Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-383/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja Sartura d.o.o., OIB 27334333242, Zagreb, Lendavska ulica 16A, kojeg zastupa Vladimir-Ante Batarelo, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Batarelo, Dvojković, Vuchetich d.o.o. u Zagrebu, Ulica kralja Držislava 8, protiv tuženika Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, OIB: 87950783661, Zagreb, Ulica Roberta Frangeša-Mihanovića 9, radi odbijanja prigovora, 17. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti KLASA: UP/I-344-07/23-01/93, URBROJ: 376-05-2-23-06 od 28. studenog 2023.

II Prigovor tužitelja od 15. studenog 2023. se usvaja.

III Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana primitka pravomoćne presude pokrene inspekcijski nadzor nad društvom A1 Hrvatska d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 29524210204, za razdoblje od 17. listopada 2022. pa nadalje, a radi utvrđivanja poduzetih radnji povodom prijava tužitelja podnesenih 17. listopada 2022., 11. studenog 2022. i 27. prosinca 2022.

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 60 dana od dana primitka pravomoćne presude, zajedno sa zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku od dana izvršnosti presude pa do isplate.

V Zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora se u preostalom dijelu odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika klasa UP/I-344-07/23-01/93, ur. broj 376-05- 2-23-06 od 28. studenog 2023. odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja podnesen radi nepokretanja postupka inspekcijskog nadzora od strane tuženika nad trgovačkim društvom A1 Hrvatska d.o.o. kao operatorom.

2. Tužitelj je u tužbi i tijekom spora osporio zakonitost rješenja tuženika u bitnom smatrajući da su bili ispunjeni uvjeti za provedbu inspekcijskog nadzora od strane tuženika nad društvom A1 Hrvatska d.o.o. (dalje A1), radi postupanja A1 protivno odredbama Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine br. 76/2022, 14/2024, dalje ZEK). Tužitelj je u bitnom obrazložio da je on društvu A1 podnosio prijave (navodnih) zlouporaba interneta na štetu tužitelja, po kojima A1 nije postupio, odnosno nije poduzeo nikakve radnje da zaštiti tužitelja, a posebice jer nije onemogućio pristup brojevima ili uslugama iako je postojala opravdana sumnja u zlouporabu ili prijevaru (članak 171. stavka 1. točke 48. u vezi s člankom 136. stavak 4. ZEK-a). Tužitelj je o tome predstavkom obavijestio tuženika i zahtijevao provedbu inspekcijskog nadzora, što je tuženik odbio. Tužitelj zahtijeva poništavanje rješenja tuženika i nalaganje tuženiku da provede inspekcijski nadzor nad A1.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom spora osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Naveo je da je povodom prijave tužitelja inspektor utvrdio kako od strane A1 ne postoji povreda odredbe članka 136. stavka 4. ZEK-a i prekršaj prema odredbi članka 171. stavka 1. točke 48. ZEK-a. Tužitelj pokušava svoju situaciju možebitne povrede intelektualnog vlasništva riješiti kroz inspekcijski postupak, ali se takva možebitna povreda intelektualnog vlasništva ne može rješavati primjenom odredbi ZEK-a. U osporavanom rješenju jasno je navedeno što u smislu odredbe članka 136. stavka 4. ZEK-a može biti predmet inspekcijskog nadzora (slučajevi kada postoji opasnost da će pozivanjem određenog broja ili aktiviranjem određene usluge veći broj krajnjih korisnika biti oštećen). Odredba članka 136. stavka 4. ZEK-a ne daje ovlasti tuženiku i operatoru A1, kao i bilo kojem drugom operatoru javnih komunikacijskih usluga, da ulazi u sadržaj određene komunikacije, niti utvrđivati radi li se o mogućim nedozvoljenim sadržajima koje korisnik distribuira i pri tome mogućoj zlouporabi koju tužitelj opisuje te da na osnovi ovakvih prijava isključuje korisnike, odnosno da im onemogući daljnje korištenje javnih elektroničkih komunikacijskih usluga. U tom smislu je u osporavanom rješenju jasno pojašnjeno da se primjena navedene odredbe u bitnome odnosi na izvršnost odluke tuženika oko uskrate pristupa prema određenim brojevima ili uslugama kada postoji opravdana sumnja u zlouporabu ili prijevaru, a kada tuženik utvrdi da je isto opravdano i potrebno. Ističe da se inspekcijski postupak radi zaštite javnog interesa pokreće po službenoj dužnosti, a ne na zahtjev stranke. Naime, inspektor može kod ocjene o postojanju razloga o pokretanju postupka po službenoj dužnosti uzeti u obzir predstavke, odnosno druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnog interesa. Prijedlog tužitelja za pokretanje inspekcijskog nadzora ima značenje inicijative, a i tužitelj u postupku inspekcijskog nadzora nema svojstvo stranke. Napomenuo je da je tek stupanjem na snagu Akta o digitalnim uslugama za ovakve i slične situacije omogućeno izdavanje naloga za uklanjanje nezakonitog sadržaja, koje izdaju tijela definirana Zakonom o provedbi Akta o digitalnim uslugama, što bi u konkretnom slučaju bila Carinska uprava.

