REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-790/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Luki Mardešiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Dekra za privremeno zapošljavanje d.o.o. iz Zagreba, Horvatova 82/6, OIB: 69914640215, zastupan po punomoćniku Mateu Ercegu, odvjetniku iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. listopada 2024., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 16. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Utvrđuje se da nije dopuštena tuženikova Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu od 10.10.2023.

II./ Sudski se raskida Ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen 24.02.2023. između radnika LS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i poslodavca Dekra za privremeno zapošljavanje d.o.o., Horvatova 82/6, Zagreb, OIB: 69914640215, s danom 29.02.2024..

III./ Nalaže se tuženiku Dekra za privremeno zapošljavanje d.o.o. iz Zagreba, Horvatova 82/6, OIB: 69914640215 da tužitelju LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati s naslova naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu iznos od 3.599,52 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV./ Nalaže se tuženiku Dekra za privremeno zapošljavanje d.o.o. iz Zagreba, Horvatova 82/6, OIB: 69914640215 da tužitelju LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.812,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su dana 24.02.2023. tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme radi ustupanja tužitelja, odnosno radnika za privremeno obavljanje poslova kod korisnika Electrolux d.o.o., [adresa]. Prema Ugovoru, radnik je počeo s obavljanjem rada s danom 28.03.2023., a prestaje s radom dana 27.03.2024.. Sukladno čl. 49. st. 1 . Zakona o radu, tuženik je prije ustupanja radnika korisniku uručio uputnicu o podacima propisanim zakonom. Međutim, tuženik je 10.10.2023. otkazao Ugovor o radu tužitelju. Temeljem čl. 133. st. 1. Zakona o radu, tužitelj je tuženiku uputio zahtjev za zaštitom prava u zakonskom roku od 15 dana u kojem je tražio da tuženik poništi odluku o otkazu Ugovora o radu. Tužitelj smatra da je Odluka o otkazu nezakonita jer je Zakonom o radu izrijekom propisano da prestanak potrebe za ustupljenim radnikom kod korisnika prije isteka razdoblja za koje je ustupljen, ne može biti razlog za otkaz ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova, sukladno dl. 47. st. 4. istog zakona. Tuženik u svojoj odluci o redovitom otkazu Ugovora o radu navodi da je utvrđeno da ne postoje drugi korisnici kod kojih bi poslodavac, ovdje tuženik, mogao uputiti radnika radi privremenog obavljanja poslova. Navedenu tvrdnju poslodavac, odnosno tuženik, ni sa čim ne dokazuje te također navod da je došlo do „promijenjenih okolnosti" paušalno iznosi te je nejasno koje su to promijenjene okolnosti u poslovanju korisnika. Tužitelj ističe da je poslodavac dužan obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano to očekivati, navesti koje su to okolnosti, a što poslodavac nije učinio u odluci o otkazu ugovora o radu. Slijedom navedenog, nezakonita je odluka o otkazu ugovora o radu te tuženik ne navodi obrazloženje niti dokaze koji potkrjepljuju njegovu odluku. Obzirom da tuženik nije odgovorio na tužiteljev zahtjev za zaštitom prava, a koji je uredno zaprimio, tužitelj u daljnjem zakonskom roku od 15 dana sukladno čl. 133. st. 2. Zakona o radu zahtjeva zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Stoga tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 14.3.2024. zahtijeva da sud utvrdi da nije dopuštena tuženikova Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu od 10.10.2023., da odredi sudski raskid ugovora o radu s danom 29.02.2024. te da tuženik tužitelju na ime naknade štete zbog sudskog raskida isplati iznos od 3.599,52 eura i parnični trošak, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Tužbeni navodi tužitelja paušalni su, nekonkretni i neosnovani. Netočan je navod tužitelja kako je Odluka o otkazu donesena zbog prestanka potrebe za ustupljenim radnikom kod korisnika Electrolux d.o.o. (dalje u tekstu: Korisnik). Tuženik nije donio Odluku o otkazu zbog prestanka potrebe za obavljanjem poslova kod Korisnika već iz razloga prestanka potrebe za poslovima kod tuženika. Iz obrazloženja Odluke o otkazu je vidljivo kako je poslodavac, ovdje tuženik, po zaprimanju obavijesti Korisnika kako zbog promijenjenih okolnosti u poslovanju više ne egzistira mogućnost da radnik, ovdje tužitelj, nastavi s obavljanjem poslova radnog mjesta LSN EMA kod Korisnika, donio Odluku temeljem koje je tužitelja oslobodio obveze rada uz pravo na naknadu plaće. Navedena je odluka donesena dana 18. rujna 2023. i protiv te odluke tužitelj nije podnosio zahtjev za zaštitu prava. Nakon donošenja Odluke o oslobođenju obveze rada od dana 18. rujna 2023. tuženik je izvršio analizu potrebe za poslovima za koje je tužitelj sklopio ugovor o radu te je i s tužiteljem obavljeno više razgovora, sve radi sagledavanja mogućnosti da se tužitelja za obavljanje istih ili istovrsnih poslova uputi kod drugog korisnika odnosno sve sa svrhom da se njegov radni odnos kod tuženika nastavi do dana do kada je Ugovor o radu sklopljen. Tuženik je Odluku o otkazu donio tek nakon provedenih razgovora, kako s tuženikom tako i potencijalnim korisnicima, kao i provedene analize utvrđenja potrebe za obavljanjem poslova radnog mjesta prodajni predstavnik, Sale Out Specialist nakon koje je zaključeno da ne postoje drugi korisnici kod kojih bi tuženik mogao uputiti tužitelja radi privremenog obavljanja poslova. Nakon donošenja Odluke kojom je tužitelja oslobodio obveze rada, tuženik je s tužiteljem obavio i testiranje te je tužitelj pristupio i razgovoru s jednim korisnikom. Tužitelju su sukladno njegovoj stručnoj spremi, sposobnosti i iskustvu nuđeni poslovi i pozicije kod drugih korisnika. Tužitelj je ponudu drugog korisnika odbio, prvotno uz navod da ima drugih ponuda, a potom i s pozivom na zdravstvene razloge. Stoga, tuženik nije donio Odluku o otkazu zbog prestanka potrebe za ustupljenim radnikom kod Korisnika, nego je ista, zbog promijenjenih okolnosti, donesena kao rezultat brižljive analize potreba za obavljanje poslova za koje je tužitelj sklopio Ugovor o radu i utvrđenja da kod tuženika ne postoji potreba za obavljanjem tih poslova, a što predstavlja opravdan razlog za donošenje Odluke o otkazu. U svakom je slučaju neosnovan zahtjev tužitelja da se utvrdi da radni odnos nije prestao i zahtjev tužitelja da ga se vrati na rad. Člankom 2. Ugovora o radu definirano je da se isti sklapa na određeno vrijeme s početkom od dana 28. ožujka 2023. i trajanjem do dana 27. ožujka 2023.. Dakle, čak i kada bi tužiteljev zahtjev za utvrđenjem Odluke o otkazu nedopuštenom bio osnovan (a nije), neosnovano je i nemoguće njegovo vraćanje na radno mjesto / poslove iz Ugovora o radu jer je taj ugovor sklopljen zaključno do dana 27. ožujka 2023., a ne na neodređeno vrijeme. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Odluku tuženika od 18.9.2023. (list 4 i 19 spisa), Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 10.10.2023. (list 5-6 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 12.10.2023. s povratnicom (list 7-10 spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova od 24.2.2023. (list 20- 23 spisa), Ugovor o radu s Adecco Hrvatska d.o.o. (list 27-34 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 35-49 spisa), saslušan je zakonski zastupnik tuženika ZS i tužitelj (list 50-51 spisa), te svjedok IS (list 60-61 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. U ovom predmetu je rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 4. travnja 2025. ukinuta presuda ovog suda te je predmet vraćen na ponovno suđenje jer tuženik u žalbi navodi da razlog za otkaz ugovora o radu nije prestanak potrebe za radom tužitelja kod korisnika Elektrolux, nego prestanak potrebe za radom tužitelja kod tuženice, pa je potrebno utvrditi i ocijeniti ove navode tuženika.

6. Iz Ugovora o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova kojeg su tužitelj i tuženik sklopili dana 24.02.2023. proizlazi da je isti sklopljen na određeno vrijeme radi ustupanja tužitelja za privremeno obavljanje poslova kod korisnika Electrolux d.o.o., [adresa], time da tužitelj počinje s obavljanjem rada s danom 28.03.2023., a prestaje s radom dana 27.03.2024., te je ugovoreno obavljanje poslova kod korisnika Sale Out Specijalist.

7. Iz izreke pobijane Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 10.10.2023. proizlazi slijedeće:

- da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova sklopljen dana 24.2.2023.,

- da otkazni rok iznosi jedan mjesec, a počinje teći danom dostave ove odluke radniku,

- da radniku pripada pravo na neiskorišteni razmjerni godišnji odmor za 2023. u trajanju od 5 radnih dana, a koji godišnji odmor će početi koristiti dana 11.10.2023. i (is)koristiti ga do dana 17.10.2023.,

- da u preostalom dijelu otkaznog roka u kojemu se koristi godišnji odmor radnik se oslobađa obveze rada, a poslodavac će mu isplatiti naknadu plaće i priznati prava kao da je radio do isteka otkaznog roka,

- da otkazni rok teče za vrijeme godišnjeg odmora i razdoblja eventualne privremene nesposobnosti za rad radnika,

- da radni odnos prestaje istekom otkaznog roka,

- da radnik ne ostvaruje pravo na otpremninu,

- da danom donošenja ove Odluke prestaje vrijediti Odluka poslodavca od dana 18.9.2023. kojom je poslodavac radnika oslobodio obveza rada uz naknadu plaće.

8. Protiv pobijane Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 10.10.2023., tužitelj je dana 12.10.2023. podnio zahtjev za zaštitu prava koji je toga dana predan na pošti preporučenom pošiljkom, što je vidljivo iz povratnice na listu 9 spisa, te tuženik o istom nije odlučio u daljnjem roku od 15 dana (a ni kasnije), pa je tužitelj u daljnjem roku od 15 dana podnio predmetnu tužbu dana 13.11.2023. (zadnji dan roka je bio 12.11.2023. koji je padao u subotu koja je neradni dan pa se isti ne uračunava u rok već se isti pomiče za slijedeći dan), pa je tužitelj postupio u zakonskim rokovima iz čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu, dalje: ZR (Narodne novine broj: 93/14, 151/22), a što niti tuženik nije osporavao.

9. Iz Odluke tuženika od 18.9.2023. proizlazi da je tuženik tužitelja oslobodio obveze rada kod korisnika uz pravo na naknadu plaće od 18.9.2023. te tužitelj protiv iste nije podnio zahtjev za zaštitu prava, a niti ju osporava predmetnom tužbom.

10. U ponovnom postupku, a imajući u vidu uputu drugostupanjskog suda, ovaj sud je ponovno detaljno pročitao pobijanu Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 10.10.2023.. te je utvrdio da se u obrazloženju iste navodi slijedeće:

- da su radnik i poslodavac sklopili dana 24.2.2023. Ugovor o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova, br. Dokumenta UG-PLI00000920 (dalje u tekstu: Ugovor o radu) temeljem kojega je radnik, radi obavljanja poslova Sale Out Specialist EMA, ustupljen za privremeno obavljanje poslova kod korisnika Electrolux d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 66577083673 (dalje u tekstu: Korisnik) s početkom ustupanja/rada od dana 28.3.2023. i trajanjem do dana 27.3.2024.

- da je radnik u radnom odnosu s poslodavcem neprekidno od dana 28.3.2022.

- da je Ugovor o radu sklopljen za privremeno obavljanje poslova,

- da je poslodavac zaprimio obavijest Korisnika o promijenjenim okolnostima u poslovanju zbog kojih kod Korisnika više ne egzistira mogućnost da radnik nastavi s obavljanjem rada na poslovima iz Ugovora o radu,

- da je slijedom ove obavijesti, poslodavac dana 18.9.2023. donio Odluku temeljem koje radnika oslobađa od obveze rada kod Korisnika uz pravo radnika na naknadu plaće,

- da je u razdoblju od dana obavijesti Korisnika do dana donošenja ove Odluke, a u kojemu je radnik ostvarivao prava iz Ugovora o radu, poslodavac sagledao sve raspoložive mogućnosti za upućivanje radnika za privremeno obavljanje na poslovima drugim korisnicima,

- da je s radnikom obavljeno više razgovora i razmotrene su sve okolnosti na strani radnika i poslodavca koje bi omogućavale da se radni odnos nastavi do dana do kada je Ugovor o radu sklopljen,

- da je radniku ponuđeno i omogućeno da poslove za koje je Ugovor o radu sklopljen (prodajni predstavnik, sale out specialist) nastavi obavljati kod drugog korisnika,

- da nakon obavljenih testiranja i razgovora, radnik je komunicirao poslodavca da nije voljan nastaviti s obavljanjem rada kod drugog korisnika druge/drugačije poslove od onih za koje je sklopljen Ugovor o radu,

- da s obzirom na navedene promijenjene okolnosti koje nisu uvjetovane krivnjom radnika, poslodavac nema drugu mogućnost nego radniku otkazati ugovor o radu redovitim otkazom uz priznavanje radniku prava s takvim otkazom u svezi,

- da su otkazni rok i prava radnika za vrijeme otkaznog roka određeni u skladu s odredbom čl. 121 i čl. 122 ZR-a,

- da kako je radnik u radnom odnosu kod poslodavca neprekidno od dana 28.3.2022., otkazni rok utvrđen je u trajanju od jednog mjeseca, te istekom otkaznog roka poslodavac će radniku zaključiti radni odnos pri nadležnim zavodima zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, te mu predati odjave i potvrdu o vrsti poslova koje je obavljao,

- da se Radniku ne priznaje pravo na otpremninu, jer nije ostvaren uvjet neprekidnog rada iz čl. 126 ZR-a,

- da se poslodavac prije donošenja ove odluke savjetovao s Radničkim vijećem,

- da uzevši u obzir sve gore navedeno, poslodavac je odlučio kako stoji u dispozitivu ove Odluke.

11. Detaljnim čitanjem i analizom cijelog naprijed navedenog teksta pobijane odluke o otkazu, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu iz slijedećih razloga:

- jer je tuženik (poslodavac) zaprimio obavijest Korisnika (Elektrolux d.o.o.) o promijenjenim okolnostima u poslovanju zbog kojih kod Korisnika (Elektrolux d.o.o.) više ne egzistira mogućnost da radnik (tužitelj) nastavi s obavljanjem rada na poslovima iz Ugovora o radu (prodajni predstavnik, sale out specialist)

- pa je poslodavac (tuženik) sagledao sve raspoložive mogućnosti za upućivanje radnika (tužitelja) za privremeno obavljanje na poslovima drugim korisnicima,

- ali tužitelj nije bio voljan nastaviti s obavljanjem rada kod drugog korisnika druge / drugačije poslove od onih za koje je sklopljen Ugovor o radu.

12. Dakle, u pobijanoj odluci o otkazu:

- jasno i nedvojbeno piše da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog promijenjenih okolnosti u poslovanju zbog kojih kod Korisnika (Elektrolux d.o.o.) više ne egzistira mogućnost da radnik (tužitelj) nastavi s obavljanjem rada na poslovima iz Ugovora o radu (prodajni predstavnik, sale out specialist), te

- doista nigdje ne pište da je razlog otkazivanja prestanak potrebe za radom tužitelja kod tuženika kao poslodavca, kako to neosnovano tuženik navodi tijekom postupka.

13. Slijedom navedenog, pobijana odluka o otkazu sadrži jasne i nedvosmislene razloga otkazivanja u pisanom obliku sukladno čl. 120. st. 2. ZR-a prema kojima je tužitelju otkazan ugovor o radu jer kod Korisnika više ne egzistira mogućnost da radnik (tužitelj) nastavi s obavljanjem rada na poslovima iz Ugovora o radu (prodajni predstavnik, sale out specialist), te u otkazu nigdje jasno i izričito ne pište, a niti bi se bilo kakvim tumačenjem (čak niti ekstenzivnim) moglo protumačiti da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog prestanka potrebe za radom tužitelja kod tuženika (poslodavca), kako to neosnovano navodi tuženik, te valja dodati da čak i u slučaju ako je pisano obrazloženje otkaza ugovora o radu dvosmisleno ili nejasno, takvo obrazloženje valja tumačiti u korist radnika (tako i Vrhovni sud RH u odluci poslovni broj Revr-449/05 od 17.11.2005.). Stoga ovaj sud smatra da se nikakvim tumačenjem ne bi moglo zaključiti na štetu tužitelja (kao slabija ugovorne strane) da mu je ugovor o radu otkazan zbog prestanka potrebe za radom kod tuženika kao poslodavca.

14. Prema shvaćanju ovog suda, kada sud u sudskom postupku odlučuje o (ne)dopuštenosti otkaza ugovora o radu i (ne)postojanju opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, sud je vezan onim razlozima koje je poslodavac naveo u svojoj odluci o otkazu te su sudovi dužni ocijeniti je li poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz koji je kao otkazni razlog naveden u odluci o otkazu. Sud ne može svoju odluku o opravdanosti odluke o otkazu ugovora o radu temeljiti na bilo kojim drugim razlozima osim onih koje je u svojoj odluci naveo poslodavac. Takvo stajalište je zauzeto i u odlukama Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-408/2024-2 od 29. svibnja 2024. 359/03- 2 od 30. ožujka 2004., Revr 969/2017-4 od 7. listopada 2020., Rev 3727/2019-2 od 9. listopada 2019., Rev 542/2021-3 od 1. prosinca 2021.

15. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, kako je tuženik u pobijanoj odluci o otkazu naveo da je tužitelju otkazao ugovor o radu jer kod Korisnika više ne egzistira mogućnost da radnik (tužitelj) nastavi s obavljanjem rada na poslovima iz Ugovora o radu (prodajni predstavnik, sale out specialist), to je sud u ovom sudskom postupku bio ovlašten ispitivati isključivo postojanje i opravdanost tog otkaznog razloga.

16. U protivnom, kada bi se tuženiku omogućilo da tijekom sudskog postupka iznosi druge nove otkazne razloge, tada bi se tuženiku omogućavalo da dođe u povoljniji položaj od onog u kojem je tužitelj. Naime, smisao čl. 120. ZR-a je da poslodavac u pisanom obliku obrazloži otkaz, a kako bi radnik točno i nedvojbeno znao zbog čega mu otkazuje ugovor o radu, te kako bi se mogao sa istim suglasiti ili isti osporavati u zakonskim rokovima iz čl. 133. ZR-a.

17. Zakonski zastupnik tuženika ZS je izjavio da tuženik ima oko 1300 radnika, te ne zna svaki pojedinačni slučaj, a u odnosu na tužitelja sve činjenice zna IS, koji je bio nadležan za tužitelja tj. za Zagreb i okolicu, dok kod njega dolaze gotovi dokumenti na potpis, pa ne zna zbog čega je tužitelj dobio otkaz.

18. Tužitelj je izjavio da je imao ugovor o radu sa tuženikom i to na godinu dana do travnja 2024., te je bio upućen na obavljane poslova u Elektrolux kao unapređivač prodaje, ali su u Elektroluxu odlučili rezati budžet. Negdje početkom 2023. je bio na pregledu, te je bio naručen za operaciju 20.10.2023., a nakon koje ima oporavak od preko 2 mjeseca. Negdje početkom listopada 2023. je bio na razgovoru kod IS, te mu je on predložio da obavlja poslove za drugu firmu Grohe, te se je sa time složio, te je bio i na razgovoru u toj firmi, ali sa njima nije ništa posebno dogovarao. Kako je imao zakazanu operaciju, zvao je IS i o tome ga obavijestio, kao i o duljini oporavka, a 5 dana kasnije su ga zvali da dođe, te je 10.10.2023. dobio otkaz. Rekli su mu da je otkaz dobio zbog neprihvaćanja ponude sa drugom firmom, iako je htio raditi za tu drugu firmu. Navodi da nije odbio ponudu za poslom u drugoj firmi zbog bolovanja i operacije. U Grohe su rekli da oni trebaju radnika odmah, te je zvao IS i rekao mu za operaciju i za činjenicu da će imati dulji oporavak, pa da ne može odmah raditi za tu firmu, a radilo se o istim poslovima koje je radio i za Elektrolux. Tuženik ga je u jednom periodu oslobodio obveze rada uz naknadu plaće, te protiv te odluke nije podnio zahtjev za zaštitu prava.

19. Svjedok IS je izjavio da radi kod tuženika kao direktor regije za centralnu Hrvatsku. Tužitelj je bio u radnom odnosu sa tuženikom te je bio upućen na rad kod korisnika Elektrolux. Nakon što su dobili obavijest da u Elektroluksu više nema potrebe za poslovima tužitelja, tužitelja su oslobodili obveze rada te su krenuli sa traženjem drugih poslova za tužitelja kod tuženikovih klijenata, a nakon što im je tužitelj dao privolu da mu traže posao. Našli su mu ponudu za slične poslove, te je tužitelj tražio da mu nađu posao sa istim uvjetima kakve je imao u pogledu plaće, službenog vozila i slično te su našli takav posao kod tvrtke Groje te je tužitelj tamo bio na razgovoru i dobio je taj posao o čemu ga je obavijestio te ga je pitao kada bi mogao početi raditi. Tužitelj mu je odgovorio da mora malo razmisliti, te ga je ponovno zvao te je tužitelj ponovno rekao da nije siguran, pa mu je rekao da se mora izjasniti jer to mora javiti klijentu te je nakon toga tužitelj rekao da ne želi taj posao i da planira neki operativni zahvat. Slijedom navedenog, kako više nije bilo potrebe za poslovima koje je tužitelj obavljao, a nije prihvatio druge poslove, to su mu odlučili otkazati ugovor o radu. Tužitelj je tek kad je bilo sve dogovoreno i kada je trebao početi raditi spomenuo neki operativni zahvat, ali nije dostavio nikakvu medicinsku dokumentaciju, a također tužitelj nije znao reći niti kada će taj zahvat biti, a niti koliko će trajati taj oporavak. Tužitelj nije imao dogovoren datum operacije te nisu znali o čem se točno radi, već je tužitelj samo rekao da planira operaciju pa ga nisu tražili nikakvu medicinsku dokumentaciju. U to vrijeme je bilo i drugih radnika koji su dobili otkaz zbog prestanka potrebe za poslovima, a koji su radili u Elektroluxu ili u drugim tvrtkama. Tužitelju su ponudili sve poslove kod korisnika koji su bili slobodni, a to je bilo 10-tak pozicija. Kod tuženika radi nekoliko radnika na radnom mjestu prodajni predstavnik (sale out specialist), a koji su agencijski radnici. Nakon otkaza tužitelju u Elektroluxu nisu zaposlili drugog prodajnog predstavnika, ali jesu kod L, a na mjesto na koje tužitelj nije pristao. Nakon otkaza tužitelju, nisu zapošljavali prodajnog predstavnika. Ponuđeno radno mjesto kod L je imalo isti opis poslova i iste uvjete kao i poslovi koje je tužitelj radio u Elektroluxu, samo što je bio možda drugi naziv radnog mjesta.

20. Sud je u bitnom prihvatio iskaz tužitelja i svjedoka IS u dijelu u kojem su međusobno suglasni te su suglasni s materijalnim dokazima u spisu pa je tako sud utvrdio da je tužitelj sa tuženikom imao ugovor o radu na godinu dana, te je bio upućen na obavljane poslova kod korisnika Elektrolux, ali su u Elektroluxu odlučili rezati budžet (kako je to izjavio tužitelj), te je tuženik dobio obavijest da u Elektroluksu više nema potrebe za poslovima tužitelja, pa je tuženik tužitelja oslobodio obveze rada te su krenuli sa traženjem drugih poslova za tužitelja kod tuženikovih klijenata (korisnika), te je tako tužitelj bio na razgovoru u firmi Grohe, ali do dogovora nije došlo jer je tužitelj imao operaciju i dulji oporavak, pa kako više nije bilo potrebe za poslovima koje je tužitelj obavljao u Elektroluxu, a nije prihvatio druge poslove kod drugog korisnika, to mu je tuženik otkazao ugovor o radu dana 10.10.2023.

21. Sud nije posebno cijenio iskaz zz tuženika jer isti nema saznanja o odlučnim činjenicama pa tako niti o razlozima otkazivanja ugovora o radu tužitelju.

22. U odnosu na otkaz ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova, primjenjuju se odredbe ZR-a koje propisuju otkazivanje ugovora o radu, uz određena ograničenja iz čl. 47. ZR-a.

23. Kako je u čl. 10. Ugovora o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova kojeg su tužitelj i tuženik sklopili dana 24.02.2023. ugovoreno da se ovaj ugovor može otkazati redovitim otkazom, to je tuženik isti mogao otkazati redovitim otkazom.

24. U pobijanoj odluci o otkazu se navodi da je ista donesena temeljem čl. 115. ZR-a te se kao razlog otkazivanja navode promijenjene okolnosti s poslovanjem zbog kojih kod korisnika (Elektrolux) više ne egzistira mogućnost da tužitelj nastavi s obavljanjem rada na poslovima iz ugovora o radu. Također, iz iskaza svjedoka IS i tužitelja proizlazi da kod korisnika Elektrolux više nije bilo potrebe za poslovima koje je tužitelj obavljao.

25. Iz navedenih okolnosti jasno proizlazi da kod korisnika (Elektroluks) zbog promijenjenih okolnosti u poslovanju više nije bilo potrebe za poslovima koje je tužitelj obavljao, a navedeni razlog predstavlja razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu sukladno čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR.

26. Međutim, prema čl. 47. st. 4. ZR prestanak potrebe za ustupljenim radnikom kod korisnika prije isteka razdoblja za koje je ustupljen, ne može biti razlog za otkaz ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova.

27. Slijedom navedenog, kako prestanak potrebe za tužiteljem kao ustupljenim radnikom kod korisnika prije isteka razdoblja za koje je ustupljen, ne može biti razlog za otkaz ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova, to je pobijani otkaz nedopušten temeljem čl. 47. st. 4. ZR u vezi sa čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR pa je valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

28. Dakle, iz pobijane odluke o otkazu, kao i iz iskaza tužitelja i svjedoka IS, proizlazi da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu jer kod korisnika (Elektroluks) zbog promijenjenih okolnosti u poslovanju više nije bilo potrebe za poslovima koje je tužitelj obavljao kod korisnika (Elektroluks), te niti iz pobijane odluke o otkazu, a niti iz iskaza tužitelja i zz tuženika, te svjedoka IS, kao niti iz drugih izvedenih dokaza ne proizlazi da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu zbog prestanka potrebe za radom tužitelja kod tuženika. Stoga, čak i kada bi otkazni razlog bio prestanak potrebe za radom tužitelja kod tuženika (a ovaj sud smatra da nije), tuženik, na kojem je teret dokazivanja temeljem čl. 135. st. 3. ZR-a, nije dokazao da je postojao taj (opravdan) razloga za otkaz ugovora o radu.

