REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Posl. br. Pr-188/2022-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Danieli Subotić Biondić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NAMJEŠTAJ MIMA d.o.o. Pula, Valica 3, OIB 24769473247 zastupanom po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Vukić i Partneri, odvjetnicima iz Rijeke, protiv tuženika ELEN GRAH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i FOUR WALLS d.o.o. [adresa], OIB 29995038985, oboje zastupani po punomoćniku JR, odvjetniku iz [adresa], radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave dana 26. svibnja 2025. godine održane u prisutnosti zakonske zastupnice tužitelja TR, punomoćnika tužitelja Tomislava Brguljana, odvjetnika iz [adresa] i punomoćnika prvotuženika i drugotuženika JR i MR, odvjetnika iz [adresa], te presude objavljene dana 22. srpnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se prvotuženici OR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju NAMJEŠTAJ MIMA d.o.o. Pula, Valica 3, OIB 24769473247 iznos od 294.695,25 kuna, uvećan za zateznu kamatu koja po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a uz primjenu uvećanja za ostale odnose od 3 postotna poena teče:

- na iznos od 5.161,98 kuna od 15. lipnja 2021.,

- na iznos od 17.172,67 kuna od 15. srpnja 2021.,

- na iznos od 10.292,72 kuna od 13. kolovoza 2021.,

- na iznos od 14.518,63 kuna od 15. rujna 2021.,

- na iznos od 18.838,64 kuna od 15. listopada 2021.,

- na iznos od 16.108,58 kuna od 13. studenog 2021.,

- na iznos od 16.202,73 kuna od 15. prosinca 2021.,

- na iznos od 18.837,56 kuna od 14. siječnja 2022.,

- na iznos od 20.550,84 kuna od 15. veljače 2022.,

- na iznos od 26.326,21 kuna od 15. ožujka 2022.,

- na iznos od 21.015,91 kuna od 15. travnja 2022.,

- na iznos od 21.344,72 kuna od 13. svibnja 2022.,

- na iznos od 20.825,63 kuna od 15. lipnja 2022.,

- na iznos od 25.828,64 kuna od 15. srpnja 2022.,

- na iznos od 23.879,18 kuna od 12. kolovoza 2022. i

- na iznos od 16.530,07 kuna od 15. rujna 2022.

sve do isplate i sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženicima solidarno naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.637,50 eur, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je prvotuženica kao radnik kod tužitelja kao poslodavca bila u radnom odnosu, i to kao direktor dizajna, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. prosinca 2021. s Anexom tom ugovoru od 20. svibnja 2022., odnosno prethodno temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. listopada 2011. s većim brojem aneksa (od 1. prosinca 2018., 1. kolovoza 2017. i dr.), a još ranije temeljem drugih ugovora o radu, tako da je prvotuženica u neprekinutom radnom odnosu kod tužitelja bila od 28. rujna 2009. Prvotuženica je 8. kolovoza 2022. e-mailom od 11:22 sati tužitelju otkazala naprijed navedeni ugovor o radu, i to „Zahtjevom za raskidom ugovora“ datiranim s 1. kolovoza 2022. dostavljenim u privitku navedenog e-maila. To nakon što je 1. kolovoza 2022. zakonskoj zastupnici tužitelja usmeno najavila otkaz, navodeći joj za to osobne razloge. Prvotuženica je konačno s 19. kolovoza 2022. odjavljena s rada kod tužitelja (odjavom s obveznog mirovinskog osiguranja). Budući da tužitelju, odnosno njegovoj zakonskoj zastupnici TR, nikako nije bilo jasno zbog čega prvotuženica otkazuje radni odnos niti dva i pol mjeseca nakon što joj je Anexom od 20. svibnja 2022. osnovna (bruto) plaća sa 16.000,00 kuna povećana na 22.000,00 kuna, ona je u danima nakon usmene najave otkaza pokušavala na sve načine doprijeti do prvotuženice i od nje doznati detaljnije razloge otkazivanja ugovora, propitujući je o tim razlozima i izražavajući svoje čuđenje samom otkazu te vremenu i uopće okolnostima otkazivanja. Međutim, prvotuženica se uporno pozivala na osobne razloge, da bi u konačnici 8. kolovoza 2022. zakonskoj zastupnici tužitelja navela kako namjerava započeti, odnosno proširiti posao zajedno sa svojim izvanbračnim suprugom, i to kroz djelatnost preuređivanja nekretnina radi daljnje prodaje, naglašavajući pritom kako se ne namjerava baviti i dizajnom interijera jer je riječ o djelatnosti kojom se bavi odnosno usluzi koju pruža i sam tužitelj, pa bi prvotuženici to bilo zabranjeno u smislu natjecanja s poslodavcem, a i protivno Pravilniku o poslovnoj i profesionalnoj tajni od 14. prosinca 2021. koji je kod tužitelja u primjeni od 22. prosinca 2021. i s kojim je prvotuženica bila upoznata. Neovisno o takvim tvrdnjama prvotuženice, a budući da je zakonskoj zastupnici tužitelja bilo poznato da suprug prvotuženice ima obrt i da se bavi dostavom, dok je po struci ličilac, odlučila je provjeriti javno dostupne podatke o obrtu prvotuženičinog supruga (Mašinović prijevoz). Tada je utvrdila da je obrt ugašen u srpnju 2019., ali da je suprug prvotuženice u lipnju 2019. osnovao trgovačko društvo Four Walls j.d.o.o., koje je u prosincu 2020. uz doplatu temeljno kapitala pretvoreno u d.o.o. te je krajem 2020. i osobito u 2021. godini ostvarilo značajan rast prihoda i dobiti. Daljnjom provjerom utvrdila je i da je u studenom 2020. to trgovačko društvo otvorilo internetsku prodaju (web-shop) namještaja te se uz prodaju namještaja bavi i dizajniranjem interijera; dakle, upravo djelatnošću tužitelja. Pritom, riječ je baš o poslovima na kojima je prvotuženica kod tužitelja bila zaposlena i koje je za njega obavljala (dizajn te razvoj i vođenje internetske prodaje), za koje ju je tužitelj educirao i kroz koje je ostvarila kontakte s ključnim partnerima i stekla ključna znanja i iskustvo. Kako su opisani nagli rast prihoda i dobiti društva Four Walls d.o.o., pa i samo pretvaranje društva iz j.d.o.o. u d.o.o. uz doplatu temeljnog kapitala, koincidirali s otvaranjem navedenog web-shopa, a sve u vrijeme dok je prvotuženica koristila porodiljni dopust (s početkom u svibnju 2020.), zakonska zastupnica tužitelja posumnjala je da se prvotuženica zapravo svo to vrijeme kroz navedeno trgovačko društvo i za njegovu korist bavi istom djelatnošću kao i tužitelj, pa ju je s time i suočila. Tuženica joj je na to konačno 8. kolovoza 2022. te sumnje i potvrdila, priznavši da je od odlaska na porodiljni dopust, uz posao kod tužitelja, identičan posao počela pripremati, a potom ga sa studenim 2020. i obavljati za svoje društvo, odnosno društvo svog supruga (dakle, da konkurirati tužitelju). Ali, unatoč traženju tužitelja, prvotuženica mu do danas nije predočila podatke o konkurentskim poslovima koje je za vrijeme rada kod tužitelja sklopila, i to kako u pogledu partnera s kojima su takvi poslovi sklopljeni, tako i u pogledu dobiti (zarade) koja je takvim poslovima ostvarena. No, neovisno o tome, ono što je već sada jasno jest da je tužitelj za razdoblje od svibnja 2020. (prva isplata od 14. lipnja 2021. zbog korištenja porodiljnog dopusta), pa do 31. kolovoza 2022. (isplata od 14. rujna 2022.) prvotuženici na ime plaće isplatio 294.695,25 kuna, iako su se već s danom početka konkuriranja tužitelju ostvarili uvjeti za otkaz ugovora o radu prvotuženice. Time navedeni iznos s pripadajućom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose za tužitelja predstavlja štetu, odnosno izdatak kojem se izložio iako to realno nije trebao jer su nastupile pretpostavke za otkazivanje ugovora o radu prvotuženici. Jednako tako, jasno je i da je trgovačko društvo Four Walls d.o.o. u 2019. (od 6. lipnja do 31. prosinca) ostvarilo prihod od 203.700,00 kuna, u 2020. prihod od 305.000,00 kuna, a u 2021. prihod od 803.200,00 kuna. Podaci za 2022. još nisu poznati, ali za očekivati je uzlazni trend. U svakom slučaju, budući da se opisani nagli rast prihoda (čak 263 % u 2021. u odnosu na 2020.) podudara s porodiljnim dopustom prvotuženice i uvođenjem konkurentske djelatnosti (uz praktički istovremeno pretvaranje društva u d.o.o.), za pretpostaviti je da razlika ostvarenog prihoda potječe baš od konkurentske djelatnosti, pa time on pripada tužitelju. Prema navedenim i javnom dostupnim podacima o prihodima društva Four Walls d.o.o. za 2019., 2020. i 2021., proizlazi da je to društvo u 2019. godini ostvarilo prosječni dnevni prihod od 979,33 kune (ukupno 208 dana poslovanja), odnosno na mjesečnoj bazi 29.787,95 kuna, u 2020. ostvarilo prosječni mjesečni prihod od 25.416,67 kuna (godina početka epidemije COVID-19 i značajnog pada gospodarstva povezanog s epidemijom i epidemiološkim mjerama) a u 2021. ostvarilo prosječni mjesečni prihod od 66.933,33 kune. Ako su ti prihodi u 2022. ostali makar i samo na istoj razini kao godinu ranije, do kraja listopada 2022. Four Walls d.o.o. ostvario je prihode u iznosu od barem 669.333,33 kune. Dakle, tijekom 2021. i u prvih 10 mjeseci 2022. Four Walls d.o.o. je, nakon što se prvotuženica za njega počela natjecati s tužiteljem, ostvario najmanje 1.472.533,33 kune prihoda, a prema financijskim rezultatima (i poslovima odnosno djelatnosti) iz 2019. i 2020., u tom periodu ne bi ostvario više od 660.000,00 kuna (računajući prihod od 30.000,00 kuna mjesečno). Drugim riječima, služeći se zabranjenim natjecanjem s tužiteljem prvotuženica je društvu Four Walls d.o.o. tijekom 2021. i prvih 10 mjeseci 2022. priskrbila dodatni prihod od najmanje 812.533,33 kune. U istoj djelatnosti, tužitelj bi uz takav prihod (a on je zasigurno u 2022. i značajno veći) ostvario možda i 500.000,00 kuna dobiti. Međutim, tužitelj nema konkretne podatke o prihodu i dobiti tuženika od konkurentske djelatnosti, niti će mu ti podaci biti poznati sve dok oni ne dostave istinite i potpune podatke o poslovima sklopljenim u zabranjenom natjecanju s tužiteljem, odnosno o njima položi račune. Predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kako je pobliže opisano u izreci.

2.Prvotužena i drugotuženik se u odgovoru na tužbu protive tužbi i tužbenom zahtjevu. Tuženici su tuženi da su u razdoblju od 01. svibnja 2020. godine do 18. kolovoza 2022. godine, dok je prvotuženica bila u radnom odnosu kod tužitelja, služeći se zabranjenim natjecanjem prvotuženice s tužiteljem, dogovorno ostvarili najmanje 812.533,33 kn prihoda, odnosno cca 295.000,00 dobiti, sve u korist drugotužitelja, za koji iznos su oštetili tužitelja jer se prvotuženica, dok je bila u radnom odnosu kod tužitelja, nezakonito natjecala s njime. Prvotuženica ističe da je netočno da bi ona obavljala u spornom, utuženom razdoblju bilo kakve poslove za prvotužitelja, čiji je vlasnik njezin suprug. Tvrtka njezina vanbračnog supruga ne bavi se dizajniranjem interijera, na kojim poslovima je sukladno sklopljenom ugovoru o radu radila prvotuženica, već prijevozom i montažom namještaja i web trgovinom samo određene vrste namještaja, za drugačiju vrstu kupaca od kupaca tužitelja, čime ni na koji način ne može, niti je mogla konkurirati tužitelju. Njezin suprug je godinama u poslu vezanom za namještaj, s čime je tužitelj bio upoznat, pa je sadašnje poslovanje predmetnog društva nastavak nečega što je isto godinama radilo, s time je tužitelj također bio upoznat dok je prvotuženica bila u radnom odnosu kod tužitelja. Tužitelj je za vrijeme radnog odnosa prvotuženice bio upoznat s činjenicom da je njezin vanbračni suprug putem svojeg obrta, a potom i svojeg trgovačkog društva obavljao poslove prijevoza i montaže namještaja za potrebe Društava Lesnine, Harvey Normana i samog tužitelja, kao i da se sporadično bavi trgovinom određenim namještajem, i to mu nimalo nije smetalo, jer se nije radilo o konkurentskoj djelatnosti. Treba istaći da je drugotuženik pokrenuo internet prodaju tijekom Lockdowna kada je morao prisilno mjesec dana provesti kod kuće, dok nije mogao raditi prijevoz i montažu namještaja. Tada je bio obvezan isplaćivati plaće, a nije imao osnove za poticaje od države jer je njegovo trgovačko društvo tek bilo osnovano. Tada je odlučio da dio poslovanja prebaci online pri čemu se služio dropshipping commerceom (trgovina bez skladišta), što je novi i sve popularniji način poslovanja, posebice nakon covida 19. Drugotuženik je tada sam izradio web stranicu i pokrenuo predmetnu djelatnost koja je dopuna onom što je ranije radio: poslovima prijevoza i montaže namještaja, koje dodatno nudi uz prodanu robu. Drugotuženik je sam ugovarao suradnju s temeljenim brendom kojeg prodaje i nije ukrao nikakve poslovne tajne tužitelja niti njegov koncept poslovanja. Poznato je da tužitelj obavlja maloprodaju namještajem diljem Hrvatske u svojim trgovinama i da mu drugotuženik nije, niti može biti nikakva konkurencija. Najveća dobit drugotuženika je iz uslužne djelatnosti, odnosno iz djelatnosti prijevoza i montaže namještaja, a ne od prodaje robe. Drugotuženik ističe da ima u potpunosti drugačiji koncept poslovanja od tužitelja - Društva Namještaj Mima. On ima u ponudi isključivo luksuzan namještaj i dekoraciju, namijenjen luksuznim nekretninama, a posebno je orijentiran prema opremanju poslovnih prostora, hotela, kozmetičkih salona, kafića, koncept poslovanja je fokusiran je na druge pravne osobe, dok tužitelj ima koncept poslovanja koji je fokusiran na samog kupca pojedinca i maloprodaju. Asortiman proizvoda iz ponude drugotuženika se u potpunosti razlikuje od asortimana tužitelja. Drugotuženik ima u prodaji proizvode višeg cjenovnog ranga, dok tužitelj ima srednji/niži cjenovni rang za kupce niže platežne moći. Također, ono što je jako važno da drugotuženik ima samo internet prodaju, nema poslovnice kao što to ima tužitelj kojem je to fokus poslovanja. Drugotuženik je trgovina bez skladišta što znači da je drugotuženik samo posrednik između dobavljača i finalnog klijenta. Kupci namještaja iz web trgovine drugotuženika većinom su pravne osobe i većinom su sa područja Zagreba i okolice gdje tužitelj uopće nije prisutan kao poslovnica. Također, jedini dobavljač s kojim je drugotuženik ostvarivao prodaju namještaja u spornom razdoblju je Richmond Interiors, kojeg tužitelj nema u ponudi. Do navedenog dobavljača drugotuženik nije došao posredstvom prvotuženice, koja nikada nije kod tužitelja radila na poslovima rukovoditelja nabave ili sličnim poslovima koji su vezani uz rad s dobavljačima tužitelja, kupnjom ili prodajom roba iz djeIatnosti tužitelja. S obzirom na sve gore navedeno drugotuženik smatra da ima potpuno drugi način poslovanja i drugačije klijente u odnosu na tužitelja, pa tuženici smatraju da nema istovjetnosti u poslovanju te dvije parnične stranke i da je ova tužba rezultat osvete, odnosno pritiska na drugotuženika jer je prvotuženica prestala raditi kod tužitelja. Nadalje, drugotuženiku nije bilo zabranjeno u spornom razdoblju baviti se poslom koji je registrirao kod nadležnog suda, što je njegovo ustavno pravo. Činjenica da je njegova vanbračna supruga – prvotuženica radila kod tužitelja isključivo na poslovima dizajniranja, koja usluga tada a ni danas nije djelatnost kojom se drugotuženik bavi, nije relevantna u ovoj pravnoj stvari, jer ista nije svojim ponašanjem kršila zakonsku zabranu konkurencije. Nisu točni navodi tužitelja iz tužbe da je prvotuženica tijekom radnog odnosa kod tužitelja pomagala suprugu na štetu svojeg poslodavca, odnosno tužitelja, i nije točno da je prestala s radnim odnosom jer su tuženici odlučili konkurirati tužitelju, odnosno zato jer je za drugotuženika odlučila obavljati identične poslove koje je radila kod tužitelja. Tužitelj za svoje tvrdnje nije ponudio nikakve dokaze, niti oni postoje, jer to nije istina. Posebice je netočna tvrdnja da je prvotuženica bila educirana i obavljala za tužitelja poslove razvoja i vođenja internetske prodaje u kojem je ostvarila kontakte s ključnim partnerima tužitelja i stekla potrebna znanja i iskustvo jer tužitelj nije u tom razdoblju imao internet prodaju, niti je u svojem asortimanu imao dobavljača s kojim je poslovao drugotuženik. Za takve tvrdnje tužitelj nije ponudio nikakve dokaze jer oni ne postoje. Tijekom 13 godina rada kod tužitelja prvotuženica je samo jednom bila na edukaciji vezanoj za svoj opis radnog mjesta iz sklopljenog ugovora o radu, i sva svoja znanja je stekla samostalno. Netočno je da je prvotuženica priznala tužitelju da je od odlaska na porodiljni dopust uz posao kod tužitelja, identičan posao počela pripremati, a potom i obavljati za svoje društvo, odnosno drugotuženika. Posebno se poriče da bi prvotuženica dana 08. 08. 2022. na poslu priznala direktorici tužitelja da je obavljala istovjetne poslove za potrebe drugotuženika, niti da ju je ista tražila da joj dostavi podatke o konkurentskim poslovima koje je sklapala u ime i za račun drugotuženika. Prvotuženica ističe da je dala otkaz iz osobnih razloga jer su pritisci direktorice tužitelja od dana njezina odlaska na porodiljski dopust ugrozili njezino zdravlje i privatni život, pri čemu je odgovorno odradila pred nju postavljene radne zadatke i završila projekt koji joj je tužitelj u tom periodu povjerio. Nadalje, važno je istaći da je po vlastitom priznanju tužitelj tijekom svibnja 2020. godine imao saznanja da je prvotuženica prekršila zakonsku zabranu konkurencije i da obavlja identične poslove koje bi trebala raditi za tužitelja i za svoje društvo, što znači da je nastupila zastara za pokretanje ovog postupka jer je istekao subjektivni rok od tri mjeseca od dana kada je tužitelj stekao ovo saznanje. Sukladno svemu navedenom tuženici se protive i pravnom osnovu i od prvotuženice zatraženom iznosu navodne štete koju je nanijela tužitelju dok se drugotuženik protivi donošenju predloženog rješenja kojim mu se za potrebe ovog postupka nalaže dostava tražene poslovne dokumentacije smatrajući da se tužitelj, kao veliki trgovac, pokušava ovim sudskim postupkom domoći poslovnih podataka drugotuženika kako bi ga poslovno uništio iako mu ovaj ničime ne konkurira niti je njegova vanbračna supruga u spornom razdoblju imala veze s njegovim poslovanjem. S obzirom na poseban koncept poslovanja drugotuženik se protivi dostavi svojih poslovnih knjiga jer tužitelj na taj način pokušava saznati potrebne informacije, način poslovanja i poslovne partnere drugotuženika. Prvotuženica posebno ističe da je nezakonito i nepošteno da tužitelj traži povrat plaće prvotuženice jer je ista savjesno odradila sve svoje poslove s tužiteljem i za njih sukladno zakonu bila i plaćena. Tuženici ističu da tržišna utakmica postoji ukoliko se radi o trgovini istim proizvodima i uslugama (dizajniranjem, internetskom prodajom ukoliko ju je tužitelj obavljao u spornom razdoblju, prodajom istih proizvoda od istih dobavljača i sl.) odnosno isključivo ukoliko bi drugotuženik isključivo zaslugom prvotuženice ostvario u tržišnoj utakmici određenu korist koju bi u protivnom ostvario tužitelj. Tužitelj do sada nije nikada radio web/Internet trgovinu, niti je prvotuženica za njega obavljala takvu vrstu posla pa je bespredmetno razgovarati o nekakvoj povredi zakonske zabrane konkuriranja tužitelju koji je jedan od vodećih trgovaca namještajem u Republici Hrvatskoj jer u spornom razdoblju, po spoznajama tuženika, nije imao web prodaju, niti u maloprodaji ili veleprodaji prodavao bilo kakvu robu koju drugotuženik nudi u svojoj web trgovini, niti je drugotuženik ostvario bilo kakve prihode od onih poslova koje je prvotuženica u spornom razdoblju radila za tužitelja, niti je drugotuženiku bilo zabranjeno baviti se poslom koji je registrirao. Tim više što je tužitelj bio s njime upoznat. Roba koju je drugotuženik prodavao tijekom spornog razdoblja i koju sada prodaje vidljiva je na njegovoj web stranici. Radi se o robi prije navedenog dobavljača koji nikada u tom periodu nije bio dobavljač tužitelja. Sukladno svemu navedenom predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženicima.

3.U dokaznom postupku je izvršen uvid u aneks ugovora o radu, ugovor o radu, anekse ugovora o radu (list 7-22), dopise (list 23-25), podatke HZMO (lis 26), pravilnik o poslovnoj i profesionalnoj tajni (list 27-32), obračune (list 33-35), izvadak iz obrtnog registra (lista 36), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 46 i 47), izvješće (list 52- 90), izvadak iz obrtnog registra i dokumentaciju (list 99-796), preslik poruka (list 797), ugovor o radu i anekse (list 804-807), isplatne liste i dokumentaciju (list 808-830), bilješke i financijska izvješća (list 845 i 846), revidirani godišnji izvještaj (list 890-9000), proveden je dokaz saslušanjem zakonske zastupnice tužitelja TR, prvotužene OR i zakonskog zastupnika drugotuženika ĐR (list 904-916), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka VR, LR, IR i UR.

4.Temeljem ovako provedenog postupka sud tužbeni zahtjev nalazi neosnovanim.

5. Između parničnih stranaka nije sporno da je prvotuženica kao radnik kod tužitelja kao poslodavca bila u radnom odnosu na radnom mjestu direktor dizajna, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. prosinca 2021. te Anexa tog ugovora od 20. svibnja 2022., kao i prethodno temeljem drugih Ugovora o radu, odnosno da je bila u neprekinutom radnom odnosu kod tužitelja od 28. rujna 2009. Nadalje nije sporno da je prvotuženica dana 8. kolovoza 2022. putem e-maila tužitelju otkazala naprijed navedeni ugovor o radu zahtjevom za raskidom ugovora te da je s 19. kolovoza 2022. odjavljena s rada kod tužitelja.

6. Sporno je da li je prvotužena postupala protivno odredbi čl. 101. Zakona o radu odnosno da li je za vrijeme rada kod tužitelja bez odobrenja poslodavca sklapala poslove za svoj ili tuđi račun iz djelatnosti koju obavlja poslodavac (zakonska zabrana natjecanja) te slijedom toga pripada li tužitelju pravo na naknadu štete.