4. Tužitelj je u podnesku od 2. srpnja 2025. naveo da on niti u jednom trenutku nije tražio od tuženika da pristupi sadržaju elektroničkih komunikacija, već da isključivo u okviru svojih zakonskih ovlasti nadzora ispita i utvrdi zbog čega operator A1 ne poduzima propisane mjere postupanja po prijavama zlouporaba. Upravo su prijave zlouporaba dostavljene društvu A1 te dopisi između A1 i tužitelja ključne isprave na kojima tužitelj temelji svoju predstavku.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao sudski spis i spis tuženika. Sud nije saslušao direktora tužitelja VB i svjedok IB te nije pribavio spis Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj: R1- 110/2023, jer je meritornu odluku mogao donijeti na temelju provedenih dokaza.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Između stranaka je sporno da li je tuženik bio dužan povodom predstavke/prijave tužitelja pokrenuti inspekcijski nadzor nad radom operatera A1.

9. Iz isprava u spisu i iz spisa tuženika proizlazi:

– da je tužitelj dopisima od 17. listopada, 11. studenog i 27. prosinca 2022. podnosio predstavke društvu A1 u kojima je u bitnom obavijestio A1 o mogućoj zlouporabi interneta na štetu tužitelja, jer je treća osoba na IP adresi na kojoj su bili javno dostupni autorski računalni programi tužitelja, izvršio razne promjene te je time povrijedio autorska prava tužitelja. Tužitelj je u predstavkama od A1 tražio: da utvrdi tko su odgovorne osobe za kršenje autorskog prava, da ga obavijesti o kontakt podacima tih osoba, da onemogući daljnju distribuciju, preradu, komercijalizaciju, otkrivanje i slične postupke kojima se vrijeđaju autorska prava tužitelja na njegovim računalnim programima, da napravi kopiju podataka na opremi, kako bi isti mogli biti predmet eventualnog budućeg vještačenja, da započne voditi evidenciju spajanja s interneta na predmetnu IP adresu radi eventualnih budućih vještačenja, da obavijesti počinitelja o tome da je potrebno obrisati sporni materijal te da prestane s daljnjom povredom autorskog prava. U posljednjoj predstavci tužitelj je obavijestio A1 da je vjerojatni počinitelj trgovačko društvo Tereo d.o.o. iz Zadra (dostavio je nalaz i mišljenje informatičkog vještaka), ostao je kod svih zahtjeva te je tražio da ga A1 obavijesti o tome koje je sve mjere poduzelo radi sprečavanja daljnjih povreda autorskih prava tužitelja

– da je A1 odgovorio na predstavke u e-mail korespondenciji u kojoj je u bitnom naveo da je korisnik njegovih usluga (predmetne IP adrese) bilo društvo Tereo d.o.o. do 21. veljače 2022. te da dodatne informacije nije u mogućnosti dati bez odgovarajućeg nalog suda ili drugog nadležnog tijela (e-mail od 12. siječnja 2023.). U e-mailu od 31. listopada 2022. A1 je navelo da podatke o elektroničkim komunikacijama zadržava samo u razdoblju od dvanaest mjeseci, da je krajnji korisnik jedini odgovoran za svako kršenje prava intelektualnog vlasništva te da A1 ne odgovara za sadržaj komunikacijskih priopćenja korisnika.

– u istom e-mailu A1 je također navelo da će, u skladu s Općim uvjetima poslovanja A1 i s Kodeksom ponašanja na internetu, zatražiti od predmetnog korisnika očitovanje na navode tužitelja iz predstavki te će nakon toga utvrditi postoji li osnova za poduzimanje bilo kakvih mjera koje na raspolaganju ima

A1 unutar ugovornog odnosa s korisnikom

– da je A1 Općinskom građanskom sudu u Zagrebu u predmetu poslovni broj R1-110/2023 dostavio podnesak u kojem je naveo da jer u razdoblju od 21. veljače 2022. pa do 16. veljače 2023. korisnik iste IP adrese bilo trgovačko društvo ASSERIA HOLDINGS 1 d.o.o. Zadar, kada je društvo prestalo biti korisnik A1. A1 je u podnesku navelo da, budući da društvo Tereo d.o.o. u trenutku zaprimanja dopisa tužitelja od 17. listopada 2022. više nije bilo korisnik usluga A1, A1 u vrijeme zaprimanja predstavke više nije imalo osnovu zatražiti od tog društva bilo kakva očitovanja na navode iz dopisa tužitelja

– iz navedenog proizlazi da A1 od društva ASSEIRA HOLDINGS 1 d.o.o. nikada nije tražilo očitovanje na navode prijava tužitelja kojima se upućuje na postojanje okolnosti koje predstavljaju zlouporabu interneta, a niti je prema tom društvu poduzimalo bilo kakve daljnje mjere radi utvrđivanja postojanja okolnosti iz predstavki tužitelja, iako predstavke datiraju od listopada, studenog i prosinca 2022., a navedeni korisnik je bio korisnik A1 u razdoblju 21. veljače 2022. pa do 16. veljače 2023., dakle još četiri mjeseca nakon prve prijave tužitelja

– da je tužitelj 13. listopada 2023. podnio tuženiku prijavu/predstavku protiv A1, u kojoj je naveo da A1 nije uopće postupilo po njegovim predstavkama od 17. listopada, 11. studenog i 27. prosinca 2022., odnosno nije poduzelo nikakve radnje protiv društva Tereo d.o.o., a kasnije i ASSEIRA HOLDINGS d.o.o. da bi zaštitilo tužitelja, iako je postojala opravdana sumnja na zlouporabu (priložen nalaz i mišljenje vještaka). Tužitelj smatra da je A1 moralo uskratiti pristup svojim uslugama svom korisniku ASSERIA HOLDINGS 1 d.o.o.-u radi sumnje na zlouporabu. Budući da navedeno A1 nije učinilo, tužitelj smatra da je prekršilo odredbe ZEK-a, radi čega je od tuženika zahtijevao da pokrene inspekcijski nadzor nad društvom A1.

– da je tuženik 3. studenog 2023. odgovorio na prijavu i u odgovoru naveo da nisu ostvareni uvjeti za provođenje inspekcijskog nadzora nad A1, jer iz prijave na proizlazi da je A1 svojim postupanjem povrijedilo odredbu članka 136. stavka 4. ZEK-a (a što predstavlja prekršaj prema odredbi članka 171. stavku 1. točki 48 ZEK-a). Naime, da bi došlo do navedene povrede, Agencija najprije mora svojom odlukom obvezati operatore da onemoguće pristup brojevima i uslugama za koje postoji opravdana sumnja u zlouporabu ili prijevaru. Ova odredba primjenjuje se u slučajevima kad postoji opasnost da će pozivanjem određenog broja ili aktiviranjem određene usluge veći broj krajnjih korisnika biti oštećen. Ova odredba ne odnosi se na potencijalne zlouporabe usluge pristupa internetu u smislu omogućavanja pristupa nezakonitom sadržaju, a koju čini pojedinačni korisnik javnih komunikacijskih usluga.

– da je tužitelj protiv citiranog odgovora podnio prigovor smatrajući da se odredba članka 136. stavka 4. ZEK-a primjenjuje ne samo u slučajevima kada postoji opasnost za veći broj krajnjih korisnika, već i u slučajevima kada povredu počini jedan korisnik. Ističe da je točno da tuženik nije prethodno obvezao A1 kao operatora da onemogući pristup svojim uslugama, ali smatra da je navedeno bilo moguće učiniti na temelju odredbe članka 136. stavka 4. ZEK-a. Ističe d A1 faktično nema „abuse“ službu (službu koja zaprima prijave o zlouporabama i/ili prekršajima korisnika usluga), što predstavlja sigurnosni propust.

10. U osporenom rješenju tuženik je obrazložio da se prigovor tužitelja odbija kao neosnovan, jer smatra da je inspektor pravilno primijenio i pojasnio primjenu navedenog članka 136. stavka 4. ZEK-a, a koji se u bitnom odnosi na izvršnost odluke Agencije oko uskrate pristupa prema određenim brojevima ili uslugama kada postoji opravdana sumnja u zlouporabu ili prijevaru, a kada Agencija utvrdi daje isto i opravdano potrebno. Iz navedenog sud zaključuje da je stav tuženika da A1 nije niti moglo prekršiti odluku tuženika (kojom bi mu bilo naređeno da onemogući pristup brojevima ili uslugama nekom njegovom korisniku), budući da takva odluka nesporno nikada nije niti donesena. Nadalje je naveo da su operatori javnih elektroničkih komunikacijskih usluga (u ovom slučaju A1), sukladno obvezama iz ZEK-a, dužni ispunjavati i druge obveze u cilju zaštite podataka i sigurnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, povrede osobnih podataka, tajnosti elektroničkih komunikacija, povrede zaštite podataka i sigurnosti elektroničkih komunikacija, zlouporaba i svega ostalog što im je propisano, a što je i predmet inspekcijskih nadzora od strane HAKOM-a te se ovdje ne može razmatrati izjava svjedoka iz sudskog postupka, kao zaposlenika, koji može, ali i ne mora biti upoznat sa svim obvezama koje operator ispunjava. Konačno je naveo da operator (A1) nema ovlasti ulaziti u sadržaj određene komunikacije, niti utvrđivati radi li se o mogućim nedozvoljenim sadržajima koje korisnik distribuira i pri tome mogućoj zlouporabi te da na osnovi prijava isključuje korisnike, odnosno da im onemogući daljnje korištenje javnih elektroničkih komunikacijskih usluga.

11. Prema stavu ovog suda, odluka tuženika nije osnovana.

12. Odredbom članka 7. stavka 4. ZEK-a propisano je da u obavljanju regulatornih poslova propisanih ovim Zakonom Agencija poduzima mjere radi ostvarivanja sljedećih ciljeva: d).održavanjem sigurnosti mreža i usluga, osiguravanjem visoke i zajedničke razine zaštite za krajnje korisnike…“.

Odredbom članka 16. stavka 1. (točke 24. i 25.) ZEK-a propisano je da su u nadležnosti Agencije i obavljanje poslova u svrhu osiguravanja usklađenosti poslovanja operatora elektroničkih komunikacijskih mreža i/ili usluga s odredbama ovoga Zakona o sigurnosti i cjelovitosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga te zaštiti osobnih podataka te inspekcijski nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona.

Odredbom članka 41. stavka 1. ZEK-a propisano je da operatori javnih elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga moraju poduzeti odgovarajuće tehničke i ustrojstvene mjere kako bi se zaštitila sigurnost njihovih mreža i usluga. Poduzete mjere moraju osigurati razinu sigurnosti koja odgovara postojećoj razini opasnosti za sigurnost mreže i usluga, vodeći računa o raspoloživim tehničkim i tehnološkim rješenjima. Osobito se poduzimaju mjere, koje uključuju i kodiranje (enkripciju) kada je to primjereno, kojima se sprječava i umanjuje utjecaj sigurnosnih incidenata na korisnike i na druge elektroničke komunikacijske mreže i usluge.

Odredbom članka 41. stavka 3. ZEK-a propisano je da mjere iz stavka 1. ovoga članka moraju: 1. osigurati da osobnim podacima mogu pristupati samo ovlaštene osobe u zakonom dopuštene svrhe, 2. štititi prenošene ili pohranjene osobne podatke od slučajnog ili nezakonitog uništenja, slučajnog gubitka ili izmjene te neovlaštene ili nezakonite pohrane, obrade, pristupa ili razotkrivanja, 3. osigurati primjenu sigurnosne politike u odnosu na obradu osobnih podataka, 4. osigurati odgovarajuću razinu kibernetičke sigurnosti, u skladu s ishodom revizije iz stavka 10. ovoga članka, kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri spriječili sigurnosni incidenti.

Odredbom članka 41. stavka 8. ZEK-a propisano je da Agencija i tijelo nadležno za zaštitu osobnih podataka, u okviru svojih nadležnosti, nadziru mjere koje u provedbi odredaba ovoga članka poduzimaju operatori iz stavka 1. ovoga članka, te mogu predlagati zaštitne mjere u skladu s odgovarajućom razinom sigurnosti.

Odredbom članka 41. stavka 9. ZEK-a propisano je da Agencija u svrhu provedbe odredaba ovoga članka može donositi obvezujuće upute, što uključuje i mogućnost naloga operatorima iz stavka 1. ovoga članka za poduzimanje mjera sprječavanja sigurnosnih incidenata kada se utvrdi znatna prijetnja, te mjera za uklanjanje posljedica sigurnosnih incidenata, kao i rokove provedbe tih mjera.

Odredbom članka 51. stavaka 1. i 2. ZEK-a propisano je da Agencija može, u skladu sa svojim ovlastima, po službenoj dužnosti ili na zahtjev zainteresirane strane, odlukom narediti prestanak povreda odredaba članaka 41. do 50. ovoga Zakona. U svrhu provedbe odluke iz stavka 1. ovoga članka Agencija ima pravo tražiti sve podatke koje smatraju potrebnima za utvrđivanje mogućih povreda odredaba članaka 41. do 50. ovoga Zakona, ili koje smatraju potrebnima za nadzor i primjenu odredaba članaka 41. do 50. ovoga Zakona.

Odredbama članka 53. stavaka 1. i 2. ZEK-a propisano je da su operatori javnih komunikacijskih mreža i javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga obvezni zadržati podatke o elektroničkim komunikacijama iz članka 54. ovoga Zakona u svrhu omogućivanja provedbe istrage, otkrivanja i kaznenog progona kaznenih djela, u skladu sa zakonom iz područja kaznenog postupka, te u svrhu zaštite obrane i nacionalne sigurnosti, u skladu sa zakonima iz područja obrane i nacionalne sigurnosti. Operatori iz stavka 1. ovoga članka obvezni su zadržati podatke iz stavka 1. ovoga članka u izvornom obliku ili kao podatke obrađene tijekom obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga. Operatori nemaju obvezu zadržavanja podataka iz stavka 1. ovoga članka koje nisu proizveli ni obradili.

Odredbom članka 136. stavka 4. ZEK-a propisano je da Agencija može obvezati operatore elektroničkih komunikacijskih mreža i/ili usluga da onemoguće, na pojedinačnoj osnovi, pristup brojevima ili uslugama kada postoji opravdana sumnja u zlouporabu ili prijevaru. Agencija u takvim slučajevima može donijeti odluku kojom će operatorima narediti da uskrate pripadajuće prihode od međupovezivanja ili od drugih usluga.

Odredbom članka 171. stavka 1. točke 48. ZEK-a propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 6630,00 do 66.360,00 eura kaznit za prekršaj pravna osoba koja: ne onemogući pristup brojevima ili uslugama kada postoji opravdana sumnja u zlouporabu ili prijevaru, ili ne postupi u skladu s odlukom Agencije u vezi s uskratom pripadajućih prihoda od međupovezivanja ili od drugih usluga (članak 136. stavak 4.)

Odredbom članka 16. stavka 1. točke 25. i članka 161. stavka 1. ZEK-a propisano je da su u nadležnosti Agencije sljedeći poslovi: inspekcijski nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, te međunarodnih ugovora i sporazuma iz područja elektroničkih komunikacija koji obvezuju Republiku Hrvatsku.

13.1. Iako sud utvrđuje da osporeno rješenje nije zakonito niti osnovano, sud ističe da je pravilan stav tuženika da A1 nije bio dužan niti je mogao postupiti po odredbi članka 136. stavka 4. ZEK-a, jer u predmetno vrijeme, a niti naknadno nije bila donesena odluka tuženika koja bi obvezala A1 da onemogući, na pojedinačnoj osnovi, pristup brojevima ili uslugama kada postoji opravdana sumnja u zlouporabu ili prijevaru. Dakle, tuženik je najprije morao donijeti takvu odluku, da bi tek tada nastala obveza A1 da postupi prema navedenoj zakonskoj odredbi. Slijedom navedenog, u ovom smislu doista nije došlo do kršenja (odnosno nije niti moglo doći do kršenja) odredbe članka 136. stavka 4. ZEK-a od strane A1, a radi čega inspekcijski nadzor nije bilo potrebno provoditi samo radi utvrđivanja ove činjenice.

Također, stav je suda i da je pravilan stav društva A1 da nije smjelo tužitelju dati podatke o svojim korisnicima bez naloga suda ili drugog tijela, a radi zaštite osobnih podataka korisnika.

13.2. Međutim, bez obzira na navedeno, stav je ovog suda da je A1 svakako bilo dužno postupiti prema predstavkama tužitelja, budući da se u istima ukazuje na ozbiljno kršenje sigurnosti i na moguće počinjenje kaznenog djela na štetu tužitelja.

Naime, odredbom članka 8. Kodeksa ponašanja na internetu (objavljenog na web-stranicama A1) propisano je da A1 ima pravo nadzora nad korištenjem Usluge. Korisnik je suglasan da A1 zadržava pravo u bilo kojem trenutku i bez prethodne obavijesti ograničiti ili čak i trajno ukinuti korisnička prava pristupa Usluzi ukoliko korisnik Uslugu koristi na nedozvoljen i/ili neprihvatljiv način te radi zaštite sigurnosti, poštivanja etičkih standarda navedenih u ovom Kodeksu te ostalim propisima i ugovornim odredbama, a koja vežu A1 i korisnika. A1 je u navedenim slučajevima također ovlašten ukinuti lozinku, račun ili uporabu bilo kojih drugih sadržaja u okviru Usluge. A1 ne odgovara za bilo kakvu štetu koja može nastati ograničavanjem ili ukidanjem korištenja Usluge zbog gore navedenih razloga.

Nadalje, odredbama članka 2. Općih uvjeta poslovanja (objavljenih na web- stranicama A1) određeno je:

2.10. A1 pridržava pravo poduzeti sve potrebne mjere upravljanja mrežnim resursima u slučaju zlouporaba mreže, a radi očuvanja sigurnosti i cjelovitosti A1 elektroničke komunikacijske mreže i A1 usluga te održavanja kvalitete i dostupnosti usluga svim Krajnjim korisnicima, sukladno posebnim uvjetima korištenja pojedine usluge i/ili tarifnog paketa.

2.12. Za Krajnje korisnike koji su prilikom podnošenja zahtjeva ili sklapanja ugovora preuzeli ili su potvrdili da će ga preuzeti s internetskih stranica primjenjuje se “Kodeks ponašanja na internetu”. “Kodeks ponašanja na internetu” može se pročitati na internetskim stranicama A1 ili ga se može zatražiti na prodajnom mjestu.

Odredbom članka 12. Općih uvjeta određeno je:

12.1. Pretplatnički odnos između A1 i Krajnjeg korisnika može biti raskinut zbog razloga navedenih u mjerodavnim propisima, kao i u sljedećim slučajevima: d) ako postoji osnovana sumnja da Krajnji korisnik zloupotrebljava usluge koje pruža A1 ili ako Krajnji korisnik omogućuje takvu zloupotrebu trećim osobama, ili ako postoji osnovana sumnja da A1 usluge koristi treća osoba radi obavljanja nezakonitih radnji, a posebno u slučajevima zlouporabe poziva prema broju 112.

Iz citiranih odredbi nedvojbeno proizlazi obveza A1 da postupi po prijavama tužitelja te da poduzme radnje u skladu sa svojim ovlastima, i to u svrhu pokušaja utvrđivanja činjeničnog stanja i eventualnog sprečavanja daljnje zlouporabe (i to bez obzira na formalno (ne)postojanje neke posebne „abuse“ službe). Navedeno uključuje barem traženje očitovanja na prijave tužitelja od krajnjeg korisnika, a zatim, u slučaju sumnje i upućivanje tužitelja na prijavu nadležnim tijelima.

13.3. Iz isprava u spisu proizlazi da A1 doista nije postupilo u skladu s svojim mogućnostima i obvezama te da nije poduzelo nikakve radnje da zaštiti prava tužitelja. Na navedeno je ukazao tužitelj u prijavi tuženiku, a radi čega je i tražio pokretanje inspekcijskog nadzora, da bi se ove činjenice utvrdile.

13.4. Slijedom navedenog, tuženik je bio dužan povodom prijave tužitelja provesti inspekcijski nadzor te istražiti da li je A1 poduzelo sve potrebne i moguće radnje da povodom prijava tužitelja barem pokuša utvrditi činjenično stanje i zaštititi prava tužitelja. Prema stavu ovog suda, ne smije biti moguća situacija da osoba (opetovano) prijavljuje zlouporabu interneta na svoju štetu (koju vjerojatnom učini i priloženim vještačenjem), a da na navedeno uopće ne reagira operater A1, a da zatim niti tuženik, kao regulatorno tijelo, ne reagira na nepostupanje društva A1.

14. Uz sve navedeno ističe se i da je tuženik, prema stavu suda, po službenoj dužnosti (a povodom predstavke tužitelja) bio dužan sagledati i da li je u konkretnom slučaju bila postojala potreba za donošenjem odluke u smislu odredbe članka 136. stavka 4. ZEK-a, dakle odluke tuženika kojom bi društvu A1 naložio da korisniku ASSERIA HOLDINGS 1 d.o.o. onemogući pristup brojevima ili uslugama kada postoji opravdana sumnja u zlouporabu ili prijevaru. Iz isprava u spisu proizlazi da tuženik ovu mogućnost nije niti razmatrao, iako je tuženik sam u odgovoru na tužbu naveo da tuženik takvu odluku donosi „kada tuženik utvrdi da je isto opravdano i potrebno“.

15. Radi svega navedenog, sud je na temelju odredbe članka 117. stavka 4. ZUS- a poništio rješenje tuženika te je sam riješio ovu upravnu stvar na način da je usvojio podnesen prigovor tužitelja te naložio tuženiku pokretanje inspekcijskog nadzora nad društvom A1 Hrvatska d.o.o. za razdoblje od 17. listopada 2022. pa nadalje radi utvrđivanja koje je radnje i postupke poduzelo društvo A1 Hrvatska d.o.o. povodom predstavki tužitelja od 17. listopada, 11. studenog i 27. prosinca 2022.

16. Tužitelju je, s obzirom na potpuni uspjeh u sporu na temelju članka 147. ZUS- a, uz primjenu Tbr. 27., 46. i 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), sud priznao trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za: sastav tužbe i za zastupanje na jednom ročištu (2. srpnja 2025.), za svaku radnju u iznosu od 1.250,00 eura, odnosno ukupno 2.500,00 eura.

17. Sud nije tužitelju priznao trošak dolaska na ročišta 19. ožujka 2025. i 21. svibnja 2025., jer su navedena ročišta odgođena suglasnim prijedlozima stranaka radi pokušaja mirnog rješenja upravnog spora te sud iste ne smatra nužnim izdacima za vođenje ovog upravnog spora.

Zagreb, 17. srpnja 2025.

Sutkinja:

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis