UsI-1361/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviju Čoviću, sucu pojedincu, te Lidiji Trogrlić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja HO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po opunomoćenicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu „Ljubičić & Vrdoljak & partneri“, Split, Sukojišanska 4, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreznog nadzora, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 4. srpnja 2025. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 17. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem osporene točke II. izreke rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/23-01/142, URBROJ: 513-04-24-2 od 29. ožujka 2024., kojom je odbijena tužiteljeva žalba i ostavljeno na snazi rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Split KLASA: UP/I-471-02/23-01/121, URBROJ: 513-07-17-23-01 od 2. ožujka 2023. u dijelu pod točkama izreke I.a), I.b), I.c), II.a) te točkama III. do V. izreke samo u dijelu koje se odnose na prethodno navedene točke izreke prvostupanjskoga poreznog rješenja kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pravovremeno 31. svibnja 2024. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost točke 2. izreke rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-02/23-01/142, URBROJ: 513-04-24-2 od 29. ožujka 2024., kojom je odbijena tužiteljeva žalba i ostavljeno na snazi rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Split KLASA: UP/I-471- 02/23-01/121, URBROJ: 513-07-17-23-01 od 2. ožujka 2023. zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da mu je utvrđena obveza PDV-a po stopi od 25% za 2020. u iznosu od 21.440,97 eura sa zateznim kamatama obračunatim od dana sastavljanja zapisnika u iznosu od 2.473,78 eura. Tvrdi i da mu je odbijen pretporez po ulaznim računima koja su mu tijekom 2020. za obavljene isporuke ispostavila društva „Capitulum Quintum“ d. o. o., „Ispod Radoševca“ d. o. o., „Biceps“ j. d. o. o., „Scio Morsus“ j. d. o. o. i „Latica Trade“ j. d. o. o., jer da je morao znati da je riječ o prijevarnom postupanju i da spomenuta društva neće uplatiti PDV i da ona nemaju poslovni prostor na adresi sjedišta, nemaju evidentirane isporuke po prijavama PDV-a ili iskazuju obveze i da ona ne plaćaju PDV. Tvrdi i da je porezna uprava ocijenila da je riječ o društvima, koja podnose prijave PDV-a s nulom, nemaju ulazni ni izlaznih računa, ne sudjeluju u nadzorima, ne odazivaju se pozivima porezne uprave, ne ostavljaju dokumentaciju, ne ostavljaju ikakve kontakt podatke, nemaju prijavljene zaposlenike, mijenjaju odgovorne osobe ili u pravilu imenuju osobe iz Bosne i Hercegovine i Republike Srbije, društvima koja u dostavljenim knjigama URA imaju iskazane isporuke dobavljača koji sudjeluju u prijevarama, koja izrađuju amaterske račune i u pravilu nakon nekog vremena postaju neaktivni, nestaju i brišu se iz sudskog registra. Istaknuo je da je u 2020. kupio materijal i dijelove za održavanje proizvodnih objekata (brodova) po kontu Glavne knjige za 2020. 4030 – Utrošeni materijal i dijelovi za održavanje proizvodnih objekata (brodova) te kontu Glavne knjige 4002 – Mazivo, a za što su mu dobavljači uredno isporučili robu i fakturirali. Istaknuo je da je riječ o domaćim trgovačkim društvima uredno registriranim u [adresa] pri nadležnim trgovačkim sudovima, da je riječ o društvima s transparentnim vlasničkim strukturama (jedan osnivač s podacima upisanim u sudski registar), koja su bila uredno registrirana u registar obveznika PDV-a, da je riječ o društvima koja su u vrijeme obavljenih transakcija uredno ispunila obveze dostavljanja godišnjih financijskih izvješća, da je riječ o društvima koja se nisu nalazila na listi poreznih dužnika te da je iz svih javno dostupnih izvora proizlazilo da je riječ o legitimnim društvima koja uredno posluju. Istaknuo je i da je kod tri od pet društava („Capitulum Quintum“ d. o. o., „Ispod Radoševca“ d. o. o., i „Latica Trade“ j. d. o. o.) obavljen porezni nadzoru u 2021., što znači, smatra, do tada poreznoj upravi nije bilo išta sumnjivo i da zbog toga nisu vršili ikakve provjere ili nadzore. Tvrdi da je riječ o robi (materijal i rezervnih dijelovi) koja služi za održavanje brodova uključujući i ulje za motore brodova, da su njegovi zaposlenici preuzeli tu robu i da je ona iskorištena u poduzetničke svrhe i za ostvarivanje prihoda, tj. za brodove kojima se obavlja njegova osnovna djelatnost, da dobavljači nisu naplaćivali kupcima prijevoz, već da je on uračunat u cijenu robe, da je njegova osnovna djelatnost morski ribolov, da u vlasništvu ima četiri ribarska broda i da je za obavljanje takve djelatnosti nužno održavanje brodova.

1.1. Istaknuo je i da je u 2020. bio na snazi Privremeni prestanak ribolovnih aktivnosti povlačnim mrežama – kočama za rujan/listopada 2020., da su za to vrijeme brodovi bili na suhom, da je u to vrijeme obavljao preinake i servisiranje brodova zbog zabrane ribolovne aktivnosti, da je svih pet društava imalo poznatog stvarnog vlasnika, fizičku osobu koja je bila upisana u sudski registar, da osobni kontakt s predstavnikom dobavljača nije uobičajeno, da nije mogao znati da je riječ o društvima koja će prevariti državu u vidu ne plaćanja poreza, da okolnost da je riječ o novonastalom društvu nije pokazatelj da je riječ o prijevarnom društvu, da je porezna uprava pogrešno protumačila presudu H, da u toj presudi nije navedeno da bi porezni obveznici bili dužni ostvarivati osobni kontakt sa svakim dobavljačem, a niti tražiti fakture iz kojih je razvidno gdje su oni sami nabavili robu koja je predmet kupoprodaje, da je Europski sud u toj presudi ocijenio da je pri stjecanju prava na odbitak pretporeza bitno uzeti u obzir objektivne čimbenike i sa sigurnošću tvrditi je li isporuka obavljena obvezniku koji je znao ili morao znati da je svakom kupnjom sudjelovao u prijevari povezanoj s utajom PDV-a te da je poanta presude u tomu da sama činjenica da je netko sudjelovao u nekoj transakciji nije sama po sebi dovoljna za uskratu prava na odbitak pretporeza. Skrenuo je pozornost i na presude Europskog suda pravde Mahageben i David (broj C-80/11 i C-142/11), kada je taj sud zauzeo pravno stajalište da se ne može od poreznih obveznika zahtijevati da provede kontrole za koje su uobičajeno zadužena porezna tijela te da ta tijela ne mogu vlastite istražne zadatke prebaciti na porezne obveznika, da se načelo dobre vjere ne može tumačiti na štetu poreznih obveznika. Zaključio je da je ispunjavao sve uvjete za odbitak pretporeza u formalnom smislu u vidu posjedovanja računa koji sadržavaju sve zakonom propisane obvezne elemente iz članka 79. ZPDV-a, ali i u materijalnom smislu u vidu: a) da je riječ o tuzemnim isporukama, b) da je izdavatelj računa drugi porezni obveznik PDV-a (što dokazuje PDV brojem po kojem je i registriran u poreznoj upravi), c) da su isporuke obavljane za potrebe oporezivih isporuka primatelja računa i d) da je tuzemstvo jedino mjesto isporuke za potrebe oporezivanja PDV-om. Ocijenio je da je riječ o urednim i vjerodostojnim računima i dokumentaciji potrebnoj za oporezivanje; da sadržaj nadziranih računa nije manjkav, da računi imaju sve propisane elemente; da se računi iz nekih formalnih nedostataka ne mogu i ne smiju odbaciti niti porezno osporiti; da Direktiva Vijeća Europe 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. ne propisuje da na računu mora biti navedeno ime fizičke osobe u pravnoj osobi koja je neposredno izvršila isporuku; da i ako to nije navedeno u računu da to automatski ne znači da je riječ o nevjerodostojnom računu i neistinitoj transakciji, odnosno da isporuka nije izvršena te da nije točno da je tijekom nadzora dostavio nepotpunu i nevjerodostojnu dokumentaciju iz koje nije razvidno podrijetlo robe i način isporuke usluga (odnosno zakonitost transakcije). S tim u vezi je ukazao na pravna stajališta i ocjene Suda EU u odlukama iz predmeta broj C-154/20, C-459/17, C-460/17, C-374/16, C-375/16, C- 277/14, C-108/20, C-430/19, C-342/87. Smatra da ta stajališta Suda EU upućuju na to da je porezno tijelo bilo dužno dokazati da je on znao ili morao znati da je svojom kupnjom sudjelovao u prijevari povezanoj s utajom PDV-a, da ono to u konkretnom predmetu nije učinilo, a niti je to dostatno obrazloženo, osim što je zaključak da bi znao ili morao znati za prijevarno postupanje tzv. nestajućih trgovaca samo na tomu da su mu dobavljači nedostupni te da on a ni dobavljači nisu dostavili popratnu dokumentaciju u vidu tzv. popratne dokumentacije uz račune. Tvrdi i da je u porezno- pravnom odnosu postupao u dobroj vjeri, kao dobar gospodarstvenik.

1.2. Vezano za pravo na odbitak pretporeza u iznosu od 6.447,43 kuna za nabavu auto dijelova dobavljača „Zvicer“ d. o. o. po ulaznom računu broj 131/V02/0 od 4. svibnja 2020. na osnovicu od 25.789,70 kuna, tvrdi da mu je porezno tijelo osporilo pretporez, jer iz računa nije razvidno za koje su vozilo dijelovi nabavljeni, jer vrijednost auto dijelova nije evidentirana u dugotrajnoj imovini, jer da nije dokazano da su ti dijelovi ugrađeni u kombi te jer ne postoji ni račun za uslugu ugradnje, odnosno dokaz tko je obavio popravak i ugradnju i za koje vozilo i jer da taj račun nema dokaznu snagu da je poslovni događaj uistinu nastao. U tom dijelu je istaknuo da je riječ o dobavljaču koje aktivno i uredno posluje, da je njegova osnovna djelatnost prodaja auto dijelova i da je od njega nabavio rezervne dijelove koje je ugradio u kombi marke Volkswagen, transporter furgon, registarskih oznaka [registarska oznaka] i koji je evidentiran u Glavnoj knjizi na računu broj 0220 – Alati univerzalne i posebne namjene. Tvrdi i da je iz Bruto bilance za 2020. razvidno da je u dugotrajnoj imovini imao evidentiran automobil. Smatra da je ispunjavao sve uvjete za odbitak pretporeza iz članka 60. ZoPDV-a i da porezna tijela nisu dala razloge rješavanja porezne stvari koji bi bili utemeljeni na utvrđenim činjenicama i mjerodavnom propisu, da je riječ o arbitrarnim pravnim ocjenama i postupanju s pretjeranim pravnim formalizmom, da ne ispunjavanje uvjeta za odbitak pretporeza mora biti utemeljeno na objektivnim činjenicama te da je ono bilo dužno utvrđivati sve činjenice pa i one koje idu u prilog poreznom obvezniku u smislu članka 6. OPZ-a.

1.3. Vezano za ulazni račun broj 30/1/1 od 31. srpnja 2020. dobavljača „Reljef“ d. o. o. (koji se, tvrdi, odnosi na geodetske usluge snimanja stvarnog stanja objekata i nekretnine), ulazni račun broj 173/200/1 od 5. listopada 2020. koje je ispostavljeno od Odvjetničkog društva „Ljubičić & Vrdoljak & partneri“ iz Splita (koji se, tvrdi, odnosi na troškove zastupanja), onaj broj 72-0004-10 od 22. prosinca 2020. društva „Lovrinčević Auto“ d. o. o. (koji se, tvrdi, odnosi na usluge popravka broda, bojanje i brušenje) i onaj broj 27813/7015/6/7 od 24. prosinca 2020. dobavljača „Decahtlon Solin“, tvrdi da mu je osporeno pravo na odbitak pretporeza, jer je porezno tijelo ocijenilo da je riječ o isporukama koje su obavljene u ne poduzetničke svrhe. Istaknuo je da je riječ o pravnom zastupanju koje se odnosi na naknadu štete po osnovi osiguranja (koja je naplaćena u iznosu od 55.999,40 kuna i evidentirana u prihodima na kontu Glavne knjige 7891 – Naplata štete s temelja osiguranja), a ne na zastupanje u brakorazvodnoj parnici. Istaknuo je i da u svojim poslovnim knjigama ima evidentiranu imovinu, građevinu na računu Glavne knjige 026 – Predujmovi za građevinski objekt i da nema zakonskog uporišta da mu se odbije pretporez za usluge vezano za tu nekretninu. Glede usluge popravka, bojenja i brušenja, tvrdi da je ona obavljena na brodu P, ST R 314. Skrenuo je pozornost i na presude Suda EU u predmetima broj C-280/10, C- 110/94 i C-263/83, kada je taj sud zauzeo pravna shvaćanja da pripremne aktivnosti osobito u vidu kupnje nekretnina valja smatrati gospodarskim aktivnostima, da treba priznati odbitak pretporeza ako su zadovoljeni materijalni uvjeti pa i u situaciji nepoštovanja određenih formalnih obveza te da se na temelju činjenice da je račun, koji je sastavljen prije registracije i identifikacije društva za potrebe PDV-a, a koji je izdan na ime budućih članova a ne na ime samoga društva, ne može odstupiti od prava na odbitak pretporeza, s obzirom na to da postoji istovjetnost između osoba koje su trebale platiti pretporez i osoba koje osnivaju predmetno društvo. Ukazao je i na stajalište Suda EU iz predmeta broj C-153/11, da se ne može uzeti da je roba korištena u privatne a ne u poslovne svrhe ako se ona odmah ne koristi za gospodarsku aktivnost. Zaključio je da je ispunjavao sve uvjete za odbitak pretporeza u formalnom smislu u vidu posjedovanja računa koji sadržavaju sve zakonom propisane obvezne elemente iz članka 79. ZPDV-a, ali i u materijalnom smislu u vidu: a) da je riječ o tuzemnim isporukama, b) da je izdavatelj računa drugi porezni obveznik PDV-a (što dokazuje PDV brojem po kojem je i registriran u poreznoj upravi) i c) da su isporuke obavljane za potrebe oporezivih isporuka primatelja računa.

1.4. Glede osporavanja mu prava na odbitak pretporeza u iznosu od 30.558,30 kuna po računima za popravak brodova koji su u njegovom vlasništvu, tvrdi da je riječ o ulaznim računima broj 90-001010-213 od 5. veljače 2020. na iznos od 46.902,00 kuna i onom broj 992-011010-213 od 22. prosinca 2020. na iznos od 117.112,00 kuna, a koji su mu izdani od dobavljača „Servisni centar Trogir“ d. o. o. Tvrdi i da mu je to pravo osporeno, budući da je riječ o brodovima koji nisu u njegovom vlasništvu, da je riječ o brodovima kojima ne obavlja djelatnost i da je riječ o brodovima koji su u vlasništvu PO. Istaknuo je da je s PO sklopio ugovor o najmu brodova M/B Zvijezda i M/P Šime te da je iz toga ugovora razvidno da su ti brodovi u razdoblju poreznog nadzora korišteni u poduzetničke svrhe. Smatra da je ispunjavao sve zakonske uvjete za odbitak pretporeza i u tom osporenom dijelu, utemeljujući svoju ocjenu na pravnim shvaćanjima Suda EU iz presude u predmetu broj C-280/10. Stoga je zatražio poništiti osporena rješenja i predmet vratiti na ponovni postupak.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga navedenih u osporenom drugostupanjskom rješenju. Njime je djelomično usvojena tužiteljeva žalba, koju je on izjavio protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Split KLASA: UP/I-471-02/23-01/121, URBROJ: 513-07-17-23-01 od 2. ožujka 2023. Usvajajući žalbu poreznog obveznika tuženik je, u dijelu pod točkom 1. izreke, poništio točku I. d) izreke navedenog prvostupanjskog poreznog rješenja ali i točke II. do IV. izreke u dijelu koji se odnosi na navedenu poništenu točku I. izreke te je predmet u tom dijelu vraćen na ponovni postupak. U preostalom dijelu tužiteljeva žalba je odbijena te je odlučeno da se ostavlja na snazi prvostupanjsko porezno rješenje. Riječ je, u biti, o točkama I. a), b) i c) izreke i točka II. a) te III. do V. osim u dijelu koji se odnosi na poništenu točku I. d) izreke prvostupanjskog rješenja. Tužitelju, poreznom obvezniku je u dijelu kojim je ostavljeno na snazi prvostupanjsko rješenje utvrđena obveza PDV- a po stopi od 25% za 2020. u iznosu od 21.440,97 eura/161.547,02 kuna na poreznu osnovicu u iznosu od 85.763,90 eura/646.188,07 kuna.

3. Na ročištu od 4. srpnja 2025. tužitelj, je po prisutnoj zamjenici opunomoćenika, istaknuo da između njega i PO nije sklopljen ugovor o zajmu brodova "Zvijezda" i "Šime" i da je riječ o njihovoj bračnoj stečevini.

4. U dokaznom postupku čitani su: presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pob-446/2015 od 16. svibnja 2016., presuda i rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-553/2016-2 od 8. ožujka 2018., uknjižbeno očitovanje ovjerovljeno 17. ožujka 2008., tužba predana Općinskom sudu u Splitu pod poslovnim brojem POb- 14/21 i rješenje Lučke kapetanije Split, Odjela za pravne poslove KLASA: UP/I-342- 11/15-01/841 od 9. prosinca 2015., izvod iz statusa predmeta POb-14/21, bruto bilanca za 2020. i spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-471-02/23-01/121.

4.1. Tužitelj je predložio izvesti i dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Sud je ocijenio nepotrebnim izvoditi navedeni dokaz te je on odbijen, s obzirom na to da je mogao ocijeniti (ne)osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju stanja spisa predmeta poreznog tijela i ocjenom ostalih izvedenih dokaza, s obzirom na to da tužitelj nije precizirao okolnosti i radi razjašnjenja kojih činjenica je on predložen te zbog razloga koji će biti iznijeti u nastavku obrazloženja. Tuženik nije imao ikakvih drugih dokaznih prijedloga.

5. Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.

6. Ocjenom svakoga pojedinog dokaza i svih zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluka poreznih tijela, koje su donijete u postupku poreznog nadzora, a u kojem je tužitelju utvrđen manje obračunati PDV utvrđena obveza PDV-a po stopi od 25% za 2020. u iznosu od 21.440,97 eura/161.547,02 kuna na poreznu osnovicu u iznosu od 85.763,90 eura/646.188,07 kuna. Manje obračunati PDV mu je utvrđen na temelju odredbi Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16. i 106/18., u daljnjem tekstu: ZoPDV) i Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 1/17., 41/17., 128/17. i 106/18., u daljnjem tekstu: PoPDV). O nadzoru je 22. prosinca 2022. sačinjen zapisnik KLASA: 471-02/22-01/268, URBROJ: 513-07-17-22-01, protiv kojeg je porezni obveznik 11. siječnja 2023. izjavio prigovor koji nije prihvaćen, već je donijeto porezno rješenje. Valja primijetiti da su tužbeni navodi gotovi isti onima sadržanim u žalbi, koju je porezni obveznik 17. travnja 2023. izjavio protiv prvostupanjskog poreznog rješenja. Nije sporno ni da su ti navodi, suštinski, isti onima koje je on istaknuo u prigovoru protiv zapisnika o poreznom nadzoru.

8. Prvo, vezano za osporavanje tužitelju prava na odbitak pretporeza po ulaznim računima koja su mu tijekom 2020. ispostavila društva „Capitulum Quintum“ d. o. o., „Ispod Radoševca“ d. o. o., „Biceps“ j. d. o. o., „Scio Morsus“ j. d. o. o. i „Latica Trade“ j. d. o. o., valja istaknuti sljedeće.

9. Nije sporno da je tužitelj, mjesečni obveznik PDV-a i čija je osnovna djelatnost morski ribolov koji obavlja tijekom cijele godine osim u razdobljima lovostaja, posjedovao sve račune za obavljene isporuke, da su računi imali sve zakonom propisane tzv. obvezatne elemente, da mu je nabavljena roba služila za njegove oporezive transakcije te da je pravo na odbitak pretporeza nastalo u obračunskom razdoblju u kojem su dobra i/ili usluge primljene. Može se zaključiti da porezno tijelo u konkretnom predmetu nije osporavalo postojanje računa, ali ni porezni status sudionika prometa (isporučitelja i primatelja, koji su svi registrirani obveznici PDV-a).

10. Pokazalo se spornim je li tužitelj, porezni obveznik znao ili morao znati da će zbog prijevarnih aktivnosti dio ili cijeli iznos PDV-a vezan za isporuke koje su mu obavljene od društava „Capitulum Quintum“ d. o. o., „Ispod Radoševca“ d. o. o., „Biceps“ j. d. o. o., „Scio Morsus“ j. d. o. o. i „Latica Trade“ j. d. o. o. ostati neplaćen. Pokazalo se spornim i jesu li isporuke uopće obavljene jer tužitelj nije posjedovao prateću dokumentaciju iz koje bi to bilo razvidno te je li mu stoga zakonito osporeno pravo na odbitak pretporeza po konkretnim isporukama.

11. Opći porezni zakon („Narodne novine“, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., u daljnjem tekstu: OPZ) uređuje porezni odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima na općenitijoj razini, ako posebnim zakonima o pojedinim vrstama poreza i drugim javnim davanjima nije uređeno drukčije i predstavlja zajedničku osnovu poreznog sustava. Te odredbe valja primijeniti i u konkretnom porezno-pravnom odnosu.

11.1. Porezno tijelo je dužno zakonito utvrđivati sva prava i obveze iz porezno- pravnog odnosa te je dužno utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika, s time da ono određuje koje će se radnje u postupku poduzimati i u kojem opsegu (članak 6. stavak 1. i 2. OPZ-a).

11.2. U skladu s člankom 11. OPZ-a, porezne činjenice utvrđuju se prema njihovoj gospodarskoj biti (stavak 1.), a ako je prihod, dohodak, dobit ili druga procjenjiva korist ostvarena bez pravne osnove, porezno tijelo utvrdit će poreznu obvezu u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuje pojedina vrsta poreza (stavak 2.).

11.3. Porezni obveznici dužni su izdavati račune te voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema propisima kojima se uređuje pojedina vrsta poreza (članak 62. stavak 1. OPZ-a).

11.4. Prema regulaciji članka 66. OPZ-a, knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno, a primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno (stavak 1.); bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama (stavak 2.) i smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena, s time da je vjerodostojna isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj (stavak 3.).

11.5. Vezano za dokazivanje u poreznom postupku, porezno tijelo snosi teret dokaza za činjenice koje utemeljuju porez, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez na temelju odredbi članka 88. OPZ-a.

11.6. Oporezivanje se temelji na podacima iz knjigovodstva i na evidencijama poreznog obveznika koje se vode u skladu s člancima 62. do 67. toga zakona, ako okolnosti pojedinog slučaja ne upućuju na njihovu netočnost prema članku 89. OPZ-a.

12. Odredbom članka 57. ZoPDV-a propisano je da pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti (stavak 1.) i da porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članka 58., 59., 60., 61. i 62. toga zakona (stavak 2.).

12.1. Člankom 58. stavkom 1. ZoPDV-a propisano je da porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

12.2. Prema odredbi članka 127. stavka 1. ZoPDV-a porezni obveznik koji obavlja u tuzemstvu isporuke dobara i usluga s pravom na odbitak pretporeza smatrat će se odgovornim ako iz objektivnih okolnosti proizlazi da je znao ili morao znati da će zbog prijevarnih aktivnosti dio ili cijeli iznos PDV-a vezan za isporuku koja mu je obavljena, ili bilo koju prethodnu ili sljedeću isporuku istih dobara ili usluga, ostati neplaćen, dok prema stavku 2. toga članka ako se sukladno stavku 1. toga članka utvrdi odgovornost poreznog obveznika, istome će se osporiti pravo na pretporez.

12.3. Ako Porezna uprava sumnja da su isporuke dobara i usluga dio transakcija čija je namjera prijevarno izbjegavanje plaćanja PDV-a, tada će poreznog obveznika koji sudjeluje u takvim transakcijama obavijestiti o njegovoj odgovornosti sukladno stavku 1. toga članka. Od dana primitka takve obavijesti Porezna uprava može smatrati da je porezni obveznik znao ili morao znati da s takvim transakcijama sudjeluje u transakcijama kojima je namjera izbjegavanje plaćanja PDV-a (članak 127. stavak 3. ZoPDV-a).

13. Sud, ponajprije, ističe da je točno da pravna shvaćanja suda EU-a, kao dio europske pravne stečevine, imaju obvezujući učinak pri tumačenju tuzemnih propisa država članica EU-a pa i vezano za oporezivanje PDV-om u svakoj državi članici te da one ne služe samo popunjavanju pravnih praznina u situaciji kada nacionalni propisi nisu dovoljni za rješavanje konkretnog predmeta. Sud smatra i da su zauzeta pravna shvaćanja i ocjene Ustavnog suda obvezujuća pri postupanju upravnih sudova i javnopravnih tijela, kada ona rješavaju porezno-upravne stvari.

14. Međutim, analizirajući potanko sadržaj tužbenih navoda može se zaključiti da tužitelj, osim iznošenja općenitih pravnih stajališta i ocjena Suda EU, u biti, nije (konkretno) osporio ključna činjenična utvrđenja poreznog tijela koja proizlaze iz zapisnika o poreznom nadzoru i njegovih priloga te detaljnu i podrobnu ocjenu svakog pojedinog dokaza koje je ono detaljno analiziralo u kontekstu i dovodeći ih u vezu međusobno i u njihovoj ukupnosti. Sud mora primijetiti da se tužbeni navodi svode, u biti, na iznošenje ne potkrijepljenih tvrdnji koje nemaju uporište u činjenicama utvrđenim tijekom poreznog nadzora postupka ali i na tvrdnje koje tužitelj nije dokazao predloživši sudu izvođenje konkretnih i prikladnih dokaza u cilju utvrđenja suprotnoga. Valja primijetiti i da tužitelj, iznoseći razloge osporavanja zakonitosti osporenih odluka, nije uopće zašao u sadržaj izvedenih dokaza, a niti je osporio podrobno iznesen i analiziran sadržaj pisanih dokaza i ocjenu tih dokaza koje je dalo porezno tijelo te zaključke vezano za rezultate dokaznog postupka i ključne dvojbene činjenice u razmatranom dijelu.

15. Tužitelj, u biti, nije osporio utvrđenja poreznog tijela da je riječ o tzv. nestajućim trgovcima, koji nemaju poslovne prostore na adresi sjedišta, nemaju evidentirane isporuke po prijavama PDV-a, koja podnose prijave PDV-a s nulom, koji nemaju ulaznih ni izlaznih računa, koji ne sudjeluju u nadzorima, koji se ne odazivaju pozivima porezne uprave, ne ostavljaju dokumentaciju, ne ostavljaju ikakve kontakt podatke, nemaju prijavljene zaposlenike, mijenjaju odgovorne osobe ili u pravilu imenuju osobe iz Bosne i Hercegovine i Republike Srbije, trgovcima koja u dostavljenim knjigama URA imaju iskazane isporuke dobavljača koji sudjeluju u prijevarama i koji nakon nekog vremena postaju neaktivni, nestaju i brišu se iz sudskog registra.

16. Štoviše, tužitelj je, po pozivu poreznog tijela, podneskom od 14. listopada 2022. (koji je zaprimljen u poreznom tijelu 17. listopada 2022.) izrijekom potvrdio da on, u biti, prije stupanja u poslovne odnose s navedenim dobavljačima nije poduzeo ijednu radnju i/ili aktivnost kao pažljiv gospodarstvenik. On je, u biti, potvrdio da nije poduzeo ijednu provjeru i/ili kontrolu ako se uzme osobito u obzir način započinjanja poslovnih odnosa s dobavljačima, zatim ako se uzme u obzir da su njegovi navodi iz prigovora, žalbe i tužbe suprotni njegovom prvom očitovanju koje je dao poreznom tijelu te ako se uzme u obzir financijsku i poslovnu aktivnost i povijest navedenih dobavljača (što je porezno tijelo detaljno i argumentirano obrazložilo).

16.1. Naime, tužitelj je, vezano za započinjanje poslovnih odnosa sa dobavljačima „Capitulum Quintum“ d. o. o., „Ispod Radoševca“ d. o. o. i „Biceps“ j. d. o. o.,, izrijekom u tom pisanom očitovanju naveo da je predstavnike tih dobavljača upoznao na rivi u [adresa] gdje bi oni došli i nudili mu robu koju su imali u kombiju, da za te dobavljače nije imao od ikoga ikakve preporuke i da su s njima poslovni odnosi trajali kratko jer su mu "isti postali sumnjivi".

17. U tom dijelu valja skrenuti pozornost tužitelju i da mu pravo na odbitak pretporeza u konkretnom analiziranom dijelu nije odbijeno zbog propusta i postupanja trećih osoba, već zbog propusta vezano za poduzimanje mjera i aktivnosti u cilju njegove obveze postupanja u dobroj vjeri, što znači savjesno i pošteno postupanje u skladu sa zakonom prema odredbama članka 9. stavka 1. i 2. OPZ-a i u smislu odredbi članka 2., 3. i 4. Pravilnika o postupanju u dobroj vjeri sudionika porezno-pravnog odnosa, gospodarskoj cjelini te obrascima prijave činjenica za koje postoji obveza prijavljivanja i izjave o izvorima stjecanja imovine ("Narodne novine", broj: 59/09., 115/16. i 30/17., u daljnjem tekstu: Pravilnik).

18. U prilog ocjeni suda da tužitelj nije u konkretnoj situaciji poduzeo razumne mjere provjere i kontrole navedenih dobavljača ide i nesporna okolnost da je porezno tijelo u svemu postupilo prema zahtjevima iz članka 2. i 3. Pravilnika te da je ono u cilju prepoznavanja i uočavanja poreznih prijevara i zlouporaba u sustavu utvrđivanja, obračunavanja i naplate PDV-a i informiranja poreznih obveznika o njihovim pravima i obvezama u porezno-pravnim odnosima objavila i obavijest na poveznici hrtp://www.porezna-uprava,hr/PdviEu/stranice/PDV-prijevare-upozorenja-poreznim- obveznicima.aspx.aktivnosti.

19. U izloženom sud smatra da je zakonito postupilo porezno tijelo, kada je, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnom primjenom normi ZoPDV-a, tužitelju osporilo pravo na odbitak pretporeza po ulaznim računima izdavatelja, dobavljača „Capitulum Quintum“ d. o. o., „Ispod Radoševca“ d. o. o., „Biceps“ j. d. o. o., „Scio Morsus“ j. d. o. o. i „Latica Trade“ j. d. o. o., zbog njegove potpune porezne neodgovornosti i ne postupanja u dobroj vjeri (što je sam izrijekom potvrdio tijekom poreznog nadzora).

20. Valja istaknuti i da izražena stajališta i ocjene ovoga suda nisu u suprotnosti s pravnim shvaćanjima koje su sadržane u odlukama Europskog suda za ljudska prava na koje je skrenuo pozornost tužitelj, s obzirom na to da je u konkretnom predmetu ponajprije bilo sporno činjenično stanje te s obzirom na to da je primjena materijalnog propisa ovisila ponajprije o posebnostima konkretnog porezno-pravnog odnosa. Naime, sud ocjenjuje da je porezno tijelo u uvjetima specifičnosti konkretnog predmeta zakonito i pravilno odbilo tužitelju pravo na odbitak pretporeza s ciljem zaštite javnog interesa, koji se sastoji u zaštiti poreznog sustava od prijevarnog postupanja poreznih obveznika, postignuvši pravičnu ravnotežu između navedenog javnog interesa i tzv. privatnog interesa poreznog obveznika, tužitelja.

21. Drugo, vezano za odbitak pretporeza u iznosu od 6.447,43 kuna za nabavu auto dijelova dobavljača „Zvicer“ d. o. o. po ulaznom računu broj 131/V02/0 od 4. svibnja 2020. na osnovicu od 25.789,70 kuna, valja istaknuti sljedeće.

22. Tužitelj, u bit, nije osporio utvrđenja poreznog tijela: a) da iz tog računa nije razvidno za koje su vozilo dijelovi nabavljeni, b) da vrijednost auto dijelova u iznosu od 25.789,70 kuna bez PDV-a (koji premašuju vrijednost vozila, kombija registarskih oznaka [registarska oznaka] koja je u Glavnoj knjizi evidentirana u iznosu od 20.000,00 kuna ), c) da nije raspolagao knjigovodstvenom i drugom dokumentacijom iz koje je razvidno da je dijelove osobno preuzeo, d) da nije raspolagao dokumentacijom iz koje bi bilo razvidno tko je i kada izvršio uslugu ugradnje tih auto dijelova u konkretni kombi. Nije sporno ni da tužitelj svoje pravo na odbitak pretporeza utemeljuje samo na činjenici da je imao račun za isporuku tih dobara i da je imao u dugotrajnoj imovini evidentiran navedeni kombi.

23. S obzirom na ovako izvedene dokaze i stanje spisa predmeta poreznog tijela, a posebno uzimajući u obzir sadržaj zapisnika o poreznom nadzoru i njegovih priloga te okolnost da tužitelj, u biti, nije osporio ključna činjenična utvrđenja iz postupka poreznog nadzora, sud, prema općim pravilima o teretu dokazivanja, ocjenjuje da je zakonito postupilo porezno tijelo, kada je, pravilnom primjenom materijalnog propisa, i bez činjenja kakvih bitnih procesnih povreda, poreznom obvezniku osporilo pravo na odbitak pretporeza za nabavu auto dijelova dobavljača „Zvicer“ d. o. o. po ulaznom računu broj 131/V02/0 od 4. svibnja 2020. na osnovicu od 25.789,70 kuna. Sud vjeruje zapisniku o poreznom nadzoru, budući da je riječ o javnoj ispravi, koja je dostatno u suglasju s ostalom raspoloživom dokumentacijom te budući da njegov sadržaj porezni obveznik u ključnim elementima i utvrđenjima ili nije osporio ili je samo općenito osporio. Osim toga, tužitelj nije predložio sudu izvesti ikakve prikladne dokaze radi utvrđenja suprotnoga onomu što je u tom dijelu utvrdila porezna uprava.

24. Treće, vezano za ulazni račun broj 30/1/1 od 31. srpnja 2020. dobavljača „Reljef“ d. o. o. (koji se, tvrdi, odnosi na geodetske usluge snimanja stvarnog stanja objekata i nekretnine), ulazni račun broj 173/200/1 od 5. listopada 2020. koje je ispostavljeno od Odvjetničkog društva „Ljubičić & Vrdoljak & partneri“ iz Splita (koji se, tvrdi, odnosi na troškove zastupanja), onaj broj 72-0004-10 od 22. prosinca 2020. društva „Lovrinčević Auto“ d. o. o. (koji se, tvrdi, odnosi na usluge popravka broda, bojanje i brušenje) i onaj broj 27813/7015/6/7 od 24. prosinca 2020. dobavljača „Decahtlon Solin“, nije sporno da je tužitelju osporeno pravo na odbitak pretporeza zbog toga što, prema ocjeni poreznog tijela, isporuke nisu obavljene u poduzetničke svrhe.

25. Tužitelj u analiziranom dijelu nije osporio sljedeće ključne činjenice: 1. da na računu broj 30/1/1 od 24. srpnja 2020. dobavljača "Reljef" d. o. o nema ikakvih detaljnih oznaka o kojoj nekretnini je riječ (nisu navedene zemljišnoknjižne i katastarske oznake), 2. da porezni obveznik nema u dugotrajnoj imovini ikakvu nekretninu te 3. da je na računu broj 173/200/1 od 5. listopada 2020. odvjetničkog društva "Ljubičić & Vrdoljak" d. o. o. iz Splita naznačeno u dijelu opis usluga "Troškovi zastupanja", pri čemu nije navedeno o kojem predmetu/postupku je riječ, koje su i kakve usluge obavljene i kada su one obavljene.

26. Valja primijetiti i da je tužitelj, po pisanom pozivu poreznog tijela prvoga stupnja, podneskom od 14. listopada 2022. (koji je zaprimljen u poreznom tijelu 17. listopada 2022.) izrijekom naveo: Odvjetnik Vinko Ljubičić me zastupa na sudu u sudskim predmetima diobe brodova sa bivšom suprugom pa se i navedeni račun od 05.10.2020. odnosi vjerojatno na to. U tom pisanom očitovanju je porezni obveznik naveo i: Prilikom podjele imovine sa bivšom suprugom zatražene su bile usluge parceliranja nekretnine u [adresa] gdje mi je i sjedište obrta pa se navedeni račun "Reljefa" d. o. o. vjerojatno odnosi na navedeno. Može se zaključiti da je sam porezni obveznik izrijekom potvrdio da se geodetske usluge ali i troškovi pravnog zastupanja odnose na brakorazvodnu parnicu i da te isporuke nisu obavljene u poduzetničke svrhe i za potrebe obavljanja njegove osnovne djelatnosti.

27. Ako se uzmu u obzir same tvrdnje poreznog obveznika koje je on iznio tijekom postupka poreznog nadzora te one razmotre u kontekstu ključnih činjenica koje su utvrđene tijekom poreznog postupka a koje on nije osporio a niti je dokazao suprotno, sud smatra dostatno raspravljenim i utvrđenim da navedene geodetske usluge ali i usluge pravnog zastupanja po navedenim računima nisu obavljene u poduzetničke svrhe.

28. Glede ulaznih računa broj 72-0004-10 od 22. prosinca 2020. društva „Lovrinčević Auto“ d. o. o. i onaj broj 27813/7015/6/7 od 24. prosinca 2020. dobavljača „Decahtlon Solin, ističe se sljedeće.

29. Iz sadržaja računa broj 72-0004-10 od 22. prosinca 2020. društva „Lovrinčević Auto“ d. o. o. proizlazi da je u dijelu opis usluga navedeno Usluga popravka broda, pituravanje i brušenje.

29.1. Iz sadržaja Zapisnika o poreznom nadzoru i njegovih priloga proizlazi da u knjigovodstvu tužitelja nema ikakvih podataka na kojem je brodu usluga popravka, bojanja i brušenja obavljena, o kakvom je popravku riječ, da računu nije priložena ikakva druga dokumentacija iz koje bi bilo razvidno kada su te usluge obavljene, tko ih je obavio i u čemu su se one sastojale. Iz njega je razvidno i da je porezno tijelo obavilo nadzor oporezivanja PDV-a i kod dobavljača "Lovrinčević auto" d. o. o., kada je utvrđen da se to društvo bavi samo nabavom, prodajom i montažom auto guma i da ono nije registrirano za obavljanje ikakvih radova na brodovima.

30. Navedene ključne činjenice tužitelj nije, u biti, osporio, osim što je zauzeo stav da ispunjava sve uvjete za ostvarivanje prava na odbitak pretporeza samo na temelju činjenice da je zaprimio i platio taj račun i da ima četiri broda evidentirana u svojoj imovini.

31. Može se zaključiti da tužitelj, osim iznošenja promašenih pravnih stajališta i ocjena, općenitog osporavanja zakonitosti postupanja poreznih tijela te iznošenja činjenica vezano za ispunjenje uvjeta za odbitak pretporeza koje nisu ni sporne ili činjenice koje ničim nije dokazao, odnosno potkrijepio predloživši sudu izvođenje konkretnih dokaza ili iznošenja činjenica i okolnosti koje nisu ni bitne za oporezivanje, u biti, nije ni u tom dijelu osporio ključna činjenična utvrđenja iz zapisnika o poreznom nadzoru vezano za ne ispunjenje zakonom kumulativno propisanih uvjeta za odbitak pretporeza.

32. Četvrto, vezao za osporavanje tužitelju prava na odbitak pretporeza u iznosu od 30.558,30 kuna po ulaznim računima broj 90-001010-213 od 5. veljače 2020. na iznos od 46.902,00 kuna i onom broj 992-011010-213 od 22. prosinca 2020. na iznos od 117.112,00 kuna, a koji su mu izdani od dobavljača „Servisni centar Trogir“ d. o. o., valja istaknuti sljedeće.

33. Nije sporno da su konkretne usluge popravka obavljene na brodovima M/B Zvijezda i M/P Šime te da je riječ o brodovima koji nisu u tužiteljevu vlasništvu, već u vlasništvu njegovog bivšeg bračnog druga PO.

34. Tužitelj je utemeljio pravo na odbitak pretporeza na tomu da je sa svojim bivšim bračnim drugom PO sklopio ugovor o najmu spomenutih brodova i da je iz toga ugovora razvidno da ih je on koristio u poduzetničke svrhe u nadziranom razdoblju (u 2020.). Međutim, na ročištu od 4. srpnja 2025. na kojem je zaključena rasprava, umjesto da dostavi ugovor o najmu, tužitelj je istaknuo da takav ugovor nije ni sklopio s EO, već da je riječ o bračnoj stečevini.

35. Uvidom u spis poreznog tijela razvidno je da se porezni obveznik pozivao na ugovor o najmu navedenih plovila i u prigovoru protiv zapisnika o poreznom nadzoru ali i u žalbi protiv prvostupanjskog poreznog rješenja, ali da ga ni tijekom postupka nadzora a niti tijekom upravnog spora nije dostavio sudu na uvid te predložio njegovo čitanje u dokazne svrhe.

36. Iz Zapisnika o poreznom nadzoru razvidno je i da u Glavnoj knjizi za 2020. tužitelj nije evidentirao ikakav ugovor o najmu brodova, ikakav trošak najma. U tom dijelu sud vjeruje toj ispravi kao objektivnom i vjerodostojnom dokazu, budući da je riječ o javnoj ispravi koja je dostatno suglasna drugim raspoloživim ispravama i budući da tužitelj nije konkretno osporio vjerodostojnost njezina sadržaja. Ta utvrđenja poreznog tijela naposljetku je izrijekom potvrdio i sam tužitelj (na zadnjem održanom ročištu).

37. S obzirom na ovako izvedene dokaze i stanje spisa predmeta poreznog tijela, a posebno uzimajući u obzir sadržaj zapisnika o poreznom nadzoru i njegovih priloga te okolnost da tužitelj, u biti, nije osporio ključna činjenična utvrđenja iz postupka poreznog nadzora, sud, prema općim pravilima o teretu dokazivanja, ocjenjuje da je zakonito postupilo porezno tijelo, kada je, pravilnom primjenom materijalnog propisa i bez činjenja kakvih bitnih procesnih povreda, osporilo tužitelju pravo na odbitak pretporeza po ulaznim računima broj 90-001010-213 od 5. veljače 2020. i broj 992-011010-213 od 22. prosinca 2020. dobavljača „Servisni centar Trogir“ d. o. o., budući da te isporuke nisu obavljene, odnosno isporučene u cilju obavljanja tužiteljeve gospodarske djelatnosti. Sud ne vjeruje površnim, oprečnim i općenitim tvrdnjama tužitelja, budući da one ničim nisu potkrijepljene a niti je on predložio izvesti sudu ikakve prikladne dokaze radi utvrđenja suprotnoga te budući da su oni očito usmjereni ka izbjegavanju plaćanja utvrđenih poreznih obveza. Suprotno nije razvidno ni iz sadržaja pisanih dokaza koji su čitani na ročištu od 4. srpnja 2025.

38. Valja skrenuti pozornost tužitelju i da zakonski uvjeti za odbitak pretporeza moraju biti kumulativno ispunjeni, pa neispunjenje samo jednoga od njih dovodi do gubitka toga prava poreznog obveznika. Sud ocjenjuje i da sudska praksa, na kojoj je utemeljio svoje navode i pravne ocjene, nije primjenjiva na konkretan porezno-pravni odnos, s obzirom na to da je u konkretnom predmetu ponajprije riječ o činjenično dvojbenoj upravnoj stvari i preispitivanju pravilnosti ocjene izvedenih dokaza.

39. U izloženom sud smatra da je zakonito postupilo porezno tijelo, kada je, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnom primjenom normi ZoPDV-a i PoPDV-a, tužitelja obvezalo platiti PDV-a u utvrđenim iznosima, jer on nije ispunjavao kumulativno propisane uvjete za odbitak pretporeza za analizirane isporuke i isporučena dobra, a osporena rješenja sadrže jasne, dostatne i obrazložene razloge rješavanja upravne stvari koji imaju uporište u činjenicama koje su utvrđene tijekom postupka pa i vezano za ocjenu navoda poreznog obveznika. S tim u vezi nisu povrijeđene odredbe članka 6. stavka 2., članka 9. stavka 1. i 2., članka 78., članka 98. stavka 5. OPZ-a te članka 8., 9., 47., 98. stavka 5. i članka 120. stavka 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUP). Nisu povrijeđena ni ikakva temeljna načela porezno-upravnog postupka.

40. Stoga, a budući da su osporene odluke zakonite i budući da nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao točkom I. izreke.

41. S obzirom na to da tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je, na temelju odredbi članka 148. stavka 1. i 4. u vezi s člankom 147. ZUS-a, odbiti njegov zahtjev za naknadom troška spora kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke.

UPRAVNI SUD U SPLITU,

u Splitu 17. srpnja 2025.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 1. i 6., članak 127., 128. stavak 1. i 3. u vezi s člankom 148. stavkom 5. i 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima u OD „Ljubičić & Vrdoljak & partneri“, Split, Sukojišanska 4,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, a spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-471-02/23-01/121 vratiti po pravomoćnosti ove presude,

- u spis.