, jer je na temelju uvjerljivih iskaza tužiteljice i svjedoka BR utvrđeno da je trgovačko društvo Ivas d.o.o. ranije obavljalo poslovnu djelatnost u dvorišnom objektu, a nakon preseljenja tužiteljice s obitelji u novu kuću isto je obavljalo djelatnost u staroj kući koja ima kbr. 9, dok nova kuća nema kućni broj, s tim da su svi objekti na istoj građevinskoj parceli sastavljenoj od nekoliko katastarskih čestica.

17. Nesporno je utvrđeno da je kredit otplaćen u cijelosti.

17.1. Prema praksi Europskog suda za pojam "potrošača" nije odlučno je li potrošački ugovor prestao.

18. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula vezana uz valutu CHF, a osobito u čl. 3. (namjena) u dijelu koji glasi: "uz čvrstu valutnu klauzulu" te u čl. 7. st. 4. "Valutna klauzula: "Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi), obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja".

19. Odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO5) propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

20. Predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je 1. rujna 2005. pa se na pitanje ništetnosti primjenjuju i odredbe Zakona o zaštiti potrošača potrošača („Narodne novine“, broj 93/03, dalje: ZZP/03), kojim je u čl. 81. propisano da se nepoštenom ugovornom odredbom smatra ona o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

21. Suprotno stajalištu tužiteljice, tuženik je tvrdio da zaključci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u postupku kolektivne zašite potrošača nisu primjenjivi na konkretni slučaj.

22. Budući da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru, prema ocjeni suda na odluku u ovom postupku od utjecaja je činjenica da je predmet kolektivnog spora koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između „Potrošača“ – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i osam banaka, između ostalih i tuženika, u predmetu P-1401/12 bila zaštita potrošača od korištenja ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF i odredbe kojom je ugovorena redovna kamata promjenjiva čija je stopa tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora.

22.1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrđena je ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i ništetnost ugovornih odredbi o kamatnoj stopi promjenjivoj na osnovu jednostrane odluke banke u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koje je sud ocijenio netransparentnim i nepoštenim, a presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. potvrđena je citirana presuda u dijelu kojim je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava koji se odnose na ništetnost promjenjive kamatne stope, a pravno shvaćanje tog suda podržao je i Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u ponovnom postupku je potvrđena prvostupanjska presuda i u dijelu u kojem je sud utvrdio da je svaki pojedini tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača korištenjem ugovornih odredbi kojima je otplatu glavnice kredita vezao uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je revizija kreditora protiv dijela presude kojim je potvrđena nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu.

23. Sud je i u ovom postupku provodio dokaze radi utvrđenja jesu li ispunjene pretpostavke za ništetnost ugovornih odredbi koje se odnose na primjenu valutne klauzule vezane uz CHF.

24. Sud je tijekom postupka na okolnost pregovora i sklapanja Ugovora saslušao tužiteljicu. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je službenici banke predočila da traži kredit u iznosu od 40.000,00 eura, na što joj je ista odgovorila da je na kredit uz valutnu klauzulu u CHF manja kamatna stopa, a također je od strane banke procijenjeno da je tužiteljica rizični klijenti jer su ona i suprug radili u maloj firmi – trgovačkom društvu Ivas te joj banka može odobriti jedino kredit uz primjenu valutne klauzule u CHF. Tužiteljica je navela da je kao ekonomist bila svjesna činjenice da se tečaj može mijenjati iako je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu CHF bio stabilna valuta. Navodi da banka nije odobravala kredite uz fiksnu kamatnu stopu već isključivo uz promjenjivu kamatnu stopu, ali tužiteljici nije bilo poznato o čemu konkretno ovisi kamatna stopa i na temelju čega se izračunava. Tužiteljica navodi da je u banci nitko nije upozorio na valutni rizik, a za predmetni kredit se ne bi odlučila da je znala ili mogla predvidjeti da postoji mogućnost takvog porasta rate kredita kakav se je dogodilo u konkretnom slučaju, s obzirom da je prema otplatnom planu rata kredita iznosila 3.000,00 kn, a s vremenom je rata porasla na preko 4.000,00 kn mjesečno.

25. Suprotno tvrdnji tužiteljice, tuženik tvrdi da su tužiteljici bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu na način da je mogla shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže uz valutu CHF.

25.1.Tuženik je na okolnost informiranosti tužiteljice prilikom sklapanja Ugovora o kreditu predložio saslušanje svjedoka IR. Iz iskaza svjedoka IR proizlazi da se ne sjeća razgovora koji je vodila s tužiteljicom prije sklapanja Ugovora o kreditu. Stoga nisu odlučne ni tvrdnje svjedoka da je u navedeno vrijeme Erste banka imala u ponudi stambene kredite uz valutnu klauzulu u EUR i CHF te da je na klijentu bilo da izabere. Iz iskaza svjedoka proizlazi da u 2005. godini Banka nije nudila stambene kredite uz fiksnu kamatnu stopu.

26. Sud je na temelju analize svih provedenih dokaza utvrdio da tuženik, na kojem je u tom dijelu teret dokaza u smislu odredbi čl. 219. ZPP-a, tijekom postupka nije dokazao da je tužiteljici dao odgovarajuće informacije o spornim ugovornim odredbama prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu.

27. Također je sud na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza utvrdio da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF sadržane u Ugovoru o kreditu nepoštene jer su iste sastavljene unaprijed u tipskom ugovoru, a kreditor prije ni u vrijeme sklapanja Ugovora nije tužiteljici kao korisniku kredita pojasnio posljedice i doseg ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli za nju i nije dao tužiteljici sve potrebne informacije na temelju kojih bi tužiteljica mogla razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose za nju kao potrošača. Sud je utvrdio da je položaj tužiteljice prilikom sklapanja Ugovora o kreditu u tom smislu bio slabiji, jer je tužiteljica pristupila sklapanju tog pravnog posla bez potrebnog znanja o financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na valutnu klauzulu u CHF, a tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužiteljici u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentirano. Činjenica da je tužiteljica po zanimanju ekonomist prema ocjeni suda nije odlučna, jer je utvrđeno da se tužiteljica ne bavi bankarskim poslovanjem te da je tuženik u konkretnom slučaju u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru unio navedene ugovorne odredbe na koje tužiteljica nije mogla utjecati pa je tuženik prilikom sklapanja Ugovora postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.

28. Budući da su odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak protivne prisilnim propisima, jer je banka tužiteljici kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravni položaj i koje uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, sud je primjenom citiranih zakonskih odredbi utvrdio da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i prema tome ništetne pa je presuđeno kao u točki I. izreke ove presude.

29. Tužiteljica tužbom traži povrat više plaćenog iznosa zbog navedenih ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu i tvrdi da ima pravo na povrat preplaćenih mjesečnih anuiteta kredita od početka otplate, dok tuženik smatra da tužiteljica nema pravo na bilo kakvo potraživanje.

30. Radi utvrđenja visine tražbine tužiteljice, tijekom postupka je provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo KR, koja je dostavila pisani nalaz i mišljenje od 9. svibnja 2025. te se je usmeno očitovala na ročištu glavne rasprave.

30.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka, kao objektivan i u skladu s pravilima struke, jasan i neproturječan te istome nije prigovorila tužiteljica, a tuženik nije imao prigovora na matematički izračun.

31. Na temelju priloženih isprava i nalaza financijskog vještaka utvrđeno je da je kredit tužiteljici isplaćen 5. rujna 2005. po tečaju koji je iznosio 4,798000 kn za 1 CHF.

32. Prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka KR tužiteljica je tuženici zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate (korištenja) kredita više platila 6.542,04 eura, a detaljni izračun prezentiran je u Tabelama 1. i 2. pisanog nalaza. U nalazu vještaka je izričito navedeno da su u izračun uključene i negativne tečajne razlike koje su iskazane kao negativni brojevi u koloni 7. tabele 2. u razdoblju od 1. veljače 2008. do 1. veljače 2009..

33. Budući da je sud utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu od 1. rujna 2005. o valutnoj klauzuli u CHF, proizlazi da tužiteljica osnovano od tuženika potražuje povrat iznosa koji je tuženik primio na temelju ništetnog dijela ugovora, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a, kako je to naprijed obrazloženo.

34. Tuženik je istaknuo prigovor zastare tražbine tužiteljice, a tužiteljica smatra da je prigovor neosnovan.

35. U konkretnom slučaju primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a.

36. Sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju tuženikov prigovor zastare djelomice osnovan.

36.1. Činjenica je da je „Potrošač“ – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4. travnja 2012. pokrenuo parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv osam banaka radi utvrđenja nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, a tužba je pokrenuta u smislu čl. 502a. ZPP-a te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502c. ZPP-a i podnošenjem navedene kolektivne tužbe prekida se zastara temeljem čl. 241. ZOO/05, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe tj. 13. lipnja 2014. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13, odnosno u konkretnom slučaju 14. lipnja 2018. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/17, a tužba je u ovom postupku podnesena 8. svibnja 2023. godine.

36.2. I iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 proizlazi da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO/05.

36.3. Također, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zastara zahtjeva za vraćanje onoga što je dano na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora.

36.4. S obzirom na opći zastarni rok i činjenicu da je tužba u ovom postupku podnesena 8. svibnja 2023., sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju nastupila zastara dijela tužiteljičine tražbine i to u dijelu koji se odnosi na sva utužena potraživanja za koje je utvrđeno da je nastupila zastara prije podnošenja tužbe u kolektivnom sporu odnosno koja su dospjela prije 4. travnja 2007..

36.5. Sud smatra da nije od utjecaja na zastaru činjenica da je tužiteljica tužbeni zahtjev specificirala podneskom od 11. lipnja 2025. nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja, jer je tužiteljica konačni tužbeni zahtjev postavila na temelju činjenične i pravne osnove koju je navela u tužbi, s tim da tužiteljica nije mogla specificirati tužbeni zahtjev prije provedenog financijskog vještačenja. Stoga je prema ocjeni suda zastara prekinuta podnošenjem tužbe, kako to proizlazi i iz pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. godine.

37. Sud je, iz naprijed obrazloženih razloga, odbio dio tužbenog zahtjeva tužiteljice radi ispate novčanog iznosa za koji je zastara nastupila prije podnošenja tužbe u kolektivnom sporu odnosno za utužene tražbine dospjele u razdoblju od 1. listopada 2005. zaključno s 1. travnja 2007. u ukupnom iznosu od 441,84 eura, pa je u smislu odredbe čl. 214. st. 1. ZOO-a zastarom prestalo pravo tužiteljice zahtijevati od tuženika ispunjenje obveze u navedenom dijelu. Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen i presuđeno je kao u točki III. izreke ove presude.

38. Iz naprijed obrazloženih razloga, tužbeni zahtjev tužiteljice radi plateža je usvojen u preostalom dijelu u kojem nije nastupila zastara te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 6.100,20 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana preplate, kako je to utvrđeno na temelju provedenog financijskog vještačenja, sve primjenom odredbi čl. 323., čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a, jer je sud utvrdio da je u konkretnim slučaju tuženik nesavjesni stjecatelj navedenog novčanog iznosa. Kamata je dosuđena po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a. Iz obrazloženih razloga presuđeno je kao u točki II. izreke ove presude.

39. Obje stranke zatražile su naknadu parničnih troškova.

40. Parnični troškovi tužiteljice utvrđeni su u iznosu od 2.487,50 eura, prema priloženom troškovniku (str. 734) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), a obuhvaćaju nagradu punomoćniku odvjetniku tužiteljice za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), za zastupanje na ročištima 6. studenoga 2023., 7. svibnja 2024., 5. rujna 2024., 7. studenoga 2024., 4. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.), za sastav podneska od 16. travnja 2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. točka 4.), za sastav obrazloženih podnesaka od 29. travnja 2023. (očitovanje na navode iz odgovora na tužbu) i 11. lipnja 2025. (očitovanje na nalaz vještaka) u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1.), PDV u iznosu od 412,50 eura (Tbr. 46.), pristup ročištu radi objave i uručenja odluke u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 3) i PDV u iznosu od 25,00 eura (Tbr. 46), predujam za vještačenje u iznosu od 300,00 eura.

41. Na temelju odredbi čl. 154. ZPP-a, sud je riješio da je tuženik dužan naknaditi tužiteljici parnične troškove u cijelosti.

41.1. Sud je vodio računa o činjenici da je tuženik osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva, a tužiteljica je uspjela s osnovom i djelomice s visinom.

41.2. Sud je vodio računa i o činjenici da zbog odbijenog dijela tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi.

41.3. Sud smatra da izricanje znatnog financijskog tereta tužiteljici u obliku odluke o troškovima postupka uz primjenu čl. 154. st. 2. ZPP-a u konkretnom slučaju ne bi bilo spojivo s pravom tužiteljice na pristup sudu, kao sastavnicom ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje.

42. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude do isplate, primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

43. Iz obrazloženih razloga odlučeno je kao u točki IV. izreke ove presude.

U Koprivnici, 22. srpnja 2025.

Sutkinja

Marijana Jurenec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Zoran Kurcinak, Koprivnica

2. Odvjetnica Dora Hanžeković Žuža, Zagreb