Poslovni broj: Us I-569/2024-28

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnoj stvari tužitelja UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Gašpar Lujak, odvjetnik u Dubrovniku, Vukovarska 17/V i opunomoćenica Ana Birimiša, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava dubrovačko-neretvanska, Služba upravnih poslova, državljanstva i stranaca, Dubrovnik, V. Nazora 32, radi privremenog boravka, nakon javne rasprave zaključene 17. lipnja 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja Ive Smrke, odvjetnika u Splitu, te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 16. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Služba upravnih poslova, državljanstva i stranaca, KLASA: UP/I-216-02/23-03/16270, URBROJ: 511-03-06-24-13 od 19. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-02/23-03/16272, URBROJ: 511-03-06- 24-13 od 19. veljače 2024. pod točkom 1. je odbijen zahtjev UR, državljanina Srbije, ovdje tužitelja, za izdavanje odobrenja za privremeni boravak iz humanitarnih razloga u Republici Hrvatskoj, pod točkom 2. tužitelj se protjeruje iz Republike Hrvatske, pod točkom 3. tužitelju se zabranjuje ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj na 2 (dvije) godine računajući od dana napuštanja Republike Hrvatske, pod točkom 4. tužitelju se određuje rok za dragovoljni odlazak iz EGP-a, odnosno Republike Hrvatske, u trajanju od 30 (trideset) dana, računajući od dana izvršnosti ove odluke, pod točkom 5. je određeno da je tužitelj dužan prilikom napuštanja Republike Hrvatske, u roku koji mu je određen, prijaviti se policijskom službeniku na graničnom prijelazu i predati mu ovo rješenje, dok je točkom 6. riješeno da će se tužitelj prisilno udaljiti iz EGP-a, odnosno Republike Hrvatske, ukoliko ne napusti teritorij Republike Hrvatske u roku koji mu je određen ovim rješenjem.

2. Pravodobno podnesenom tužbom, koja je kod ovog suda pod gornjim poslovnim brojem zaprimljena 27. veljače 2024., tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika kao nezakonito. Ističe kako su u obrazloženju osporenog rješenja, a kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj iz humanitarnih razloga, ponovljeni identični razlozi koji su ranije bili izneseni u neklasificiranom dokumentu Sigurnosno obavještajne agencije (dalje SOA) Klasa:

216-03/22-01/42, Urbroj: 539-030000/584-22-2 od 12. travnja 2022. i zbog kojih je tužitelju rješenjem tuženika broj: 511-03-06/2-UP/I-2/179-7-21 od 25. travnja 2022., donesenim u ponovljenom postupku, odbijen zahtjev za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji. Na opisani način kako je tuženik pobijano rješenje ponovo, po treći put, donio na temelju negativnog mišljenja SOA-e, ne vodeći računa o tome da još uvijek nije pravomoćno okončan postupak u upravnom sporu koji se pred Upravnim sudom u Splitu vodi pod poslovnim brojem Us I-1382/2022, a povodom tužbe koju je tužitelj podnio protiv navedenog rješenja tuženika od 25. travnja 2022. S tim u vezi nadalje ističe kako tuženik nije uzeo u obzir kako je pravomoćnim rješenjem Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem Us I-1382/2022 od 30. lipnja 2022. usvojen prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere i da je do pravomoćnog okončanja tog upravnog spora odgođeno izvršenje rješenja tuženika broj: 511-03-06/2-UP/I-2/179-7-21 od 25. travnja 2022., pa se osporenim rješenjem tuženika, pod točkama 2. do pod 6., izravno proturječi izdanoj privremenoj mjeri. Smatra kako se i u predmetnima koji se rješavaju na podlozi sigurnosne provjere, u obrazloženju odluke moraju iznijeti dovoljno jasni razlozi iz kojih se može zaključiti na temelju čega je zaključeno da stranka, između ostalog, predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost, dok isključivo pozivanje na mišljenje nadležne SOA-e te reprodukcija neklasificiranog dokumenta, ne predstavlja valjano obrazloženu odluku, te se takvo obrazloženje ne može ocijeniti zakonitim. Tužitelj dalje navodi kako po treći put nije bio u mogućnosti upoznati se s dokazima koji ukazuju da on navodno predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak, te staviti primjedbe na te dokaze koje bi mogle biti od utjecaja na odluku u ovom postupku. Stoga da je uskraćen u pravu na kontradiktoran postupak, a koje pravo je sastavni dio ustavnog i konvencijskog prava na pravično suđenje, zajamčenog u članku 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske i članku 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje Konvencija). Navodi kako ni sada ne zna kako se došlo do proizvoljnog mišljenja SOA-e da on predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak, premda je u skladu s člankom 23. stavak 1. Direktive 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite i člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, tuženikova obveza bila tužitelju i njegovom opunomoćeniku priopćiti barem bitan sadržaj razloga za donošenje osporenog rješenja, a što tuženik nije uradio, iako mu je u predmetu ovog suda pod poslovnim brojem Us I-1382/2022 ukazano na stajalište izneseno u presudi suda Europske unije od 22. rujna 2022. godine, broj C-159/21. Nadalje, ističe kako je do povrede zajamčenog prava tužitelja na pravično suđenje došlo i zbog toga jer je tuženik, uskrativši zbog zaštite javnog (općeg) interesa otkrivanje bilo kakvog sadržaja klasificiranih podataka, tužitelju uskratio pravo na kontradiktornost postupka i jednakost oružja, propustivši ocijeniti preteže li i u kojoj mjeri postojeći suprotstavljeni javni (opći) interes nad pravom tužitelja na otkrivanje dokaza u skladu s načelom kontradiktornosti i jednakosti oružja. Također, tuženik da je prilikom donošenja osporenog rješenja propustio procijeniti je li protjerivanje tužitelja nužno u demokratskom društvu i razmjerno cilju koji se nastoji ostvariti, pošto uopće nije vodio računa o tome da je pravomoćnim rješenjem Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem Us I-1382/2022 od 30. lipnja 2022. odgođeno izvršenje rješenja tuženika broj: 511-03-06/2-UP/I-2/179-7-21 od 25. travnja 2022. do pravomoćnog okončanja tog spora, te na temelju kojeg tužitelj ima pravo boraviti u [adresa] sve do pravomoćnog okončanja upravnog spora koji se pred Upravnim sudom u Splitu vodi pod poslovnim brojem Us I-1382/2022, a koje pravo mu se neutemeljeno uskraćuje pobijanim rješenjem. Zaključno, tužitelj se poziva na razloge koji su ranije obrazloženi i dokumentirani u predmetu ovog suda pod poslovnim brojem Us I-3614/21, te potom i u u predmetu pod poslovnim brojem Us I-1382/2022, a iz kojih jasno proizlazi da tuženik nema opravdanje za stajalište da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak, te da zbog toga nije ispunjen uvjet iz članka 59. stavak 1. točka 7. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22 i 151/22), pri čemu ujedno napominje kako mu je privremeni boravak bio odobren neprekidno u razdoblju od 1. veljače 2018. godine do 24. rujna 2021., a u kojem razdoblju očito da nije predstavljao bilo kakvu opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak, pa je jasno da tu opasnost ne predstavlja ni sada. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika KLASA: UP/I-216-02/23-03/16270, URBROJ: 511-03-06-24-13 od 19. veljače 2024.

3. Za istaći je kako je tužitelj je u okviru tužbe zatražio i izdavanje privremene mjere u smislu ranije odredbe članka 47. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), koji zahtjev tužitelja je odbijen rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem UsI-569/24-4 od 22. ožujka 2024., koje pak rješenje je potvrđeno rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Usž-1896/2024-2 od 29. svibnja 2024.

4. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi tužitelja kao neutemeljenoj, navodeći kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da je u provedenom postupku bilo povreda zakona ili pogrešnih zaključaka o činjeničnom stanju koje su rezultirale odbijanjem zahtjeva za odobrenjem privremenog boravka zbog humanitarnih razloga. Nadalje, ističe kako tužitelj ponavlja tužbene navode, iznesene i u prethodnoj tužbi kada mu je odbijen zahtjev za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji, a koja tužba da je odbijena presudom ovog suda pod poslovnim brojem 18 Usl-1382/22-13 od 5. svibnja 2023., koju dostavlja u privitku. Poziva se na podatke iz neklasificiranog dokumenta SOA-e od 31. siječnja 2024., te predlaže odbiti tužbu tužitelja u cijelosti kao neosnovanu.

5. Podneskom od 21. kolovoza 2024. tužitelj je u spis dostavio konačnu presudu Europskog suda za ljudska prava od 5. prosinca 2023., koja je donesena u predmetu F.S. protiv Hrvatske (Zahtjev broj 8857/16), a podneskom od 16. svibnja 2025. odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-5170/2024 od 12. ožujka 2025.

6. U sporu je održana rasprava 20. veljače 2025. i 17. lipnja 2025., čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS), koji zakon je u konkretnom slučaju za primijeniti na temelju odredbe članka 169. stavak 1. tog Zakona, dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a održana u odsutnosti tuženika, kojom prilikom je opunomoćenica tužitelja opetovano istaknula kako tužitelj ponovno niti općenito, niti sumarno nije upoznat s razlozima njegovog protjerivanja. Nadalje se pozvala na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske od 22. prosinca 2021., na odluku Europskog suda za ljudska prava od 5. prosinca 2023., koja je donesena u predmetu F.S. protiv Hrvatske (Zahtjev broj 8857/16), te je ujedno istaknula kako je tužitelj protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Usž-2762/23-4 od 9. listopada 2024. podnio tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske, koju je predao u spis, a koja da je još uvijek u rješavanju. Također je istaknula kako je tužitelju otkazom boravka ukinuto pravo na rad, pravo na zdravstveno osiguranje, te ne može ostvariti pravo na vozačku dozvolu, pri čemu je tužitelj cijelo to vrijeme obveznik plaćanja doprinosa i poreza, na koji način tužitelju kako nastaje velika materijalna šteta, dok sud u nijednom trenutku nije uzeo u obzir obiteljsko stanje tužitelja, kao i zdravstvene probleme tužitelja, dok je predmetni postupak upravo i pokrenut iz humanitarnih razloga da bi se tužitelju omogućio život dostojan čovjeka. Na navedene okolnosti u spis je, osim ustavne tužbe, predana daljnja dokumentacija i to: dopis Pučkog pravobranitelja P.P. KLASA: O-028- 07/24-02/0009, URBROJ: 506-2 od 20. lipnja 2024., odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-4820/2020 od 22. prosinca 2021., medicinska dokumentacija kao dokaz narušenosti zdravstvenog stanja, te vjenčani list, kao dokaz da je u braku s hrvatskom državljankom. Nadalje, na raspravi održanoj 17. lipnja 2025. tužitelj je ustrajao u stajalištima Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u dostavljenim odlukama tog suda, a iz kojih kako je jasno da tužitelj mora znati i mora biti upoznat sa razlozima zbog kojih predstavlja nacionalnu sigurnost.

7. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je popisao trošak upravnog spora prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23 dalje Tarifa) na ime sastava tužbe, sastava podneska od 21. kolovoza 2024. i 16. svibnja 2025., te trošak na ime zastupanja na raspravi 20. veljače 2025. i 17. lipnja 2025., svaka radnja po 500 bodova, ukupno 2500 bodova (1 bod=2,00 eura), sve uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.

8. Tijekom dokaznog postupka, a u cilju ocijene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pregledana je i čitana dokumentacija sadržana u sudskom spisu, pregledana je i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu, te je ujedno pregledan spis ovog suda pod poslovnim brojem Us I-3614/21. Također, sud je po službenoj dužnosti dana 17. siječnja 2025. izvršio uvid u klasificirane podatke SOA-e, na temelju kojih je doneseno osporeno rješenje, o čemu je sastavljena službena bilješka koja prileži spisu.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

11. Iz podataka spisa predmeta tuženika, kao i obrazloženja osporenog rješenja je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj zbog humanitarnih razloga, koji je pred Policijskom upravom dubrovačko-neretvanskoj zaprimljen 11. prosinca 2023., uz koji zahtjev je tužitelj priložio ranija rješenja te policijske uprave kojim su mu odbijeni zahtjevi za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji, presude ovog suda pod poslovnim brojem Us I-3614/21-9 od 24. veljače 2022., Us I-1382/22 od 5. svibnja 2023., žalbu na navedenu presudu, kao i medicinsku dokumentaciju. U obrazloženju zahtjeva tužitelj je naveo kako je na temelju prijašnjih rješenja te policijske uprave odjavljen sa zavoda za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, zabranjen mu je rad, te je izgubio pravo na zdravstveno osiguranje. Navodi kako je on ozbiljni srčani bolesnik, a ukidanjem privremenog boravka kako su mu onemogućeni lijekovi i liječenje, dok zbog dugotrajnosti sudskih postupka, pokrenutih radi reguliranja njegovog privremenog boravka, te koji traju više od dvije godine, smatra kako su se stekli uvjeti da mu se dozvoli boravak iz humanitarnih razloga, radi mogućnosti liječenja i pristupa lijekovima za koje je nužan recept liječnika, kojeg ne može osigurati, budući da nema zdravstveno osiguranje. Izostankom liječenja i lijekova kako dolazi u pitanje njegovo zdravlje i život. Ujedno je napomenuo kako mu je onemogućeno da produži osobne dokumente protekom roka na koji su izdani, kao npr. vozačku dozvolu.

12. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi kako je tužitelj saslušan na zapisnik o razlozima podnošenja zahtjeva za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj zbog humanitarnih razloga, o čemu u spisu prileži zapisnik od 4. siječnja 2024., iz kojeg proizlazi kako je tužitelj u izjavi ponovio razloge iznijete u podnesenom zahtjevi, te je u bitnom istaknuo kako zahtjev podnosi iz razloga što su mu ukinuta sva ljudska prava, pravo na rad, pravo na zdravstveno osiguranje, a sve iz razloga što ga se smatra nacionalom prijetnjom.

13. Odredbom članka 59. Zakona o strancima u stavku 1. su kumulativno određene pretpostavke za odobrenje privremenog boravka strancu, pa je tako propisano kako će se državljaninu treće zemlje odobriti privremeni boravak ako: 1. dokaže svrhu privremenog boravka, 2. ima valjanu stranu putnu ispravu, 3. ima sredstva za uzdržavanje, 4. ima zdravstveno osiguranje, 5. uz zahtjev za odobrenje prvog privremenog boravka priloži dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku, osim ako je upućeni radnik odnosno student, istraživač ili osoba premještena unutar društva koja se koristi mobilnošću iz druge države članice EGP-a, 6. nema zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska, 7. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.

14. Prema odredbi članka 79. stavak 1. točka 6. Zakona o strancima privremeni boravak zbog humanitarnih razloga državljaninu treće zemlje odobrit će se zbog ozbiljnih opravdanih razloga humanitarne prirode. Stavkom 2. istog članka propisano je da državljanin treće zemlje iz stavka 1. tog članka uz zahtjev za odobrenje privremenog boravka ne mora prilagati dokaz o osiguranim sredstvima za uzdržavanja i dokaz o zdravstvenom osiguranju.

15. Odredbom članka 184. stavak 1. Zakona o strancima propisano je kako će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet rješenje o povratku. Stavkom 2. je propisano kako rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a. Prema stavku 3. prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

16. Prema odredbi članka 185. stavak 1. točka 4. Zakona o strancima državljaninu treće zemlje iz članka 184. stavka 1. ovoga Zakona ne mora se donijeti rješenje o povratku ako predstavlja opasnost za javni poredak ili nacionalnu sigurnost.

17. Odredbom članka 189. stavak 2. Zakona o strancima propisano je kako će se državljanina treće zemlje protjerat ako predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost, pri čemu u skladu sa odredbom članka 192. stavak 5. Zakona o strancima zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 189. ovoga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 20 godina.

18. Odredbom članka 5. stavak 1. Zakona o strancima propisano je kako sigurnosnu provjeru za stranca u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti provodi Sigurnosno-obavještajna agencija sukladno propisu kojim se uređuje provođenje sigurnosnih provjera. Stavkom 2. te zakonske odredbe propisano je kako će se u odlukama koje se donose sukladno odredbama ovoga Zakona, na temelju sigurnosne provjere u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti, navest zakonska odredba te oni podaci čije otkrivanje ne bi moglo ugroziti interese nacionalne sigurnosti.

19. Odredbom članka 42. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 79/06 i 105/06) propisano je da se sigurnosna provjera provodi, između ostalih, i za strance u Republici Hrvatskoj čiji je boravak važan za sigurnost države.

20. Odredbom članka 3. stavak 2. Zakona o sigurnosnim provjerama („Narodne novine“ broj 85/08 i 86/12) propisano kako sigurnosne zapreke kod provođenja temeljne sigurnosne provjere jesu činjenice koje upućuju na zlouporabu ili postojanje rizika od zlouporabe radnog mjesta ili dužnosti, odnosno određenih prava ili ovlasti na štetu nacionalne sigurnosti ili interesa Republike Hrvatske.

21. Odredbom članka 6. Zakona o sigurnosnim provjerama propisano je kako sigurnosnu provjeru provodi nadležna sigurnosno-obavještajna agencija.

22. Prema odredbi članka 13. stavak 1. podstavak 10. Zakona o sigurnosnim provjerama temeljna sigurnosna provjera provodi se za strance prilikom odobravanja boravka.

23. Odredbom članka 41. Zakona o sigurnosnim provjerama propisano je da kad je kad je riječ o sigurnosnim provjerama za strance koji će boraviti ili borave u [adresa] i za osobe koje se primaju u hrvatsko državljanstvo, nadležna sigurnosno- obavještajna agencija dostavlja podnositelju zahtjeva samo mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke.

24. Odredbom članka 23. stavak 2. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu ("Narodne novine", broj 79/06 i 105/06) propisano je da SOA prikuplja, analizira, obrađuje i ocjenjuje podatke političke, gospodarske, znanstveno-tehnološke i sigurnosne i prirode koji se odnose na strane države, organizacije, političke i gospodarske saveze, skupine i osobe, osobito one koji ukazuju na namjere, mogućnosti, prikrivene planove i tajna djelovanja usmjerena na ugrožavanje nacionalne sigurnosti, odnosno podatke koji su od značaja za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske.

25. Prema odredbi članka 25. Zakona o sigurnosnim provjerama SOA-e, u okviru svog djelokruga rada, prikupljaju podatke, korištenjem javnih izvora, komunikacijom s građanima i potraživanjem službenih podataka od državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba, uključujući i uvid u registre i zbirke podataka i službenu dokumentaciju, te primjenom tajnih postupaka i mjera.

26. Odredbom članka 2. Zakona o tajnosti podataka ("Narodne novine", broj 79/07 i 86/12) propisano je da pojedini pojmovi u smislu toga Zakona imaju sljedeće značenje:

- klasificirani podatak je onaj koji je nadležno tijelo, u propisanom postupku, takvim označilo i za koji je utvrđen stupanj tajnosti, kao i podatak kojeg je Republici Hrvatskoj tako označenog predala druga država, međunarodna organizacija ili institucija s kojom Republika Hrvatska surađuje,

- neklasificirani podatak je podatak bez utvrđenog stupnja tajnosti, koji se koristi u službene svrhe, kao i podatak koji je Republici Hrvatskoj tako označenog predala druga država, međunarodna organizacija ili institucija s kojom Republika Hrvatska surađuje,

- klasifikacija podatka je postupak utvrđivanja jednog od stupnjeva tajnosti podatka s obzirom na stupanj ugroze i područje ovim Zakonom zaštićenih vrijednosti,

- certifikat je uvjerenje o sigurnosnoj provjeri koje omogućava pristup klasificiranim podacima.

27. Prema odredbi članka 18. stavak 1. Zakona o tajnosti podataka pristup klasificiranim podacima imaju osobe kojima je to nužno za obavljanje poslova iz njihovog djelokruga te koje imaju izdano Uvjerenje o obavljenoj sigurnosnoj provjeri (u daljnjem tekstu: certifikat).

28. Iz podataka spisa predmeta tuženika proizlazi kako je vezano za podneseni zahtjev tužitelja za odobrenje privremenog boravaka iz humanitarnog razloga zatraženo mišljenje od SOA-e. Iz mišljenja SOA, Centar Dubrovnik, KLASA: 216- 03/22-01/42, URBROJ: 539-030000/584-24-3 od 31. siječnja 2024., koje se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka i koje je označeno kao „NEKLASIFICIRANO“, proizlazi kako SOA raspolaže podacima koji predstavljaju razlog za odbijanje zahtjeva za odobrenje privremenog boravka, budući da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak, te ne ispunjava uvjete iz članka 59. stavak 1. točka 7. Zakona o strancima; da se tijekom postupanja u okviru zakonom definiranog djelokruga SOA-e, temeljem nadležnosti iz članka 42. Zakona o sigurnosno obavještajnom sustavu, te članka 6. i 41. Zakona o sigurnosnim provjerama, te s time povezanim člankom 5. Zakona o strancima, došlo do saznanja da je tužitelj sudionik u aktivnostima organiziranog i gospodarskog kriminala; te da se s obzirom na navedeno smatra kako boravak tužitelja u Republici Hrvatskoj može uzrokovati sukobljavanje kriminalnih skupina i eskalaciju nasilja na području Republike Hrvatske zbog osveta, ucjena i sl., kao i da se smatra da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak, a zbog čega se daje negativno mišljenje.

29. Tijekom spora uredujuća sutkinja, koja je upoznata s načinom postupanja s klasificiranim podacima, je, izvan rasprave i bez prisutnosti stranaka, izvršila uvid u klasificirane podatke SOA-e s oznakom "POVJERLJIVO" na temelju kojih je donijeto osporeno rješenje, o čemu je sastavljena službena bilješka (list 92 spisa), kojom prilikom je utvrđeno kako u istima postoje opravdani razlozi za zaključak da bi tužitelj predstavljao opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak, u smislu odredbe članka 59. stavak 1. točka 7. Zakona o strancima. Klasificirani podaci SOA pod oznakom tajnosti „povjerljivo“, koji su pregledani od strane uredujuće sutkinje, tužitelju se nisu mogli dati na uvid, niti su isti mogli sa cjelokupnim sadržajem biti navedeni u obrazloženju odluke. Ovo stoga što uvid u klasificirane podatke mogu izvršiti samo osobe koje su na propisani način upoznate s načinom postupanja s klasificiranim podacima.

30. Slijedom navedenog, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, sadržaj neklasificiranog podneska SOA-e iz kojeg proizlazi kako to tijelo ne samo da je dalo negativno mišljenje, već je utvrdilo da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak, i prema ocjeni ovog suda osnovano je tuženik utvrdio postojanje sigurnosnih zapreka u konkretnom slučaju, te iz tog razloga odbio zahtjev tužitelja, a u obrazloženju rješenja iznio jasne razloge za svoju odluku, dok prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na drugačiju oduku ovog suda. Pri tome je sud imao u vidu podatke priložene u spisu predmeta tuženika, kao i u sudskom spisu, a iz kojih proizlazi kako je tužitelju rješenjem tuženika broj: 511-03-06/2UP/I-2/179-7- 21 od 25. travnja 2022. već odbijen zahtjev za privremeni boravak i to zbog sigurnosnih razloga, pa promjena svrhe boravka, kraj činjenice i daljnjeg postojanja sigurnosne zapreke na strani tužitelja, ne može utjecati na drugačiju odluku.

31. Nadalje je za istaći kako je rješenje tuženika 25. travnja 2022. potvrđeno presudom ovog suda pod poslovnim brojem Us I-1382/22-13 od 5. svibnja 2023., koja pak presuda je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Usž-2762/2023-2 od 9. listopada 2024. Pri tome Visoki upravni sud Republike Hrvatske u navedenoj presudi, a vezano za žalbene navoda tužitelja, koji su identični prigovorima tužitelja u ovom sporu, ističe kako treba imati na umu da okolnost da negativno mišljenje SOA-e (s podacima koji upućuju na zaključak da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost) nije jedini razlog za protjerivanje tužitelja, već je to i prijetnja za javni poredak koja proizlazi iz njegove povezanosti s kriminalnim miljeom odnosno sudjelovanjem u aktivnostima organiziranog i gospodarskog kriminala, a što je utvrđeno u postupku, a navedene činjenice da tužitelju nisu nepoznate te se o njima očitovao u predmetnom postupku. Također je istaknuo kako s obzirom na to da je riječ o okolnostima koje opravdavaju zaključak o postojanju opasnosti za javni poredak, taj Sud smatra da su već i te okolnosti, same za sebe, dostatne za negativnu odluku o tužiteljevu zahtjevu i njegovo protjerivanje iz Republike Hrvatske, kao i da u okolnostima konkretnog slučaja nije odlučno je li tužitelj bio upoznat sa sadržajem klasificiranih podataka na temelju kojih je sastavljeno mišljenje SOA-e. Nadalje, Visoki upravni sud je, a u odnosu na prigovore tužitelja o povredi načela jednakosti oružja, kao sastavnog dijela ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje, istaknuo kako okolnost što je SOA ocijenila da određene aktivnosti tužitelja predstavljaju ozbiljnu prijetnju nekom aspektu nacionalne sigurnosti, i što u skladu s mjerodavnim zakonima, podatke o tome sadržane u klasificiranim dokumentima nije dopušteno učiniti dostupnima tužitelju, sama po sebi, ne znači da je tužitelju uskraćena zaštita njegovih prava koju mu jamči ustavnopravni poredak Republike Hrvatske.

32. Slijedom sveg navedenog sud je pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao u izreci presude.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu 16. srpnja 2025.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. UR iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Gašpar Lujak, odvjetnik u Dubrovniku, Vukovarska 17/V i opunomoćenica Ana Birimiša, odvjetnica u [adresa]

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava dubrovačko-neretvanska, Služba upravnih poslova, državljanstva i stranaca, Dubrovnik, V. Nazora 32

3. u spis