REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-4036/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Maji Vukmir, u pravnoj stvari tužitelja BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vuković & Lalić d.o.o., Split, Hrvatske mornarice 1D, protiv tuženika OTP BANKA HRVATSKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupana po punomoćniku VA i ostalim odvjetnicima iz Odvjetničkog društva, ANIĆ & ANIĆ d.o.o., Split, Lovretska 14, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 10. lipnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja RA, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Vuković & Lalić d.o.o., i punomoćnice tuženika, odvjetnice Nike Šobat Šimić u Odvjetničkom društvu, ANIĆ & ANIĆ d.o.o., dana 15. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 44410/08 sklopljenog dana 08.09.2008. godine između tuženika OTP BANKA HRVATSKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kao kreditora i tužitelja BA ,

[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i to ugovorna odredba članka 5. i članka 9. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

II. Dužan je tuženik OTP BANKA HRVATSKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju BA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 463,53 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022., obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za a svako polugodište, uvećanjem kamatne stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a zadrugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče:

na iznos od 7,76 eura od 30.01.2010.,

- na iznos od 7,60 eura od 23.02.2010.,

- na iznos od 6,92 eura od 02.04.2010.,

- na iznos od 7,61eura od 27.04.2010.,

- na iznos od 7,21 eura od 19.05.2010.,

- na iznos od 7,51 eura od 22.06.2010.,

- na iznos od 7,25 eura od 16.07.2010.,

- na iznos od 7,41 eura od 25.08.2010.,

- na iznos od 7,51 eura od 22.09.2010.,

- na iznos od 7,29 eura od 20.10.2010.,

- na iznos od 7,59 eura od 20.11.2010.,

- na iznos od 7,30 eura od 17.12.2010.,

- na iznos od 7,51 eura od 21.01.2011.,

- na iznos od 7,50 eura od 22.02.2011.,

- na iznos od 6,74 eura od 25.03.2011.,

- na iznos od 7,39 eura od 16.04.2011.,

- na iznos od 7,18 eura od 25.05.2011.,

- na iznos od 7,34 eura od 25.06.2011.,

- na iznos od 7,13 eura od 27.07.2011.,

- na iznos od 7,36 eura od 25.08.2011.,

- na iznos od 7,33 eura od 23.09.2011.,

- na iznos od 7,07 eura od 25.10.2011.,

- na iznos od 7,29 eura od 21.12.2011.,

- na iznos od 7,01 eura od 21.12.2011.,

- na iznos od 7,28 eura od 28.02.2012.,

- na iznos od 7,17 eura od 17.03.2012.,

- na iznos od 6,68 eura od 03.04.2012.,

- na iznos od 7,11 eura od 01.05.2012.,

- na iznos od 6,83 eura od 03.08.2012.,

- na iznos od 7,00 eura od 04.08.2012.,

- na iznos od 6,73 eura od 04.08.2012.,

- na iznos od 6,90 eura od 11.08.2012.,

- na iznos od 6,80 eura od 11.09.2012.,

- na iznos od 6,60 eura od 19.12.2012.,

- na iznos od 6,83 eura od 26.01.2013.,

- na iznos od 6,55 eura od 26.01.2013.,

- na iznos od 6,73 eura od 13.03.2013.,

- na iznos od 6,69 eura od 27.03.2013.,

- na iznos od 6,00 eura od 19.04.2013.,

- na iznos od 6,56 eura od 23.05.2013.,

- na iznos od 6,23 eura od 20.06.2013.,

- na iznos od 6,38 eura od 20.07.2013.,

- na iznos od 6,16 eura od 22.08.2013.,

- na iznos od 6,42 eura od 20.09.2013.,

- na iznos od 6,52 eura od 22.10.2013.,

- na iznos od 6,28 eura od 23.11.2013.,

- na iznos od 6,41 eura od 21.12.2013.,

- na iznos od 6,16 eura od 28.01.2014.,

- na iznos od 6,30 eura od 27.02.2014.,

- na iznos od 6,36 eura od 23.04.2014.,

- na iznos od 5,98 eura od 15.05.2014.,

- na iznos od 6,53 eura od 13.06.2014.,

- na iznos od 6,24 eura od 02.07.2014.,

- na iznos od 6,42 eura od 30.09.2014.,

- na iznos od 6,15 eura od 11.10.2014.,

- na iznos od 6,03 eura od 11.10.2014.,

- na iznos od 5,36 eura od 06.11.2014.,

- na iznos od 5,11 eura od 01.01.2015.,

- na iznos od 5,23 eura od 13.01.2015.,

- na iznos od 4,98 eura od 16.01.2015.,

- na iznos od 5,10 eura od 11.02.2015.,

- na iznos od 4,65 eura od 17.03.2015.,

- na iznos od 3,42 eura od 11.04.2015.,

- na iznos od 3,70 eura od 16.06.2015.,

- na iznos od 3,53 eura od 11.07.2015.,

- na iznos od 3,57 eura od 22.07.2015.,

- na iznos od 3,39 eura od 11.08.2015.,

- na iznos od 3,17 eura od 11.09.2015.,

- na iznos od 2,52 eura od 24.11.2015.,

- na iznos od 2,39 eura od 03.12.2015.,

- na iznos od 2,42 eura od 19.12.2015.,

- na iznos od 2,27 eura od 18.02.2016.,

- na iznos od 2,30 eura od 18.02.2016.,

- na iznos od 2,07 eura od 18.02.2016.,

- na iznos od 1,52 eura od 11.03.2016.,

- na iznos od 1,55 eura od 12.04.2016.,

- na iznos od 1,46 eura od 11.05.2016.,

- na iznos od 1,48 eura od 11.06.2016.,

- na iznos od 1,37 eura od 12.07.2016.,

- na iznos od 1,16 eura od 11.08.2016.,

- na iznos od 0,62 eura od 13.09.2016.,

- na iznos od 0,58 eura od 11.10.2016.,

- na iznos od 0,58 eura od 06.12.2016.,

- na iznos od 0,54 eura od 20.12.2016.,

- na iznos od 0,53 eura od 27.01.2017.,

- na iznos od 0,46 eura od 17.02.2017.,

- na iznos od 0,29 eura od 16.03.2017.,

- na iznos od 0,32 eura od 19.04.2017.,

- na iznos od 0,29 eura od 16.05.2017.,

- na iznos od 0,28 eura od 17.06.2017.,

- na iznos od 0,26 eura od 18.07.2017.,

- na iznos od 0,22 eura od 10.08.2017.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 942,53 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a zadrugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi radi isplate podnesene ovom sudu navodi se da je tužitelj sa prednikom tuženika zaključio ugovor o kreditu broj 44410/08 od 8. rujna 2008. temeljem kojeg je tužitelju odobren iznos kredita od 20.000,00 eura. Člankom 5. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je mijenjala isključivo odlukom banke zbog čega je ista u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača nepoštena, a time i ništetna. Naime da buduća kamatna stopa nije bila određena niti odrediva. Kako je tužitelj u cijelosti otplatio dug to tužbom potražuje iznos pretplate. Ističe se da je u tužbi u više navrata od tuženika tražena potrebna dokumentacija kako bi tužitelj mogao provesti vještačenje i postaviti visinu tužbenog zahtjeva, ali mu tuženik nije dostavio potrebnu dokumentaciju.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe prigovor zastare te ujedno navodi da tužitelju nedostaje pravni interes za podnošenje tužbe jer je obvezno pravni odnos između stranaka prestao ispunjenjem budući je kredit u cijelosti otplaćen 9. kolovoza 2017. Nadalje se ističe da ugovaranje promjenjive kamatne stope nije bilo zabranjeno i da je ugovorna odredba izraz autonomije volje ugovornih stranaka. Odredba čl. 272 st. 1 Zakona o obveznim odnosima da dispozitivne prirode zbog čega su stranke imale slobodu ugovoriti da visinu kamatne stope određuje jedna od ugovornih stranaka. Nadalje se navodi kako se presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. nije ustanovila nikakvo subjektivno pravo za tužitelja koje bi ga oslobađalo obveze dokazivanja kako postojanja osnove tako i visine tužbenog zahtjeva. Tuženik nadalje navodi kako sukladno Zakonu o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora o cijeni , ako su te odredbe jasne, lako uočljive i lako odredive.

3. Ranijom presudom je usvojen tužbeni zahtjev ali je ista ukinuta Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu i vraćen predmet na ponovni postupak pred drugim sucem pojedincem.

4. Podneskom od 28.04.2025. tužitelj je proširio tužbeni zahtjev ističući novu točku I. istog, kojom sada traži utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj 44410/08 od 08.09.2008., a kojima je ugovorena promjenljiva kamatna stopa. Sud je unatoč protivljenju tuženika rješenjem na ročištu od 10. lipnja 2025. dopustio ovakvo povećanje tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 190. st. 3. ZPP-a.

5. U dokaznom postupku pregledana je cjelokupna pisana dokumentacija u spisu, provedeno računovodstveno financijsko vještačenje po vještaku Anisiji Bešlić, te je saslušan tužitelj.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim odredbe čl. 5. i čl. 9. u dijelu kojim je ugovorena promjenljiva kamatna stopa, te isplata novčanog iznosa stečenog bez osnove koju je tuženik stekao temeljem tih ništetnih odredbi.

7. Radi se dakle o restitucijskom zahtjevu temeljem više plaćenih anuiteta zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranoj odluci tuženika.

8. Prije svega za naglasiti je, a na što upućuje i Županijski sud da Presuda u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013., broj P-1401/12 koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. broj Pž-7129/13-4 i odlukom Vrhovnog suda RH posl.br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015., se ne primjenjuje na korisnike kredita u drugim valutama (HRK i EUR) niti je tim odlukama odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu zaključenom u EUR ili HRK valuti.

8.1. Slijedom navedenog, utvrđenja iz naprijed navedenih presuda, donesenih u kolektivnom sporu pokrenutom po tužbi Udruge F. ne mogu se primijeniti u odnosu na ugovore o kreditu u eurima, jer zaštita kolektivnih interesa nije tražena niti je utvrđena u odnosu na ugovore o kreditu s valutnom u eurima.

9. Vezano za tuženikov prigovor zastare za ukazati je na pravno shvaćanje doneseno na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev-2245/2017- 2), a kako to proizlazi iz objedinjenog pravnog shvaćanja o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF sa prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održane 31. siječnja 2022. god. Sukladno ovom objedinjenom shvaćanju ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, a imajući na umu pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF i stranke-tuženike iz tog postupka), tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

9.1.Restitucijski zahtjevi iz čl. 1111. ZOO zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina. Konkretna tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti jer zastarijevanje počinje teći tek pravomoćnošću odluke kojom je utvrđena ništetnom predmetna odredba Ugovora na temelju čije ništetnosti se zahtijeva vraćanje. Pitanje zastare tražbine je pitanje mogućnosti ostvarivanja tražbine u sudskome postupku a ne njezine dospjelosti, a u konkretnom slučaju zastarni rok niti nije počeo teći prije u ovome postupku utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi.

9.2. Osim navedenog valja uputiti i na odluku Europskog suda u predmetu C- 485/19 od 11. srpnja 2019. u kojoj je dan odgovor povodom zahtjeva za prethodnu odluku upućenu po sudu iz Slovačke: „Da li treba čl. 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima potrošača na djelotvoran pravni lijek tumačiti na način da mu se protivi pravilo navedeno u nacionalnom zakonu o zaštiti prava potrošača o objektivnom zastarom roku prema kojem pravo potrošača na povrat pozajmljenog iznosa koje proizlazi iz nepoštene ugovorne odredbe zastarijeva i u slučaju u kojem sam potrošač nije u stanju provjeriti nepoštenu ugovornu odredbu i da li takva zastara nastupa i u situaciji u kojoj potrošač nije bio svjestan nepoštenosti ugovorne odredbe“. Na postavljeno pitanje sud navodi „članku 6. stavku 1. i članku 7. stavku 1. Direktive 93/13 ne protivi se nacionalni propis koji, iako predviđa da tužba za utvrđivanje ništetnosti nepoštene odredbe sadržane u ugovoru sklopljenom između trgovca i potrošača ne podliježe zastari, na tužbu za utvrđivanje restitucijskih učinaka tog utvrđenja primjenjuje se rok zastare propisan nacionalnim pravom pod uvjetom poštovanja načela ekvivalentnosti i djelotvornosti. Kako se ugovori o kreditu općenito izvršavaju tijekom dugih razdoblja i stoga, ako je događaj koji pokreće rok zastare svako plaćanje koje izvrši zajmoprimac, ne može se isključiti da je, barem za dio izvršenih uplata, zastara nastupila čak i prije nego što se predmetni ugovor završio, tako da takav sustav zastare potrošačima može uskraćivati mogućnost da traže povrat plaćanja izvršenih na temelju ugovornih odredaba protivnih navedenim direktivama. Stoga valja smatrati da postupovna pravila time što od potrošača zahtijevaju da podnese tužbu u roku propisanom nacionalnim pravom od dana stjecanja bez osnove čak i ako potrošač ne može sam ocijeniti je li ugovorna odredba nepoštena ili nije znao za nepoštenost predmetne ugovorne odredbe i s obzirom na to da do takvog stjecanja može doći tijekom izvršenja dugotrajnog ugovora, mogu pretjerano otežati ostvarivanje prava koja mu dodjeljuje Direktiva 93/13 ili Direktiva 2008/48 i zbog toga takva pravila povređuju načelo djelotvornosti. Zbog navedenog načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se propisuje da se na tužbu koju podnosi potrošač radi povrata neopravdano plaćenih iznosa na temelju nepoštenih odredaba u smislu Direktive 93/13 ili odredaba protivnih zahtjevima iz Direktive 2008/48 primjenjuje rok zastare koji počinje teći od dana kada je došlo do stjecanja bez osnove."

9.3. Slijedom navedenog sud smatra da nije došlo do zastare potraživanja tužitelja.

10. Odredbom čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156722 i 155/23

- dalje: ZOO), propisano je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, dok je odredbom čl. 328. ZOO propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Ništetnost ugovorne odredbe je prethodno pitanje u odnosu na zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa iz te osnove, a na ništetnost sud pazi i po službenoj dužnosti.

11. Odredbom članka 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14, dalje ZZP), propisano je da Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

11.1. Isti članak dalje propisuje da ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

12. Ipak, na okolnost provjere da li su stranke pregovarale o spornim odredbama prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, je li tuženik informirao tužitelja na prikladni način o ugovornim odredbama i njihovom značenju, provedeno je saslušanje tužitelja.

12.1. Tužitelj je prvi put saslušan na ročištu od 25. srpnja 2023., te je izjavio da je ugovor o kreditu zaključio za potrebe kupnje zemljišta. Tekst ugovora je bio unaprijed pripremljen i nije imao mogućnost pregovaranja o pojedinim ugovornim odredbama. Zaposlenik banke mu je rekao da je to takav ugovor na kojem se ne može ništa mijenjati i nije mu detaljno pojašnjavao o kojim će parametrima ovisiti promjena kamatne stope. Nitko ga nije obavještavao da bi došlo do promjene kamatne stope, već bi to sam primijetio po povećanju mjesečnog anuiteta.

12.2. Na ročištu od 29. travnja 2025. detaljnije je iskazao da j e 2008. godine htio dignuti kredit od 20 000€ pa je došao u OTP banku, tada se drugačije zvala i raspitao za kredit . Službenica mu je rekla da mora donijeti potreb ne dokumente iz firme gdje radi, a bio je z aposlen tada u splitskom Konstruktoru , pa je morao donijeti podatke o zaposlenju i prosjeku plaće, kada je sve to pribavio donio je u banku pa m u je službenica rekla da će ona to sve pregledati i obraditi i pozvati ga da potpiše ugovor o kreditu . Nakon malo vremena iz ban k e je dobio poziv da dođe potpisati ugovor o kreditu. Dočekao ga je već sastavljen ugo vor i on ga je samo potpisao . Nitko m u nije spominjao ni tada ni ranije promjenjivu kamatu. Ugovor je već bio napisan i nije mogao ništa mijenjati niti o sadržaju pregovarati , ugovor je letimično pročitao. Nakon nekog vremena da je primijetio da su kamate narasle i to je primijetio tako što su rate kredita porasle. Upitan je li 2008. znao što znači promjenljiva kamatna stopa naveo je da bi znao što to znači da mu je netko u banci isto spomenuo, ali da nije. Prije zaključenja ugovora da mu nije ništa objašnjeno u vezi njegovih odredbi. Kredit da mu je trebao za kupnju zemljišta, ali da je bio nenamjenski kredit. U to vrijeme da nije imao otvoren obrt niti udio u trgovačkom društvu i da je kredit uzeo osobno i u osobne svrhe.

12.3. Iskaz tužitelja logičan je i uvjerljiv. Neupitno je da kao laik po pitanju financijskih i bankarskih poslova ne zna i ne mora znati značenje pojedinih bankarskih izraza i odredbi, a iz njegova iskaza proizlazi da mu ništa u vezi samog ugovora nije objašnjeno, te da se radilo o standardnom, unaprijed formuliranom tipu ugovora.

13. Nadalje, treba istaknuti da je odredbom članka 4.ZOO propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

13.1. U presudi Suda Europske unije broj C-26/13 od 30.4.2014. navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

13.2. Prema odredbi čl.322.st.1.ZOO-a proizlazi da je Ugovor koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke. U konkretnom slučaju to znači da su u ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze.

13.3. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ovisna je isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti, pa ta odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

14. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva – načela savjesnosti i poštenja te je banka, kao savjesni gospodarstvenik trebala odrediti elemente za koji se veže promjena kamatne stope i način primjene.

15. Radi utvrđenja iznosa preplaćenih po naprijed navedenim osnovana, provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskom vještaku za računovodstvo i financije Anisiji Bešlić.

15.1. Vještvo je izrađeno stručno i detaljno, a konkretnih prigovora na vještvo stranke nisu imale, s tim da punomoćnik tuženika ne prigovara matematičkom izračunu u vještačenja već osporava osnovanost potraživanja.

16. Utvrđenja da je određena odredba iz potrošačkih ugovora nepoštena idu u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja takvih ugovora, odnosno smatra se da nepoštena odredba iz potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju o vezivanju obveze korisnika kredita za kunsku protuvrijednost CHFprema tečaju tuženika na dan dospjelosti svakog anuiteta kredita posebno) nikad nije bila ugovorena. Sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe bilo kao glavnog ili prethodnog pitanja mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo, a što znači u vrijeme sklapanja Ugovora. Proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju (članak 323. stavak 1. ZOO-a), a time i obvezno pravno ovlaštenje na realizaciju tog prava putem suda, što znači da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena (spojeni predmeti Suda Europske unije C-154/2015., C-307/2015 i C-308/2015 u kojima su utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13/ EEZ).

16.1. Stoga je za navesti i da tužitelj osnovano potražuje zakonske zatezne kamate od uplate svakog pojedinog više plaćenog iznosa do isplate. Naime, tuženik je nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zakonske zatezne kamate od dana stjecanja pa do dana plaćanja. Ovo stoga što je tuženik profesionalac i u obveznom odnosu dužan je ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle, treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nepoštena.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika i popisu troška tužitelja.

17.1. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku- odvjetniku i to: za sastav tužbe, sastav podnesaka od 07.05.2021., 18.05.2022. i 28.04.2025. po 50 bodova, za zastupanje na ročištima od 12.01.2022., 06.07.2022., 08.05.2023., 25.07.2023., 29.04.2025. i 10.06.2025. sve po 50 bodova, ukupno 500,00 Eura, uvećano za 25 % na ime PDV-a u iznosu od 125,00 eura, te troškove vještačenja uz iznosu od 265,45 eura, kao i trošak žalbe od 53,08 eura, što ukupno iznosi 942,53 eura.

U Splitu, 15. srpnja 2025. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika