Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

P-161/2025-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Sandi Jeromeli, u pravnoj stvari tužitelja: UDRUGA MARINIS MEDIA, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 239a, OIB: 05490245069, koju zastupa punomoćnik Jaša Kraus, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 155, protiv tuženika: HANZA MEDIA d.o.o., Zagreb, Koranska 2, OIB: 79517545745, kojeg zastupa Vedran Vusić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave, zaključene 3. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, danom objave 21. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju, na ime naknade štete zbog povrede autorskog prava neovlaštenim korištenjem i objavom šest kadrova iz audivizualnog autorskog djela (filma) „Nun of your bussines“, isplati iznos od 2.200,00 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku od 02. travnja 2020. do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa preostalim iznosom naknade štete od 4.436,14 EUR, u odnosu na stopu zatezne kamate na iznos glavnice preko stope koja je dosuđena u točki I. izreke ove presude, kao i u dijelu potraživanja naknade štete radi povrede autorskog prava preradom šest kadrova iz audivizualnog autorskog djela (filma) „Nun of your bussines“.

III. Nalaže se tužitelju da plati tuženiku parnični trošak u iznosu od 939,60 EUR EUR, sa zateznim kamatama tekućim od donošenja ove presude 21. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženik s preostalim troškom u iznosu od 1.848,53 EUR, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Povodom žalbe tuženika Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem Pž- 2140/2023 od 6. prosinca 2024. ukinuo je presudu ovog suda P-2208/2020 od 6. travnja 2023. i predmet vratio na ponovno suđenje, navodeći da je pravilno utvrđeno da je tužitelj nositelj autorskih imovinskih prava u odnosu na pet fotografija nastalih korištenjem kadrova iz filma i da mu je tuženik povrijedio ta prava pa da mu pripada pravo na naknadu ali da visina naknade nije pravilno utvrđena niti obrazložena i nije sukladna sudskoj praksi. Također daje uputu da tužitelj u tužbi mora jasno naznačiti konkretnu povredu autorskih prava.

2. Sukladno uputi Višeg suda tužitelj je podneskom od 28. travnja 2025. uredio tužbeni zahtjev i specificirao tužbu 1. tužbenog zahtjeva na način da potražuje utuženi iznos na ime naknade štete zbog povrede autorskog prava neovlaštenim korištenjem, objavom i preradom šest kadrova iz audivizualnog autorskog djela (filma) „Nun of your bussines“. Također navodi da su autorska prava tužitelja povrijeđena u odnosu na dokumentarno-igrani film, koji kombinira dokumentarne kadrove i kadrove snimljene s glumcima u rekonstruiranoj scenografiji i kostimima, da ukupni trošak proizvodnje cijelog filma iznosio je 870.900,00 kn/117.932,59 EUR, da je za razliku od fotoreporterskog ili konvencionalnog fotografskog snimanja, filmski set je složen sustav koji zahtijeva detaljnu pripremu, usklađeni tim stručnjaka, mjesece pripreme za snimanja, višegodišnji razvoj projekta i tek potom snimanje. Snimanje jedne scene u odnosu na koje je tuženik izvršio konkretnu povredu autorskog prava zahtijevalo je angažman 23 člana produkcijske i autorske ekipe, 8 glumica, tridesetak statista, troškove najma lokacija, tehnike, kostima, rekvizita, izrade scenografije, maske, produkcijskih troškova (catering, transport i sl). Stoga okolnost da je tuženik svjesno bez odobrenja tužitelja uzeo kadrove iz filma iako mu je ovaj stavio na raspolaganje medijski materijal za objavu, obradio ih za tisak/objavu i potom neovlašteno objavio tužitelj smatra da je zatraženi iznos opravdan i razmjeran počinjenoj šteti.

3. Odredbom čl. 139. st. 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj: 167/03, 79/07, 125/11, 80/11, 141/13 i 127/14,; dalje: ZAPSP) određeno je kako filmski producent u pogledu primjeraka svojeg videograma ima isključivo pravo: 1. reproduciranja, 2. distribuiranja, kao i pravo iznajmljivanja (osim prava iz čl. 20. st. 5. Zakona), 3. javnog prikazivanja, 4. stavljanja na raspolaganje javnosti. Stavkom 2. navedenog članka propisano je kako se pravom filmskog producenta može slobodno raspolagati, a da pravo filmskog producenta ne utječe ni na koji način na autorsko pravo, pravo umjetnika izvođača i pravo proizvođača fonograma.

4. Što se tiče konkretne povrede autorskih prava tužitelj je u tužbi činjenično naveo da je tuženik povrijedio autorska prava tužitelja neovlaštenom reprodukcijom autorskog djela iz čl. 18. ZASP-a već je zloupotrijebio pristup digitalnoj platformi da bi došao do predmetnih snimki te ih potom neovlašteno preuzeo s digitalne platforme i objavio u digitalnom i tiskanom izdanju Jutarnjeg lista. Dakle, radi se o tvrdnjama tužitelja da su mu povrijeđena autorska imovinska prava i to pravo reprodukcije i pravo javnog priopćavanja. Međutim, po uputi Višeg suda tužitelj specificira točku 1. tužbenog zahtjeva i sukladno specificiranom tužbenom zahtjevu navodi da potražuje naknadu štete zbog povrede autorskog prava neovlaštenim korištenjem, objavom i preradom 6 kadrova iz audivizualnog autorskog djela (filma) „Nun of your bussines“ odnosno radi povrede prava javnog priopćavanja i prava prerade.

5. U dokaznom postupku vezano za utvrđenje povreda autorskih prava sud je proveo slijedeće dokaze:

-uvid u predmetni članak "Zaljubile smo se u samostanu", prilog "Jutarnji 2" (list 53-54 spisa) i naslovnica "Jutarnji list" (list 52 spisa) koji sadrže devet fotografija, od čega nesporno pet fotografija (screenshots) predstavlja kadrove iz Filma.

-uvid u e-mail od 26. veljače 2020. (list 71- 72 spisa) koji sadrži od ukupno sedam fotografija (dvije su portret TCT), koje je TCT poslala novinarki TC, četiri fotografije u spornom članku, što daje zaključiti da pet fotografija tj. kadrova iz Filma iz članka novinarka TC nije dobila od TCT. U navedenom e-mailu stoji da dostavlja vizualni materijal i da se čuju radi autorizacije teksta tj. članka.

-uvid u e-mail od 26. veljače 2020. (list 47 spisa) iz kojeg je razvidno da je VC zaposlena kod organizatora Festivala, udruga Factum, Patricii TC dala link na fotografije iz Filma i fotografije od TCT u prilogu e-maila.

-uvid u Zahtjev za ustupanje online screenera i Uvjete korištenja screenera/web stranice (list 11-16 spisa) iz kojeg je vidljivo da organizator Festivala Zagrebdox 2020, udruga Factum, korisniku odobrava pristup internet stranici i/ili screeneru filma radi pregleda scenarija za vlastite potrebe u nekomercijalne svrhe, zabranom korištenja radi promidžbe kao i za svako raspolaganje, distribuciju, objavljivanje, prijenos, reprodukcija i dr. na bilo koji drugi način osim dopuštenog Uvjetima potrebno je izričito pisano odobrenje Factum ili treće osobe koju po zahtjevu korisnika odredi Factum.

-saslušana je TCT, redateljica filma „Nun of your bussines“, direktorica fotografije te ujedno osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja, iz čijeg iskaza proizlazi da ju je pred premjeru Filma nazvala TC i rekla je da je zainteresirana za objavu članka vezano uz Film i intervju sa protagonisticama Filma te joj je rekla da intervju s njima može dobiti nakon premjere, pitala da li smije koristiti screenshotove sa linka koji je dobila od Zagrebdoxa na što je rekla da ne smije screenshotati i da joj šalje press materijal u kojem ima sve pokazne fotografije (stills fotografije), da joj je negdje 6 ili 10 fotografija uz e-mail koji je poslala te ju je novinarka ponovno pozvala i pitala za intervju i poslala dio teksta na autorizaciju a radilo se o jednom paragrafu članka i činilo mi se da će to biti jedna četvrtina stranice i taj tekst je autorizirala i dala fotografije koje smije koristiti. Međutim, navodi da je sljedeći dan objavljen članak koji je bio na dvije strane sa screenshotovima koje je naglasila da ne smije koristiti uključujući i naslovnicu koju je također izričito naglasila da ne smije koristiti. Smatra da je i naslov sa navodnicima u članku implicirao da su protagonistice to izjavile u filmu a što nije istina, kao i svi drugi podaci u članku koji se tiču sadržaja filma pa je stoga tražila ispravak članka i smatra da objavljeni članak ne predstavlja promociju filma već da se radi senzacionalističkom članku u svrhe eksploatacije protagonista i samog filma, radi čega su protagonistice imale privatnih problema. Što se tiče online izdanja, tj. web izdanje koje je bilo još gore jer je dodan jedan video klip a koji se sastojao od screenshotova za koje nisu imali dopuštenje i dio stilsova za koje su imali dopuštenje, kao i druge fotografije koje nemaju veze sa filmom i sve su to montirali i podložili sa glazbom koja nema veze sa filmom te je cijela priča krenula u krivom smjeru radi toga i protagonistice filma su javno izvrgnute ruglu, no to se u roku od sat vremena maknulo pošto je kontaktirala direktora Festivala FC a on glavnog urednika JC. Smatra da se cijeli vizualni dojam Filma iskrivio prilikom objave članka a da s time nije bila upoznata budući da joj je dostavljena jedna četvrtinu teksta koji mi je poslan na autorizaciju a što se tiče objavljenog članka, isti je bio objavljen na dvije stranice od čega je autorizirala samo zadnji paragraf teksta članka. Što se tiče objavljenih fotografija koje se odnose na scene iz filma, iskazala je da je u članku objavljeno par fotografija s njezinim odobrenjem dok za ostale nije bilo dano odobrenje niti sadrže naznaku autora fotografije te su deformirane na način da su rezane.

- saslušana je VCT, autorica predmetnog članka, zaposlena na mjestu novinarke kod tuženika, koja je iskazala da je stupila u kontakt sa organizatorom ZagrebDox od kojeg je dobila cijeli film tj. link na screener i oni su je spojili s autoricom filma, da je obavila pisani intervju sa autoricom filma TCT i od nje dobila na korištenje fotografije filma otprilike 3 ili 4 i njenu fotografiju a što se tiče drugih fotografija koje joj ona nije dala na korištenje a koje su također objavljene u predmetnom članku, nije znala reći jer nije zadužena za taj dio procesa ali je iskazala da nije napravila screenshotove već tuženikova produkcija koja je dobila link od nje koji im je proslijedila. Svjedokinja je iskazala da je članak objavljen u tiskanom izdanju i da je netko zvao glavnog urednika i tražili su da se članak povuče sa web portala iz razloga što je objavljeno previše fotografija pa su povukli, a misli da su objavljene na web portalu iste fotografije kao i u tiskanom izdanju. Svjedokinja je iskazala da nije dobila odobrenje za objavu screenshotova, da je dobila od organizatora cijeli film računajući da je to press materijal pa nisu stoga tražili odobrenje.

-saslušan je svjedok JC, glavni urednik u "Jutarnjem listu", prilog "Jutarnji 2", koji je potvrdio da je TC napravila intervju s autoricom, dobila od nje par fotografija i to autorice dva, tri kadra iz filma, a da je od organizatora ZagrebDox tražila screener filma iz kojeg su koristili određene screenshotove kako bi opremili vizualno članak u novinama. U konkretnom slučaju na predmetni dan kada je trebalo objaviti članak u tiskanom izdanju autorica filma tražila je da se ne objavi članak ali to nisu mogli zaustaviti jer je sve bilo u procesu ili tiskanja ili pripreme za tisak, da se obratio i organizator da je festival odgođen i bili su ljuti što je objavljen članak pa je maknut članak s web portala kako ne bi stvarali daljnje probleme, odnosno na web portalu bio je jedan dan na par sati.

-saslušana je RC, producentica festivala ZagrebDox 2020, koja je iskazala da su za zainteresirane novinare imali online obrazac kao zahtjev za screener i svi novinari koji su željeli pogledati bilo koji film iz programa, ispunili su taj zahtjev za screener u kojem su bila sadržana opća pravila koja je svaki novinar trebao potvrditi da prihvaća, tako i novinarka TC i nakon toga je dobila od strane Festivala link na film.

-saslušana je svjedokinja VC, koje je potvrdila da je e-mailom od 26. veljače 2020. (list 47 spisa) slala TC fotografije, jer kao osoba koja vodi komunikacije Festivala distribuira promotivni materijal koji dobije od produkcijske kuće određenog filma, mediju odnosno novinarima koji to zatraže, da se radilo o 3 ili 4 fotografije a koje prikazuju časne sestre i autoricu Filma ali nije bila sigurna.

-saslušan je svjedok FC, ravnatelj udruge Factum i direktor festivala Zagrebdox koje je pojasnio da novinari i kritičari dobivaju pristup screeneru, koje im prethodno daju autori a kako bi ih proslijedili onda novinarima koji pregledaju i napišu kratki osvrt na film, da je praksa bila da se potpisuje pristanak da se screener upotrebljava samo za interno gledanje, a koliko se sjeća u konkretnom slučaju je došla autorica odnosno tužiteljica i rekla da su objavljeni pojedini screenshotovi, fotografije skinute s videa a koje su identificirale protagonistice a što niti ona niti protagonistice nisu htjele prije prikazivanja djela, kao i da su objavljene fotografije koje ona nije dala kao autorica filma radi čega je svjedok nazvao urednika "Jutarnjeg lista" i nakon nekoliko vremena je to skinuto s web stranice "Jutarnjeg lista" a što se tiče tiskanog izdanja, to nije bilo moguće. Iskazao je da je pogledao predmetni članak na webu i da su u istom bile sadržane fotografije koje su identificirale osobe a što autorica nije htjela.

5. Slijedom svega navedenog, prihvaćajući iskaze saslušanih svjedoka i materijalne dokaze u spisu, sud je zaključio da je zaposlenica tuženika TC ispunila Zahtjev za ustupanje online screenera, poslan od strane udruge Factum kao organizatora festivala ZagrebDox 2020, čime je prihvatila da je upoznata sa Uvjetima korištenja screenera/web stranice (list 11-16 spisa), da je dobila od organizatora pristup screeneru i putem dobivenog linka pregledala je Film, obavila je pisani intervju sa redateljicom Filma TCT i od nje dobila na korištenje fotografije Filma koje su objavljene u predmetnom članku. Međutim, tuženik je objavio i fotografije koje nisu dane na korištenje TC i to na način da je tuženikova produkcija dobila link od novinarke i napravili su screenshotove scena iz Filma koje je tuženik objavio u članku, u tiskanom izdanju a jedan dan u web izdanju, s time da je u web izdanju povučen članak jer se redateljica TCT protivila objavi fotografija za koje nije dala odobrenje za korištenje niti autorizaciju naslova i teksta članka već samo jednog dijela članka.

6. Dakle, sud ostaje kod ocijene da je tuženik neovlašteno reproducirao i priopćavao javnosti videogram, na način da je napravio fotografije (screenshotove), objavio ih u članku "Zaljubile smo se u samostanu", i to od ukupno devet fotografija, pet fotografija predstavlja neovlašteno korištene kadrove iz Filma (screenshots) u prilogu "Jutarnji 2" i jedna fotografija (screenshot) na naslovnici "Jutarnji list" (list 52 spisa), u tiskanom izdanju ali i kratko vrijeme u web izdanju. Radi se o pet fotografija koje prikazuju kadrove iz filma a za koje tuženik nije imao odobrenje da ih reproducira i javno objavi (list 52-54 spisa), dok za četiri fotografije koje je sama redateljica Filma ustupila tuženiku postoji njezino odobrenje a odnose se na dvije fotografije koje zasebno prikazuju dvije protagonistice i jedna redateljicu Filma TCT te jedna koja prikazuje filmski kadar sa četiri časne sestre (list 71-72 spisa). Napominje se da je tužitelj tek u ponovnom postupku po uputi Višeg suda, po prvi put naveo da se ne radi o pravu reprodukcije već pravu prerade ali navedeno iz činjeničnog opisa povrede u tužbi i izvedenih dokaza nije jasno na koji bi način došlo do povrede navedenog prava prerade. Pitanje je da li ukoliko stranka činjenično ostaje kod svih navoda vezanih uz povredu ali se poziva na drugo zakonsko određenje povrede prava, da li je sud vezan uz njegovu pravnu ocjenu pogotovo u situaciji kada stranka u ponovnom postupku navedenu povredu navede u petitu tužbenog zahtjeva. Konkretno sud je odlučivao samo u odnosu na postavljen petit.

7. Slijedom svega navedenog radi povrede autorskog prava tužitelj može zahtijevati zaštitu iz čl. 172. st. 2. ZAPSP-a (Narodne novine, broj: 167/03, 79/07, 80/11, 125/11, 141/13 i 127/14, 62/17 i 96/18 dalje: ZAPSP) jer kao nositelj sporednog prava – prava proizvođača videograma sukladno odredbi čl. 138. ZAPSP-a ima imovinska prava autora pa tako i stavljanja svog audiovizualnog djela na raspolaganje javnosti ali i kao osoba na koju su prenesena autorska prava u odnosu na scenarij, režiju i fotografije.

8. Samo je tužitelj, kao producent u skladu s odredbom čl. 139. st. 1. ZAPSP-a, ali i kao osoba na koju su prenesena autorska prava u odnosu na scenarij, režiju i fotografije, mogao dati tuženiku ovlaštenje i odobriti da koristi kadrove iz Filma u svom članku. Kako tužitelj nije dao odobrenje za korištenje fotografija tj. kadrova iz Filma, to mu sukladno čl. 172. st. 2. ZAPSP-a pripada pravo na naknadu imovinske štete iz čl. 1045. i 1046. ZOO-a.

9. Sukladno članku 179. stavku 1. ZAPSP-a, nositelj prava čije je pravo povrijeđeno neovlaštenim korištenjem autorskog djela može zahtijevati naknadu koja je uobičajena za tu vrstu korištenja. U nedostatku zakonske definicije uobičajene naknade valja uzeti u obzir definiciju primjerene naknade za korištenje autorskog djela na temelju pravnog posla iz članka 53. ZAPSP-a u kojem je propisano da je primjerena ona naknada koja se u pravnom prometu pošteno mora dati u času zaključenja pravnog posla s obzirom na vrstu i opseg korištenja autorskog djela, uzimajući pritom u obzir i financijski uspjeh u korištenju autorskog djela, vrstu i obujam autorskog djela, trajanje korištenja, postojanje sporazuma između odgovarajuće udruge autora i odgovarajućeg udruženja korisnika kojim se utvrđuje visina primjerene naknade, kao i druge elemente na temelju kojih se može donijeti odluku o primjerenoj naknadi.

10. Dakle, uzimajući u obzir da je tuženik u predmetnom članku "Zaljubile smo se u samostanu", prilog "Jutarnji 2", od ukupno devet fotografija tj. kadrova iz Filma (screenshots), neovlašteno koristio videogram na način da je objavio pet fotografija i još jednom fotografiju objavio na naslovnici "Jutarnji list", sud ocjenjuje da je tužitelj dokazao sve pretpostavke za naknadu štete.

11. Što se tiče visine štete sud je uzeo u obzir da se radi o ukupno objavi šest fotografija tj. kadova iz Filma koji je tek trebao biti prikazan na Festivalu ZagrebDox, dakle da se radi o autorskom djelu za koje je struka ocijenila da ima umjetničku vrijednost, da je redateljica filma poslala fotografije koje tuženik smije koristiti prilikom objave članka i da je njegova zaposlenica prihvaćanjem Uvjeta korištenja screenera/web stranice bila upoznata da je zabranjeno korištenje radi promidžbe, kao i za svako raspolaganje, distribucija, objavljivanje, prijenos, reprodukcija i dr. a što je tuženik ignorirao, da je djelatnost tuženika izdavaštvo i radi se o korištenju fotografija u članku i na naslovnici priloga "Jutarnji 2" i naslovnici „Jutarnji list“, dakle u komercijalne svrhe i stoga je tuženik morao znati da ne smije bez dozvole autora koristiti autorska djela, dakle ne radi se o krajnjoj nepažnji na strani tuženika ali tužitelj ne zahtjeva penale. Upravo financijska korist jedan je od orijentira za ocjenu visine naknade radi neovlaštenog korištenja.

12. Također sud je uzeo u obzir ocjenu težine učinjene povrede objavom kadrova iz filma u članku naslova „Zaljubile smo se u samostanu“. Naime, prema iskazu TCT, redateljice filma „Nun of your bussines“, koji je sud prihvatio kao logičan i životno uvjerljiv proizlazi da objava navedenog članka nije bila radi promocije filma već je napisan senzacionalistički naslova „Zaljubile smo se u samostanu“ a što je implicirao da su protagonistice to izjavile u filmu a što nije istina (kao i svi drugi podaci u članku koji se tiču sadržaja filma) pa je stoga tražila ispravak članka i smatra da objavljeni članak ne predstavlja promociju filma već da se radi senzacionalističkom članku u svrhe eksploatacije protagonista i samog filma, radi čega su protagonistice imale privatnih problema. Ista smatra da se cijeli vizualni dojam Filma iskrivio prilikom objave članka a da s time nije bila upoznata budući da joj je dostavljena jedna četvrtina teksta na autorizaciju a što se tiče objavljenog članka, isti je bio objavljen na dvije stranice od čega je autorizirala samo zadnji paragraf teksta članka. Dakle, ne radi se o „običnom“ neovlaštenom korištenju fotografija, niti se radi o naknadi koja bi bila uobičajena u smislu čl. 53. Zakona već se radi o objavi kadrova iz filma zajedno sa člankom a koja objava sveukupno može bilo pozitivno bilo negativno utjecati na film kao autorsko djelo i na njegov umjetnički dojam i percepciju javnosti. U konkretnom slučaju redateljica filma smatra da je takvom objavom odnosno neovlaštenim korištenjem iskrivljen dojam filma koji predstavlja umjetničko djelo. Cjenik naknada za korištenje autorskih djela može samo biti orijentir (iako nema screenshotova odnosno fotografija kadrova filma kao stavke cjenika) ali se visina određuje po slobodnoj ocjeni suda u smislu čl. 223. ZPP-a. Pri tome se napominje da troškovi proizvodnje filma samo posredno eventualno mogu utjecati na samu ocijene visine naknade ali se tužitelj na navedeno pozvao nakon što je već zaključen prethodni postupak pa sud nije uzeo u obzir naknadno dostavljenu dokumentaciju uz podnesak od 28. travnja 2025., iako je prilikom ocjene visine uzeo u obzir da se radi o videogramu.

13. Slijedom svega navedenog a uvažavajući sve naprijed navedene okolnosti koje su utjecale na visinu naknade, sud prema slobodnoj ocjeni dokaza ocjenjuje da tužitelju primjerena naknada šteta zbog povrede autorskog prava neovlaštenim korištenjem i objavom četiri fotografije tj. kadrova iz Filma odnosno za objavljene tri fotografije na naslovnicama priloga "Jutarnji 2" i jedna fotografija na naslovnici „Jutarnji list“, pripada za svaku iznos od po 500,00 EUR-a a za preostale dvije fotografije kadrova Filma objavljene u tekstu članka svaka po 100,00 EUR-a, odnosno ukupno 2.200,00 EUR-a, kako je dosuđeno u točki I. izreke temeljem čl. 172. ZAPSP-a.

14. Na iznos glavnice dosuđene su i zatezne kamate po stopi propisanoj za ostale odnose i to 02. travnja 2020., kako je tužitelj zatražio, a što je slijedeći dan nakon što je tužitelj poslao tuženiku dopis od 01. travnja 2020. kojim je zatražio naknadu predmetne štete. Što se tiče zatraženih zateznih kamata na iznos glavnice, valja reći da se zatezne kamate obračunavaju po stopi koja je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a određena za potraživanja proizašla iz ostalih odnosa, iz razloga što se radi o tražbini naknade štete, a ne proizašloj iz trgovačkog ugovora, slijedom čega je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se zahtijeva isplata zateznih kamata preko te niže kamatne stope do potraživane više kamatne stope (koja se primjenjuje na potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora – ugovora koje sklapaju trgovci međusobno u okviru djelatnosti koja čini predmet poslovanja barem jednoga od njih, u smislu odredbe čl. 14. st. 2. ZOO-a), valjalo odbiti kao neosnovan, kako je odlučeno u točki II. izreke.

15. U preostalom dijelu naknade štete koju tužitelj potražuje u iznosu od 4.436,14 EUR sud je odbio tužitelja, kao i u dijelu petita tužbenog zahtjeva da mu pripada naknada štete zbog prerade šest kadrova filma kao nedokazano budući da tužitelj nije ni na koji način naveo u čemu bi bilo povrijeđeno njegovo pravo prerade autorskog djela, kako je sud odlučio u točki II. izreke.

16. Prilikom odlučivanja o uspjehu u parnici u smislu čl. 154. st. 2. ZPP-a, sud je obzirom da je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev u iznosu od 2.200,00 a neosnovanim u iznosu od 4.436,14 EUR, ocjenjuje da je uspjeh tužitelja u sporu 33,15% a tuženika 66,85%. Kada se oduzme postotak tuženika koji je uspio u većoj mjeri od postotka tužitelja koji je uspio u manjoj mjeri, to se dobije postotak od 33,70% koji pripada tuženiku.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2., 155. i čl. 164. ZPP-a prilikom čega je sud odlučivao samo o troškovima tuženika koji je uspio u većoj mjeri, u postotku u kojem je uspio, odmjeren u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa), a odnosi se na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), sastava podnesaka od 14. ožujka 2022. i 23. svibnja 2025. u iznosu od po 200,00 EUR ( Tbr. 8/1 Tarife), zastupanje na ročištima dana 10. ožujka 2022., 10. svibnja 2022., 29. rujna 2022., 24. siječnja 2023., 23. ožujka 2023. i 3. lipnja 2025. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 10/1 Tarife), što uvećano za PDV iznosi 2.562,50 EUR. Tuženiku koji je uspio sa žalbom priznat je i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 225,63 EUR odnosno ukupni trošak tuženika iznosi 2.788,13 EUR a dosuđen mu je u postotku od 33,70 %, odnosno u iznosu od 939,60 EUR, kako je odlučeno u točki III. izreke a u preostalom dijelu zatraženog troška odbijen je kao u točki IV. izreke.

U Zagrebu, 21. srpnja 2025.

Sudac:

Sanda Jeromela

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dostave pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju po odvj.

2. Tuženiku po odvj.