Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-34/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Tanje Novak - Premec kao predsjednice vijeća te Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Snježane Šaško kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku dr.sc. Krešimiru Škarici, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Krešimir Škarica & Partneri d.o.o iz Zagreba protiv tuženika Hrvatskog Telekoma d.d. (OIB:81793146560) iz Zagreba, Roberta Frangeša Mihanovića 9, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza i dr., povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 774/2023-17 od 31. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 16. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-774/2023-17 od 31. siječnja 2025.

II/ Odbijaju se parnične stranke sa zahtjevima za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč.I/izreke odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je Odluka o otkazu tužiteljičinog ugovora o radu broj H3-656959-1-2023 sklopljenog 1. listopada 2021., a koja je donesena 24. ožujka 2023. nedopuštena i radi vraćanja na rad na radno mjesto SE 2 odnosno na drugo radno mjesto koje je odgovarajuće njezinom radnom iskustvu, obrazovanju i sposobnostima. Toč.II. izreke tužiteljica je obvezana naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.000,00 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Pravovremenom žalbom tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) i kako navodi – "zbog odluke o trošku", s prijedlogom ovom sudu da je preinači, podredno ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužiteljice odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu uz dosudu tuženiku nagrade za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 Eur i naknade za pristojbenu obvezu na odgovor na žalbu "prema odluci suda".

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Naime, prvostupanjski sud je, polazeći od nespornih činjenica – da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 1.10.2021. na poslovima radnog mjesta Agent senior 2 u Odsjeku za komercijalne upite korisnika – Odjel za prodaju i brigu o korisnicima, da je tužiteljica tuženiku dostavila Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti od 13.1.2023. izdanog po Specijalističkoj ordinaciji medicine Ilija Čebelić, dr. med. spec.med. rada i sporta iz kojeg je razvidno da je sukladno Pravilniku o zaštiti na radu radnika izloženih statodinamičkim, psihofizičkim i drugim naporima na radu utvrđena zdravstveno nesposobnom za sve poslove gdje ne može sama određivati tempo rada (rad s korisnicima), da poslovi radnog mjesta Agent senior 2 u Odsjeku za komercijalne upite korisnika uključuju poslove zaprimanja dolaznih poziva i po potrebi odlaznih poziva prema korisnicima i da je ritam rada uvjetovan ritmom poziva od strane korisnika i nije moguće određivanje ritma rada od strane radnika, da je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu Odlukom o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 24.3.2023. i da je tužiteljica pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava - dokazni postupak koncentrirao na utvrđenje da li je tuženik imao opravdan razlog za pobijani osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici te da li je pravilno provedeno savjetovanje s radničkim vijećem imajući pri tom u vidu mjerodavne materijalno-pravne odredbe sadržane u Zakonu o radu (dalje: ZR – "Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22) i to odredbe čl. 115.stav.1.toč.2. ZR prema kojoj poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz) te odredbe čl. 150.ZR koja propisuje postupak savjetovanja poslodavca sa radničkim vijećem o namjeravanoj odluci.

5.1. Po analizi rezultata provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je zauzeto materijalno-pravno stajalište o neosnovanosti tužiteljičinog tužbenog zahtjeva obrazložio slijedećim, iz dokaznog postupka proizašlim činjenicama:

- da je tuženik nakon primitka Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti od 13.1.2023. ponudio tužiteljici, neovisno o odredbi čl. 21. važećeg Kolektivnog ugovora Hrvatskog telekoma d.d. koji propisuje u koje se vrijeme koristi stanka od 30 minuta i dodatna stanka u trajanju od 5 (pet) minuta svakih sat vremena - da svoje poslove obavlja na način da sama izabere kada će koristiti pauzu tijekom radnog vremena, a koje dulje pauze bi prema razgovoru s medicinom rada, udovoljavale zahtjevima zdravstvene sposobnosti tužiteljice no što tužiteljici nije odgovaralo;

-da je tuženik potom ponudio tužiteljici da obavlja poslove radnog mjesta Agent senior 2 no u Sektoru za podršku privatnim korisnicima, gdje navedeno radno mjesto obuhvaća gotovo isključivo odlazne pozive, kojih je značajno manje, no da je i tu ponudu tužiteljica odbila;

-da Odluka o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 24.3.2023. sadrži jasno pisano obrazloženje sukladno odredbi čl. 120. stav. 2. ZR;

-da su razlozi odbijanja dviju ponuda tuženika za rad na drugom radnom mjestu odnosno na dotadašnjem radnom mjestu tužiteljice no uz produljene pauze prema određenju same tužiteljice - da ne bi mogla pauzu koristiti prvih i zadnjih sat vremena, da su pauze vremenski definirane, da ne bi imala edukacije tj. ne bi dobivala mailove koji su vezani za dolazne pozive koji bi joj bili potrebni za obavljanje rada na dolaznim pozivima, da ne bi imala bonus tretman tj. ne bi ostvarivala bonuse za učinkovitost koju je ostvarivala na dolaznim pozivima, već bi dobivala samo nagradu jednom godišnje, te navodi da bi uz odlazne pozive, trebala obavljati i dolazne pozive kada je gužva, a gužva je bila konstantno – opovrgnuti iskazom tužiteljici nadređenog rukovoditelja Call centra, svjedoka ČE koji je iskazao da bi sama tužiteljica određivala pauze kada joj to odgovara i za nju nije bilo nikakvih zabrana pa tako niti da ne može koristiti pauzu prvih ili zadnjih sat vremena, da bi i tužiteljica kao i drugi dobivala mailove koje dobivaju radnici koji obavljaju dolazne pozive jer je ona na tzv. mailing listi, da unatoč tome što bi tužiteljica obavljala samo odlazne pozive da bi mogla ostvariti bonus kao i radnici koji obavljaju dolazne pozive jer se dolazni pozivi baziraju na prodaji, a odlazni pozivi na produktivnosti, te bi tužiteljica samo ponekad po potrebi trebala obavljati i dolazne pozive, a što bi bilo u omjeru cca 95% odlazni pozivi i cca 5% dolazni pozivi;

-da je teza tužiteljice da joj je tuženik mogao ponuditi rad na administrativnim poslovima na koje da je prebacio JE također opovrgnuta provedenim dokaznim postupkom jer je radnik JE raspoređen na radno mjesto administratora nakon odlaska jednog radnika, ali prije završetka bolovanja tužiteljice, dakle, u vrijeme dok tuženik niti nije znao za zdravstvenu nesposobnost tužiteljice te da je u trenutku predmetnog otkazivanja bilo zaposleno 11 administratora i nije bilo potrebe za još jednim;

-da je tuženik dana 13.3.2023. dostavio Radničkom vijeću prijedlog odluke o otkazu ugovora o radu za tužiteljicu radi provođenja postupka savjetovanja i da se Radničko vijeće dopisom od 22.3.2023. usprotivilo namjeravanom Otkazu ;

-da Radničko vijeće nije zatražilo dostavu nedostajuće dokumentacije od tuženika te u tom kontekstu prvostupanjski sud otklanja vjerodostojnost iskaza svjedoka ŠE da je navedena dokumentacija zatražena od predstavnika tuženika usmeno na sjednici Radničkog vijeća jer u potkrijepu navedenog nije dostavljen odnosni zapisnik sa sjednice radničkog vijeća, dok je neuvjerljivo i nelogično da bi Radničko vijeća, u svijetlu činjenice da se sva komunikacija između tuženika i radničkog vijeća odvijala pisanim putem (sukladno dopisima u spisu) - usmenim putem tražilo od tuženika da dostavi daljnju dokumentaciju od odlučnog značaja;

-da se tužiteljica tijekom postupka savjetovanja pismeno očitovala Radničkom vijeću i time potvrdila svoju nesposobnost na poslovima rada s korisnicima gdje sama ne može određivati tempo rada, da je radničkom vijeću dostavila dokumentaciju medicine rada tj. uvjerenje o zdravstvenoj nesposobnosti te da iz toga proizlazi da je radničko vijeće imalo saznanja o svim relevantnim činjenicama i da mu nije bila ni potrebna daljnja dokumentacija.

5.2. Rezimirajući prednje, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik ovlašten no ne i dužan (prema odredbama ZR/14) ponuditi radno mjesto svom radniku koje odgovara zdravstvenom stanju radnika, i to ne, kako to pogrešno smatra tužiteljica - ono radno mjesto i upravo one uvjete koje ona kao radnik želi, već poslove koji odgovaraju zdravstvenom stanju tužiteljice, a koji su tuženiku potrebni, a kako tuženik nije imao potrebu za radnikom na radnom mjestu administrator to joj isto nije ponudio, a niti je to tuženik bio dužan učiniti. Tužiteljica pak da ničim nije dokazala da je baš to radno mjesto za nju odgovarajuće obzirom na njezino zdravstveno stanje niti da je na istom bilo slobodnih radnih mjesta. Kako je tuženik na temelju Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti utvrdio da je tužiteljica zdravstveno nesposobna za rad na poslovima na kojima je radila temeljem ugovora o radu (sve poslove gdje ne može sama određivati tempo rada (rad s korisnicima) odnosno da tužiteljica nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti, to je po ocjeni prvostupanjskog suda imao tuženik opravdan razlog za osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu sukladno odredbi čl. 115. stav. 1. toč. 2. ZR.

6. U odnosu na žalbeni razlog "povrede procesnih pravila postupka" (pravilno: bitne povrede odredaba parničnog postupka), valja navesti da tužiteljica u žalbi tek uopćeno tvrdi da "zaključci suda nisu obrazloženi" čime ukazuje na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a. No suprotno žalbenom stajalištu tužiteljice ovaj je sud utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2 ZPP-a.

7. Ističući žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužiteljica u žalbi ukazuje na odredbu čl.41. ZR koja propisuje u stav.1. da ako kod radnika postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom, da je poslodavac dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje toga tijela, ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, koji moraju, što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio. Stav.2. cit. odredbe nastavno propisuje da je radi osiguranja poslova iz stav.1., poslodavac dužan prilagoditi poslove sposobnostima radnika, izmijeniti raspored radnog vremena, odnosno poduzeti druge mjere da radniku osigura odgovarajuće poslove, a ako je poslodavac poduzeo sve mjere iz stavka 2., a ne može radniku osigurati odgovarajuće poslove, odnosno ako je radnik odbio ponudu za sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova koji odgovaraju njegovim sposobnostima u skladu s nalazom i mišljenjem ovlaštenog tijela, poslodavac radniku može otkazati ugovor o radu uz suglasnost radničkog vijeća. Smatra da iz cit. odredbe nedvojbeno proizlazi obveza poslodavca da tužiteljici ponudi drugo odgovarajuće radno mjesto, time da tijekom postupka nije predložio vještačenje medicine rada kojim bi dokazao da su joj ponuđeni poslovi bili prikladni.

7.1. Iznoseći u žalbi fragmentarne iskaze svjedoka tužiteljica zaključuje da iz istih jasno proizlazi da je tuženik mogao tužiteljicu zaposliti na poslovima administratora pa preocjenjuje iskaze i time osporava ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu. Osporava i pravilnost provedenog savjetovanja sa radničkim vijećem, a i zaključak prvostupanjskog suda da je Odluka o otkazu valjano obrazložena.

8. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZR, a polazeći od nespornog sadržaja Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti tužiteljice od 13.1.2023. izdanog po Specijalističkoj ordinaciji medicine rada dr.VE iz kojeg proizlazi da je sukladno Pravilniku o zaštiti na radu radnika izloženih statodinamičkim, psihofizičkim i drugim naporima na radu tužiteljica utvrđena zdravstveno nesposobnom za sve poslove gdje ne može sama određivati tempo rada (rad s korisnicima), valja navesti da je odredbom čl.41. stav.1. ZR propisano da ako kod radnika postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom, da je poslodavac dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje toga tijela, ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, koji moraju, što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio. Stav.2. je propisano da je radi osiguranja poslova iz stav. 1. poslodavac dužan prilagoditi poslove sposobnostima radnika, izmijeniti raspored radnog vremena, odnosno poduzeti druge mjere da radniku osigura odgovarajuće poslove.

8.1. No u konkretnom slučaju kod tužiteljice nije utvrđeno ni smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost ni smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti niti neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti što bi pretpostavljalo primjenu odredbe čl.41. ZR. Naprotiv, kod tužiteljice je liječnik medicine rada utvrdio zdravstvenu nesposobnost za obavljanje točno određenih poslova njezinog radnog mjesta – za poslove gdje ne može sama određivati tempo rada (rad s korisnicima) prema Pravilniku o zaštiti na radu radnika izloženih statodinamičkim, psihofiziološkim i drugim naporima na radu ("Narodne novine" broj 73/21). Prema odredbi čl.122.stav.1. Zakon o mirovinskom osiguranju, mjerodavnog u vrijeme utvrđenja zdravstvene nesposobnosti tužiteljice (dalje: ZMO - "Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22) postupak za ostvarivanje prava iz osiguranja vodi Zavod na zahtjev osigurane osobe,a odredbom čl.125.stav.2. ZMO je propisano da vještačenje u prvom stupnju u postupku utvrđivanja smanjenja radne sposobnosti, odnosno preostale radne sposobnosti, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti i tjelesnog oštećenja osiguranika te potpunog gubitka radne sposobnosti člana obitelji, obavlja Zavod za vještačenje o čemu donosi nalaz i mišljenje.

8.2. Slijedom toga, obzirom da je kod tužiteljice utvrđena zdravstvena nesposobnost za obavljanje poslova njezinog radnog mjesta, a ne smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost ni smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti, a niti neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti, to ni tuženik kao poslodavac nije bio u obvezi ponuditi tužiteljici sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposobna (istovjetno pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-3121/2018-2 od 25. veljače 2020. i Rev-819/2024-2 od 17. prosinca 2024.).

9. Konačno, i po ocjeni ovoga suda odluka o otkazu od 24.3.2023. valjano je obrazložena, a i postupak savjetovanja sa radničkim vijećem proveden je suglasno odredbi čl.150. ZR, a obzirom da je rezultirao protivljenjem namjeravanom otkazivanju tužiteljičinog ugovora o radu, to je nerazumljivo tužiteljičino plediranje da je isti proveden nezakonito.

10. Obzirom da je i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbijajućom presudom odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu tužiteljice, valjalo je njezinu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl.368.stav.2. ZPP-a.

10.1. Potvrditi je valjalo i odluku o troškovima postupka obzirom da je – suprotno žalbi tužiteljice ista pravilno utemeljena na primjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) i to osnovom njezinog Tbr. 52/3.

11. Obzirom na žalbeni neuspjeh tužiteljice, odbijena je sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka, dok je odluka o zatraženim troškovima žalbenog postupka u odnosu na tuženika utemeljena na odredbi čl.155.stav.1. ZPP-a jer sadržaj njegovog odgovora na žalbu nije bio od utjecaja na odluku o žalbi.

12. Konačno, tužiteljici se stavlja na znanje, a imajući u vidu da u izjavljenoj žalbi navodi da prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti, iz svih zakonskih žalbenih razloga i " zbog odluke o trošku " – da pobijanje odluke o troškovima postupka ulazi u opseg pobijanja presude (normiranog odredbom čl.350.stav.2. ZPP-a) pa ne može biti razlogom njezinog pobijanja (koji su normirani odredbom čl.353.stav.1.toč.1-3 ZPP-a) slijedom čega je pogrešno i protivno citiranim odredbama ZPP-a koje normiraju institut žalbe u sudskom parničnom postupku, označavanje opsega pobijanja određene sudske odluke istodobno razlogom njezinog pobijanja.

U Varaždinu, 16. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec