Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pr-84/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužiteljice MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Damiru Ratkoviću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Nastavni zavod za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije, Osijek, Drinska 8, OIB:46854859465, zastupan po punomoćniku Filipu Glavašu, odvjetniku iz Osijeka, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 01. srpnja 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice CI, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Damira Ratkovića iz Osijeka, te punomoćnika tuženika, dana 17. srpnja 2025. uz javnu objavu,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku NASTAVNI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO OSJEČKO- BARANJSKE ŽUPANIJE Osijek, Drinska 8, OIB 46854859465 da plati tužiteljici mr.sc. MI, dipl. inž. biologije, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iznos od 8.445,21 EUR / 63.630,46 KN kao razliku svakomjesečne bruto plaće i naknade bruto plaće u razdoblju od 1. siječnja 2019. godine do 21. travnja 2022. godine zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:

– za siječanj 2019. u bruto iznosu od 112,26 EUR/845,81 KN počevši od 7. veljače 2019. do isplate

– za veljaču 2019. u bruto iznosu od 211,21 EUR/1.591,36 KN počevši od 7. ožujka 2019. do isplate

– za ožujak 2019. u bruto iznosu od 134,10 EUR/1.010,39 KN počevši od 6. travnja 2019. do isplate

– za travanj 2019. u bruto iznosu od 127,99 EUR/964,32 KN počevši od 8. svibnja 2019. do isplate

– za svibanj 2019. u bruto iznosu od 234,73 EUR/1.768,55 KN počevši od 7. lipnja 2019. do isplate

– za lipanj 2019. u bruto iznosu od 226,75 EUR/1.708,48 KN počevši od 6. srpnja 2019. do isplate

– za srpanj 2019. u bruto iznosu od 235,72 EUR/1.776,07 KN počevši od 8. kolovoza 2019. do isplate

– za kolovoz 2019. u bruto iznosu od 232,05 EUR/1.748,44 KN počevši od 7. rujna 2019. do isplate

– za rujan 2019. u bruto iznosu od 140,06 EUR/1.055,31 KN počevši od 10. listopada 2019. do isplate

– za listopad 2019. u bruto iznosu od 253,87 EUR/1.912,79 KN počevši od 8. studenog 2019. do isplate

– za studeni 2019. u bruto iznosu od 12,09 EUR/91,07 KN počevši od 7. prosinca 2019. do isplate

– za veljaču 2020. u bruto iznosu od 194,24 EUR/1.463,53 KN počevši od 7. ožujka 2020. do isplate

– za ožujak 2020. u bruto iznosu od 188,38 EUR/1.419,35 KN počevši od 9. travnja 2020. do isplate

– za travanj 2020. u bruto iznosu od 223,70 EUR/1.685,47 KN počevši od 9. svibnja 2020. do isplate

– za svibanj 2020. u bruto iznosu od 258,86 EUR/1.950,35 KN počevši od 5. lipnja 2020. do isplate

– za lipanj 2020. u bruto iznosu od 262,07 EUR/1.974,58 KN počevši od 7. srpnja 2020. do isplate

– za srpanj 2020. u bruto iznosu od 281,47 EUR/2.120,70 KN počevši od 7. kolovoza 2020. do isplate

– za kolovoz 2020. u bruto iznosu od 256,70 EUR/1.934,15 KN počevši od 5. rujna 2020. do isplate

– za rujan 2020. u bruto iznosu od 199,53 EUR/1.503,34 KN počevši od 8. listopada 2020. do isplate

– za listopad 2020. u bruto iznosu od 252,78 EUR/1.904,59 KN počevši od 7. studenog 2020. do isplate

– za studeni 2020. u bruto iznosu od 252,10 EUR/1.899,46 KN počevši od 9. prosinca 2020. do isplate

– za prosinac 2020. u bruto iznosu od 252,90 EUR/1.905,47 KN počevši od 9. siječnja 2021. do isplate

– za siječanj 2021. u bruto iznosu od 270,71 EUR/2.039,68 KN počevši od 6. veljače 2021. do isplate

– za veljaču 2021. u bruto iznosu od 270,48 EUR/2.037,92 KN počevši od 6. ožujka 2021. do isplate

– za ožujak 2021. u bruto iznosu od 170,12 EUR/1.281,78 KN počevši od 9. travnja 2021. do isplate

– za travanj 2021. u bruto iznosu od 197,12 EUR/1.485,17 KN počevši od 7. svibnja 2021. do isplate

– za svibanj 2021. u bruto iznosu od 270,71 EUR/2.039,69 KN počevši od 9. lipnja 2021. do isplate

– za lipanj 2021. u bruto iznosu od 282,92 EUR/2.131,64 KN počevši od 10. srpnja 2021. do isplate

– za srpanj 2021. u bruto iznosu od 197,49 EUR/1.487,95 KN počevši od 5. kolovoza 2021. do isplate

– za kolovoz 2021. u bruto iznosu od 217,10 EUR/1.635,75 KN počevši od 7. rujna 2021. do isplate

– za rujan 2021. u bruto iznosu od 298,21 EUR/2.246,84 KN počevši od 7. listopada 2021. do isplate

– za listopad 2021. u bruto iznosu od 96,10 EUR/724,10 KN počevši od 6. studenog 2021. do isplate

– za studeni 2021. u bruto iznosu od 238,35 EUR/1.795,84 KN počevši od 8. prosinca 2021. do isplate

– za prosinac 2021. u bruto iznosu od 288,04 EUR/2.170,22 KN počevši od 8. siječnja 2022. do isplate

– za siječanj 2022. u bruto iznosu od 298,43 EUR/2.248,51 KN počevši od 4. veljače 2022. do isplate,

– za veljaču 2022. u bruto iznosu od 298,17 EUR/2.246,58 KN počevši od 4. ožujka 2022. do isplate,

– za ožujak 2022. u bruto iznosu od 295,55 EUR/2.226,86 KN počevši od 6. travnja 2022. do isplate,

– za travanj 2022. u bruto iznosu od 212,14 EUR/1.598,35 KN počevši od 5. svibnja 2022. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Nastavni zavod za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije, Osijek, Drinska 8, OIB:46854859465, da tužiteljici MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.125,00 eura (tisućustodvadesetpeteura) sa zateznom kamatom tekućom od dana 17. srpnja 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika dana 05. rujna 2023. podnijela tužbu s tužbenim zahtjevom koji glasi kao pod I. izreke, koji obrazlaže navodeći da je bila radnica tuženika na radnom mjestu djelatnice koja je sudjelovala u procesu dijagnostike liječenja – analitičara u Službi za zdravstvenu ekologiju, u funkciji voditeljice odjela, te je dana 22. travnja 2022. godine ostvarila pravo na mirovinu. Poslodavac joj je za dio radnog odnosa pogrešno obračunavao i isplaćivao bruto plaću i naknade plaće, budući je temeljem čl. 155. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/18) koji bio na snazi od 1. siječnja 2019., biolozima i biotehnolozima priznat status zdravstvenih radnika ("Zdravstvenim radnicima smatraju se i logopedi, medicinski tehnolozi, biotehnolozi i biomedicinski inženjeri, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, medicinski fizičari, fonetičari i nutricionisti, ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja"). Prema odredbi čl. 260. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, sve zdravstvene ustanove, pa tako i tuženik, bile su obvezne uskladiti svoj rad i poslovanje s odredbama narečenog Zakona, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona, što je tuženik ignorirao i tužiteljici isplaćivao pogrešno obračunatu svakomjesečnu plaću i naknadu plaće u utuženom razdoblju. Prema koeficijentima određenim Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN 25/13) i Uredbi o izmjenama i dopunama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, sukladno čl. 2. st. c. t. 5.b tužiteljici za poslove VSS zdravstveni djelatnik mr.sc. pripada koeficijent složenosti poslova od 1,727. Međutim, tužiteljici su bruto plaća i naknade plaće od dana stupanja na snagu Zakona (NN 100/2018), odnosno od 1. siječnja 2019. godine pa do 21. travnja 2022. godine pogrešno obračunavani prema koeficijenu za nezdravstvene radnike (čl. 2.st.c.t.6 b) - VSS nezdravstveni djelatnik mr.sc. koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja – koeficijent 1,513 i time je tužiteljici nanijeta financijska šteta čiju isplatu potražuje ovom tužbom. Pri tome valja ukazati da se u radnom pravu primijenjuje načelo najpovoljnijeg prava iz odredbe čl. 9. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14) prema kojem je poslodavac uvijek obvezan primijeniti najpovoljnije pravo za radnika. Predlaže da sud izvede dokaze uvidom u priloženu materijalnu dokumentaciju.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor zastare potraživanja, prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da nije sporno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika i da je dana 22. travnja 2022. ostvarila pravo na mirovinu, te je istoj za vrijeme trajanja radnog odnosa pravilno obračunavao i isplaćivao bruto plaću i naknadu plaće. Navodi da je tužiteljica u razdoblju od 01. ožujka 2014. do 31. svibnja 2021. bila ugovorena kao nezdravstveni djelatnik koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja – analitičar dok je od 01. lipnja 2021. do 21. travnja 2022. bila Voditeljica odjela gdje joj je uz postojeći koeficijent dodijeljen i voditeljski dodatak u propisanom postotku. Nije sporno kako je stupanjem na snagu novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti, odredbom čl. 155. cit. Zakona, propisano kako se zdravstvenim radnicima između ostaloga smatraju: klinički psiholozi, nutricionisti, biotehnolozi i biolozi u zdravstvu uz uvjet ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja, no osporava se da bi se cit. zakonska odredba, u trenutku donošenja, odnosila i na tužiteljicu. Naime, tužiteljica je u utuženom razdoblju bila zaposlena na radnom mjestu analitičara i to kao nezdravstveni djelatnik. Tuženik plaće i naknade plaća obračunava i isplaćuje sukladno odredbama Zakona o plaćama u javnim službama odnosno sukladno odredbama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, važećima u trenutku obračuna plaće i naknade plaće. Za vrijeme trajanja radnog odnosa tužiteljice kod tuženika, a u vremenskom razdoblju koje je obuhvaćeno ovom tužbom, na snazi je bila Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama („Narodne novine“ br. 25/13, 72/13, 151/13, 9/14, 40/14, 51/14, 77/14, 83/14, 87/14, 120/14, 147/14, 151/14, 11/15, 32/15, 38/15, 60/15, 83/15, 112/15, 122/15, 10/17, 39/17, 40/17 - Ispravak, 74/17, 122/17, 9/18 i 57/18, dalje: Uredba) te je tužiteljici bio dodijeljen koeficijent iz tada važeće Uredbe u visini od 1,513 koji se odnosio na nezdravstvene djelatnike koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja – analitičar te joj je u skladu s istim vršen obračun i isplata plaće. Također, tadašnjom Uredbom za radno mjesto “biolog”, „psiholog“, „biotehnolog“ i „nutricionist“ dodijeljen je koeficijent kao nezdravstvenim djelatnicima. Dakle, tužiteljici je plaća bila obračunavana i isplaćivana sukladno važećoj i primjenjivoj Uredbi. Dana 28. travnja 2023. na snagu je stupila Novela Uredbe (NN 46/23) kojom je utvrđen naziv radnog mjesta "Biolog u zdravstvu" kojim je pak utvrđeno da se biolozi u zdravstvu imaju smatrati zdravstvenim radnicima, pa je tek tom Novelom reguliran koeficijent biologa u zdravstvu koji se imaju smatrati zdravstvenim radnicima sukladno odredbi čl. 155. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, slijedom čega je jasno kako se u konkretnom slučaju imao primijeniti koeficijent koji je i korišten za obračun i isplatu plaće, a ne koeficijent koji je naznačen u tužbi. Slijedom navedenog, očito je kako je tužiteljici u utuženom razdoblju ispravno obračunavao plaću temeljem svih zakonskih propisa i internih akata, slijedom čega se tužba i tužbeni zahtjev ukazuju neosnovanima. Predlaže da sud izvede dokaz uvidom u priloženu materijalnu dokumentaciju i saslušanjem svjedokinje GI, dipl. inž., voditeljice Službe za zdravstvenu ekologiju i drugih svjedoka po potrebi, na okolnosti odgovora na tužbu.

3. Podneskom od dana 29. prosinca 2023. tužiteljica navode iz odgovora na tužbu smatra neosnovanim, ističući da je pravni osnov tužbe utemeljila na izmijenjenom Zakonu o zdravstvenoj zaštiti ( NN 100/18) koji je propisao da se njezino radno mjesto smatra zdravstvenom djelatnošću, a ne kako se to tuženik cijelo vrijeme ponašao kao da je ista nezdravstvena djelatnica, te i nadalje drži da je u utuženom razdoblju, a nakon stupanja na snagu Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/18) primala nezakonito obračunatu plaću, budući poslodavac nije svoje poslovanje uskladio s odredbom čl. 155. citiranog zakona, a to je bio dužan učiniti u roku od šest mjeseci od dana stupanja izmijenjenog Zakona o zdravstvenoj zaštiti, što je propustio učiniti. Navodi da sud valja imati na umu da je Zakon o zdravstvenoj zaštiti propis višeg ranga u odnosu na uredbe koje podredno imaju sadržaj suprotan s kogentnim odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koje govore u prilog činjenici da je njena plaća u utuženom razdoblju odnosno u vremenu koji zakon propisuje, obračunavana s pogrešnom osnovicom plaće, a tuženik je bio istu u obvezi uskladiti sa u to vrijeme važećim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti. Sud prilikom utvrđivanja činjenica mora primjenjivati isključivo pravne izvore koji se odnose na utuženo razdoblje, a ne na uredbu koju dostavlja tuženik, budući se za vrijeme važenja Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o nazivima radnih mjesta (NN 46/2023) donesene 27. travnja 2023. ne može bazirati odgovor na tužbu, jer se tužiteljica u tom razdoblju nalazila u mirovini i nije niti mogla ostvarivati prava koja joj proizlaze iz narečene novele uredbe. Budući se u ovoj parnici radi o pravnom pitanju, tužiteljica prepušta sudu da donese meritornu i pravičnu odluku bez saslušanja svjedoka koji ne mogu iznositi činjenice vezane za izvore prava. Tužiteljicu može isključivo voditi materijalni propis zakona koji joj za njenu tražbinu daje pravo, pa se protivi saslušanju svjedoka predloženih u odgovoru na tužbu i svih budućih svjedoka, budući da autentičnost tražbine proizlazi neposredno iz propisa, a ne odnosi se na činjenice eventualno one o kojima bi svjedoci imali neposrednih saznanja. Protivi se prigovoru zastare, budući tražbine iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, te očigledno za utuženo razdoblje zastara niti nije mogla nastupiti.

4. Na pripremnom ročištu održanom dana 03. travnja 2025. tuženik je povukao prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije, a ostao je kod istaknutog prigovora zastare potaživanja, te i nadalje osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

4.1. Na pripremnom ročištu održanom dana 01. srpnja 2025. tuženik je učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva i odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedokinje GI.

5. Slijedom navedenog, sud je tijekom postupka izveo dokaze koje su stranke konačno predložile, te je izvršio uvid i pročitao obračunske isprave za isplatu plaće- naknade za tužiteljicu za razdoblje 01/19. – 04/19. (list 6.-70. spisa), izračun razlike isplaćene plaće u utuženom razdoblju (list 7. -73. spisa), Uredbu o izmjenama i dopunama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (list 80.-82. spisa), Dodatak ugovora o radu na neodređeno vrijeme (list 95. spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (list 96. -97. spisa), te Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (list 98. - 102. spisa).

6. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.), a prema svom uvjerenju, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti, dok je prigovor zastare potraživanja neosnovan.

7. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice u predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

7.1. U smislu odredbe čl. 220. st. 1. Zakona o parničnom postupku, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su odlučne za donošenje odluke, a prema st. 2. citiranog propisa, sud je taj koji odlučuje o tome koji će od predloženih dokaza izvesti, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ovaj sud je izveo sve predložene dokaze.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike svakomjesečne bruto plaće i naknade bruto plaće u razdoblju od 01.01.2019. do 21.04.2022. sa pripadajućim zateznim kamatama, po osnovi razlike između obračunatog koeficijenta od 1,513 za nezdravstvene radnike VSS koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja i koeficijenta složenosti poslova od 1,727 koji pripada poslovima VSS zdravstvenih djelatnika u javnim službama.

9. Između stranaka nije sporno:

- visina zahtjeva;

- da je tužiteljica mr.sc. dipl. inž. biologije bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 26.02.2014. i Dodatka ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31.05.2021. na radnom mjestu djelatnice koja je sudjelovala u procesu dijagnostike i liječenja – analitičara u Službi za zdravstvenu ekologiju; te u funkciji Voditeljice odjela;

- da je tužiteljica dana 22. travnja 2022. ostvarila pravo na mirovinu;

- da je tužiteljici u utuženom razdoblju 01.01.2019. do 21.04.2022. tuženik obračunavao i isplaćivo plaću s koeficijentom od 1,513 za nezdavstvene radnike – VSS koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja;

- da je za poslove VSS zdravstvenog djelatnika mr.sc. sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, određen koeficijent složenosti poslova od 1,727.

10. Među strankama je sporan osnov tužbe, odnosno da li tužiteljici u utuženom razdoblju tuženik bio dužan obračunavati plaću po koeficijentu složenosti poslova od 1,727 za poslove VSS zdravstvenog djelatnika mr.sc. sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, te da li je nastupila zastara potraživanja u konkretnom slučaju.

10.1. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 26.02.2014. (list 96.-97.) članka 2. proizlazi da je tužiteljica mr.sc. dipl. inž. biologije obavljala poslove nezdravstvenog djelatnika koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja – analitičar u Službi za zdravstvenu ekologiju. Da je je člankom 8. Ugovora ugovoreno da za obavljanje poslova tužiteljica ima pravo na obračun i isplatu plaće prema mjerilima utvrđenim Zakonom, propisima donesenim na temelju Zakona, Kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o radu.

10.2. Iz Dodatka Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31.05.2021. (list 95.) proizlazi da je tužiteljica od dana 01.06.2021. obavljala poslove Voditelja odjela opisane pod točkom VI/3 Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta poslodvaca.

10.3. Iz članka 2. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama („Narodne novine“ broj 25/13.) (list 98. -102.) pod c) Radna mjesta I. vrste, proizlazi da je koeficijent složenosti poslova od 1,513 dodijeljen VSS nezdravstvenim djelatnicima mr.sc. koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja pod točkom 6.b), a pod točkom 5.b) za VSS zdravstveni djelatnik mr.sc. pripada koeficijent složenosti poslova 1,727.

10.4. Iz Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama („Narodne novine“ broj 46/23.) (list 80.-82.) proizlazi da je donesena dana 28. travnja 2023.

10.5. Iz obračunskih isprava za isplatu plaće - naknade plaće za razdoblje od 01./2019.-04./2022. i izračuna razlike plaće u utuženom razdolju po isplaćenom koeficijentu 1,513 i koeficijentu 1, 727, proizlazi razlika od 8.445,21 eura, te kada su plaće isplaćene.

11. Prije svega sud napominje da prigovor zastare u konkretnom slučaju nije osnovan.

11.1. Naime, temeljem odredbe čl. 139. Zakona o radu (“Narodne novine” broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.) ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.

11.2. Kako najstarije potraživanje tužiteljice potječe iz siječnja 2019. godine, a tužba je podnesena dana 05. rujna 2023., to zastara potraživanja u konkretnom slučaju nije nastupila.

12. Nadalje, odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o radu je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

13. Odredbom čl. 155. st. 1. i 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“ broj 100/18., 125/19., 147/20., 119/22.) propisano je da zdravstveni radnici su osobe koje imaju obrazovanje zdravstvenog usmjerenja i neposredno u vidu zanimanja pružaju zdravstvenu zaštitu stanovništvu (stavak 1.). Zdravstveni radnici obrazuju se na medicinskom, dentalnom ili farmaceutsko-biokemijskom fakultetu te drugom visokom učilištu koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje, kao i na učilištu te srednjim strukovnim školama koje imaju rješenje nadležnog Ministarstva o odobrenju za izvođenje pojedinog nastavnog plana i programa obrazovanja/strukovnog kurikuluma koji je razvrstan u obrazovni sektor u području zdravstva. Zdravstvenim radnicima smatraju se i logopedi, medicinski tehnolozi, biotehnolozi i biomedicinski inženjeri, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, medicinski fizičari, fonetičari i nutricionisti ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja. Zdravstveni radnici osposobljavaju se školovanjem u punoj nastavnoj satnici teorijske i praktične nastave, kojom se postižu ishodi učenja i stječu kompetencije (stavak 2.).

13.1. Odredbom čl. 281. Zakona o zdravstvenoj zaštiti je propisano da taj Zakon stupa na snagu 1. siječnja 2019.

13.2. Odredbom čl. 260. Zakona o zdravstvenoj zaštiti je propisano da su zdravstvene ustanove obvezne uskladiti svoj rad i poslovanje s odredbama toga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu tog Zakona.

14. Slijedom navedenog i citiranih zakonskih odredbi, sud utvrđuje da je tuženik kao zdravstvena ustanova bio obvezan uskladiti svoj rad i poslovanje u roku od 6 (šest) mjeseci nakon stupanja na snagu Zakona o zdravstvenoj zaštiti dana 01. siječnja 2019. i tužiteljici koja je mr.sc., dipl. inž. biologije koja je u obavljanju poslova kod tuženika sudjelovala u procesu dijagnostike i liječenja, a sukladno čl. 155. istog Zakona, priznati status zdravstvenog radnika i po tom osnovu joj obračunavati i isplaćivati plaću i naknadu plaće u utuženom razdoblju sukladno koeficijentu za VSS zdravstvene djelatnike mr.sc. radnike od 1,727, a što tuženik nije učinio, već je tužiteljici i nakon 01. siječnja 2019. vršio obračun i isplate plaća i naknade plaće po koeficijentu za nezdravstvene radnike od 1,513.

14.1. Stoga je tuženik, sukladno navedenom, dužan tužiteljici isplatiti nastalu razliku plaće-naknade plaće u utuženom iznosu, koju je visinu zahtjeva tuženik učinio nespornom, a sa pripadajućim zateznim kamatama s dospijećem na svaki mjesečni iznos razlike plaće tekući nakon dana kada je tužiteljici isplaćena plaća za svaki pojedini mjesec, kako je utvrđeno u priloženim obračunskim ispravama za isplatu plaće-naknade plaće za tužiteljicu u utuženom razdoblju, sukladno odredbi čl. 95. Zakona o radu i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.), kako je odlučeno kao u izreci pod I.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

15.1. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška od 1.125,00 eura je osnovan u cijelosti i sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7.t.1.) i podneska od 29.12.2023. od 200,00 eura (Tbr. 8.t.1.), te zastupanja na pripremnom ročištu od 03.04.2025. i na ročištu za glavnu raspravu od 01.07.2025. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.), a na ročištu za objavu presude od dana 17. srpnja 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.t.3.), te obračunatog PDV-a od 225,00 eura (Tbr. 46.) i u skladu je s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.

U Osijeku, 17. srpnja 2025.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužiteljice

2.Punomoćniku tuženika