REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

Poslovni

Poslovni broj P-293/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji tog suda Marijani Capurso Kulišić, u pravnoj stvari tužiteljice AR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] koju zastupa punomoćnik Niko Merdžan, odvjetnik u [adresa] protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvu u Dubrovniku, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne glavne rasprave, zaključene dana 3. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zakonske zastupnice tuženice, 16. srpnja 2025..

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužna je tuženica u roku 15 dana isplatiti tužiteljici AR iznos 9.565,56 € sa pripadajućim zateznim kamatama koje se izračunavaju uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na iznose:

- 191,54 € od 01.01.2021.

- 191,54 € od 01.02.2021.

- 191,54 € od 01.03.2021.

- 191,54 € od 01.04.2021.

- 191,54 € od 01.05.2021.

- 191,54 € od 01.06.2021.

- 191,54 € od 01.07.2021.

- 191,54 € od 01.08.2021.

- 191,54 € od 01.09.2021.

- 191,54 € od 01.10.2021.

- 191,54 € od 01.11.2021.

- 191,54 € od 01.12.2021.

- 240,55 € od 01.01.2022.

- 240,55 € od 01.02.2022.

- 240,55 € od 01.03.2022.

- 240,55 € od 01.04.2022.

- 240,55 € od 01.05.2022.

- 240,55 € od 01.06.2022.

- 240,55 € od 01.07.2022.

- 240,55 € od 01.08.2022.

- 240,55 € od 01.09.2022.

- 240,55 € od 01.10.2022.

- 240,55 € od 01.11.2022.

- 240,55 € od 01.12.2022.

- 730,08 € od 01.01.2023.

- 730,08 € od 01.02.2023.

- 730,08 € od 01.03.2023.

- 730,08 € od 01.04.2023.

- 730,08 € od 01.05.2023.

- 730,08 € od 01.06.2023. p sve do isplate."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici troškove ovog postupka u iznosu 800 € sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je kao vlasništvo kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to 3.suvlasnički udio etažno vlasništvo (e-3) neodvojivo povezano sa stanom na drugom katu površine 87 m2 uz odgovarajući suvlasnički udio cijele nekretnine upisan ARP za ½ dijela, PR za ¼ dijela i tužiteljica za ¼ dijela. Tvrdi da je Tatjana Duggelin 1998. sklopila ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom sa tadašnjim vlasnikom Gradom Dubrovnikom za navedeni stan, u međuvremenu je predmetni stan vraćen djelomičnim rješenjem Ureda za imovinsko-pravne poslove klasa: UP-I-943-01/97-01/67 od 20. siječnja 2012. u postupku povrata ZR za ½ dijela. Pok. JR naslijedili su temeljem rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj I-692/2010 KR i VR, čiji je pravni slijednik tužiteljica. Nadalje, tvrdi da je presudom ovog suda posl.br Ps-8/2018 od 6. ožujka 2019. u pravnoj stvari tužiteljice ER protiv tuženika PR i VR radi sklapanja ugovora o najmu stana, naloženo tuženicima sklopiti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Rješenjem Grada Dubrovnika Upravnog odjela za poslove gradonačelnika klasa: 371-01/16-01/151 od 29. lipnja 2021. utvrđeno je kako zaštićena najamnina za taj stan iznosi 255,07 (33,85 E) mjesečno počevši od 1. kolovoza 2018. Tužiteljica se poziva na presudu Statileo protiv Republike Hrvatske broj 12027 i A protiv Republike Hrvatske broj 3544/12, 35576/12…. te smatra da joj pripada pravo na naknadu štete koju je pretrpjela u visini razlike zaštićene najamnine i najamnine koju bi ostvarila na tržištu. Tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 5.746,20 Eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, uz naknadu troškova ovog postupka, s tim da je na ročište u 3. lipnja 2025. uredila tužbeni zahtjev, odnosno objektivno preinačila tužbu u odnosu na mjesečne iznose za 2022. (tako da umjesto 191,54 zahtjeva mjesečno 240,55 €) i 2023. (tako da umjesto 191,54 zahtjeva mjesečno 730,08 €), odnosno ukupno potražuje 9.565,56 €.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženica tvrdi da iz povijesnog zemljišnoknjižnog uloška za predmetni stan kao i iz same tužbe proizlazi da je tužiteljica stekla suvlasnički dio od ¼ prava vlasništva predmetnog stana na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog s ranijim suvlasnikom MR pok. P, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika pod posl.br. Ov 5399/13 i proknjižen u zemljišnim knjigama na temelju rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel posl. br. Z-12074/21, što znači da je tužiteljica svoj suvlasnički dio stekla na temelju naplatnog pravnog posla svjesna da je stan opterećen zaštićenim najmom i prihvaćajući rizik da svojim vlasništvom neće moći slobodno raspolagati, obzirom na primjenjivu zakonsku regulativu. S obzirom na navedeno u konkretnom slučaju ne postoji uzročno-posljedična veza između postupanja RH i štete koja je tužiteljici nastala uslijed nemogućnosti iznajmljivanja predmetnog stana na slobodnom tržištu (primjenom Zakona o najmu stanova). Osim toga, tvrdi da budući da je tužiteljica suvlasnički dio od ¼ predmetnog stana stekla uknjižbom u zemljišnu knjigu po rješenju od 15. studenoga 2021. pod brojem Z-12074/21, ista nema pravo potraživati iznose određene tužbenim zahtjevom za period od siječnja 2021. do 15. studenoga 2021. jer u tom periodu tužiteljica nije bila suvlasnica predmetnog stana. obzirom da je predmetni stan u suvlasništvu pravne slijednice i uzdržavateljice zaštićenog najmoprimca i tužiteljice, tuženica smatra da je tužiteljica postavila pravno neosnovan zahtjev za naknadom štete prema Republici Hrvatskoj. da se predmetni stan ne može iznajmiti u dijelu od ¼ po tržišnim uvjetima, obzirom na samostalni i neposredan (nepodijeljeni) posjed zaštićenog najmoprimca na cijelom stanu, a pogotovo obzirom da se stan ne bi mogao iznajmiti bez suglasnosti zaštićenog najmoprimca, odnosno suglasnosti njene uzdržavateljice kao suvlasnice u ½ dijela, a u prilog čemu ide i odredba članka 41. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim kojom je propisano da je za poslove koji premašuju okvir redovitog upravljanja (konkretno davanje stvari u najam na dulje od jedne godine) potrebna suglasnost svih suvlasnika.

3. U postupku su zk izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 15-20 spisa, 112- 115), Ugovor n jamu stana (list 21-23 spisa), djelomično rješenje Dubrovačko- neretvanske županije klasa: UP-I-943-01/7-01/67 od 9. svibnja 2001. (list 24-28 spisa), presuda ovog suda poslovni broj Ps.8/2018 od 6. ožujka 2019. (list 29-36 spisa), presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-975/2019 od 18. lipnja 2019., (list 37-41 spisa), Dopis Upravnog odjela za poslove gradonačelnika Grada Dubrovnika od 29. lipnja 2021. (list 42-43 spisa), dopis Porezne uprave od 16. travnja 2025. (list 184 spisa).

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljica da im tuženik isplati štetu koju trpi kao razliku iznosa između najamnine koja se može ostvariti na tržištu za stan u kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to 3.suvlasnički udio etažno vlasništvo (E-3) stan na drugom katu površine 87 m2 uz odgovarajući suvlasnički udio cijele nekretnine (slobodno ugovorena najamnina) i zaštićene najamnine koju je tužiteljica primila za razdoblje od siječnja 2021. do lipnja 2023.

5. Među strankama je nesporno da se tužiteljica obratila tuženici sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora prije pokretanja postupka, da je tužiteljica upisana suvlasnica ¼ dijela prava vlasništva stana u kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to 3.suvlasnički udio etažno vlasništvo (E-3) stan na drugom katu površine 87 m2 uz odgovarajući suvlasnički udio cijele nekretnine, da je presudom ovog suda posl.br Ps-8/2018 od 6. ožujka 2019. u pravnoj stvari tužiteljice ER protiv tuženika PR i VR radi sklapanja ugovora o najmu stana, naloženo tuženicima sklopiti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, nije sporan izračun visine zaštićene najamnine. Sporna je aktivna legitimacija tužiteljice, pasivna tuženice, osnov i visina štete.

6. Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno, tako i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, zaključak je suda da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.1. Tužiteljica je tijekom glavne rasprave, a nakon što je sud pribavio podatak visini cijene najma usporednih nekretnina, objektivno preinačila tužbu zahtijevajući iz iste činjenične i pravne osnove veću svotu, to je sud na ročištu za glavnu raspravu dopustio preinaku tužbe, iako se tuženica tome protivila, a temeljem odredbe članka 190. stavak 2 i 3. Zakon o parničnom postupku (""Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP).

7. Tuženica osporava tužiteljica da ima pravo na naknadu štete tvrdeći da u konkretnom slučaju ne postoji uzročno-posljedična veza između postupanja tuženice i štete koja je tužiteljici nastala uslijed nemogućnosti iznajmljivanja predmetnog stana na slobodnom tržištu jer je tužiteljica suvlasništvo nad stanom stekla temeljem naplatnog pravnog posla u vrijeme kada je znala da je stan u režimu zaštićenog najma.

8. Nije sporno da je vlasnicima stanova u kojem žive zaštićeni najmoprimci povrijeđeno pravo vlasništva zajamčeno odredbama čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju kojom je propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, da se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Ove odredbe doduše ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni". I prema odredbi čl. 48. st. 1. Ustava RH (Narodne novine 56/90, 135/97, 8/98

– pročišćeni tekst, 113/2000, 124/2000-pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 – pročišćeni tekst, 55/2001-ispravak, 76/10, 85/10-pročišćeni tekst) jamči se pravo vlasništva, dok prema odredbi čl. 50. st. 1. je zakonom moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti. Inače ne postoji ravnoteža između interesa vlasnika stana i općeg interesa zaštite prava zaštićenih najmoprimaca pošto je vlasnicima stanova nametnut prekomjeran individualni teret. Vlasnici stanova nisu bili u mogućnosti koristiti svoj stan. Ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom predmetnog stana je zaključen na neodređeno vrijeme. U domaćem pravnom sustavu ne postoje nikakva procesna jamstva koja bi omogućila postizanje ravnoteže između interesa najmoprimca i najmodavaca. Trenutni pravni propisi u RH u pogledu zaštićenih najamnina nisu ostvarili pravednu raspodjelu socijalnog i financijskog tereta, jer je taj teret neopravdano prebačen na samo jednu društvenu grupu (najmodavce).

9. Prema članku 1045 stavku 1 Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Člankom 1046 stavkom 1. ZOO-a propisano je da je šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). U konkretnom slučaju šteta koju tužiteljica tvrdi da je trpi predstavlja štetu u vidu izmakle koristi. Koristi kao dobitka koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno propuštanjem tuženice da nešto učini (članak 1089. ZOO-a).

10. Pregledom Povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 112-115 spisa) utvrđeno je kako je tužiteljica stekla ¼ dijela prava vlasništva predmetnog stana uknjižbom 15. studenog 2021. temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju broj OV-5399/13 solemniziran po javnom bilježniku Luce Bronzan iz Dubrovnika od dana 23. rujna 2013., dodataka Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 23.09.2013. solemniziran po javnom bilježniku Luce Bronzan iz Dubrovnika pod posl.br. OV-5399/13.

11. Dakle, tužiteljica nije vlasnica koja je bila prisiljena snositi prekomjerni teret u naprijed navedenom smislu jer je slobodnom voljom Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopila s ranijim vlasnikom 2013., uknjižila se nakon njegove smrti 2021. temeljem navedenog Ugovora. Ugovor o uzdržavanju je naplatni pravni posao (Rev- 271/2023, Vrhovni sud Republike Hrvatske, 18. travnja 2023. ). Kada ga je tužiteljica sklapala s vlasnikom 2013. u vrijeme primjene Zakon o najmu stanova („Narodne novine“ broj 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., - dalje: ZNS) u kojem stanuje najmoprimac koji ima pravo na zaštićenu najamninu, nije mogla osnovano po redovnom tijeku stvari, a ni prema posebnim okolnostima, očekivati da će ostvarivati tržišnu najamninu iznajmljivanjem naplatno stečenog stana, odnosno da će od najmoprimca ostvariti pravo na plaćanje slobodno ugovorene najamnine. Tužiteljica je 2013. sklopivši Ugovor o doživotnom uzdržavanju već znala da sklapa naplatni pravni posao čija realizacija će se ostvariti po smrti davatelj uzdržavanja za neuseljiv stan. Tome valja dodati da je tužiteljica tek jedna od suvlasnica stana (za ¼ prava vlasništva), te bi joj za sklapanje slobodno ugovorene najamnine trebala suglasnost i ostalih suvlasnika nekretnine. Naime, prema odredbi članka 41. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst) za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna je suglasnost svih suvlasnika. Tužiteljica u ovom postupku nije dokazala da bi predmetni stan dala u slobodan najam, odnosno da za tako nešto ima potrebnu suglasnost ostalih suvlasnika nekretnine.

12. Slijedom svega navedenog zaključak je suda da se nisu ispunile sve pretpostavke na strani tužiteljice te joj naspram tuženice ne pripada pravo na naknadu štete temeljem ranije citiranih propisa, pa je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

13. O troškovima postupka odlučeno je sukladno odredbi članka 154. st.1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a i temeljem članka 41. Zakon o državnom odvjetništvu ("Narodne novine" br. 67/18., 21/22.).

13.1. Tako su tuženici priznati troškovi za zastupanje na ročištima 2. srpnja 2024., 15. listopada 2024., 17. prosinca 2024. i 3. lipnja 2025. (svako po 100 B, Tbr. 9/1) što imajući na umu vrijednost jednog boda iznosi 800€ pa je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Dubrovniku 16. srpnja 2025.

Sutkinja

Marijana Capurso Kulišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- pun. tužitelja

- zz. tuženika