Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-272/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Davora Mitrovića, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. PL, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 205. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – u nastavku KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja optužnog vijeća Općinskog suda u Osijeku br. Kov-27/2025-7 od 20. svibnja 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2025. godine,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okr. PL, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Osijeku br. Kov-27/2025-7 od 20. svibnja 2025. godine, temeljem čl. 351. st. 1. u svezi čl. 86. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u nastavku teksta ZKP/08), odbijen je prijedlog okr. PL za izdvajanje kao nezakonitog dokaza video snimka nadzorne kamere nastale u okrivljenikovoj garaži dana 26. svibnja 2024. godine.

2. Protiv tog rješenja žali se okr. PL po branitelju Krešimiru Kmet, odvjetniku iz Slavonskog Broda, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da izdvoji kao nezakonit dokaz snimku nadzorne kamere iz okrivljenikove garaže od 26. svibnja 2024. godine.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-231/2025 od 7. srpnja 2025. godine vratilo je spis nakon izvršenog uvida.

4. Žalba okr. PL je osnovana.

5. Nije sporno da je optužno vijeće prvostupanjskog suda u postupku potvrđivanja optužnice donijelo odluku kojom se odbija prijedlog okr. PL o izdvajanju kao nezakonitog dokaza video snimka nadzorne kamere nastale u okrivljenikovoj garaži dana 26. svibnja 2024. godine.

5.1. Prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju zauzeo stanovište da video snimke koje su nastale u privatnim stanovima predstavljaju valjani dokaz u slučaju ''ako je postojao, makar i konkludentan pristanak snimljenih osoba, npr. snimka konzumiranja droge u stanu'' – presuda VSRH broj: I K-1039/09. Slijedom navedenog prvostupanjski sud zaključuje da je nesporna dopustivost dokazne ocjene snimki nadzornih kamera na javnim mjestima, kao što su ''benzinske postaje'', ''ispred trgovine, na ulici'', ''parkirališta'', ''mostovi, tuneli i sl.'' (presude VSRH, K-450/09; K- 450/09; K-246/13; presuda Županijskog suda u Zagrebu: K-1114/16). Dakle, u kaznenom postupku je video snimka javnih mjesta valjani dokaz. Zakonita mogućnost upotrebe takvih snimki postoji neovisno o tome postoji li obavijest o snimanju i neovisno o pristanku snimane osobe, i to zato što se ''takvim snimanjem ne zadire u privatnost osoba koje se tu kreću'' - presuda VSRH, broj: K-450/09. Nadalje prvostupanjski sud se poziva na stav VSRH koji je naveden u presudi broj:

K-1092/06 u kojem sud zaključuje da se kao dokaz može koristiti i zvučna snimka samog sebe, dakle koju je sačinio okrivljenik jer je ''zaštita privatnosti ustanovljena da priječi neosnovano zadiranje u privatni život druge osobe, a ne u pogledu vlastitih postupaka''. Vrhovni sud Republike Hrvatske je dosljedan u obrani tog stajališta jer iz sudske prakse VSRH jasno proizlazi da se ''u slučaju kada snimana osoba pristaje na snimanje, ujedno i odriče ustavnog prava na tajnost ophođenja, odnosno na nepovredivost komuniciranja'', (presude VSRH poslovnog broja: Kzz-16/01; K- 252/08; K-981/02; K-Us-9/11; Kzz-38/11; K-Us-31/12; K-Us-2/16; K-Us-151/15; K- 54/17, te presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja: K-436/16.

5.2. Iz prethodno navedenog razvidno je da se prvostupanjski sud poziva na sudsku praksu koja se ne može primijeniti u predmetnom slučaju. Naime, činjeničnim opisom optužnog akta okrivljenik se tereti za počinjenje kaznenog djela iz čl. 205. st. 1. KZ/11, koje je počinjeno u garaži koja je sastavni dio okrivljenikove kuće. Isto tako iz podataka spisa je razvidno da je unutrašnjost kuće, pa tako i garažni prostor obuhvaćen video nadzorom. Dakle, u konkretnom slučaju se ne radi o javnom prostoru, već o unutrašnjem prostoru privatne kuće. Nije sporno, bez obzira što je u tijeku brakorazvodna parnica između okr. PL i njegove supruge ČL, da nadzor nad video sustavom imaju prethodno navedene osobe, ali ne i neke treće osobe.

5.3. Međutim, glede odlučne činjenice, iz sadržaja spisa nije razvidno da bi okr. PL dao pristanak svojoj supruzi ČL da spornu video snimku uporabi na način da je učini dostupnom trećoj osobi. U konkretnom slučaju okr. PL se tereti za počinjenje kaznenog djela iz čl. 205. st. 1. KZ/11, za koje je propisana kazna zatvora do jedne godine. Dakle, u predmetnom slučaju nisu ispunjene okolnosti propisane čl. 10. st. 3. ZKP/08. Pri tome je za ukazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske dosljedan u obrani stajališta da je uporaba takvih video snimaka dopuštena jedino kada je snimljena osoba pristala na snimanje. Odredbom čl. 35. Ustava Republike Hrvatske propisano je da se svakome jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog života, dostojanstva, ugleda i časti, te da su video snimke u privatnim stanovima ili kućama dopuštene kao dokaz ako je postojao makar i konkludentan pristanak snimljene osobe, npr. snimka konzumiranja droge u stanu (VSRH I Kž-1039/2009), glede utvrđivanja koje relevantne činjenice nije izveden niti jedan valjani dokaz koji bi potvrđivao zaključak prvostupanjskog suda.

5.4. Kraj takvog stanja stvari pobijano rješenje je utemeljeno na pogrešno i nepotpunom utvrđenom činjeničnom stanju, na koje osnovano u žalbi ukazuje okr. PL.

6. Prvostupanjski sud će kod ponovnog odlučivanja kritičnije ocijeniti sporni dokaz iz predmetnog spisa, te potom donijeti novu, zakonitu i pravilnu odluku.

7. Slijedom navedenog, valjalo je prihvaćanjem žalbe okr. PL ukinuti pobijano rješenje na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08 i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Osijek, 17. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić