REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: FP, zbog prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Ivanić-Grad, broj: 511-19-43/05-5-86-1/21 od 13.09.2021.g., a izmijenjenim dana 10.07.2025.g., nakon provedenog žurnog prekršajnog postupka kod ovog Suda dana 15.07.2025.g., bez nazočnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja i okrivljenika, temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. u vezi čl.3.st.1. i st.2. (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

I/

Okrivljenik FP, nema nadimak, od oca Ivana i majke F rođene djevojački R, rođen u [adresa], s adresom stanovanja u [adresa], rođen dana **.**.1963. godine, državljanin Republike Hrvatske, bračno stanje: udovac, djeca: troje, OIB: [osobni identifikacijski broj], prima socijalnu pomoć u iznosu od 130,00 eura, pismen, SSS ekonomska, nije odlikovan, slabog imovnog stanja, prekršajno nekažnjavan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, te se protiv njega ne vodi kazneni postupak,

k r i v j e

što je dana 13.09.2021.g. oko 09,00 sati na odmorištu Autoceste A3, „KRIŽ JUG“, u alkoholiziranom stanju prišavši RP, potpredsjedniku Vlade Republike Hrvatske za socijalna pitanja te ljudska i manjinska prava, koji je ujedno pripadnik srpske narodnosti, a koji se na Odmorištu zaustavio na službenom putovanju zajedno s policijskim službenikom zaduženim za osiguranje, te mu u nazočnosti spomenutog policijskog službenika u nekoliko uzastopnih navrata glasno uzviknuo: „Za dom spremni!“,

čime je počinio prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22), kažnjiv po označenom članku istog Zakona, a koji je najblaži za okrivljenika (primjena čl.3. Prekršajnog zakona),

pa mu se temeljem navedenog propisa,

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 59,73 (šezdeset) EURA.

II/

Temeljem čl.40.st.1. Prekršajnog zakona vrijeme zadržavanja okrivljenika od uhićenja dana 13.09.2021.g. u 10,40 sati do dovođenja kod ovog Suda radi procesuiranja dana 13.09.2021.g. u 17,10 sati, računa se kao jedan dan zatvora, odnosno kao 39,82 eura novčane kazne, tako da okrivljenik ima platiti novčanu kaznu u iznosu od 19,91 eura.

III/

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

IV/

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 (petnaest) eura, u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Ivanić Grad, pod navedenim brojem, dana 13.09.2021.g., kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovanog okrivljenika, zbog prekršaja iz čl.5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kao i zbog prekršaja iz čl.25.st.1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

2.

Presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, broj 25. Pp-1304/2021 od 01.04.2022.g. okrivljenik je, nakon što je sudac prekvalificirao po ovlaštenom tužitelju terećeni prekršaj iz čl.5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira na prekršaj iz čl.13. istog Zakona, oglašen krivim za počinjeni prekršaj kažnjiv po čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 450,00 kuna što je protuvrijednost od 125,00 DEM, izraženo u EUR-ima i obvezan na plaćanje paušalnog troška prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 kuna.

Istom presudom okrivljenik je oslobođen od optužbe da je počinio prekršaj iz čl.25.st.1. Zakona o suzbijanju od diskriminacije, kažnjiv po označenom članku istog Zakona.

3.

Rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Ppž-4882/2022 od 21.03.2025.g. ukinuta je prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i predmet je u tom dijelu dostavljen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Ppž-4882/2022 od 21.03.2025.g. odbijena je žalba tužitelja MUP, PUZ, PP Ivanić-Grad i potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaj iz čl.25.st.1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

II/

1.

U ponovnom prekršajnom postupku predstavnik ovlaštenog tužitelja istaknuo je kako mijenja Optužni prijedlog na način da se okrivljeniku stavlja na teret čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a ne čl.5. istog Zakona kako je to bilo u prvotnom optužnom prijedlogu.

2.

U ponovnom prekršajnom postupku okrivljenik je izjavio da nije kriv za prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji mu se stavlja na teret izmijenjenim Optužnim prijedlogom.

Iskazao je kako u cijelosti ostaje kod svoje obrane koju je iznio u prethodnom prekršajnom postupku i nema što za dodati. Još jednom ističe da nije vikao, galamio niti glasno uzvikivao.

3.

Predstavnik ovlaštenog tužitelja iskazao je kako je iz prethodno provedenog dokaznog postupka dokazano da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti u činjeničnom opisu, a kojim je ostvario obilježje remećenja javnog reda i mira iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

4.

U ponovnom prekršajnom postupku predstavnik ovlaštenog tužitelja i okrivljenik suglasno su iskazali kako u ponovno provedenom postupke ne treba ponovno izvoditi već ranije izvedene dokaze. Suglasni su da se svi izvedeni dokazi provedu na način da se čitaju zapisnici sastavljeni na ročištima tijekom prethodno provedenog postupka.

5.

U ponovnom prekršajnom postupku pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka Darka Matković, MP i ĆP, sastavljen dana 17.09.2021.g.

Pročitan je i zapisnik sastavljen dana 05.10.2021.g. o pregledu snimke nadzornih kamera postavljenih na ugostiteljskom objektu na odmorištu autoceste A3 (Križ-jug).

Pročitan je i zapisnik o ispitivanju svjedoka RP sastavljen dana 03.02.2022.g.

6.

U ponovnom prekršajnom postupku sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijest počinitelju prekršaja IP ser. broj [serijski broj], Izvješće o uhićenju IP podneseno od PP Ivanić-Grad dana 13.09.2021.g., službena zabilješka o dojavi broj 58021/21 Policijskoj postaji Ivanić-Grad dana 13.09.2021.g. u 09,25 sati, Izvješće policijskog službenika EP sastavljeno dana 13.09.2021.g. u službenim prostorijama PP Ivanić-Grad, Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola ser. broj [serijski broj], medicinska dokumentacija ZZHM ZŽ Ispostava Ivanić-Grad ser. broj [serijski broj] za IP od 13.09.2021.g., Izvješće policijskog službenika Darka Matković o predmetnom događaju od 13.09.2021.g., uvid u Prekršajnu evidenciju i registar neplaćenih kazni za IP od 13.09.2021.g.

III/

1.

Nakon ponovno provedenog žurnog postupka, povodom obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, postupajući na način opisan u točki I/ u izreci ove presude, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio obranu okrivljenika kojom poriče počinjenje prekršaja koji su mu stavljeni na teret i osporava svoju prekršajnu odgovornost, ali njegovu obranu nije prihvatio jer smatra da su svi pokušaji obrane pretenciozni i da je okrivljenik svojom obranom neosnovano nastojao uvjeriti Sud kako nije počinio prekršaj za kojeg se tereti, a također da je okrivljenik o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Optužnog prijedloga svoju obranu iznosio jasno, razumljivo i životno, ali tendenciozno i neuvjerljivo, s jedinim ciljem kako bi kod suca stvorio dojam da svojim ponašanjem nije postupio suprotno zakonskim odredbama te da unatoč svog nepristojnog ponašanja na javnom mjestu, opisanog u točki I/ izreke ove presude, nije remetio javni red i mir, dok je sudac temeljem izvedenih dokaza sa sigurnošću utvrdio i zaključio da je okrivljenik počinio upravo taj prekršaj.

Sudac je zaključio da je okrivljenik svoju cjelokupnu obranu u odnosu na terećeni prekršaj, a počinjenje kojeg on ne priznaje, iznio na način da je prešućivao i prikrivao svoje protupravno postupanje, u cilju vlastite koristi, a s namjerom da bi opravdao svoj postupak te kako bi se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i izbjegao kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

3.

Sudac je cijenio iskaz svjedoka Darka Matković, policijskog službenika koji je predmetni događaj prijavio, te je njegov iskaz prihvatio i poklonio mu vjeru, jer smatra da je svjedok iskazivao jasno, vrlo životno i neposredno uvjerljivo, te je zaključio da je svjedok, unatoč činjenice što je kao sudionik događaja kojega je i prijavio na izvjestan način zainteresiran za ishod ovog postupka, sve okolnosne činjenice i svoja opažanja iznosio objektivno i nepristrano, zbog čega nije bilo razloga da sudac posumnja u istinitost njegovog iskaza.

4.

Sudac je cijenio i iskaz svjedoka MP, te ga je u potpunosti prihvatio, jer je zaključio da je njegov iskaz jasan i životan, a svjedok je iznosio činjenice razumljivo, vrlo detaljno i neposredno uvjerljivo, pa sudac nije imao razloga posumnjati u istinitost njegovih tvrdnji, jer je pritom stekao uvjerenje kako ovaj svjedok zapravo nije pristrano zainteresiran za ishod ovog postupka.

5.

Sudac je prihvatio iskaze svjedoka Matković i MP u odnosu na činjenične okolnosti jer su svjedoci suglasno potvrđivali iste okolnosti, iskazivali su na temelju osobnog saznanja i neposrednog opažanja i doživljaja, vrlo razložno i okolnosno, sudac u njihovim iskazima nije našao kontradiktornosti ili nelogičnosti, a njihovi iskazi bili su u bitnom dijelu potvrđeni i sukladnim iskazima drugih ispitanih svjedoka.

Nakon što su imenovani svjedoci, policijski službenici, komentirali obranu okrivljenika i nakon što im je okrivljenik komentarima uzvratio, sudac je učvrstio svoje uvjerenje o nepristranosti, objektivnosti i uvjerljivosti iskazivanja obojice ispitanih svjedoka.

Sudac je mišljenja kako stvarna izrazita podudarnost i skladnost između iskaza imenovanih svjedoka, zapravo potvrđuje njihovu uvjerljivost, vjerodostojnost i životnost, te da se upravo na temelju njihovih iskaza sa sigurnošću može zaključiti kako je okrivljenik počinio prekršaj remećenja javnog reda i mira.

Sudac je uzeo u obzir i pokušaj okrivljenika iznijet tijekom obrane da se svjedoku Darku Matković ospori vjerodostojnost iz razloga što navodno istog svjedoka poznaje od ranije te ima s njim neke osobne nesporazume zbog njegovih neprimjerenih komentara, ali taj pokušaj sudac nije prihvatio jer je zaključio kako se radi o smišljenom i svrsishodnom nastojanju okrivljenika da skrene pozornost sa svog nepristojnog ponašanja na sporedne i zapravo nebitne okolnosti, a sudac je stekao upravo suprotno uvjerenje, to jest, da je isti svjedok o predmetnom događaju iskazivao vjerodostojno, nepristrano, vrlo uvjerljivo i životno te na osnovi neposrednih saznanja.

6.

Sudac je cijenio iskaz svjedoka ĆP te je zaključio kako isti svjedok nije neposredni očevidac(slušač) predmetnog događaja, odnosno da svjedok ima samo djelomičnih zapažanja o ponašanju okrivljenika tom prilikom, ali zapravo nema bitnih i odlučnih saznanja o prekršaju koji se stavlja na teret okrivljeniku, pa nije mogao iskazati ništa odlučno o postupanju okrivljenika kritične zgode i njegovom ne/činjenju prekršaja za koje je optužen.

Zbog navedenog, sudac nakon izvođenja ovog dokaza nije mogao utvrditi nikakve dodatne bitne okolnosti o činjenicama navedenim u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Optužnom prijedlogu, ali je ipak saznao popratne okolnosti i podatke o stanju i ponašanju okrivljenika prilikom predmetnog događaja.

Međutim, sudac smatra kako se iskaz ovog svjedoka na razuman način može povezati u logičnu, okolnosnu i činjeničnu cjelinu s iskazima ispitanih svjedoka Matković, MP i RP te da ih na jedan životan način potkrepljuje i potvrđuje.

7.

Sudac je cijenio iskaz ispitanog svjedoka RP, u ovom postupku s pretpostavljenim statusom oštećenika, osobito u dijelu gdje iznosi kako je predmetne zgode okrivljenik u jednom trenutku počeo uzvikivati za dom spremni, pa se malo udaljio, a zatim opet vratio i nastavio sa istim ponašanjem.

Sudac je iskaz ovog svjedoka u cijelosti prihvatio jer je zaključio da je svoj iskaz iznosio jasno, detaljno, neposredno uvjerljivo, razumljivo i životno, te da je o predmetnom događaju, unatoč činjenice da je kao sudionik istog događaja u nekoj mjeri osobno zainteresiran za ishod ovog postupka, činjenice i svoja opažanja tog događaja iznosio objektivno i nepristrano.

Sudac je prihvatio iskaz ovog svjedoka jer je on iskazivao na temelju osobnog saznanja te neposrednog opažanja i doživljaja, vrlo razložno i okolnosno, sudac u njegovom iskazu nije našao kontradiktornosti ili nelogičnosti, a njegov iskaz bio je u bitnom dijelu potvrđen i sukladnim iskazima drugih ispitanih svjedoka.

8.

Nakon usporedbe iznesenih iskaza svih ispitanih svjedoka, sudac je zaključio kako su njihovi iskazi u cijelosti podudarni te se međusobno slažu u odnosu na odlučnu okolnost, odnosno činjenicu da se okrivljenik svojim vikanjem predmetne zgode ponašao nepristojno, a suprotno obrambenim navodima okrivljenika.

Osim toga, sudac je zaključio kako se iskazi svih ispitanih svjedoka i u svim drugim bitnim okolnostima uzajamno činjenično nadopunjuju, logično potkrepljuju i cjelovito upotpunjavaju.

Sudac je mišljenja kako već sami iskazi svih ispitanih svjedoka, a pritom i načini njihovog iznošenja iskaza, u velikoj mjeri obesnažuju uvjerljivost obrane okrivljenika, dovode u sumnju istinitost njegovih obrambenih navoda te učvršćuju uvjerenje suca o krivnji okrivljenika za počinjeni prekršaj remećenja javnog reda i mira.

9.

Nakon izvođenja dokaza suočavanjem okrivljenika i svjedoka Darka Matković, sudac je utvrdio kako je okrivljenik u cijelosti ostao kod svoje već iznesene obrane, a svjedok kod svojeg već iznesenog iskaza, te da su obojica iznosili u podjednakoj mjeri kratko, jasno i razumljivo, bez nekih novih činjenica ili okolnosti.

Sudac je primijetio da je okrivljenik prilikom suočenja tek povremeno pogledavao u smjeru svjedoka, dok je pretežno gledao u suca i po sudnici, a pritom je izražavao emocionalnu napetost i nervozu, dok je svjedok tijekom suočenja gledao u oči okrivljenika, ali i u suca i po sudnici, a pri tom je djelovao staloženo te je iskaz iznosio smireno, čvrsto, uvjerljivo i sigurno.

Okrivljenik je prilikom suočenja po mišljenju suca bio neuvjerljiv, pa se stoga učvrstio u zaključku kako postoji razumna vjerojatnost, da je okrivljenik vođen osobnim interesom zatajio, prešutio i prikrio težinu svog protupravnog postupanja predmetne zgode.

Temeljem ovog izvedenog dokaza sudac nije utvrdio nikakve nove bitne činjenice ili okolnosti, ali je nakon izvođenja tog dokaza učvrstio svoje mišljenje, s jedne strane, o neuvjerljivosti obrane okrivljenika, a s druge strane, o uvjerljivosti, objektivnosti i nepristranosti iskazivanja ispitanog svjedoka, a također i svoje uvjerenje da je predmetne zgode okrivljenik postupio suprotno zakonskim odredbama jer je na javnom mjestu vikao i nepristojno se ponašao, pa je na taj način remetio javni red i mir, te da je počinio prekršaj na način opisan u točki I/ u izreci ove presude.

10.

Sudac je uvidom u snimke nadzornih kamera postavljenih na ugostiteljskom objektu na Odmorištu „KRIŽ JUG“ na Autocesti A3, utvrdio kako na snimkama nema snimljenog zvuka. Nadalje, sudac je utvrdio da se samo na jednoj snimci vidi terasa i policijski službenici u civilu koji se kreću i sjede, a vidljiv je u jednom trenutku i okrivljenik kako hoda preko terase ugostiteljskog objekta noseći u ruci vrećicu te se kreće u smjeru policajaca – ispitanih svjedoka, a nakon dizanja i udaljavanja policajaca stoji na terasi te zatim odlazi s iste. Osim toga, sudac je utvrdio da se na snimkama ne vidi oštećenik, niti njegov kontakt sa okrivljenikom.

11.

Sudac je uvidom u ostale izvedene materijalne dokaze utvrdio da su u označenoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti povodom kojih je podnesen Optužni prijedlog i pokrenut prekršajni postupak protiv okrivljenog počinitelja prekršaja.

12.

Sudac je uvidom u Prekršajnu evidenciju i registar neplaćenih kazni (list 9 spisa) za osobu FP izvršenim dana 13.09.2021.g., utvrdio da pretraga nije našla nijedan rezultat, odnosno da okrivljenik do tada nije bio prekršajno osuđivan.

13.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

IV/

1.

Tijekom prekršajnog postupka i glavne rasprave, sudac je utvrdio da je ovlašteni tužitelj Optužnim prijedlogom stavio na teret okrivljeniku prekršajno djelo koje je počinio dana 13.09.2021.g.

2.

Sudac je utvrdio da je u inkriminirano vrijeme bio na snazi Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94) koji je stupio na snagu dana 19.04.1994.g. [Zakon o dopunama Zakona o izmjenama i dopunama zakona kojima su određene novčane kazne za privredne prijestupe i prekršaje (čl.2. u vezi čl.141a.st.10.)], a koji je u čl.13. propisivao da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana, tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.

Dana 01.01.2023.g. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 114/22) koji je u čl.10. određivao da se u članku 13. riječi: »u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM« zamjenjuju riječima: »u iznosu od 20,00 do 100,00 eura«.

Dana 11.05.2023.g. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 47/23) koji u čl.6. određuje da se u članku 13. riječi: »u iznosu od 20,00 do 100,00 eura« zamjenjuju riječima: »u iznosu od 300,00 do 2000,00 eura«.

3.

Prekršajni zakon u čl.3. propisuje, uz ostalo, da se prema počinitelju primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja, a ako se u tim slučajevima izmijeni naziv ili opis prekršaja ili izmijeni naziv propisa, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg prekršaja iz novog propisa pa ako utvrdi da postoji, primijenit će propis koji je blaži za počinitelja, dok nema prekršaja ako pravni kontinuitet ne postoji.

4.

Sudac je utvrdio i da je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u dva navrata izmijenjen (NN br. 114/22 i NN br. 47/23), prije donošenja pravomoćne odluke o počinjenom prekršaju, te da je tako izmijenjeni Zakon nakon prve izmjene blaži za okrivljenika jer propisuje manji iznos novčane kazne za počinjeni prekršaj, dok je izmijenjeni Zakon nakon druge izmjene stroži za okrivljenika jer propisuje viši iznos novčane kazne za isti prekršaj.

5.

Temeljem utvrđenih relevantnih okolnosti sudac je zaključio da je terećeni prekršaj počinjen prije stupanja na snagu prvog Zakona o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 114/22), odnosno u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je bio stroži za okrivljenika jer je propisivao viši iznos novčane kazne za opisani prekršaj.

6.

Stoga je sudac prema okrivljeniku kao počinitelju terećenog prekršaj, a sukladno zakonskim odredbama, primijenio Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22) kao najblaži propis (primjena čl.3. Prekršajnog zakona).

V/

1.

Nakon ponovno provedenog žurnog postupka, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s obranom okrivljenika, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio da je okrivljenik predmetne zgode ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja remećenja javnog reda i mira, na način opisan u točki I/ u izreci ove presude, budući se vikanjem i ukupnim svojim postupanjem predmetne zgode na javnom mjestu, ponašao na nepristojan način, pa je time remetio javni red i mir.

2.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22), koji je stupio na snagu nakon počinjenja prekršaja i najblaži je za okrivljenika (primjena čl.3. Prekršajnog zakona), u čl.13. propisivao je da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 20,00 do 100,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana, tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.

3.

Sudac je nakon ponovno provedenog prekršajnog postupka, a nakon ponovnog izvođenja svih navedenih osobnih i materijalnih dokaza, cijeneći sve izvedene dokaze s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode svojim postupanjem, odnosno vikanjem, galamom i nepristojnim ponašanjem, ostvario biće prekršaja opisano u navedenom propisu i tako počinio prekršaj za koji se optužuje.

4.

Sudac je s uvjerenjem zaključio kako sve okolnosti koje je okrivljenik iznosio u svojoj obrani tijekom postupka kao razloge poricanja počinjenja prekršaja remećenjem javnog reda i mira, ne mogu istog osloboditi od krivnje za taj prekršaj, već su samo pokušaji okrivljenika da se zaštiti od prekršajne odgovornosti, oslobodi od krivnje i izbjegne odnosno umanji kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

S jedne strane, sucu je osobito bilo neuvjerljivo ustrajno, smišljeno i tendenciozno naglašavanje okrivljenika kako je predmetne zgode normalnim tonom glasa rekao „Za dom spremni“ policajcu-zaštitaru/vozaču i nije to uzvikivao i glasno govorio, te da nije zamijetio oštećenika niti mu je prišao i da nije njemu govorio navedeni uzvik.

S druge strane, sucu je bilo vrlo uvjerljivo iskazivanje ispitanih svjedoka, policijskih službenika, kako je predmetne zgode okrivljenik nekoliko puta povikao, uzviknuo „za dom spremni“, kao i iskazivanje svjedoka oštećenika da mu je okrivljenik tom prilikom pristupio i počeo uzvikivati „za dom spremni“, da je nastavljao s tim ponašanjem te da je u tome pokazivao upornost.

5.

Sudac je mišljenja kako je okrivljenik tijekom cijelog prekršajnog postupka, u cilju oslobađanja od prekršajne odgovornosti i kažnjavanja, ustrajno pokušavao izbjeći, zaobići i prikriti temeljnu činjenicu remećenja javnog reda i mira, odnosno da se vikanjem na javnom mjestu, kao i svojim ukupnim postupanjem predmetne zgode, prema opće prihvaćenim i uobičajenim pravilima međuljudskih odnosa, ponašao na nepristojan način te da je time svakako remetio javni red i mir.

6.

Sudac je uvjeren kako sve utvrđene nesukladnosti i proturječnosti između obrane okrivljenika i činjenica navedenih u Optužnom prijedlogu koji je u kasnijem postupku izmijenjen, kao i između njegove obrane i iskaza ispitanih svjedoka, nemaju odlučnog značenja za sigurno utvrđenje počinjenja prekršaja remećenja javnog reda i mira od strane okrivljenika te da zapravo nemaju nikakvog bitnog utjecaja na odluku o vrsti i mjeri kazne koja mu je izrečena, odnosno kako je stvarno izvjesno da su one zapravo samo posljedica pokušaja okrivljenika da prikrije svoje kažnjivo postupanje i izbjegne ili umanji vlastitu odgovornost i kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

7.

Sudac je tijekom postupka nesporno utvrdio da se predmetni događaj odvijao na javnom mjestu jer se dogodio na prostoru otvorene terase ispred ugostiteljskog objekta na Odmorištu „Križ-jug“ na Autocesti A3, koji je po svojoj funkciji namijenjen javnosti, a koji je pristupačan zapravo neograničenom skupu osoba, praktički u bilo koje vrijeme, a pritom je dostupan gledanju i slušanju građana iz ugostiteljskog objekta, kao i drugih površina odmorišta, dakle na mjestu koje je bilo dostupno vidiku i sluhu publike, odnosno izloženo pogledu i čujnosti javnosti.

Stoga je sudac zaključio kako je u predmetnom slučaju okrivljenik svoje radnje izvršio na realnom, neograničeno otvorenom javnom mjestu, na kojem se prisutnost javnosti razumijeva samo po sebi i nije ju potrebno posebno obrazlagati.

8.

Sudac smatra da je vikanje protupravno ponašanje koje se odnosi na takvo glasno izgovaranje riječi kojima se remeti mir građana, odnosno gdje se galamom počinitelja remeti mir i spokoj ostalih prisutnih građana, te da se radi o poduzimanju takvog ponašanja koje se može ocijeniti kao nepristojno.

Sudac je uvjeren kako je u dokaznom postupku nesporno utvrđeno da je okrivljenik predmetne zgode na javnom mjestu vikao jer su ispitani svjedoci Matković, MP i RP u svojim iskazima sukladno, jasno i uvjerljivo potvrdili da je okrivljenik nekoliko puta povikao ili uzviknuo riječi „za dom spremni“, odnosno da ih je uzvikivao i nastavio s istim ponašanjem, a koji postupci su nesumnjivo remetili mir nazočnih građana.

9.

Slijedom navedenog sudac je zaključio da se okrivljenikovo ponašanje predmetne zgode sa sigurnošću može ocijeniti kao nepristojno, pa je stoga uvjeren kako je u dokaznom postupku nesporno utvrđeno da se okrivljenik predmetne zgode na javnom mjestu ponašao na nepristojan način, odnosno na način koji je prelazio granicu pristojnosti među ljudima.

10.

Sudac je mišljenja kako okrivljenik ne može otkloniti svoju odgovornosti, niti se može osloboditi od krivnje za prekršaj remećenja javnog reda i mira koji mu je stavljen na teret, a opisan je u Optužnom prijedlogu, jednostavnim, ustrajnim, neuvjerljivim i neosnovanim isticanjem da nije kriv i da nije počinio taj prekršaj.

Sudac je s uvjerenjem zaključio kako je okrivljenik svojom obranom i poricanjem počinjenja prekršaja, pokušao zapravo na bilo koji način zatajiti i prikriti svoje nepristojno ponašanje kojim je predmetne zgode remetio javni red i mir.

Sudac je utvrdio i zaključio da je okrivljenik svojim cjelokupnim poduzetim postupanjima predmetne zgode, na javnom mjestu, remetio javni red i mir, time što je vikao i ponašao se nepristojno.

Sudac smatra da okolnosti koje je okrivljenik iznio u svojoj obrani kao razloge poricanja počinjenja prekršaja, ne mogu istog osloboditi od krivnje, već su samo pokušaji okrivljenika da opravda svoje protupravne postupke i da se zaštiti od prekršajne odgovornosti, oslobodi od krivnje i izbjegne odnosno umanji kažnjavanje za počinjeni prekršaj, kojeg on ne priznaje, a koji mu je stavljen na teret.

11.

Stoga je sudac nakon provedenog postupka donio odluku o terećenom i počinjenom prekršaju remećenja javnog reda i mira kao u točki I/ u izreci ove presude i okrivljenika proglasio krivim, te ga kaznio novčanom kaznom u visini koja je unutar Zakonom propisanog raspona iznosa kazne za počinjeni prekršaj, a za koju sudac smatra da je primjerena i opravdana te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenika.

12.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Sudac je kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika našao činjenicu da do inkriminiranog događaja nije prekršajno osuđivan te da prekršajem kojeg je predmetne zgode počinio nije izazvao neposredne štetne posljedice, dok naročito otegotnih okolnosti nije našao na strani okrivljenika.

13.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

14.

Sudac je odlučio da okrivljeniku za počinjeni prekršaj remećenja javnog reda i mira ne izreče kaznu zatvora kao strožu vrstu, već samo novčanu kaznu, jer je temeljem stupnja krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja okrivljenika, zaključio da će se ta svrha postići i blažom vrstom kazne.

Prilikom donošenja ove odluke sudac je uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika.

15.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 15. srpnja 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].