REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Pn-65/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola, po sucu Danieli Subotić Biondić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice-specijalistice Tine Aflić, u pravnoj stvari tužitelja MN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Pavao Palaversić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika ĐN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 8. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno, te punomoćnika tuženika i tuženika osobno, 17. srpnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 15 dana iznos od 500,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 18. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom iznosu od 500,00 EUR tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 17. srpnja 2024. u bitnom navodi da je tuženik pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnje, počinjeno na štetu tužitelja te da je osuđen na uvjetnu kaznu zatvora od tri mjeseca uz rok kušnje od godinu dana. Ističe da je riječ je o težem, kvalificiranom obliku prijetnje te predlaže pročitati činjenični opis izreke presude. Pojašnjava da se tužitelju zbog urođenog genetskog nedostatka nije nikad u cijelosti razvila desna podlaktica, kao i da je tuženik u vezi s tužiteljevom bivšom partnericom s kojom se tužitelj već dulje vrijeme spori oko podjele bračne stečevine i skrbništva nad dvoje malodobne djece te navodi da osim djela za koje je osuđen, tuženik je u još nekoliko navrata prijetio i zastrašivao tužitelja (da neće nikad više vidjeti svoju djecu i dr.) i to ne samo putem mobitela već i uživo u pratnji treće nepoznate osobe. Kao primjer navodi da je tuženik jednom prilikom došao u Medulin na radno mjesto tužitelja u pratnji još jednog muškarca s očitim ciljem zastrašivanja tužitelja. Dalje navodi da mu je tuženik je osim inkriminirane glasovne poruke, slao i druge poruke prijetećeg i uvredljivog sadržaja te da je time tužitelja doveo i više mjeseci držao tužitelja u stanju tjeskobe, neizvjesnosti i straha za vlastiti život i tjelesni integritet, čime je da narušio tužiteljevu duševnu ravnotežu i mir, što sve predstavlja povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Stoga smatra da je došlo do povrede prava osobnosti te potražuje naknadu neimovinske štete u visini 1.000,00 EUR.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 5. veljače 2025. naveo da odbija tužbu u cijelosti.

3. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

4. Među strankama nije sporno da je presudom poslovni broj: K-332/2022 od 18. listopada 2022. tuženik pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, u nastavku: KZ/11) počinjeno na štetu tužitelja, i to na dan 16. kolovoza 2022. u 5:08 sati u Puli, putem mobilnog uređaja, slanjem glasovne poruke. Sporno je je li tuženik prijetio i zastrašivao tuženika došavši s trećom osobom na tužiteljevo radno mjesto, zatim slanjem drugih poruka prijetećeg i uvredljivog sadržaja te je sporna visina štete.

5. U postupku je pročitana presuda poslovni broj: K-332/2022 od 18. listopada 2022. (list 4-6) te iskazi parničnih stranaka (list 19-21).

6. Čitanjem pravomoćne presude poslovni broj: K-332/2022 od 18. listopada 2022. utvrđeno je da je tuženik pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnje, počinjeno na štetu tužitelja, a iz činjeničnog opisa proizlazi da se odnosi na prijetnju upućenu tužitelju putem glasovne poruke bitnog sadržaja "reci gdje si da te nađem, da te propustim kroz ruke", "nemoj da ti lomim i onu ruku koju imaš zdravu", "nemaš pojma s kim se kačiš, nemoj da te tražim sutra po Medulinu", uz popratne psovke.

7. Na glavnoj raspravi održanoj 8. srpnja 2025. sud je saslušao parnične stranke.

8. Tužitelj je iskazao da mu je tuženik upućivao prijetnje putem glasovnih poruka na Viberu, da je to odmah prijavio policiji te su oni preslušali sve te poruke, u kojima mu je tuženik govorio da će mu slomiti ruku, da se pazi, da više neće vidjeti svoju djecu i poruke u sličnom tonu. Naveo je da se u kontaktu s tuženikom našao jer je on započeo vezu s njegovom bivšom partnericom. Tužitelj navodi da je imao zabranu prilaska prema njoj, a tuženik da mu je govorio da će on izgladiti situaciju te da ga je navodio da dođe i da se svi nađu. Tužitelj pretpostavlja da ga je samo htio navesti da dođe kako bi prekršio zabranu prilaska i kako bi završio u zatvoru, a da su prijeteće poruke krenule nakon što je odbio doći. Nakon što je tužitelj to prijavio policiji, tražio je policijsku pratnju do doma taj dan, no nije ju dobio jer su mu rekli da nemaju dovoljno ljudi i da će poduzeti druge potrebne radnje. Navodi da da ga je bilo jako strah i da se stalno osvrtao. Tužitelj dalje navodi da je tada radio u Medulinu u Fish food Pirates te je znao ići doma kasno po noći, a da je tuženik je čak jednom došao tamo s prijateljem. Navodi da je to bilo prije tih prijetećih poruka i da je tada je taj tuženikov prijatelj spominjao da je tužitelj slao nekakve poruke njegovoj mami. Tužitelj navodi da nije znao o čemu priča jer niti pozna njega, niti njegovu mamu, a na što mu je tuženik rekao da neka se ne igra, jer da nije imao tko drugi pisati njegovoj mami. Potom navodi da su nakon toga su uslijedile prijeteće glasovne poruke, a između ostalog da mu je u tim porukama tuženik rekao da će on "riješit" da tužitelj više ne vidi svoju djecu. Tužitelj navodi da ne zna je li se to odnosilo na to da će nešto napraviti njemu ili njegovoj djeci. Navodi da ga je nakon te poruke blokirao, a da je slanje tih poruka trajalo oko mjesec dana. Navodi i da ga je jednom prilikom kada se vraćao s posla netko pratio autom, ne može reći je li to bio tuženik, ali da je to je njemu izazvalo veliki strah zbog svih tih poruka koje su prethodile, i tada je otišao ravno na policiju. Navodi da i dan danas osjeća nelagodu i strah i uvijek se osvrće oko sebe, da je ozbiljno shvatio prijetnje i da se bojao da bi mu tuženik mogao nešto napraviti, pogotovo jer je čuo priče o tome s kime se prije družio. Pojašnjava da su to priče "rekla-kazala" ali da ga je svejedno bilo strah. Navodi da ne bi išao na policiju da nije prijetnje shvatio ozbiljno.

9. Tuženik je iskazao da ne poriče da je slao glasovne poruke, no da je te stvari rekao u afektu, a što se tiče djece, želi naglasiti da u vezi njih nikada nije uputio nikakve prijetnje. Pojašnjava da je spominjanje djece je došlo u priču nakon što je njemu M (tužiteljeva bivša supruga) rekla da tužitelj priča uokolo da će mu tuženik oduzeti djecu, na što tuženik kaže da nije istina i da ne vidi zašto i kako bih on njemu mogao oduzeti djecu. Navodi da mu je nakon toga uputio glasovne poruke, na što mu je tužitelj rekao da će ih poslati svojoj odvjetnici, a tuženik mu je rekao neka pošalje. Tuženik dalje navodi da kada je pozvan u MUP, dao im je na uvid svoj mobitel i sve šta su pitali. Ističe da je tužitelj svoje poruke obrisao. Tuženik posebno napominje da u vrijeme kada se to događalo nije fizički bio sposoban za išta jer je imao dvije operacije kralješnice i tužitelj je to znao. Navodi i da su mu u policiji su morali pomoći da se popne na kat. Zatim navodi da je drugi dan je policija opet došla po njega pa da su nakon provjere rekli su da je došlo do greške u njihovoj komunikaciji te da je tom prilikom policajka rekla da će ona prijaviti socijalnom da im se jednom i drugom (tuženiku i bivšoj supruzi) oduzmu djeca. Tuženik misli da je to rekla zato što su se njih dvoje stalno međusobno prijavljivali. Tuženik je to prenio Đ, tužiteljevoj bivšoj supruzi. Tuženik navodi da njihova djeca idu zajedno u razred (sada su završili 6 razred osnovne škole) i da se sreće ispred škole s tužiteljem, a sada kada se sretnu ne pozdravljaju se i nemaju kontakt. Navodi da su se poznavali i ranije i da mu se tužitelj često znao žaliti vezano za situaciju s M, tuženik da ga je uvijek saslušao, a tužitelj da ga je znao ga je zvati u bilo koje doba, čak i po noći. Navodi dalje da je tako tužitelj jednom pozvao njega i njegovog prijatelja E da dođu u Fish food, zato što je sumnjao da se F viđa s M jer da je tužitelj je stalno preko društvenih mreža pratio Marinine poruke i aktivnost. Pojašnjava zatim da je Emirova mama navodno iskomentirala da što to F ganja udane žene. Tuženik navodi da zaista ne zna je li tužitelj onda i Emirovoj mami nešto napisao putem društvenih mreža, a to se spominjalo taj put na ručku u Fish foodu i tuženik je tada tužitelju rekao da pripazi na ponašanje, ali mu je to rekao kao dobronamjeran savjet. Tuženik navodi da smatra da su i tužitelj i M dobri roditelji, a da su oboje su strahovali od oduzimanja djece zato što su se često međusobno prijavljivali. Navodi da ne zna što je sve bilo između njih, a da je očito problem između tužitelja i tuženika nastao nakon što je tuženik navodno bio s M. Na upit suda je li i njegov prijatelj F bio s M, tuženik navodi da izgleda da su svi bili. Tuženik potom navodi da je, nakon što je bio ispitan na MUP-u, i on tužitelja blokirao na mobitelu. Navodi da ga je tužitelj znao zvati u 6:00-7:00 sati ujutro i optuživati ga da mu je auto ispred tužiteljeve zgrade, a tuženik je bio na Vodnjanskoj cesti. Navodi da ga nikada nije uhodio. Priznaje da je slao glasovne poruke i navodi da se može se za to i ispričati, no želi reći da je od strane tužitelja naveden da psuje i šalje takve poruke. Što se tiče tužiteljevih navoda da mu tuženik htio smjestiti zatvor, želi reći da to nikako nije istina i da ga on nije mamio da dođe, nego je stvarno htio pomoći jer da se i M bojala oduzimanja djece. Na upit je li prilikom slanja poruka razmišljao o posljedicama, navodi da nije znao da će otići tako daleko i da sve je što je rekao bilo u afektu. Smatra da je s donošenjem kaznene presude sve trebalo stati. Također navodi da bi samo htio da ovo završi te da smatra da kod tužitelja ne postoji strah i da je straha moglo biti jedino u tim trenucima kada su te poruke bile aktualne. Dalje navodi su se prije toga poznavali i da su se znali i družiti te da je tužiteljev sin, koji ide u razred s tuženikovim sinom znao provesti cijeli dan kod tuženika doma i da je to bilo lijepo druženje. Naveo je i da jedan drugog dosta poznaju što se tiče karaktera te smatra da je tužitelj dobro znao da ništa od upućenih riječi (lomljenja ruke i slično) ne bi ostvario te da je tužitelj možda tada osjećao nelagodu, ali ne i strah. Želi također ukazati da je trenutno nezaposlen i da nema odakle platiti odštetu koju tužitelj traži.

10. Sud je iskaze tužitelja i tuženika ocijenio u pretežnom dijelu istinitima i vjerodostojnima te treba reći da se njihovi iskazi u bitnome i ne razlikuju, već se razlikuju njihovi osobni doživljaji pojedinih situacija, koje su činjenično oboje jednako opisali. Isto tako, niti jedna od parničnih stranaka nije prigovorila istinitosti iskaza druge strane. S obzirom na usklađene i vjerodostojne iskaze stranaka, sud nije provodio daljnje dokaze, budući da je činjenično stanje nakon njihovog saslušanja bilo dovoljno utvrđeno pa bi daljnje izvođenje dokaza stvorilo dodatne nepotrebne troškove.

11. Tužitelj je naveo da su tuženik i tuženikov prijatelj došli kod njega u Fish food prije nego što je tuženik uputio tužitelju prijeteće glasovne poruke, a za koje je poruke pravomoćno proglašen krivim, stoga ovaj sud taj posjet nije okarakterizirao kao prijeteći, niti kao posjet koji bi kod tužitelja izazvao strah. Ovaj sud ocjenjuje istinitim i navod tuženika da su došli upravo na tužiteljev poziv, stoga vezano za taj događaj kojeg tužitelj ističe u tužbi i u svom iskazu, sud nije našao osnove za dosuđivanje naknade štete zbog povrede prava osobnosti u vidu izazivanja straha kod tužitelja.

12. Vezano za navode tužitelja da ga je netko pratio automobilom, ovaj sud je stava da je tužiteljev strah u toj situaciji posljedica upravo prijetećih glasovnih poruka koje mu je tuženik uputio te da je zbog toga tužitelj u tim trenucima osjećao nelagodu i strah u dovoljnoj mjeri koja opravdava dosuđivanje novčane naknade neimovinske štete, bez obzira na to što tužitelj ne može potvrditi da ga je pratio upravo tuženik, jer je u tom trenutku opravdano mislio da bi to mogao biti tuženik.

13. Konačno, vezano za navode tužitelja o tome da su neke od prijetnji eventualno bile usmjerene prema njegovoj djeci, odnosno tome da će se tuženik na neki način pobrinuti da tužitelj više ne vidi svoju djecu, ovaj sud ocjenjuje da takve prijetnje tuženik nije tužitelju uputio. Naime, tužitelj je u iskazu naveo da mu je tuženik spominjao djecu u predmetnim glasovnima porukama, a o čemu nema riječi u činjeničnom opisu kaznenog djela za koje je tuženik proglašen krivim. Stoga tužitelj taj dio činjeničnog opisa štetnih radnji, koji bi se odnosio na to da će se dogoditi neka posljedica za djecu, nije dokazao.

14. Sud je ocijenio istinitima navode tuženika da u vrijeme kada je poslao tužitelju prijeteće poruke nije bio fizički sposoban jer je imao dvije operacije kralješnice te da je tužitelj za to znao, kao i navod da je tužitelj svoje poruke, upućene tuženiku, obrisao. Navedeno tužitelj nije porekao. Iz toga ovaj sud zaključuje da strah kod tužitelja nije bio jačeg intenziteta te da je između tužitelja i tuženika bilo izmjenjivanja poruka.

15. Ocjenom ukupnih okolnosti slučaja, sud zaključuje da su se između tužitelja i tuženika poremetili međusobni odnosi, što je kulminiralo upućivanjem prijetećih glasovnih poruka tužitelju od strane tuženika i upravo je taj događaj kod tužitelja izazvao strah. Ostali događaji koje je tužitelj spomenuo nisu u konkretnom slučaju osnova za dosuđivanje naknade štete jer tim radnjama prema ocjeni ovog suda nije došlo do povrede prava osobnosti tužitelja.

16. S obzirom na to da je pojava straha kod tužitelja obilježje zakonskog bića kaznenog djela prijetnje te obzirom na to da se ovdje radi o sporu male vrijednosti, nije bilo potrebe za provođenjem psihijatrijskog vještačenja na okolnost pretrpljenog straha, već je sud o tome odlučio po slobodnoj ocjeni, sukladno odredbi članka 464.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u nastavku: ZPP).

17. Odredbom članka 19. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, u nastavku: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Nadalje, odredbom članka 1100. stavka 1. i 2. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

18. Prilikom procjenjivanja trajanja i jačine pretrpljenog straha, sud je uzeo u obzir činjenicu da su u pitanju dvije muške osobe podjednake građe, visine i godišta, kao i činjenicu da tuženik nije bio zdravstveno sposoban fizički nauditi tužitelju zbog operacije kralješnice, čega je tužitelj bio svjestan. Također je znakovito to što je tužitelj obrisao poruke koje je on uputio tuženiku. S druge strane, sadržaj poruka "gdje si da te nađem, da te propustim kroz ruke", "nemoj da ti lomim i onu ruku koju imaš zdravu" i "nemaš pojma s kim se kačiš, nemoj da te tražim sutra po Medulinu", neovisno o tome je li izgovoreno u afektu, logično izaziva strah kod osobe kojoj su takve riječi upućene. Takav strah je u ovom slučaju privremenog karaktera, blagog intenziteta te nije ostavio trajne posljedice. Cijeneći sve navedene okolnosti slučaja, ovaj sud je stava da je tužitelj pretrpio povredu prava osobnosti te da je pravično dosuditi mu za to iznos od 500,00 EUR, uzimajući u obzir i tužiteljeve i tuženikove prilike, te je time pretrpljena šteta tužitelju nadoknađena u punom opsegu, sve u skladu s citiranom odredbom članka 1100. stavka 1. i 2. ZOO-a.

19. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke.

20. Tijek zatezne kamate određen je sukladno odredbi članka 29. stavka 1., a visina stope zatezne kamate sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 4. ZPP-a. Uzimajući u obzir kvalitativni i kvantitativni uspjeh u sporu, svaka stranka je uspjela u sporu s 50%. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke

U Puli 17. srpnja 2025.

S u d a c

Daniela Subotić Biondić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu.

Dna:

- tužitelju po pun.

- tuženiku

nacrt presude izradila:

viša sudska savjetnica-

specijalistica

Tina Aflić