REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2957/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Danijeli Uzelac Ljubić, na pisani prijedlog više sudske savjetnice Petre Mioč Štura, u pravnoj stvari tužitelja DIR- DRVNA INDUSTRIJA RUBINIĆ d.o.o., Jastrebarsko, Gornja Reka 14, OIB: 64558752667, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Preprotić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PREMJER d.o.o., Zagreb, Karila Zahradnika 5, OIB: 96284751846, kojeg zastupa punomoćnik Damir Mikuljan, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 16. travnja 2025., na ročištu za objavu i uručenje presude, 18. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku PREMJER d.o.o., OIB: 96284751846, Karela Zahradnika 5, Zagreb isplatiti tužitelju DIR-DRVNA INDUSTRIJA RUBINIĆ d.o.o., OIB: 64558752667, Jastrebarsko, Gornja Reka 14, iznos od 9.954,21 eura (75.000,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 24. 06. 2017. pa do 31. 12. 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. 01. 2023. do dana isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku PREMJER d.o.o., OIB: 96284751846, Karela Zahradnika 5, Zagreb naknaditi tužitelju DIR-DRVNA INDUSTRIJA RUBINIĆ d.o.o., OIB: 64558752667, Jastrebarsko, Gornja Reka 14, troškove parničnog postupka u iznosu od 3.812,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim od 18. srpnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 26. listopada 2022. podnio tužbu naslovnom sudu u kojoj navodi da su tuženik i tužitelj dana 23. ožujka 2017. sklopili Ugovor o pozajmici, prema kojem je tužitelj uplatio na račun tuženika 24. ožujka 2017. iznos od 75.000,00 kn. Tuženik se obvezao isti iznos vratiti jednokratno na dan 23. lipnja 2017., a što nije učinio.

2. U odgovoru na tužbu od 22. siječnja 2021. tuženik je istaknuo prigovor zastare. Nadalje, tuženik navodi da je direktor tužitelja pok. FN, neposredno pred vraćanje pozajmice, tadašnjem direktoru tuženog AN iskazao namjeru da postojeći poslovni odnos zamijeni, novim – Ugovorom o reklami i pojačanom medijskom praćenju Nogometnog kluba "Vinogradar" kojeg je osnivač i podupiratelj bio pok. FN. Tuženik nadalje navodi kako je on vlasnik sportskog portala sportNews, FB:sportNews.hr koji prati nogomet te je temeljen dogovora stranaka tužitelj tuženiku dostavio logo tužitelja u cilju predstavljanja i reklamiranja tužiteljeve djelatnosti, a koji logo je tuženik stavio na stranice svog portala. Tuženik također navodi da je nakon takvog dogovora počeo pojačano medijski pratiti sve ono što se odnosilo na NK "Vinogradar", a praćenje se odnosilo na klubske i izvanklubske aktivnosti, a prema nalogu pok. FN. Tuženik nadalje navodi kako je sve prethodno navedeno AN kao tadašnji direktor tuženika dogovorio sa pokojnim FN kao direktorom tužitelja od kojeg je primao i naloge za pojačanim medijskim praćenjem. Tuženik zaključno ističe kako je do predmetne tužbe došlo nakon što je direktor tužitelja FN preminuo, a nije potpisao Ugovor iako je tuženik višekratno tražio da se taj Ugovor potpiše pa novi direktor vjerojatno nije imao Ugovor u pisanom obliku kojim bi se mogao uvjeriti u sadržaj ovog dopisa odnosa parničnih stranaka. Tuženik nadalje navodi kako je po zaprimanju ove tužbe uputio tužitelju e-mail kojim je pojasnio ono što je dogovoreno i izvršavano tijekom svih ovih godina temeljem takvog dogovora, ali odgovor na to nije nikad dobio. Tuženik također ističe kako je i putem drugih osoba podsjećao tužitelja da formaliziraju svoje dogovorene odnose i to je učinio i posredstvom HN koji je u cijelosti upoznat sa svim okolnostima posla.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj osporava navode tuženika da je pokojni direktor tužitelja FN predlagao vlasniku tužitelja i tadašnjem direktoru AN da se poslovni odnos Ugovora o zajmu zamijeni novim Ugovorom o reklami i pojačanom medijskom praćenju Nogometnom kluba "Vinogradar", te da bi takav Ugovor bio sklopljen. Tužitelj također ističe kako je u ovom predmetu tužitelj DIR-DRVNA INDUSTRIJA RUBINIĆ d.o.o., Jastrebarsko, Gornja Reka 14, OIB: 64558752667, a ne pok. FN, niti NK " F", kojeg je tuženik navodno pojačano pratio kako to tvrdi i razlaže tijekom postupka. Također, nadalje navodi kako Ugovor o zajmu koji je sklopljen između tužitelja i tuženika nije zamijenjen nekim novim ugovorom između tuženika i tužitelja. Nadalje navodi kako da je hipotetski tuženi i nešto radio za NK "Vinogradar", nije radio za tužitelja, pa tu ne bi moglo doći do nikakve eventualne kompenzacije između tužitelja i tuženika. Tužitelj također što se tiče e-maila koji je tuženik uputio zaposleniku tuženika CN pojašnjava da je tuženik poslao e-mail nakon što ga je CN pozvao (po nalogu direktora tužitelja LN) da podmiri dugovanje po Ugovoru o zajmu, te su se AN i CN sastali u prostorijama tužitelja, a AN je obećao podmiriti dugovanje. Tužitelj zaključno ističe kako je iz e-maila vidljivo da nikakav ugovor nije sklopljen između tuženika i tužitelja te da tuženik čak ni ne zna po kojoj navodno dogovorenoj cijeni je "pojačano pratio" NK "Vinogradar" , od kada te u čemu se sastoji to pojačano praćenje.

4. U ovom predmetu donesena je presuda, poslovni broj: P-1907/2020 od 20. svibnja 2022. (list 88. do 94. spisa), kojom je, pod točkom I. izreke, usvojen tužbeni zahtjev u cijelosti, pod točkom II. izreke je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti troškove parničnog postupak u iznosu od 1.002,06 EUR.

5. Povodom žalbe tuženika, rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-3263/2022-4 od 23. kolovoza 2023., ukinuta je presuda ovog suda u točkama I. i II. izreke, uz uputu da sud u ponovljenom postupku prvo ocjeni sve do sada izvedene dokaze te da potom ocjeni sve dokazne prijedloge tuženika i odluči da li treba prihvatiti koji dokazni prijedlog, a ako odluči da ne treba prihvatiti koji dokazni prijedlog da o tome donese obrazloženu odluku, a ako odluči da neki dokaz treba izvesti, onda će provesti postupak te će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku u kojoj će odlučiti i o naknadi svih troškova postupka.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao Ugovor o pozajmici (list 4. spisa), bankovni izvadak (list 5. spisa), e-mail korespodencija (list 40. spisa), kartice kupaca (list 41. – 42. spisa), preslike djela medijskih natpisa (list 43. – 61. spisa) i preslika citiranog članka (list 166. – 171. spisa). Osim toga, sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka HN (list 73. spisa), svjedoka AN (list 73. – 75. spisa), svjedoka DN (list 81. spisa) i zakonskog zastupnika tužitelja LN (list 82. spisa).

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeno pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatom novčanog iznosa na ime povrata zajma.

9. Među strankama nije sporno kako su tužitelj u svojstvu zajmodavca i tuženik kao zajmoprimac sklopili Ugovor o pozajmici od 23. ožujka 2017., nije sporan njegov sadržaj, niti činjenica kako je tužitelj temeljem istoga isplatio na ime zajma iznos od 9.954,21 EUR.

10. Među strankama je sporna činjenica postojanja duga tuženika prema tužitelju odnosno pitanje da li je isti prestao kompenzacijom ili novacijom.

11. S obzirom na navode tuženika iznesene tijekom ovog spora, sud je kao odlučnu činjenicu smatrao postojanje obveznopravnog odnosa između tužitelja i tuženika na koji se tuženik poziva, a temeljem kojega bi nastala obveza tužitelja prema tuženiku i kojom bi prestao tuženikov dug koji je predmet ovog spora. Navedeno se odnosi konkretno na tuženikove tvrdnje o tome kako je kao vlasnik sportskog portala www.sportNews.hr na svojim stranicama oglašavao (reklamirao) tužitelja na način da je prikazivao njegov logo s poveznicom na njegove sadržaje i proizvode te da je također „pojačano medijski pratio NK Vinogradar“.

12. Radi utvrđenja ove činjenice sud je saslušavao svjedoke i zakonskog zastupnika tužitelja.

13. Svjedoci HN i AN suglasno iskazuju kako je pokojni FN (osoba koja je do svoje smrti kao i u vrijeme davanja pozajmice bila direktor tužitelja), bio zaljubljenik u nogomet, „gazda“ NK Vinogradar te da je u tom smislu od tuženika zahtijevao pojačano medijsko praćenje NK Vinogradar. Svjedok HN iskazuje da je bio prisutan telefonskom razgovoru između pok. FN i AN čiji sadržaj nije čuo ali je pretpostavljao da je tema bila sponzorstvo te izjavljuje da je FN rekao da je sve riješeno, ali potvrđuje kako ugovor nije potpisan. Na sličan način iskazuje i svjedok AN koji tvrdi kako mu je osobno obećano od strane pok. FN kako će predmetnu pozajmicu kompenzirati ugovorom o pojačanom medijskom praćenju, ali da do faktičkog sklapanja ugovora nikada nije došlo. Svjedok AN također spominje konkretni telefonski razgovor koji je uslijedio dan prije smrti pok. FN i u kojem je isti obećao sve riješiti u kratkom vremenskom periodu.

14. S obzirom na cjelokupni kontekst o kojem svjedoci iskazuju o navodnom preuzimanju obveze prema tuženiku kao protučinidbu medijskom praćenju NK Vinogradar odnosno da je navodno obećanje o kompenzaciji ili novoj obvezi učinjeno u neformalnim okolnostima, telefonski tijekom večere nakon proslave nogometne utakmice, da se traženo medijsko praćenje odnosi na NK Vinogradar, a ne na tužitelja, ovaj sud ne nalazi da su ovakvim izjavama preuzete ikakve obveze za račun tužitelja. Prema tome ovaj sud zaključuje da je pok. FN mogao prigovarati o pojačanom medijskom praćenju nogometnog kluba kojeg je podržavao samo isključivo kao fizička osoba u svoje ime i za svoj račun, a nikako u ime tužitelja.

15. Svjedok UN zaposlenik tužitelja te direktor NK Vinogradar iskazuje o činjenici postojanja tuženikovog duga prema tuženiku s osnova zajma, pokušaja obraćanja tuženiku radi naplate istoga te odbijanju podmirenja iz istih onih razloga koje tuženik navodi u tužbi, a o kojima isti nema nikakvih spoznaja.

16. Zakonski zastupnik tužitelja, koji je ujedno i sin pok. FN, potvrđuje kako je zajam zaveden kroz poslovne knjige tužitelja, ali da nikada nije vrćen. Potvrđuje da je tužitelj bio jedan od sponzora NK Vinogradar međutim naglašava kako se u poslovanju društva kojem je on zakonski zastupnik odvajalo poslovanje od nogometa.

17. Iskazima svjedoka DN i zakonskog zastupnik sud je poklonio vjeru između ostalog iz razloga što su u skladu s priloženim ispravama u spisu.

18. Prilikom analize odlučne činjenice postojanja ugovora između tužitelja i tuženika temeljem kojega bi tuženik pružao određene medijske usluge, ovaj sud je uzeo u obzir okolnost kako tuženik tijekom spora nije dostavio ne samo pisani ugovor, za koji čini nespornim da kao takav nije niti sklopljen, međutim nije dostavio niti račun, odnosno niti jednu drugu knjigovodstvenu ispravu iz koje bi proizlazilo da je u svojim poslovnim knjigama sukladno računovodstvenim propisima evidentirao predmetni poslovni događaj, odnosno pružanje usluga tužitelju.

19. Svjedok FN izrijekom iskazuje kako nikada nije dobio neku narudžbenicu od tužitelja, a ne može se sjetiti tko mu je od tužiteljevih djelatnika dostavio logo i link koji je objavio na svom portalu. Isto tako izrijekom izjavljuje kako nikada nije tužitelju dostavio izjave o kompenzaciji.

20. Prema odredbi čl. 219 ZPP svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221a ZPP koja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

21. Slijedom prethodnih utvrđenja te analize dokaza sud smatra kako u konkretnom slučaju nije nastala obveza tužitelja prema tuženiku s osnova ugovornog odnosa sklopljenog radi medijskog praćenja i pružanja usluga oglašavanja.

22. Međutim sve da je tuženik i dokazao ugovorni odnos na koji se poziva, odnosno da je nastala obveza tužitelja na plaćanje tuženikovih usluga, ovaj sud zaključuje kako u konkretnom slučaju, čak niti tada ne bi bile ispunjene zakonske pretpostavke potrebne za kompenzaciju. Sukladno članku 196. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju. Slijedom navedenoga u provedenom dokaznom postupku ovaj sud je utvrdio kako izjava o prijeboju nije dana, a budući da je ista bitan element kompenzacije, do prijeboja nije došlo.

23. Isto tako nisu ispunjene niti zakonske pretpostavke za obnovu (novaciju) postojeće obveze tuženika za vraćanjem zajma sa navodnom novom obvezom u vidu medijskog praćenja i oglašavanja. U konkretnom slučaju sukladno čl. 146. ZOO-a volja stranaka da izvrše novaciju svoje postojeće obveze se ne predmijeva te u nedostatku tako jasno izražene namjere prijašnja obveza postoji i dalje pored nove.

24. Polazeći od prethodne činjenične i pravne analize ovaj sud je odbio tuženikove dokazne prijedloge za uvid u stranicu portala kojeg je tuženik vlasnik te vještačenje po vještaku informatičke struke. Naime, činjenica kako se tužiteljev logo (banner) s linkom nalazi na tuženikovom portalu sama po sebi ne dokazuje da je nastao ugovorni odnos tužitelja i tuženika temeljem kojega je tužitelj dužan platiti tuženiku takvu uslugu.

25. Člankom 20. Zakona o medijima oglas je definiran kao plaćena obavijest čiju objavu naruči pravna ili fizička osoba s namjerom da time pospješi pravni promet proizvoda, usluga i ostalog. Prema tome valjana narudžba ove usluge od strane ovlaštene osobe je preduvjet nastanka obveze. Osim što isto proizlazi iz općih načela obveznog prava, Zakonom o medijima je u članku 59. postupanje protivno uvjetima iz citiranog članka 20. prekršajno kažnjivo. Osobito je kažnjiva usluga „pojačanog medijskog praćenja“ na način kako je tuženik opisuje tijekom ovog spora iz razloga što oglas kako ga definira zakon mora biti jasno označen kao takav i vidljivo odijeljen od drugih programskih sadržaja te ne smije biti takav da kod gledatelja, slušatelja ili čitatelja izazove dojam kao da je riječ o programskom sadržaju medija, a što u ovom sporu tuženik tvrdi.

26. Nadalje, prijedlog za informatičko vještačenje ovaj sud nalazi kao neprikladan za utvrđenje činjenice da li je tužitelj dostavio tuženiku logo i link. Naime, postojanje takve činjenica bi se jednostavno moglo dokazati prikazom komunikacije putem elektroničke pošte ili dostavom drugog medija na kojem su se nalazili navodni podaci tužitelja. Isto tako financijsko vještačenje na okolnost količine i cijene medijskog sadržaja ovaj sud smatra nepotrebnim iz prethodno navedenih razloga odnosno konkretno iz činjenice što smatra kako takvu uslugu tužitelj nije niti naručio.

27. Sud nije prihvatio tuženikov prigovor zastare potraživanja iz predmetnog ugovora o zajmu iz razloga što smatra kako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje trogodišnji rok zastare propisan člankom 228. ZOO-a. Naime, isti se odnosi isključivo na tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu roba i usluga, dakle na ugovore što ih trgovci sklapaju među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednog od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti, a što u ovom konkretnom sporu nije slučaj. Naime, iz predmetnog ugovora proizlazi kako je zajam dan beskamatno, a svjedok AN potvrđuje kako je direktore tužitelja, pok. FN zamolio da mu posudi novac.

28. Na dosuđeni iznos glavnice trebalo je dosuditi zatezne kamate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koje se primjenjuju u ostalim odnosima.

29. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke.

30. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio na temelju odredbi iz čl. 151.st.1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023- dalje u tekstu: Tarife). Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7.1. Tarife, trošak sastava obrazloženog podneska od 21. siječnja 2021. u iznosu od 200,00 EUR na temelju 8.1. Tarife, sastav podneska od 13. travnja 2022. u iznosu od 200,00 EUR na temelju 8.1. Tarife, sastav podneska od 8. ožujka 2022. u iznosu od 200,00 EUR na temelju 8.1. Tarife, sastav podneska od 3. studenog 2023. u iznosu od 200,00 EUR na temelju 8.1. Tarife, sastav podneska od 23. studenog 2023. u iznosu od 200,00 EUR na temelju 8.1. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku na ročištima 28. veljače 2022., 11. travnja 2022., 9. svibnja 2022., 28. studenog 2024., 18. prosinca 2024. i 16. travnja 2025., za svako ročište iznos od 200,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV 25% u skladu s Tbr. 42. Tarife. Zbog navedenog, tužitelju je valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.182,50 EUR, a zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

31. Na dosuđeni trošak parničnog postupka tužitelj temeljem odredbe čl. 151. ZPP osnovano potražuje i pripadajuće zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a primjenjuje za ostale odnose, a zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 18. srpnja 2025.

Sudac:

Danijela Uzelac Ljubić

Nacrt odluke izradila:

Viši sudski savjetnik:

Petra Mioč Štura

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana objave presude ako je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. T. 3 ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presuda ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drugačije (čl. 467. a ZPP-a).