7. Zakonska zastupnica tužitelja TR u svom je iskazu navela da je prvotužena zaposlenik tvrtke tužitelja dugi niz godina i to odmah nakon diplome,da ju je ona osobno zaposlila sa srednjom stručnom spremom na radnom mjestu edukacije kipara temeljem ugovora na određeno pa zatim i na neodređeno na radnom mjestu dizajner interijera. Navodi da je prvotužena bila bez ikakvog radnog iskustva te je svoje iskustvo stjecala radom kod tužitelja, sa istom da je usko surađivala te da je na taj način s godinama i napredovala. Dalje navodi da je poslovanje tvrtke preuzela negdje od 2009. operativno, a od 2013. da je službeno direktorica tvrtke. Misli da je negdje 2016. ili 2017. prvotužena unaprijeđena kao direktorica dizajna što znači da je bila njen najbiliž suradnik i desna ruka, te da između njih nije trebalo biti tajni vezano za sve što je bitno u poslovanju tvrtke kao što je Mima. Mora reći da su ispočetka sasvim dobro odnosno odlično funkcionirale i to da je trajalo sve do njezinog porodiljnog. Ističe da jednom prilikmo otišla u Kinu radi učenja kineskog jezika i gdje je došla u kontat sa osobama i dobila informacije o sajmu koji se održava u Parizu i zove se Maison object. Odlučila je sa sobom povesti na taj sajam prvotuženu i cijeli tim koji je uključivao i PR i ŽR. Tamo da su došli u kontakt s raznim vrlo bitnim dobavljačima. Prvotužena da joj je predlagala suradnju sa dobavljačem Light & leaving što njoj nije bilo baš prihvatljivo, nije tu vidjela neku perspektivu ali je zamijetila jednog drugog nizozeskog dobavljača a to da je onaj koji se spominje u tužbi, J. Nako što je to spomenula OR ona da time nije bila fascionirana i da je govorila da je to preskupo za njih a i da nema neku ponudu. Negdje 2019. da su pripremali otvorenje salona Kukuljanovo i da je OR radila na tome, odnosno na uređenju cijelog salona, zapravo to da je njezin cijeli dio posla. Tada da je još uvijek njihiova suradnja bila sasvim korektna, dobra, zajedno da su se dogovarale, razgovarale koji dobavljač će ući, kako će to sve izgledati međutim već početkom 2020. da kreće pandemija Corone a OR da odlazi na porodiljni jer je bila u stupnju visoke trudnoće. U ožujku 2020. kreće lock-down i to svega par dana nakon što su otvorili salon Kukuljanovo. Naravno kao i za čitavo tržište tako i za njihovu tvrtku da su krenuli problemi i općenito teškoće u poslovanju tako da je njihov prvi potez bio sačuvati radna mjesta i ponuditi radnicima anex ugovora o radu kojima se smanjuje nešto plaća što su doslovno svi prihvatili osim prvotužene, te uz to napominje da su ona imali oko 200 zaposlenih. Može reći da je u tom trenutku bilo čak i 197 zaposlenih. Kada joj je rečeno samo da OR nije prihvatila odnosno nije se javila vezano za ponudu tog anexa kojim se smanjuje plaća da je bila razočarana ali da je ipak imala razumijevanja jer je bila na porodiljnom i prihvatila je te prioritete. Elen da se sa porodiljnog vratila negdje u 6. mjesecu 2021. i po povratku da ju je pitala da li ona želi da i dalje imaju suradnju kao i do sada jer joj je to i dalje bilo jako važno, na što da je prvotužena pozitivno odgovorila, čak da joj je i objasnila da nije imala podršku od obitelji nakon porodiljnog i da želi raditi međutim nakon povratka s porodiljnog da njezino ponašanje nije bilo isto i to da nije bila više osoba kao ranije. Prije svega, vrlo često da je izbivala odnosno koristila bolovanje zbog djeteta a općenito da više nije u njoj vidjela onaj entuzijazam u poslu kojeg je ranije primjećivala. Zbog toga da je i razgovarala s njom u dva navrata, jednom u kafe baru kada joj je ispričala da nije imala podršku i da želi dalje raditi. Drugi put kad su kretali u veliku investiciju – suradnje za konzultaciju za strateški razvoj, to da je bio vrlo vrijedan projekt i tu da joj je bilo jako bitno da OR bude prisutna i 100% angažirana što da joj je dala do znanja i pitala ju želi li biti spremna na to, na što da je pristala i ponudila joj skraćeno radno vrijeme ali ona da je to odbila. U svakom slučaju odnos prema poslu od strane prvotužene i nadalje da se nije mijenjao, nije uočavala kako kod nje postoje više te strasti. Početkom 2020. godine da su počeli sa pripremama otvorenja salona u Koprivnici i na tome da je radila i OR dalje na mjestu direktora dizajna, međutim da joj se nije sviđalo kako to sve skupa izgleda i tom prilikom da su opet došle na temu razgovara dobavljača, o tome da su vodile razgovor u njezinom uredu i da joj je sugrerirala da to bude J & T a ona da je i dalje to odbijala, na kraju da je ona sama svoju ruku kasnije negdje u 6. mjesecu te godine dala nalog nabavi da se ipak naruči namještaj od tog dobavljača i da se u sam ambijent

- izložbeni prostor ubace proizvodi istog dobavljača. Elen da je bila upoznata sa time da će za Koprivnicu angažirati J jer je bila u tijeku komunikacije, te da je dala komentar da se napravi kalkulacija pa da će se vidjeti. Nakon toga da je prvotužena otišla na godišnji, a oni su sve izrealizirali u Koprivnici, poslali su narudžbu i taj postupak je bio u tijeku. No povratkom sa godišnjeg odmora, misli da je to bio čak **.**.2022., OR da joj je pokucala na vrata ureda, da se nisu uspjele niti pozdraviti pošteno a ona da joj je rekla da daje otkaz. Želi napomenuti da joj je negdje tijekom te godine, negdje u 3. mjesecu ponudila da bude i član nadzornog odbora što da je prvožena i prihvatila i to da je bilo sve u proceduri putem odvjetnika i što se trebalo sve izrealizirati njezinim povratkom sa godišnjeg. Prije povratka sa godišnjeg da joj je i ponudila i anex vezano za povećanje plaće. Na upit suda zašto joj je ponudila anex vezano za povećanje navodi da je to bilo s ciljem da ju se motivira za rad jer je mislila da može problem biti plaća odnosno novac. Kada joj je OR usmeno priopćila da otkazuje ugovor o radu da je to bio dosta emotivan trenutak i mora priznati da su se obje rasplakale, da su razgovarale o tome i da joj je prvotuežena rekla da je razlog tome što njezin suprug sada zarađuje više nego ona, da je to problem i da ona želi raditi sa njim. Tada da je rekla da će početi raditi s njim jer da bi htjela raditi nešto za sebe i imati nešto za sebe. S obzirom da je znala da je prvotužena u vezi, iako njezinog partnera ovdje prisutnog drugotuženika da nije upoznala ali da je znala da je on najprije radio u Uljaniku, pa da je nakon što je Uljanik propao radio neke druge poslove, te da je imao obrt za dostavu i montažu namještaja što da je ona i sama sugerirala prvotuženoj jer je za tim potražnja. Jedno vrijeme da je isti nešto radio i za T kao vanjski suradnik a kasnije čak i za konkurenciju kao što je Lesnina, no u svakom slučaju da nije imala detaljnih saznanja čime se on bavi. Kad joj je priopćila da on zarađuje više od nje a njezina plaća da nije bila mala, prije M da je iznosila od 23.000 do 30.000 kuna bruto i tada da ju je pitala koliko onda takav obrt mora zarađivati, jer da bi trebao zarađivati 500.000,00 kuna godišnje. Tada da je odlučila putem interneta istražiti čime se bavi ta osoba. Tada je došla do saznanja da je obrt za montažu zatvoren ali da je osnovana tvrtka [obrt]. Po nazivu da je zaključila da to ne bi trebala više biti djelatnost dostave. Daljnjim istraživanjem da joj se otvorila web stranica koja da je bila gotovo kopija stranice O, zapravo kada bi se izbrisali logo O i Four Walls da bi bile identične, dakle djelatnost te tvrtke da je bila identična logu O. Tada da je počela zvati određene djelatnike Mime i pitala ih da li netko šta zna o tome, no nitko da nije imao saznanja o tome pa da je 08.08. nazvala prvotuženu (da ima screenshoot biljšku o tome) te ju je pitala o tome a ona da joj je priznala da ona ima firmu, da se to dogodilo za vrijeme Corone jer da ju je uhvatila panika, da se uplašila i da se namjerava baviti time. Isto tako da je prvotužena bila svjesna da će ona saznati, da ju je pitala da li netko u firmi zna za to a prvotužena da je rekla da nitko ne zna. Tada da joj je rekla da ju mora isključiti iz svega jer da su konkurencija. Prvotužena da nije ništa posebno na to komentirala, sjeća se da je plakala. Problem da nastaje zbog toga što je tužena imala pristup svim najbitnijim podacima s kojim je T poslovala i ostvarivala dobit a te podatke da je ona zloupotrijebila obzirom je ona kao direktor dizajna na kojem je bila zaposlena imala pristup istima, a da ih je zloupotrijebila da je bilo već jasno samim pogledom na tu stranicu drugotuženika gdje se najupečatljivije prikazao dobavljač Richmond kao i drugi dobavljači za koje saznanje je imala sa sajma iz Pariza a i iz ostalih sajmova na kojima je bila isključivo kao zaposlenik Mime. Dalje pojašnjava kolika je važnost tog odlaska u Kinu gdje je dobila informaciju za određeni sajam, posebno od dobrog i ekskluzivnog dobavljača. To da nije nešto što se dobiva besplatno ili što se oglašava besplatno, to da su informacije koje se skupo plaćaju, one da su u pravilu tajne i bit je doći do njih. Zapravo to da je bit poslovanja tvrtke Mima s obzirom na djelatnmost kojom se tvrtka bavi. Što se tiče dobavljača Richmond s njim da su imali dobru suradnju međutim kasnije da nisu nastavili već su prekinuli, jer je bilo nelogično da imaju istog dobavljača i izlažu istu robu kao i tvrtka Four Walls. Što se tiče ostalih dobavljača koje koristi tvrtka Four Walls da joj je teško reći s kojima surađuju, da si tražili da im dostave podatke s kojima surađuju, jer da sama ne može odlučiti iz samog dizajna proizvoda. Na upit suda da li je netko tvrtki tužitelja otkazao suradnju sa kojima surađuju navodi da nije. U poslovanju tvrtke Mima da postoje nekakve naznake u lošijem poslovanju a to da bi ona povezala s vremenom od kada prvotužena ne radi poslove direktora dizajna a to da je je bilo još i razdoblje dok je bila u radnom odnosu. Tek sada da povezuje tadašnje izlike prvotužene da je umorna i da su one bile iz razloga što je pored poslova direktora dizajna u tvrtki T prvotužena radila i svoj posao, odnosno da je radila dva posla paralelno. Stagnaciju u poslovanju O da ne bi povezala isključivo s pandemijom Corona, čak nakon lock down da je bila potražnja kupnje što da je to bio i neki psihološki efekt kod ljudi je su bili željni da izađu ali da je to kratko trajalo. Da je vidjela općenito da tvrtka Mima više nije prva u ponudi i upravo zato da su došli na ideju angažiranja konzultanata. To da se baš događalo u vrijeme kada se prvotužena vraćala s porodiljnog a da je čekala da se ona vrati pa da zajedno krenu u tom pravcu. Međutim da sad povezuje da kod prvotužene nije bilo zainteresiranosti s obzirom da nije imala motivaciju da tvrtka Mima uspije kad se borila za svoju tvrtku. Želi kao bitno napomenuti da je prvortužena sa njom usko surađivala i dogovarala o tome koji salon će otvoriti, koji zatvoriti, koji preurediti i kako, koje dobavljače uvesti a koje ne i posebno koje proizvode. Isto tako da su zajedno odlučivale kakva će im biti web stranica, prvotužena da joj je sugerirala da promijene web stranicu koju su imali po mjeri rješenja sa pulskom firmom i da naprave vlastitu stranicu i web shop jer joj dala da vodi taj projekt i to sa konzultantima s kojima da je radila kako će se graditi ta stranica. Navedeno ističe jer da je firma drugotuženika imala takvu web stranicu a to da se ne može odraditi ukoliko se nema znanja za to ili se nekoga ne plati. Navodi da sumnja da zakonski zastupnik drugotuženika ima takva znanja ali da ih ima prvotužena jer je to odradila kod njih i stekla znanja za to. Ta znanja da je stekla u njihovoj firmi sa konzultantima koje je tvrtka Mime. Nadalje navodi da povezuje otvaranje web stranice drugotuženika sa odlaskom OR na porodiljni jer zna koliko je potrebno za formiranje takve stranice, to da se ne može učiniti kroz par sati jer da je za samo sastavljanje pojedinog artikla potrebno par sati, a po njoj za sve da je potrebno 6 mjeseci, pa kad usporedi sa 08.08. kad joj je OR priznala da ima svoju tvrtku i sa odlaskom nje na porodiljni to da se i poklapa. Uz to kad se vidi na facebook se vidi da je u 11. mjesecu otvoren web shop tvrtke Four Walls to sve da se poklapa odlaskom prvotužene na porodiljni. Zaključuje da je poslove koje je radila prvotužena za njihovu tvrtku od formiranje stranice, rada na dizajniranju, rada sa dobavljača, radila i za tvrtku drugotuženika dakle svi poslovi da se poklapaju. I tvrtka drugotuženika da se bavi dizajnom namještaja što da se sve može vidjeti i kroz web stranicu. Kad je spominjala dobavljača Richmond i naglašavala istog dobavljača to da je iz razloga što je saznanje o tom dobavljaču prvotužena dobila na sajmu na kojem je bila sa T a iz razgovora da je odbijala da ga koristie kao dobavljača, pa da stoga zaključuje da ga je angažirala za tvrtku drugotuženika. Koja radna mjesta su bila rukovodeća navodi da su to direktor nabave i direktor maloprodaje te voditelj marketinga kao visoke funkcije. To da su poslovi gdje su se odrađivali strateški poslovi i može reći da su se poslovi poklapali jer da je nabava uključivala financijski dio a dizajn strateški dio i sve da je moralo biti povezano, jer da je uspjeh u sinergiji. Za voditelja marketinga može reći da je to niža funkcija od direktora da se isti bavi reklamom i dovođenjem ljudi u salon. Direktor nabave da se u bitnome bavio organizacijom unutar firme što se tiče zaposlenja i raspodjelom poslova. Inače na ovim drugim pozicijama da je bilo odlazaka iz tvrtke Mime ali da nije čula da bi oni otvarali svoju firmu. Kada joj se pokazuje preslik sms poruke whatsapp-a sa lista 799 spisa navodi da nije sporno da se dopisivala sa DR i to nakon što je putem interneta pronašla te podatke o tome da je registrirana firma drugotuženika i upravo zato da su išli ti upiti i tu da je imala konkretnu sumnju, međutim kao što se iz prepiske vidi i DR da je bila iznenađena a ona da je bila zapravo tada u situaciji sumnje tko ju sve vara. Tada da nije mogla sa sigurnošću reći da se to odnosi baš na prvotuženu već je htjela da joj to netko potvrdi. Danas je sigurna da je to tako iz tog razloga i sjedi ovdje na sudu a sigurna je zbog toga što joj je i prvotužena to potvrdila, kako je već iskazala, u razgovoru da je rekla da je to skrivala od nje, sve da je to već iznijela. Inače razgovor sa tuženom kad joj je to potvrdila da je bio telefonski, da ju je zvala iz auta i da je bila sama. Inače da je išla na jednu radionicu koja se trebala održati u hotelu Histria i trebala je i prvotužena doći na tu radionicu i baš zato ju je zvala da je pita u to što je posumnjala a kad joj je potvrdila nazvala je DR i prenijela joj da su njene sumnje točne. DR je inače voditelj human resursa i misli da joj je DR rekla da tužena ne dolazi. Za nju da je je to već bila industrijska špijunaža i nije smatrala smislenim da tamo bude i tužena. Na daljnji upit koji je zaključak bio sa konzultatima koje je T angažirala navodi da je njihov zaključak bio da se radi o solidnoj tvrtci sa solidnim prihodom ali da bi trebalo poraditi u jednom iskoraku u konkurentskom poslovanju i čak da joj je tada konzultant rekao da nije zadovoljan prisustvom OR na radionicama i da je primijetio njezino nezadovoljstvo nezainteresiranošću i sugerirao joj je da treba nove ljude a ona da je čak i tada stala na stranu prvotužene, naime predugo da je sa njom surađivala i htjela ju je braniti do kraja. Na upit da li može pojasniti što podrazumijeva navod iz tužbe da je prvotužena radila na razvoju i viđenje Internet prodaje navodi da je prije svega, kao što je rečeno, prvotužena radila na izradi web shopa, da je donosila odluke općenito o izgledu web shopa koji proizvodi će biti istaknuti, što će se stavljati u košaricu, da ima puno detalja na kojima je radila pa da su čak zapošljavali ljude koji su radili na tome, a sa svima njima jeda je bila ona i to sve da su zapravo radili u njezinom uredu. Pojašnjava da je ona u tom smislu educirana kroz konzultante koje su platili, da je bila je na nekoliko edukacija što je uključivalo 3D max generiranje gdje se radi kako kroz sliku napraviti interijer i što rezultira slikom na kojoj bude i svjetlo odnosno rasvjeta, odnosno fotografija kompjuterski napravljena. To da je inače tečaj koji je dosta težak i to da su platili za prvotuženu i za određene kolege iz dizajna. Isto tako da su platili prvotuženoj lider ship akademiju gdje se educira u smislu pregovaranja komunikacije, to da je plaćeno tuženoj i još 10-ak zaposlenika. To da su radionice sa konzultantima koje se odnose na komunikacijske stilove, pristup tržištu, prodaji, načinima dijaloga prodaje, prezentaciju proizvoda, poslovni mode, razvoj strateške konkurentnosti i to po najelitnijoj školi Harvard u Americi. Smatra bitnim napomenuti da joj je tvrtka Mima platila i polaganje vozačkog ispita. Kada je sa OR odlazila na sajmove zajedno da su odlučivale tko će ići sa njima. Isto tako da je zano i direktor nabave ići sa njima. Na daljnji upit tko je pregovarao sa dobavljačima i odlučivao s kojima će se raditi navodi da je pregovarala nabava i dizajn, u tom dijelu da je bitno da li će dobavljač napraviti razliku i da li će tvrtka s time ostvariti neki novitet i da li se uklapa u cjelokupnu sliku i cijenu. Tako da su neke odluke bile konačne od strane dobavljača dizajna. Postoje samo određeni dobavljači i to timski o čemu da postoji dokumentacija da je o tome odlučivao dizajn. U tehničkom smislu račun za nabavu da pošalje referent nabave i prodajni menadžer. I oni operativno da vode komunikaciju s dobavljačima ali u pravilu onaj dio koji se tiče ekonomskog dijela.

8. Prvotužena OR u svom je iskazu navela da je slušala iskaz zakonske zastupnice tužtielja i prije svega da bi željela reći da od prvog zaposlenja u tvrtci Mima ona nije došla kao neškolovana osoba je da se školovala u Italiji i imala diplomu a kasnije da je doista zaposlena na radnom mjestu dizajn interijera a potom 2016. godine da je unaprijeđena na radno mjesto direktora interijera. U opisu njenih radnih zadataka da je bilo uređenje izložbenog prostora jer kad je započela s radom dizajnera to da je bilo sve dosta neuređeno i ona da je zaista od samog početka željela da se sve to popravi i dobije neki smisao uvijek davala sve od sebe, kako od prvog dana do posljednjeg dana dok je radila kod tužitelja. Točno da je da su ona i direktorica tužitelja imale jako dobru i kvalitetnu suradnju, međutim negdje u 3. mjesecu 2020. da je i službeno počela s korištenjem porodljnog. U 5. mjesecu da je i rodila i nakon toga da se stvari mijenjaju u smislu da je prvenstveno trebala brinuti o malom djetetu i da o tome nije imala ničiju pomoć. Njen suprug, ovdje zz drugotuženika da je jako puno radio tako da je bila prepuštena samoj sebi i brizi o djetetu. Direktorica da joj je znala za vrijeme porodiljnog poslati mailom neke obavijesti i zatražiti neka mišljenja a ona da je radila koliko je mogla. Inače njen suprug da je prvo imao obrt za prijevoz i montažu s čime je direktorica bila upoznata i ona da joj je naglasila ali ne da joj da poslove već ako se za to ukaže potreba da i on bude na raspolaganju. S obzirom da je kasnije počeo raditi za Lesninu kao vanjski suradnik da je morao otvoriti firmu, najprije kao Mašinović prijevozi a obzirom da se radilo sa montažom da je Lesnina tražila da otvori firmu i zato da je ovako osnovana tvrtka drugotuženika Foru Walls. Sa svim tim da je direktorica bila upoznata. To da je sve bilo prije njenog odlaska na porodiljni i tvrdi da je direktorica bila s time upoznata. Na upit suda da li je bila upoznata da suprug ima osnovanu tvrtku sa nazivom Four Walls navodi da je, suprug da je čak dolazio na posao po nju sa kamionom na kojem je bilo logo Four Walls. Direktorica u tom smislu da nije ništa komentirala. Čak da je i dala do znanja direktorici da suprug bavi i izradom kuhinja i smatrala je to potrebnim upravo iz razloga što se i tvrtka tužitejla bavi time jer je po zanimanju stolar. Na upit suda koja je djelatnost tvrtke Foru Walls i da li se mijenjala od osnivanja navodi da je djelatnost ista ali sve detalje o tome da treba pitati supruga. Na daljnji upit čime se bavila tvrtka drugotuženika dok je ona bila na porodiljnom navodi da ne zna jer kao što je već navela bavila se brigom oko djeteta. Na upit tko je napravio web shop za tvrtku drugotuženika navodi da je napravio suprug a ona da mu je pomagala jer da ona to ne zna. Na ukazivanje na iskaz zakonske zastupnice tužiteljice vezano za formiranje web shop za tvrtku Mima navodi da ona u tome nije sudjelovala, to da se sve događalo dok je bila na porodiljnom odnosno da je formirana nova stranica a za prvi web shop da su oni angažirali odnosno T osobu koja da je stručna za to. Kod formiranja te web stranice nju da se samo pitalo možda nekoliko puta što misli o izgledu ali da ona za tako nešto uopće nema stručna znanja niti ju je itko educirao. Vezano za konzultante koji su spomenuti a koje je angažirala T može reći da ih je upoznala samo jednom i to da su konzultanti u vrijeme kad je postala direktor dizajna a nakon toga da nije imala s njima posebnu suradnju. Po povratku sa porodiljnog ona da je nastavila raditi isto kao i prije toga tako da smatra da je davala 100% od sebe. Međutim kako je dijete često obolijevalo da je morala koristiti bolovanja. Što se tiče rada na otvaranju salona u Koprivnici da je točno da je to bilo za vrijeme dok je radila kod tužitelja i radila je na tome zajedno sa ostalim kolegama kao što su direktorica nabave i voditelj marketinga. Svi da su sudjelovali u tome a njeni zadaci su primarno bili izgled salona. Vezano za dobavljače ona o tome nije odlučivala a na upit suda tko je donosio odluku o tome navodi da je to su direktorica nabave i direktorica tvrtke. Na daljnji upit suda navodi da je saznanja o dobavljačima imala isključivo kad bi odlazila na sajmove ali na način da bi dala svoje mišljenje o nekom artiklu za koji smatra da je izgledan ali vezano za dobavljača tog artikla da je dalje odrađivala direktorica koja je skupljala vizitke i koja je kasnije imala komunikaciju sa direktoricom nabave. Nije sporno da je bila na sajmu sa direktoricom i sa još nekim kolegama u Parizu gdje da su bili razni dobavljači, tamo da su razgledali sve što je bilo na ponudi, da je bilo raznih dobavljača a da je bio i dobavljač Richmond međutim oni da nisu ništa posebno o tome razgovarali, konkretno o tome dobavljaču a na ukazivanje suda da iz iskaza tužitelja proizlazi da je izrazila mišljenje da smatra tog dobavljača skupim i da s njim ne bi trebalo surađivati navodi da to nije točno, naprotiv da nikad za nikog nije izjavila da ga smatra preskupim. Isto tako nju da nitko nije pitao za mišljenje s kojim dobavljačem treba raditi niti je ja tada iskazivala mišljenje o tome da ne bi trebalo sa nekim od njih a vezano za salon u Koprivnici da joj je rečeno da direktorica smatra kako bi bio zanimljiv taj dobavljač Richmond i ona da je sa kolegicama iz dizajna razgovarala, da su izabrale i napravile odabir i da je išla narudžba. Nikakvo protivljenje s njene strane nije bilo a to sve da je bilo nakon njenog povratka s porodiljnog. Poznato joj je da tvrtka dugotuženika koristi dobavljača Richmod ali na koji način i kako je stupljeno u kontakt s njim treba pitati njenog supruga. Navodi da ona nije ništa sugerirala u tom smislu. Ona da se sada bavi dizajnom interijera od prije par mjeseci. mjeseci. Kad je direktorici rekla da otkazuje ugovor o radu navodi da je navela razloge, da je bila svjesna da joj u ugovoru piše ukoliko daje otkaz da se ne može baviti istim poslom i što je i ispoštovala i rekla da se neće godinu dana baviti tim poslom. Ona da je rekla suprugu da se namjerava i dalje time baviti jer se zbog toga i školovala. Na upit da li njezin obrt na bilo koji način surađuje sa tvrtkom Four Walls navodi ukoliko dobije upit te odradi taj dio posla ali to je onaj dio kojim se nije bavila u Đ, tu se radi o uređenju stanova. Pojašnjava da je kao direktor dizajna kod tužitelja radila sa timom istog dizajnera i na neki način je skupa sa njima organizirala rad na način da su osmišljavali interijer pojedinog salona u smislu da su osmišljavali kako treba izgledati pojedini dio salona i uređivali ga da određeni dio izgleda primjerice kao određeni stan koji podrazumijeva određene prostorije, ambijent u smislu spavaće sobe, kuhinje sa svom dekoracijom. Inače T je imala 10 poslovnica i u tih 13 godina koliko je radila neke su potpuno na novo renovirali a posebno kad su ih selili u drugi prostor. U jednom gradu poslovnica ne bi bila uvijek na istoj lokaciji. Nakon što je direktorici priopćila da će dati otkaz i nakon što su porazgovarale o tome i to je točno da je tu bilo sve emotivno da su obje plakale, vidjela je da je direktorici žao ali joj je objasnila da se radi o odluci o kojoj se već dugo premišlja, rekla joj je da jednostavno želi sama raditi za sebe ali da će biti na raspolaganju koliko god je potrebno jer je znala da se upravo završava to otvaranje u Koprivnici ali je to trebalo odraditi do kraja i primijetila je da je direktorici bilo drago da je to ponudila međutim nakon tog razgovora, nakon par dana je primijetila promjenu kod nje da je počela pokazivati neke zamjerke na njene odluke ali onda su razgovarala tko bi mogao preuzeti te poslove. Ono što ju je iznenadilo da ju je u subotu, nakon tog razgovora nazvala kolegica DR i rekla joj da od ponedjeljka više ne treba dolaziti na posao i da mailom napiše da daje otkaz. To ju je iznenadilo jer su dosta emotivno razgovarale pa ju je začudilo zašto nju nije nazvala. Točno je da je taj ponedjeljak 08.08. trebala biti na nekakvoj radionici u hotel Histria i na to nije otišla jer joj je u subotu rečeno da ne mora više dolaziti na posao. Točno je da ju je i telefonski tog 08.08. kontaktirala direktorica i da joj je spomenula tvrtku Foru Walls na što joj je rekla da je to od supruga ali da se ona planira baviti svojim poslom a ona joj je tada dala do znanja da je znala čime se bavi ta tvrtka. Konkretno, direktorica je rekla da joj se ne sviđa to što ta tvrtka ima web stranicu i da se bavi namještajem ali ništa detaljnije nije pitala. Ne zna dali joj je tada spominjala o tome da postoji tvrtka Four Walls ali joj je bilo logično da je ona to znala a nikada nije imala nikakve primjedbe na to da postoji tvrtka Four Walls. Direktorica ju nije puno niti pitala za supruga kad je saznala s čim se on bavi. I na dan kad je dala otkaz opet je direktorici spomenula da se suprug bavi time da se bavi namještajem i da vozi za Lesninu. Na upit suda da li je spomenula direktorici da suprug zarađuje više od nje navodi da se o tome nije razgovaralo na taj način, naime nikad nije bio problem tko koliko zarađuje ali moguće da je u tom razgovoru rekla da je dovoljno da suprug zarađuje dok njezin posao ne krene, samo u tom smislu. Na ukazivanje suda da je zakonska zastupnica tužitelja u svom iskazu izričito navela kako joj je prvotužena priznala u razgovoru 08.08. da radi za tvrtku drugotuženika, da je znala da će to direktorica saznati navodi da to nije točno. Na upit suda zašto to u svom iskazu ne osporava bez pitanja suda navodi da je takve naravi, nije svadljiva i da je direktorica to tražila o svemu tome bi porazgovarala ali kad ju se od strane suda pita navodi da to nije točno što je zakonska zastupnica tužitelja iskazala. Na upit suda da li je imala pristup podacima bitnim za poslovanje firme navodi da je sa direktoricom isključivo razgovarala o tome kako će izgledati dizajn interijera pojedinog salona a o tome gdje će se neki salon otvoriti, gdje će se širiti poslovni prostor, navodi da o tome nije donosila odluke. Direktorica ju je u jednom trenutku nazvala i rekla da je kupljeno zemljište u Zadru i da će se tamo otvarati poslovnica a njezin zadatak je bio isključivo uređenje salona, samo je radila dizajn na kojem je bila zaposlena, druge odluke nije donosila a niti ju je tko pitao za mišljenje. Na izričit upit suda da li je kakve podatke od tuženika iskoristila o tome da bi iste prenijela suprugu za korist tvrtke drugotuženika navodi da nije a opet upitana za dobavljača Richmond navodi da o tome treba pitati supruga ona mu te informacije nije davala. Na upit drugotuženika navodi da je imala mogućnost obzirom na svoje radno mjesto dati mišljenje i sugerirati što bi vezano za dizajn mogla predložiti a što bi odgovaralo izgledu određenog salona, međutim vezano za dobavljača oko takvih proizvoda odluku nije mogla raditi ja jer se tu opet pitalo nabavu i tu je zapravo uvijek bio nekakav konflikt između njih jer ukoliko se to ne bi financijski uklapalo onda se ne bi moglo izrealizirati ono što su oni kao dizajn smatrali da bi odgovaralo. Nije nikada za vrijeme rada kod tužitelja bila u bilo kakvoj komunikaciji sa ijednim dobavljačem, kad bi bili na sajmovima nije sudjelovala u razgovorima sa direktoricom, naprotiv bi se makla sa strane i uzimala podatke od njih. Putni nalozi koji su dostavljeni u sudski spis odnose se na putovanje vezano za obilazak salona i odlazak na sajmove. U salon su odlazili u pravilu 3 puta godišnje a na sajmove su svih tih 13 godina odlazili uglavnom na iste, uglavnom u Njemačku gdje su se pratili modni trendovi i slično. Bila je prisutna sa direktoricom kad bi ona pregovarala sa dobavljačima na pojedinom sajmu, gledala bi artikle ali nije sudjelovala u pregovorima. Na upit da li je u ugovoru stajala obaveza poslovne tajne i zabrane takmičenja s poslodavcem navodi da vezano za zabranu odnosilo se na dizajn a za zabranu takmičenja to ne zna. Nije joj poznato da bi kod tužitelja postojao Pravilnik o poslovnoj i profesionalnoj tajni. Na daljnji upit da li je za vrijeme rada kod tužitelja bila svjesna poslovne tajne navodi da se nikada o tome nije posebno pričalo. Nakon što je dobila ovu tužbu vidjela je da se spominje poslovna tajna ali i dalje ne vidi poveznicu sa sobom. Nije sporno da je kao dizajner odnosno kao direktor dizajna sudjelovala odnosno sugerirala određeni proizvod jer im je od strane nabave bio dostavljen katalog gdje bi označila artikl koji smatra da bi bio poželjan i tada bi bila upoznata s dobavljačem tog artikla a isto tako na sajmovima je bilo na svakom izložbenom dijelu označen dobavljač ali uvid u to je imao i odjel nabave i marketinga, dakle nije samo ona imala uvid u to. Dakle imala je uvid u nazive dobavljača ali nije imala kontakte dobavljača. Konkretno za predstavnika Richmond konkretno zna za tu osobu, spomenuta je kroz ovaj postupak u nekom podnesku, ona ju je na nekim sajmovima vidjela ali nikad s njima nije razgovarala. Poznato joj je da je osoba koja radi za Richmond isto kontakt osoba za V, bila je na jednom sajmu prisutna ali nije ništa posebno sa njom razgovarala. Vezano za firmu Light & leaving sjeća se da je ta firma bila na sajmu u Parizu a sjeća se kad se vratila s porodiljnog ona je već bila ubačena ali ona to nije sugerirala. Nije nikad sugerirala tu firmu a što se tiče sajma u Parizu sjeća se da su oni tamo bili, međutim nakon tog sajma u Parizu po njezinu sjećanju se nije kontaktiralo nikakve dobavljače, čak se govorilo da je sve dosta skupo za njihovo tržište. Na upit da li je njezinom preporukom u asortiman uveden stol Glamur i da li je dogovoren dobavljač za taj stol navodi da se to ne sjeća ali ssu u dizajnu za pojedinu šifru artikla davali naziv Glamur kako bi moćnije zvučali. Točno je da su dobivali određenu stimulaciju ali to je bilo nakon što je imenovana za direktora i tada je bila riječ da će direktori dobivali stimulaciju a koliko zna i svi radnici su radili na tom principu stimulacije.Točno je da je prihvatila anex ugovora o povećanju plaće prije odlaska na godišnji ali ona je tu plaću imala prije odlaska na porodiljski a povratkom s porodiljnog je bila malo degradirana jer je imala manju plaću i direktorica je smatrala da više ne radi onim intenzitetom kao ranije a to nije radi malog djeteta tako da je tim anexom samo vratila tu staru plaću. Inače prije porodiljnog i djeteta je stvarno za tvrtku tužitelja radila po cijele dane i noći ali i dok je bila na porodiljnom je čak u 2 ujutro znala poslati mailove. Vezano za nadzorni odbor misli da je direktorica spominjala ali ne zna da li je trebala biti član toga, imala je osjećaj da direktorica ima povjerenje u nju iako smatra da ova odluka da radi samostalno je njezin izbor i pravo. Za izradu zadnje web stranice T nije bila prisutna, bila je na porodiljnom, nije ju se pitalo za nikakvo rješenje, samo joj je bilo poslano putem maila. Vezano za ovu prethodnu stranicu tvrtka Mima je angažirala posebnu firmu za to i zna da je došao jedan dečko sa svojim laptopom koji im je to prezentirao a na upit suda da li je fizički bila prisutna dok je radio na izradi stranice navodi da nije, samo kad joj je to prezentirano. Jedini zadatak koji je dobila vezano za tu web stranicu je bila ta da nakon što je nabava dala artikle koji će biti na toj stranici da stave na tu stranicu i da ubrzaju proces i zna da je angažirala zaposlenice dizajna da to stavljaju na stranicu ali i iz drugog odjela su angažirani po tom pitanju a osoba koja je bila angažirana za izradu im je pokazala na koji način to umetati. Ona nije čak ni umetala te proizvode. Misli da je to bilo gotovo za 2 tjedna, a bilo je to 2017. Na upit pun. tužitelja navodi da prilikom razgovora sa direktoricom, kad je otkazivala ugovor o radu, nije spomenula da tvrtka tuženika ima web stranicu. Nije tad spomenula da tvrtka supruga radi sa Richmond dobavljačem a na upit da li je znala da tvrtka supruga radi navodi da je znala a to nije smatrala bitnim jer dok je on radio s njim T nije radila s njim. U razgovoru 08.08. direktorica joj je rekla da je vidjela stranicu Foru Walls i da je to smeta. Točno je da ju je nakon što je odjavljena od tužitelja suprug prijavio u tvrtku Four Walls da ne bude odjavljena i da ne gubi određena prava. Točno je da je na određenim portalima izašla objava nje kao izvršnog direktora Four Walls a to je bilo nakon što je prestala raditi kod tužitelja jer ju je suprug tada pitao da mu pomogne oko tog dijela. Kad je zaposlena u Four Walls misli da ih je bilo troje. Inače tada nitko u toj tvrtci nije radio a da se bavio prodajom namještaja odnosno da bi radio na poslovima kao ona u Đ, kad je počela raditi za drugotuženika bili su ona, suprug i još jedan zaposlenik koji je bio monter. I kad je počela raditi za drugotuženika web stranica drugotuženika nije sličila Miminoj stranici. Misli da se ta firma nije bavila dizajnom namještaja kad se ona zaposlila. Ona mu doista nije pomogla oko nikakvih kontakta vezano za web shop i uspostavu kontakata sa dobavljačima.

9. Zakonski zastupnik drugotuženika ĐR u svom je iskazu naveo da je tvrtka Four Walls osnovana 23.05.2019. i to za djelatnost proizvodnje namještaja, naime prije toga imao je obrt za dostavu i montažu međutim kada je surađivao odnosno radio za firmu kao što je Lesnina morao je imati registriranu djelatnost izrade namještaja zbog čega je osnovana ta tvrtka s time da kao posebna djelatnost ne postoji montaža namještaja pa je to provučeno kod proizvodnju ali je započeo i sa proizvodnjom pojedinog namještaja ali to je sitna proizvodnja. Na sugestiju knjigovođe prvo je osnovao tvrtku j.d.o.o. jer mu je rečeno da je to jednostavniji način i nije bio u sustavu PDV-a ali kako je morao kupovati kombi i alat morao je plaćati PDV i nije imao pravo na povrat bog čega je firma prebačena na d.o.o. i ušao u sustav PDV-a i na taj način može dalje ulagati i to mu je isplativije. Osim Lesnine surađuje sa tvrtkama Harvey Norman, Jysk, jedno vrijeme i sa tvrtkom Mima jedno kratko vrijeme i tu firmu smatra toksičnom iz razloga jer su prodavači odlazili na montaže gdje su nastajali problemi i nije mu se to sviđalo a smatra kad je njegova supruga počela raditi bila je slabo plaćena a kasnije se to i promijenilo. Sa svojom suprugom uopće nije htio razgovarati o tvrtci Mima, kao što je rekao strašno ga je nerviralo to što radi posebno na početku kad je radila za malu plaću, a dok se školovala u Italiji je veći iznos novca davala za mjesečnu stanarinu. Kada je supruga dala otkaz u Đ zaposlena je u njegovoj tvrtci i smatrao je da bi bilo najbolje da mu pomogne oko papirologije obzirom na količinu posla on to nije stizao, tada se nisu bavili dizajnom, ona prije svega nije željela. Naime htjela je ispoštovati rok od godine dana da se ne bavi time što mu je bilo suludo jer mu nije bilo jasno da netko ne radi posao za što se školovao. Inače prije 2 godine, negdje u ljeti, je od Grada uzeo jedan mali prostor u Radićevoj ulici u Puli i njega su uredili kao salon s time da je u početku imao samo jednu izložbenu kuhinju od Ferbala iz Italije, imao je jedan stol od Richmonda, dvije datoteke za knjige i ormar isto od Ferbal. Na upit suda kako je došao u kontakt sa J navodi putem maila. Naime nije točno što je iskazivala zakonska zastupnica tužitelja, sajmovi i odlazak na sajmove nisu vojna tajna već su dostupni, javni i vrlo se skupo plaćaju, za vrijeme Covida sajmovi su održavani virtualno i kada zamijetite određeni proizvod bez problema se dođe do kontakta tako da je upravo na taj način putem maila kontaktirao i J. Konačno, kad je otvorio salon nije želio kopirati nikoga od konkurencije, nije htio da se ponavljaju proizvodi od ĆR, Lesnine pa tako niti od O. Inače kod tvrtke Four Walls nije se ništa dodavalo od otvaranja firme. Inače prvotužena je za firmu Four Walls je radila do prije par mjeseci dok nije osnovala svoj obrt, misli da ju je zaposlio na radnom mjestu direktora, u svakom slučaju radila je sve što je bilo potrebno za firmu jer to je obiteljska firma. Konačno mogli su napraviti ugovor i za radno mjesto spremačice što u stvarnosti ništa ne bi mijenjalo. Opet ponavlja da o tvrtki Mima sa suprugom nije htio razgovarati jer se to uvijek završavalo nekakvom svađom jer mu se nije sviđao način rada koliko je supruga radila i davala se u to, a ono što zna je da je direktorica O bila upoznata da radi za Lesninu. Čak je imao neke upite od strane supruge te nije htio davati nikakve informacije, to mu nije padalo na pamet. Točno je da je sa kombijem svoje tvrtke dolazio po suprugu koja je radila u Đ, vidio se natpis firme čak sa svim podacima firme a na upit da li je vidjela direktorica tužitelja da dođe sa tim kombijem po suprugu navodi da to ne može potvrditi jer nikad nije obraćao pažnju. Na upit što je prvotužena za tvrtku FW radila navodi da je ispunjavala tablicu za Lesninu gdje ima jako puno posla za sve što je odrađeno kao i ostale tvrtke za koje radi, ukratko znači da je radila papirologiju. Ona nije ništa radila vezano za dizajn, niti se time bavio. Inače se smatra talentiranim a osim toga ne smatra zahtjevnim oformiti web stranicu. Nije mu supruga ništa pomagala niti bi je znala čak oformiti. Može ukratko opisati kako se formira takva stranica, za sve postoje plaginovi i dovoljno je ukupno 2 sata da da se to odradi, trebalo mu je konkretno pola sata da podigne cijeli Richmond. Na ideju da se bavi prodajom namještaja došao je za vrijeme Covida, lock down. Naime tada je kao i svi bio primoran biti kod kuće i listajući Internet primijetio je da se pojačava kupnja putem interneta i tako je došao na tu ideju. Naime tada je imao još uvijek 2 zaposlena i nije mogao raditi montažu namještaja, isto tako nije pribjegao tome da smanji plaću radnicima obzirom su za vrijeme dok su radili s njim bili čitave dane tako da je tražio drugi način zarade. Do odabira dobavljača je dolazio sam i tu mu je bilo bitno da nađe onoga kod kojeg mu se najviše artikala sviđa a tu je upravo odabrao Richmonda i u početku je gotovo isključivo sa njim radio najlakše mu je bilo raditi sa takvom kompanijom i bilo je dosta jednostavno uspostaviti suradnju s njima, zapravo se odrađivalo sve putem mail komunikacije tako da nije ni kontaktirao s njima. Doslovno im je poslao mail jer ih u Hrvatskoj u tom trenutku nitko nije angažirao. Za vrijeme lock-downa ih je vidio on-line na sajmu u Belgiji, Parizu a prvi put je saznao za njih na sajmu u Zagrebu. Do suradnje sa dobavljačima je dolazio rekao bi virtualnim pregledom na koji način je sudjelovao i na sajmovima a inače se bavi metodom eliminacije pa je tako nakon više pregleda izdvojio 2 firme zanimljive koje su bile dosta skupe i Richmond i koja je bila slična ponudom ali povoljnija cjenovno. Ono što je bilo bitno da su oni imali Drop shipping a što znači da njemu kao jednom početniku nije bilo potrebno skladište, trgovine i sve što dodatno uz to ide i što mu je bilo jako bitno, pod time misli da je ta firma bila najjednostavnija za suradnju. Na upit koliko od ukupnog prometa se konkretno odnosi na prodaju namještaja navodi svega 20% jer primarno se bavi montažom, imaju samo 2 ekipe oformljene za Lesninu, osim toga bave se izradom namještaja – kuhinje. Relativno su mala firma. Trenutno ima 9 zaposlenih. To su uglavnom monteri, imaju jednu osobu koja je potrebna za papirologiju i 2 dizajnerice. Na upit tužitelja navodi da sa suprugom razgovara o nekakvim temama koje su im zajedničke pa tako i dizajn. Dok nije imao zaposlene dizajnerice o tome se konzultirao sa suprugom. U trenutku kada je otvorio web shop nije sa suprugom razgovarao o tome, ona je naprotiv uvijek govorila da ne želi da se bavi s nečim što se tiče prodaje namještaja jer radi u takvoj firmi a kada je odabrao dobavljača L nije o tome razgovarao, a niti smatrao potrebnim. Konačno znao je dolaziti u ponoć s posla pa nije bilo vremena ni potrebe za tim a ona je bila zaokupljena brigom djeteta. Sve vezano za otvaranje web shopa i sve što se tiče pravilnika i što je već potrebno u formalnom smislu je odradio sam. Prilikom otvaranja svoje stranice nije kopirao stranicu od O već je kupio temu a radi se o web stranici na kojoj se mijenjaju naziv i opisi. Vezano za formiranje cijena sve se sam snalazio, ponekad je čak bio i na nuli ali zapravo s vremenom se prilagodio, nešto se mogao konzultirati odnosno steći nekakva saznanja sa prodavačima iz Lesnine.

10. Svjedok VR u svom je iskazu navela da je u tvrtci tuženika zaposlena od 2020. godine, najprije je radila na poslovima unapređivanja prodaje a kasnije je bila na radnom mjestu voditelj ljudskih resursa. U to vrijeme je bila zaposlena i prvotužena, ona je bila direktor dizajna i sa njom je više surađivala u vrijeme kada su počeli suradnju sa konzultantima koje je angažirala direktorica tužitelja, to su određene osobe iz Srbije, jedan je bio zadužen upravo za dio unapređivanja prodaje a drugi je bio I za osmišljanje strategije tvrtke. Misli da je OR više surađivala više sa ovim drugim konzultantom. Ti konzultanti koji su angažirani su im prenosili određena stručna znanja a to nije bio isključivi cilj zbog koji su angažirani. Inače za prestanak radnog odnosa prvotužene kod tužitelja je doznala u vrijeme kada je bila na godišnjem odmoru, mora napomenuti da je od početka 2023. na porodiljnom pa je teško koncentrirati se na točno određene godine pa kada joj se ukazuje od strane suda da je prvotuženoj radni odnos prestao 2022. godine navodi da se prisjeća da u vrijeme kad je bila na godišnjem a to je moglo biti u 8. mjesecu, nazvala ju je direktorica i pitala da li zna nešto o tome da bi OR imala ili radila za neku svoju tvrtku. Rekla joj je da o tome ništa ne zna i doista o tome nije ništa znala, to joj je bio prvi glas. Isto tako ju je pitala da li netko drugi zna nešto o tome i na to joj je isto rekla da nije ništa o tome čula, uopće tada nije znala o kojoj tvrtci se radilo. Na upit suda da li joj je poznata tvrtka Four Wals navodi da je za tu tvrtku kasnije saznala i teško joj je u tom trenutku bilo povezati sa tom firmom jer se ta firma ranije drugačija zvala. Dakle, negdje u to vrijeme je OR prestala raditi kod tužitelja. Točno je da je sa direktorom razmjenjivala poruke sa watsh uppa pa kada joj se pokazuju poruke sa lista 797 spisa potvrđuje da su to te poruke. Na upit suda da li je stekla dojam kada je direktorica sa njom komunicirala i razmjenjivala poruke bila sigurna u to da OR radi za neku drugu firmu ili je sumnjala navodi da je i direktorica bila zbunjena sa svim tim, zna koliko je bila bliska sa OR i poštovala je, tako da je stekla dojam da je direktorici jako teško vjerovati u sve to i da je morala provjeriti. Nakon tog razgovora sa direktoricom i nakon što se vratila sa godišnjeg odmora je imala samo još jednu komunikaciju sa OR i to na način da joj je javila da ne treba više dolaziti na posao, a to je bilo nakon što je direktorica provjerila i ispostavilo se da je točno to što je sumnjala. Inače sa OR nije razgovarala o toj drugoj tvrtci, da li ona radi za nju, niti prije a niti poslije, a nije niti ništa posumnjala osim ovoga što joj je dato na znanje. Upitana vezano za formiranje web stranice tužitelja i rad sa konzultantima navodi da u to nije bila uključena a da li je u to bila uključena OR to ne zna. Nije sigurna da li je nova stranica formirana ali je sigurno nadograđivana. Upitana vezano za kontakte i odabir dobavljača tužitelja i potencijalnih dobavljača, navodi da je u tom dijelu najviše bila uključena nabava u suradnji sa dizajnom što znači da je i prvotužena bila i morala biti uključena u to, obzirom da je dizajn bio taj koji je zadužen za praćenje trendova, a nabava je bila više usmjerena za nabavu dobavljača. OR je bila i morala je biti upoznata o dobavljačima s kojima tvrtka tužitelja surađuje. U vrijeme kada je prvotužena prestajala raditi kod tužitelja sjeća se da se održavao taj jedan sastanak u Histriji sa konzultantima i sjeća se kako je morala nazvati OR i reći joj da ne mora doći na sastanak. To je učinila po nalogu direktorice. Prije nego je dobila taj nalog sjeća se da je direktorici bila dosta teško jer je ona trebala nazvati OR i reći joj što je utvrdila i misli da se tom prilikom čak savjetovala s nekim iz ljudskih resursa i misli da joj je rečeno da je za očekivati da je direktorica osobno nazove i misli da joj je u tom razgovor prvotužena potvrdila i da su se suglasile oko otkaza. Nakon toga joj jje javila da ne mora doći na sastanak. Iz razgovora sa direktoricom shvatila je da je od strane OR potvrđeno da nešto ona radi za tu drugu kompaniju ali sada nije sigurna kojim riječima je to rečeno i nije sigurna da li je potvrđeno da li OR ima neki udio u toj kompaniji ili samo nešto radi, to nije sigurna. Ne zna koliko točno prije sastanka je javila OR da ne mora dolaziti, ali bilo je istoga tog dana kad je bila u Histriji. Na daljnji upit tko je donosio odluku s kojim dobavljačem će se raditi, navodi da ne bi rekla da je to bila odluka jedne osobe ali je postojao razgovor između direktorice nabave, direktorice dizajna sa izvršnom direktoricom. Na izričit upit zakonske zastupnice tužitelja: "da li se možeš sjetiti da joj je rekla da je OR u telefonskom razgovoru potvrdila da je to njena kompanija, da je to osnovala za vrijeme Corone jer se morala osigurati jer se uplašila, navodi da se sjeća da joj je to direktorica rekla i sjeća se da je napomenula da se OR morala osigurati.

11. Svjedok LR u svom je iskazu navela da je kod tužitelja bila u radnom odnosu i to od 2013. negdje do 2019. i poznata joj je prvotužena obzirom je i ona bila zaposlena, ona je bila direktor dizajna, ona je bila direktor nabave ali ne zna točno od kada s time da je radila u nabavi stoga je i bila u suradnji sa prvotuženom. Upitana vezano za rad sa dobavljačima navodi da su odlazili redovito na sajmove, u pravilu je odlazila kao direktor nabave, OR kao direktor dizajna i izvršna direktorica. Sjeća se jednog sajma u Kellnu i jednog u Poznanu, u svkaom slučaju odlazilo se na te sajmove u pravilu u ovom sastavu kojeg je navela a bilo je i drugih sastava ovisno o sastavu asortimana. Ovisno o tome tko je bio zadužen za koji dio namještaja otišao bi na sajam. Cilj je bio kontakt sa dobavljačima i pronalazak novih proizvoda, inače kontakte novih dobavljača su imali svi koji su bili prisutni na sajmu. Konkretno bi se znali podijeliti i ovisno tko je odrađivao kojeg dobavljača bi uzimali kontakte od njih. Odluku o odabiru dobavljača su donosili zajednički, svatko bi imao svoju ulogu a dizajn je davao prijedloge onoga što je bilo u trendu, a vodilo se računa u ocijeni a konačnu odluku bi donosila direktorica. Upitana od strane suda da li joj je poznat dobavljač Richmond navodi da se s njim kasnije radilo odnosno dok je bila zaposlena kod tužitelja s njim se nije surađivalo. Dok je radila kod tužitelja nije nikad radila na način da bi se nametao nekakav dobavljač ukoliko bi postojali razlozi primjerice od strane dizajna da isti bude izabran a isto tako ukoliko bi od strane dizajna bio prijedlog za nekog dobavljača a cijena ne bi bila prihvatljiva dala bi to do znanja pa bi nastojali naći nekakav kompromis da se nađe mjesta za jedan mali izložbeni primjera pa da se vidi kako će ići prodaja s tim. Na upit suda da li joj je poznata tvrtka drugotuženika navodi da joj je poznata, misli da je OR direktorica, zapravo nije sigurna koja je njena funkcija. Na upit suda li joj je ta tvrtka bila poznata u vrijeme kad je bila zaposlena kod tužitelja navodi da nije, ne zna kad ju je OR osnovala i šta radi za nju. Nije joj OR ništa spominjala kad su obje bile zaposlene kod tužitelja, niti za ovu tvrtku a niti za neku drugu jer bi joj tada i bila poznata ta tvrtka. U bitnome su djelatnici iz nabave kontaktirali sa dobavljačem, dizajn je bio zadužen više za druge stvari estetske prirode ali ukoliko bi nekom iz dizajna trebao kontakt s dobavljačem to nije bila nikakva tajna. Teško je reći s koliko dobavljača je tužitelj radio ali moguće negdje oko 15 ili 20, neki su bili stalni a neke su mijenjali. Ovisno kako se što pokazalo, čija roba kako ide u prodaji.

12. Svjedok IR u svom je iskazu navela da je kod tužitelja bila zaposlena od 2005. do 2018., najprije je radila na poslovima u računovodstvu do 2015. a od tada u nabavi tako da je imala kontakt i suradnju sa OR obzirom je ona radila u dizajnu. Kontaktirali su vezano za odabir namještaja s time da je imala asortiman dekoracije te se odlazilo i na godišnje sajmove tako da je jednom bila u [adresa] sa OR i još jednom kolegicom. Kontakte od dobavljača je uzimala ona jer je radila u nabavi a na upit suda tko je donosio odluku s kojim dobavljačem će se raditi navodi da se napravila jedna prezentacija a konačnu odluku je donosila direktorica. Na upit suda navodi da za tvrtku Four Walls nije ranije nikad čula, zapravo jee prvi put čula za tu tvrtku kad je dobila poziv za sud a i nedavno je vidjela kombi u kvartu. Ne zna tko je tvrtku osnovao. Na upit tužitelja navodi da za ulogu prvotužene vezano za odabir dobavljača može reći da je ona u pravilu birala u smislu dizajna što će se prezentirati a potom i eventualno nabaviti. Taj put je organizirala i platila tvrtka tužitelja, nakon smještaja u hotelu otišli su na sajam i tamo redom obilazili štandove. Kada joj se pokazuje mail prepiska upućena od strane direktorice tužitelja OR datiran sa 02.06.2022. te na upit da li je to uobičajena bila komunikacija, navodi da ne zna kakva je bila njihova komunikacija. Inače je sa direktoricom komunicirala putem mailova jer je to bila uobičajena komunikacija a konačnu odluku o izboru bi donosila direktorica.

13. Svjedok UR u svom je iskazu navela da je kod tužitelja bila zaposlena od 2020. do 3. mjeseca 2023., najprije kao referent u nabavi a kasnije kao mlađi product menadžer na odjelu dekoracije. Određeno vrijeme je tada bila zaposlena i prvotužena na odjelu dizajna pa je imala određenu komunikaciju i suradnju sa njom ali više sa drugim kolegicama. Na upit suda da li joj je poznata tvrtka drugotuženika navodi da je čula za tu tvrtku odnosno nešto privatno je pretraživala i naletjela na njihovu stranicu, to je bilo moguće u vrijeme dok je OR još radila kod tužitelja ali nije dovela u vezu OR sa tom tvrtkom i ne zna tko je osnivač te tvrtke. Na upit suda da li bi izgled stranice dovela u vezu sa stranicom tvrtke tužitelja navodi da ne, slučajno je naletjela na tu stranicu. Nije joj poznato zbog čega je prvotuženoj prestao radni odnos kod tužitelja. Sjeća se da se u jednom trenutku pričalo o tome da i ova druga tvrtka drugotuženika surađuje sa dobavljačem Richmond, zašto je došlo do prestanka suradnje ja to ne zna ali zna da su kolegice iz dizajna pričale da su baš na sugestiju dizajna došlo do suradnje sa tim istim dobavljačem. Pri tome misli na kolegice koje rade u dizajnu a o čemu je bila upućena i direktorica. O tome su morali biti upućeni svi iz dizajna i svi njihovi nadređeni. Koliko zna direktorica je davala konačnu odluku sa kim će se raditi. Mišljenja je da bi tvrtka drugotuženika obzirom na prezentaciju proizvoda koji nudi bila konkurentska firma tužitelja i to upravo iz razloga jer je zamijetila određene proizvode koje nude a proizvode koje nudi i tužitelj. Pri tome želi pojasniti da se dio asortimana koje nudi Four Walls podudarao sa asortimanom koje nudi tužitelj ali pri tome se nisu konkretni proizvodi podudarali nego primjerice Four Walls je prodavao vaze, stolice i slično što je i Mima namještaj prodavao. Kada je gledala nisu bili identični proizvodi nego ista vrsta proizvoda. Ne isključuje da su kasnije nuđeni i isti proizvodi, to ne zna. Na daljnji upit u kojem kontekstu je spominjan dobavljač Richont navodi da je razgovarala sa direktoricom da Four Walls ima suradnju sa tim dobavljačem pa da pokuša iskomunicirati sa tim dobavljačem. Ne zna da li je prije toga Namještaj Mima imala suradnju sa tim dobavljačem ali su ga na sajmu vidjeli.Na upit suda navodi da ukoliko dvije različite tvrtke rade sa istim dobavljačem postoji mogućnost da obje tvrtke nude isti identični proizvod. Kada se razgovaralo sa tim dobavljačem Richmond njen dojam je bio da OR nema protiv tog dobavljača, odnosno nije stekla takav dojam, ali se radilo o skupljem dobavljaču, a misli da objektivno to jesu bili skuplji proizvodi u odnosu na proizvode koje je nudila Namještaj Mima. Razgovor je tekao u smislu hoće li se ti proizvodi obzirom na takvu cijenu prodavati i da li ima smisla suradnje sa tim dobavljačem. Teško je odrediti s koliko je dobavljača radio, surađivao dok je radila kod tužitelja, sigurno 10. Obzirom je radila kod tužitelja do 3. mjeseca 2023. suradnja sa J je počela sigurno u godini prije, sigurno je već bila uspostavljena suradnja kada je otvoren salon u Koprivnici. Koliko se sjeća OR tada više nije bila zaposlena kod tužitelja.

14. Sukladno odredbi čl. 101. st. 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje ZOR-a) radnik ne smije bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun, sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac (zakonska zabrana natjecanja), a ako radnik postupi protivno zabrani iz stavka 1. poslodavac može od radnika tražiti naknadu pretrpljene štete ili može tražiti da se sklopljeni posao smatra sklopljenim za njegov račun, odnosno da mu radnik preda zaradu ostvarenu iz takvoga posla ili da na njega prenese potraživanje zarade iz takvoga posla. Prema st. 3. iste odredbe pravo poslodavca iz stavka 2. ovoga članka prestaje u roku tri mjeseca od dana kada je poslodavac saznao za sklapanje posla, odnosno pet godina od dana sklapanja posla.

14.1. Slijedom navedenog proizlazi da zakonska zabrana natjecanja prestaje prestankom ugovora o radu a isto tako nema zakonske zabrane natjecanja ukoliko poslodavac tijekom trajanja radnog odnosa odobri da radnik sklapa poslove s kojima se on bavi za svoj ili tuđi račun. Stoga je na tužitelju teret dokazivanja da je prvotužena za vrijeme radnog odnosa kod tužitelja sklapala poslove za svoj ili tuđi račun, konkretno da je sklapala poslove za tvrtku drugotuženika FOUR WALLS d.o.o. [adresa].

15 .Tužitelj u provedenom dokaznom postupku navedeno nije dokazao. Naime iz provedenih dokaza, iskaza svih saslušanih svjedoka a posebno iz iskaza stranaka odnosno direktorice i zakonske zastupnice tužitelja ER i prvotužene proizlazi da je prvotužena za čitavo vrijeme rada kod tužitelja na radnom mjestu direktor prodaje imala izuzetno poslovno korektan čak i prisan odnos sa imenovanom direktoricom tužitelja, da su iste blisko surađivale i u poslovnom odnosu postupale sa punim međusobnim povjerenjem. Kako to tužitelj u svojoj tužbi navodi, a isto tijekom čitavog iskaza i direktorica TR potvrđuje, nakon što je prvotužena usmeno najavila direktorici namjeru otkazivanja ugovora o radu ista je sa takvom najavom bila neugodno iznenađena, isto je prihvatila ali je nastojala shvatiti razloge takve odluke prvotužene te kako se navodi u tužbi pokušavala je "doprijeti" do prvotužene i doznati detaljnije razloge otkazivanja ugovora, propitujući je o razlozima. Nije sporno da se prvotužena već kod najave otkazivanja ugovora pozvala na osobne razloge te da je nagovjestila direktorici tužitelja kako se namjerava nastaviti baviti djelatnošću koja se tiče dizajna i prodaje. Pri tom prvotužena u svom iskazu navodi kako je bila upoznata ugovorenom zabranom natjecanja sa poslodavcem iz čl. 18. Ugovora o radu prema kojem informacije, poslovne kontakte i dokumentaciju za svoje radno mjesto ne može koristiti u vlastitom ili nekom drugom društvu za vrijeme trajanja tog ugovora i u roku od 1 godine nakon prestanka toga Ugovora. Tužitelj međutim tvrdi kako je prvotužena povrijedila navedenu odredbu Ugovora o radi kao i naprijed citiranu odredbu čl. 101. ZOR-a odnosno zakonom propisanu zabranu natjecanja s poslodavcem na način da je prema mišljenju tužitelja za vrijeme trajanja radnog odnosa kod tužitelja pružala usluge davanjem informacija i na drugi način tvrtci drugotuženika upravo vezanih za djelatnost kojom se bavi tužitelj, dakle da je drugotuženiku prenosila informacije vezane za poslove dizajna i prodaje namještaja o kojima je saznanja imala radom na radnom mjstu direktor dizajna kod tužitelja. Tužitelj takve tvrdnje temelji na činjenici da je osnivač i vlasnik tvrtke drugotuženika suprug prvotužene što nije sporno, koja tvrtka je osnovana 2019. kao trgovačko društvo Four Walls j.d.o.o. a kasnije pretvoreno u d.o.o., te da je djelatnost navedene tvrtke između ostalog i prodaja namještaja i dizajniranje interijera što je upravo i djelatnost tužitelja, a što proizlazi i iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za tvrtku drugotuženika (list 57-61 spisa). Prije svega valja napomenuti kako već iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi a potom i zakonska zastupnica tužitelja u svom iskazu isto potvrđuje da je prve sumnje o postupanju prvotužene suprotno odredbi čl. 101. ZOR-a počela imati prvi puta tek kada joj je prvotužena najavila otkaz ugovora o radu nakon čega je, kako tvrdi, dobila saznanja o postojanju tvrtke drugotuženika koju je kako je navedeno dovela u vezu sa prvotuženom iz razloga što je njezin suprug osnivač iste. Tužitelj nadalje postupanje prvotužene u smislu povrede odredbe čl. 101. ZOR-a povezuje sa pretvaranjem društva Four Walls iz j.d.o.o. u d.o.o. uz doplatu temeljnog kapitala sa vremenom kada je prvotužena koristila porodiljni dopust (početak svibnja 2020.) zbog čega je direktorica razvila sumnju da je prvotužena svo to vrijeme društvu drugotuženika, koji se bavi istom djelatnošću kao i tužitelj, pružala usluge vezane za djelatnost tvrtke tužitelja i to kako svojim znanjem iz područja dizajna koje poslove je obavljala kod tužitelja tako i davanjem poslovnih informacija koje je dobila za vrijeme rada kod tužitelja. Sve navedene tvrdnje tužitelj međutim u dokaznom postupku nije učinio niti ozbiljnije vjerojatnim, takve tvrdnje se iz provedenih dokaza i dalje ispostavljaju iskjlučivo kao sumnje direktorice tužitelja ali tužitelj isto ničime nije dokazao, posebno nije isto dokazao konkretnim dokazima povezanim uz konkretne poslove. Tužitelj naime kao sumnju davanja informacija tvrtci drugotuženika od strane prvotužene tijekom postupka navodi poslovanje sa dobavljačem Richmond sa kojim dobavljačem su imali ugovor o suradnji tužitelj kao i drugotuženik u određenim razdobljima. Nije sporno, jer to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka kao i iz iskaza zakonske zastupnice tužitelja i prvotužene, da je prvotužena bila upoznata sa suradnjom tužitelja i navedenog dobavljača, da je sudjelovala u tome za vrijeme rada kod tužitelja kao i da je bila upoznata sa time da je drugotuženik sa istim dobavljačem imao poslovnu suradnju. Tužitelj međutim nije dokazao, opet osim izražavanja sumnje, da bi informacije o navedenom dobavljaču tvrtci drugotuženika dala upravo prvotužena odnosno da bi drugotuženik poslovnu suradnju sa dobavljačem Richmond ostvario putem prvotužene.

16. Naprotiv zakonski zastupnik drugotuženika ĐR u svom je iskazu pojasnio na koji način je stupio u kontakt sa tvrtkom Richmond odnosno putem maila te je uopće poasnio da je do odabira dobavljača dolazio sam i tu mu je bilo bitno da nađe dobavljača kod kojeg mu se najviše artikala sviđalo pa je stoga odabrao J i u početku da je gotovo isključivo sa njim surađivao jer je najlakše bilo raditi sa takvom kompanijom zbog jednostavne uspostave suradnje obzirom se sve odrađivalo putem mail komunikacije a za vrijeme pandemije Covid i lock-downa da ih je uočio on-line na sajmu u Belgiji i Parizu. Nadalje je zakonski zastupnik drugtuuženika pojasnio da je do suradnje sa dobavljačima dolazio u pravilu virtualnim pregledom na koji način da je sudjelovao i na sajmovima s time da je sudjelovanje na sajmovima bilo dostupno i javno a za vrijeme Covid pandemije kada su sajmovi održavani upravo on line. Takav iskaz zakonkog zastupnika drugotuženika je sudu uvjerljiv jer je logičan i životan tako da sud isti cijeni vjerodostojnim. Naime prema motrištu suda stupanje u kontakt i ostvarenje suradnje sa određenim dobavljačem kao što je konkretno Richmond na tržištu ponude i potražnje je sasvm izvjesno i dostupno kako tvrtci tužitelja tako i tvrtci drugotuženika jer je svakom takvom dobavljaču zasigurno interes ostvarenja suradnje sa što većim brojem društava koje se bave dizajnom i prodajom namještaja.

17. Slijedom svega navedenog stajalište je suda da tužitelj nije dokazao da je prvotužena za vrijeme dok je bila zaposlena kod tužitelja za svoj ili tuđi račun sklapala poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac zbog čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti u cijelosti. Tužitelj u tužbi navodi kako je za razdoblje od svibnja 2020. pa do 31. kolovoza 2022. prvotuženoj na ime plaće isplatio iznos od ukupno 294.695,25 kuna te da takav iznos sa pripadajućom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose za tužitelja predstavlja štetu odnosno izdatak kojim se izložio a nije trebao jer da su nastupile pretpostavke za otkazivanje ugovora o radu prvotuženici. Nadalje se navodi kako je trgovačko društvo Four Walls u 2019., 2020. i 2021. godini ostvarivalo određene prihode i to barem u inosu od 669.333,33 kuna nakon što se prvotuženica za njega počela natjecati s tužiteljem pa iz tog razloga tužitelj je predlagao da sud naloži tuženicima položiti potpuni pregled računa o svim poslovima koje je drugotuženik sklopio u tom razdoblju (01.05.2018. do 18.08.2022.). Obzirom tužitelj kako je naprijed obrazloženo nije u provedenom postupku dokazao da bi prvotužena za svoj ili račun drugotuženika sklapala poslove i time postupala protivno čl. 101. ZOR-a to sud nije prihvatio dokazni prijedlog kojim tužitelj predlaže pribavu od navedenog društva svih izlaznih-ulaznih računa za navedeno razdoblje kao i preslike ovjerenih poslovnih knjiga te bruto bilance prometom analitičkih konta. Pri tom valja napomenuti da niti iz iskaza saslušanih svjedoka inače zaposlenika i bivših zaposlenika tužitelja ne proizlazi da bi isti imali saznanja ili na bilo koji način doveli u vezu postupanje prvotužene sa društvom drugotuženika u smislu sklapanja nekakvih poslova na štetu tužitelju a u korist drugotuženika. Tužitelj u odnosu na drugotuženika nije postavio niti konkretan tužbeni zahtjev, a obzirom na utvrđene činjenice sud nije smatrao potrebnim niti pozivati drugotuženika na dostavu dokumentacije kako je to predlagao tužitelj. S druge strane sud iz istog razloga nije našao osnovanim niti tužbeni zahtjev kojim se od prvotužene potražuje isplata plaća koje su prvotuženoj isplaćene od strane tužitelja u razdoblju od svibnja 2021. do kolovoza 2022. Naime prvotužena je u tom razdoblju bila u radnom odnosu kod tužitelja te joj je tužitelj za obavljeni rad isplaćivao plaće što je sve u skladu s odredbom čl. 7. st. 1. ZOR-a tako da za tužitelja u tom smislu nije nastala nikakva šteta obzirom je prvotuženoj plaća isplaćena za obavljeni rad.

18. Kako sud nije našao osnovanim zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje naknadu štete zbog povrede zakonske zabrane natjecanja valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev, pa je stoga odbijen i prijedlog tužitelja da se provede financijsko vještačenje na okolnost visine štete za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

18.1. Prigovor prekluzije sud ne cijeni potrebnim posebno obrazlagati obzirom da prema st. 3. čl. 101. ZOR-a pravo poslodavca iz stavka 2. toga članka prestaje u roku tri mjeseca od dana kada je poslodavac saznao za sklapanje posla, odnosno pet godina od dana sklapanja posla, pa kako je sud utvrdio da tužena nije postupala protivno st. 1. i 2. odredbe čl. 101. ZOR-a, dakle nije sklapala poslove iz djelatnosti tužitelja za svoj ili tuđi račun u vrijeme rada kod tužitelja, to se i prigovor prekluzije ukazuje bespredmetnim.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku pa je tuženicima priznat stoga trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu 500 bodova (Tbr.8/1), za zastupanje na ročištu 30.03.2023. 250 bodova (Tbr.9/2), za sastav podneska od 29.03.2024. 50 bodova (Tbr.8/3), za zastupanje na ročištu 30.04.2024. 250 bodova (Tbr.9/2), na ročištu 19.09.2024. i 26.05.2025. po 500 bodova (Tbr.9/1) što sve uvećano za 10% za zastupanje drugotuženika i uvećano za PDV iznosi 5.637,50 eur.

U Puli, 22. srpnja 2025. godine

S u d a c

Daniela Subotić Biondić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave ove presude za stranku koja je bila uredno obaviještena, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu.

Dna:

- tužitelju po pun.

- prvotuženoj po pun.

- drugotuženiku po pun.