29. Sud je u ponovnom postupku odbio prijedlog stranaka za dopunskim saslušanjem tužitelja i svjedoka IS kao nepotrebne. Naime, u ovom predmetu su i tužitelj i svjedok IS već saslušani te su slobodno iskazivali o svim činjenicama koje su im poznate, isti su jasni i međusobno suglasni, te u njima nema nikakve nejasnoće, nelogičnosti ili proturječnosti, te su punomoćnici stranaka bili prisutni na ročištu kada su isti saslušani te su slobodno postavljali pitanja za iste, te isti nisu imali daljnjih pitanja za tužitelja i svjedoka, pa ovaj sud smatra da su prijedlozi stranaka za dopunskim saslušanjem svjedoka IS i tužitelja protivni načelu ekonomičnosti i načelu suđenja u razumnom roku, te su usmjereni isključivo na odugovlačenjem s postupkom. Tome valja dodati da su i tužitelj i svjedok IS jasno iskazivali o razlozima otkazivanja ugovora o radu (koji su navedeni u pobijanoj odluci o otkazu), te isti nisu tvrdili da je razlog otkazivanja prestanak potrebe za radom tužitelja kod tuženika. Stoga, čak i u slučaju da je sud iste dopunski saslušao i da su isti dali drugačiji iskaz od onoga što su izjavili u prvom iskazu, ovaj sud bi smatrao da su takvi iskazi zbog proteka vremena i zbog sugestije stranaka, neuvjerljiviji od onih koji su već dani tijekom postupka.

30. Prema čl. 125. st. 1. ZR ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

31. Tužitelj je predložio da sud odredi sudski raskid ugovora o radu tužitelja kod tuženika sa danom 29.02.2024., a u to vrijeme (da nije bilo nedopuštenog otkaza) još ne bi istekao tužiteljev ugovor o radu kojeg je imao sklopljen sa tuženikom na određeno vrijeme budući je isti bio sklopljen na određeno vrijeme do 27.03.2024. Kako je pobijani otkaz nedopušten, a tužitelj navodi da mu nastavak radnog odnosa kod tuženika ne bi bio prihvatljiv te se je nakon otkaza zaposlio kod novog poslodavca Adecco Hrvatska d.o.o. sa danom 1.3.2024., što proizlazi iz priloženog ugovora o radu, to je sud odredio sudski raskid ugovora o radu sklopljen između stranaka s danom 29.02.2024. temeljem čl. 125. st. 1. ZR.

32. Nadalje, kako je tužitelj u vrijeme donošenja pobijane odluke o otkazu imao 29 godina života (rođen **.**.1994.), te je bio zaposlen kod tuženika 6 mjeseci (početak rada 28.3.2023. sukladno ugovoru o radu), te nema obvezu zakonskog uzdržavanja, te iz ugovora o radu proizlazi da je imao ugovorenu plaću bruto 1.486,80 eura, to je tužitelju valjalo dosuditi naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu temeljem čl. 125. st. 1. ZR u minimalnom iznosu od tri ugovorene plaće odnosno u iznosu od 3.599,52 eura, koliko je tužitelj zatražio, a imajući u vidu da sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva. sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja, tj. 16. srpnja 2025. do isplate, budući je presuđenjem utvrđena visina štete temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 114/22, 155/23, dalje: ZOO).

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za: sastav zahtjeva za zaštitu prava po Tbr. 30 - 50 bodova, zatim za prvostupanjski postupak (do trenutka postavljanja novčanog zahtjeva 13.3.2024.) po Tbr. 7/2 - 250 bodova, te (nakon postavljenog novčanog zahtjeva 13.3.2024.) ročište 21.5.2024., 22.10.2024. i 11.6.2025. po Tbr. 9/1 – po 100 bodova za svako i za podnesak od 6.5.2025. po Tbr. 8/1 – 100 bodova i podnesak od 13.5.2024. po Tbr. 8/4 – 25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 1.450,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 1.812,50 eura. Valja reći da tužitelju nije priznat trošak ročišta za objavu presude 5.12.2024. jer na isto nije pristupio, a niti trošak ročišta za objavu presude u ponovnom postupku budući isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave kada je isti zatražen, a nije izvjesno da li će punomoćnik na isto pristupiti ili ne. Također, tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi9 jer isti niti nije nastao. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 16. srpnja 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

3. Spis