Poslovni broj: Us I-897/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Željku Šćepanoviću, odvjetniku u Hvaru, Ulica dr. Mate Miličića 6, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 9. srpnja 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 15. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, KLASA: UP/I-362-02/24-02/1013, URBROJ: 443-02-03-12-02-25-09 od 17. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 18. travnja 2025. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, KLASA: UP/I-362-02/24-02/1013, URBROJ: 443-02-03-12-02-25-09 od 17. ožujka 2025., te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 7. srpnja 2025., tužitelj u bitnom najprije u cijelosti reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako osporeno rješenje pobija zbog pogrešne primjene pravila o postupku, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Prije svega ističe da poslovni broj osporavanog rješenja Klasa: UP/I-362-02/24-02/1013, ne odgovara poslovnom broju osnovnog spisa Klasa: UP/I-362-02/18-02/01451 u kojem je doneseno osnovno rješenje Klasa: UP/I-362-02/18-02/01451. Pored toga, tužitelj smatra da je udovoljio svim zahtjevima iz osnovnog rješenja Klasa: UP/I-362-02/18- 02/01451 od 26. studenog 2018., također je udovoljio plaćanju prethodno izrečenih novčanih kazni te je očekivao obustavu postupka u ovoj upravno pravnoj stvari. Nejasno je zašto se donosi novo rješenje o novčanoj kazni nakon skoro dvije godine od posljednjeg rješenja o novčanoj kazni te koja je svrha istoga u smislu zakonskih propisa. Tužitelj nije bio prisutan niti obaviješten o posljednjem očevidu. Tužitelju nije poznat sadržaj utvrđenih činjenica u odnosu na posljednji kontrolni pregled. Stanje na terenu odgovara uvjetima iz ranijih kontrolnih pregleda te danih uputa. Objekt iz izreke pobijanog rješenja od 26. studenog 2018. opisan kao poslovna građevina (hala za boravak brodova) maksimalnih dimenzija 30 x 18 m visine do 5 m izgrađena na betonskim zidovima ograde visine 1,20 m ili na zidovima od betonskih blokova visine 2,5 m, na koje su montirani (fiksni) čelični stupovi i rešetkasti nosači krovišta sa postavljenim pokrovom od Al valovitim izolacijskih ploča od zida do krovišta od zida do kroviša postavljene su Al valovite izolacijske ploče na sjevernom zapadnom i istočnom dijelu, dio na južnom dijelu je zatvoren kopilit prozorima na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], više ne postoji na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Proizlazi da se šesta novčana kazna izriče isključivo iz razloga što je ista predviđena rješenjem od 26. studenog 2018. Naime, ukoliko nema više osnove za postupanje te iniciranje postupka prisilnog izvršenja putem treće osobe, toč. 9. izreke pobijanog rješenja to onda nema više niti zakonske osnove za izricanje sporne novčane kazne kao prisile na izvršenje osnovnog rješenja, sve u smislu čl. 142. ZUP-a, a u svezi sa čl. 31. Zakona o građevinskoj inspekciji. Ističe se i prigovor zastare u smislu odredbe čl. 135. st. 3 ZUP-a, sve u svezi sa odredbom čl. 142. ZUP-a. Naime, šesta novčana kazna izriče se nakon više od pet godina od izvršnosti rješenja Klasa: UP/I-362-02/18-02/01451, Urbroj: 531-07-1-2-1-18-04, od 26. studenog 2018., a koje je postalo izvršno dana 29. ožujka 2019. Odredba čl. 4. st. 1. Zakona o gradnji (NN br. 153/13) odnosi se na građevine i radove na građevinama te se iste dijele u tri kategorije. Stoga je prethodno pitanje u ovom postupku postojanje građevine iz izreke pobijanog rješenja opisane kao poslovne građevine (hale za boravak brodova) maksimalnih dimenzija 30 x 18 m visine do 5 m izgrađene na betonskim zidovima ograde visine 1,20 m ili na zidovima od betonskih blokova visine 2,5 m, na koje su montirani (fiksni) čelični stupovi i rešetkasti nosači krovišta sa postavljenim pokrovom od Al valovitim izolacijskih ploča od zida do krovišta od zida do kroviša postavljene su Al valovite izolacijske ploče na sjevernom zapadnom i istočnom dijelu, dio na južnom dijelu je zatvoren kopilit prozorima na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Zakon o gradnji u čl. 3. definira građevinu kao građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem. Postojanje građevine u smislu Zakona o gradnji te izreke rješenja od 26. studenog 2018. prethodno je pitanje izricanju novčane kazne. Već i protek vremena od više od dvije godine od posljednje novčane kazne samo po sebi nameće pitanje osnovanosti ovog postupka. Sukladno stanju na terenu ispunjene su sve pretpostavke za obustavom postupka u smislu odredbe čl. 146. ZUP-a. Tužitelj ustraje na građevinskom vještačenju te očevidu, kao i na prijedlogu odgodnog učinka tužbe u smislu čl. 42. ZUS-a. Naime, još je očevidom od 16. ožujka 2022. utvrđeno da je tužitelj postupio u većem dijelu izreke rješenja tuženika od 26. studenog 2018. Evidentno je i osnovano pitanje nastanka nenadoknadive štete za tužitelja u slučaju ustrajanja na pobijanom rješenju te šestoj novčanoj kazni. Slijedom izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika, te pored toga predlaže da sud na temelju odredbe čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima donese rješenje o odgodnom učinku tužbe.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 9. srpnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio zamjenik opunomoćenika tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da se u ovom sporu u svojstvu stranaka saslušaju tužitelj i zakonski zastupnik tuženika, da se u svojstvu svjedoka sasluša građevinski inspektor Dario Kuzmić, da se obavi očevid na licu mjesta, te da se provede vještačenje po vještaku građevinske struke, to na okolnosti koje su precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu i spisu upravnog spora, imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim se izvršava izvršno rješenje o uklanjanju izricanjem šeste novčane kazne.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, KLASA: UP/I-362-02/24-02/1013, URBROJ: 443-02-03-12-02-25-09 od 17. ožujka 2025. točkom 1. utvrđuje se kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/18-02/1451, URBROJ: 531-07-1-2-1-18-04 od 26. studenog 2018., kojim je investitoru ZN, ovdje tužitelju, naređeno da u roku od 120 dana ukloni poslovnu građevinu (halu za popravak brodova), maksimalnih dimenzija 30,00 x 18,00 m, visine do 5,00 m, izgrađenu na betonskim zidovima ogradne visine 1,20 m ili zidovima od betonskih blokova visine 2,50 m, na koje su montirani (fiksirani) čelični stupovi i rešetkasti nosači krovišta sa postavljenim pokrovom od AL valovitih izolacijskih ploča, od zida do krovišta postavljene su AL valovite aluminijske ploče na sjevernom, zapadnom i istočnom dijelu, dio na južnom dijelu je zatvoren kopilit prozorima na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], postalo izvršno dana 29. ožujka 2019., točkom 2. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362- 02/18-02/01451, URBROJ: 443-02-03-12-01-21-17 od 15. siječnja 2021., kojim se tužitelj prisiljava na uklanjanje predmetne poslovne građevine (hale za popravak brodova) na lokaciji Martinovik, anagrafske oznake Jerka Mišetića bb, na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] prvom novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 kuna je postalo izvršno dana 31. siječnja 2021., točkom 3. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I- 362-02/18-02/01451, URBROJ: 443-02-03-12-02-22-39 od 25. srpnja 2022., kojim se tužitelj prisiljava na uklanjanje predmetne poslovne građevine (hale za popravak brodova) na lokaciji Martinovik, anagrafske oznake Jerka Mišetića bb, na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] drugom novčanom kaznom u iznosu od 45.000,00 kuna je postalo izvršno dana 11. kolovoza 2022., točkom 4. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/18-02/01451, URBROJ: 443-02-03-12-02-22-51 od 17. studenog 2022., kojim se tužitelj prisiljava na uklanjanje predmetne poslovne građevine (hale za popravak brodova) na lokaciji Martinovik, anagrafske oznake Jerka Mišetića bb, na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] trećom novčanom kaznom u iznosu od 65.000,00 kuna je postalo izvršno dana 3. prosinca 2022., točkom 5. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/18-02/01451, URBROJ: 443-02-03-12-02-22-59 od 21. veljače 2023., kojim se tužitelj prisiljava na uklanjanje predmetne poslovne građevine (hale za popravak brodova) na lokaciji Martinovik, anagrafske oznake Jerka Mišetića bb, na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] četvrtom novčanom kaznom u iznosu od 85.000,00 kuna je postalo izvršno dana 10. ožujka 2023., točkom 6. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/18-02/01451, URBROJ: 443-02-03-12-02-22-64 od 8. svibnja 2023., kojim se tužitelj prisiljava na uklanjanje predmetne poslovne građevine (hale za popravak brodova) na lokaciji Martinovik, anagrafske oznake Jerka Mišetića bb, na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] petom novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 kuna je postalo izvršno dana 23. svibnja 2023., točkom 7. se utvrđuje kako tužitelj nije postupio sukladno rješenju o uklanjanju u roku od 2 mjeseca od izvršnosti rješenja kojim mu je izrečena peta novčana kazna, točkom 8. tužitelja se prisiljava na uklanjanje šestom novčanom kaznom u iznosu od 15.926,74 eura/120.000,00 kn, točkom 9. se precizira kako je tužitelj izrečenu kaznu dužan platiti u roku od 8 dana od dana zaprimanja ovog rješenja, točkom 10. tužitelj se upozorava da u slučaju ako ne ukloni predmetnu građevinu nakon izricanja ove kazne da će se izvršenje rješenja o uklanjanju provesti prisilno putem treće osobe na njegovu odgovornost i trošak, dok je točkom 11. tužitelj upozoren da će se izvršenje novčane obveze provesti sudskim putem ukoliko ne postupi sukladno točki 9. ovog rješenja, sve u bitnom iz razloga što je tuženik smatrao da su za donošenjem istog ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 31. st. 3. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj 153/13) te čl. 137. i 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21).

10.Među strankama ovog spora nije prijeporno da je rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/18-02/1451, URBROJ: 531-07-1-2-1-18-04 od 26. studenog 2018., kojim je tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 120 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni naprijed opisanu građevinu postalo izvršno 29. ožujka 2019., kao i da tužitelj protiv tog rješenja nije pokrenuo upravni spor, što pak znači da je citirano rješenje o uklanjanju ne samo izvršno, već da je isto i pravomoćno.

11.Potom, neprijeporno je i da je tuženik donio rješenja KLASA: UP/I-362-02/18- 02/01451, URBROJ: 443-02-03-12-01-21-17 od 15. siječnja 2021. kojim je tužitelju izrečena prva novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju koje je postalo izvršno 31. siječnja 2021., rješenje KLASA: UP/I-362-02/18-02/01451, URBROJ: 443-02-03-12-02-22-39 od 25. srpnja 2022., kojim je tužitelju izrečena druga novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju koje je postalo izvršno 11. kolovoza 2022., rješenje KLASA: UP/I-362-02/18-02/01451, URBROJ: 443-02-03-12-02-22-51 od 17. studenog 2022., kojim je tužitelju izrečena treća novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju koje postalo izvršno 3. prosinca 2022., rješenje KLASA: UP/I-362-02/18-02/01451, URBROJ: 443- 02-03-12-02-22-59 od 21. veljače 2023., kojim je tužitelju izrečena četvrta novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju koje postalo izvršno 10. ožujka 2023., te rješenje KLASA: UP/I-362-02/18-02/01451, URBROJ: 443-02-03-12- 02-22-64 od 8. svibnja 2023., kojim je tužitelju izrečena peta novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju koje postalo izvršno 23. svibnja 2023., s tim da tužitelj protiv rješenja kojim su mu izrečene prva, četvrta i peta novčana kazna nije pokretao upravne sporove, što pak znači da su i ta rješenja ne samo izvršna, već su ista i pravomoćna, dok je u odnosu na rješenja kojim su mu izrečena druga i treća novčana kazna pokrenuo upravne sporove, u kojima je ovaj sudom presudom poslovni broj: 5 UsI-1828/22-7 od 7. prosinca 2022. odbio tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja o drugoj novčanoj kazni, protiv koje presude je tužitelj izjavio žalbu, a koja je odbijena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž- 993/23-2 od 19. srpnja 2023., te presudom poslovni broj: 5 UsI-2870/22-10 od 9. listopada 2023. odbio tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja o trećoj novčanoj kazni, protiv koje tužitelj nije podnio žalbu, što znači da su i ova dva rješenje pravomoćna.

12.Nadalje, neprijeporno je i da je kontrolnim inspekcijskim pregledom obavljenim 5. prosinca 2024. od strane građevinskog inspektora utvrđeno da tužitelj nije postupio sukladno rješenju o uklanjanju s obzirom da nije uklonio predmetnu građevinu, o čemu je sastavljen zapisnik, te je fotografirana predmetna građevina, koje fotografije su priložene zapisniku i čine njegov sastavni dio, a koji zapisnik prileže spisu.

13.Međutim, među strankama se ukazuje prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje osporenog rješenja kojim se tužitelj prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem šeste novčane kazne, kao i jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, uslijed čega je sporna zakonitost akta tuženika u cijelosti.

14.Odredbom članka 31. stavak 1. i 3. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj 153/13) propisano je kako se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe, a prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem šest novčanih kazni.

Potom, odredbom članka 142. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja.

Stavkom 2. da novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. Stavkom 3. da u slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta.

Stavkom 4. da se novčane kazne izvršavaju sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.

15.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje naprijed citirane izreke, jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranim odredbama čl. 31. st. 3. Zakona o građevinskoj inspekciji te čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

16.Prvenstveno je za naglasiti, kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/18-02/1451, URBROJ: 531-07- 1-2-1-18-04 od 26. studenog 2018. postalo izvršno 29. ožujka 2019., koju okolnost tužitelj niti ne spori. Osim toga, od važnosti je i činjenica da su rješenja tuženika KLASA: UP/I-362-02/18-02/01451, URBROJ: 443-02-03-12-01-21-17 od 15. siječnja 2021. kojim je tužitelju izrečena prva novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, rješenje KLASA: UP/I-362-02/18-02/01451, URBROJ: 443-02- 03-12-02-22-39 od 25. srpnja 2022., kojim je tužitelju izrečena druga novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, rješenje KLASA: UP/I-362- 02/18-02/01451, URBROJ: 443-02-03-12-02-22-51 od 17. studenog 2022., kojim je tužitelju izrečena treća novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, rješenje KLASA: UP/I-362-02/18-02/01451, URBROJ: 443-02-03-12-02- 22-59 od 21. veljače 2023., kojim je tužitelju izrečena četvrta novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, te rješenje KLASA: UP/I-362-02/18- 02/01451, URBROJ: 443-02-03-12-02-22-64 od 8. svibnja 2023., kojim je tužitelju izrečena peta novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, postala izvršna i to prvo rješenje 31. siječnja 2021., drugo rješenje 11. kolovoza 2022., treće rješenje 3. prosinca 2022., četvrto rješenje 10. ožujka 2023. te peto rješenje 23. svibnja 2023., kao i da je proteklo više od 30 dana od izvršnosti rješenja kojim mu je izrečena peta novčana kazna do dana donošenja osporenog rješenja, koje okolnosti također ne spori tužitelj, ujedno, od važnosti je i činjenica što je tijekom upravnog postupka utvrđeno da tužitelj nije postupio sukladno rješenju o uklanjanju s obzirom da nije u cijelosti uklonio predmetnu građevinu, što tužitelj isto tako ne spori i što proizlazi iz zapisnika o kontrolnom inspekcijskom pregledu od 5. prosinca 2024., koji isto tako prileže spisu, pa kako je nedvojbeno da je tužitelj u rješenju tuženika od 26. studenog 2018. upozoren da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem šest novčanih kazni, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke toga rješenja, te u rješenju od 8. svibnja 2023. da u slučaju ako ne ukloni predmetnu građevinu nakon izricanja pete novčane kazne da će se na uklanjanje prisiljavati novom šestom novčanom kaznom, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese svoje rješenje od 17. ožujka 2025., kojim ga se prisiljava na izvršenje citiranog rješenja šestom novčanom kaznom u iznosu od 15.926,74 eura.

17.Glede tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe kako je u konkretnom slučaju nastupila zastara izvršenja rješenja o uklanjaju, pri čemu se poziva na petogodišnji rok zastare propisan ZUP-om, pa da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta donošenju osporenog rješenja, za kazati je kako sud takav prigovor ne nalazi osnovanim, to pak stoga što je za ovu upravnu stvar u pogledu zastare izvršenja mjerodavan Zakon o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj 153/13) koji se u ovoj upravnoj stvari primjenjuje kao lex specialis, kojim Zakonom je propisan rok zastare izvršenja od deset godina, a koji rok je sadržan i u sada važećem Zakonu o Državnom inspektoratu. Stoga, kako je rješenje o uklanjanju doneseno 26. studenog 2018., te je isto postalo izvršno 29. ožujka 2019., jasno je kako prigovor zastare nije utemeljen budući je od dana izvršnosti rješenja o uklanjaju do dana donošenja osporenog rješenja proteklo vrijeme kraće od 10 godina.

18.Nadalje, vezano za tužbene navode u kojima tužitelj ističe kako poslovni broj osporenog rješenja ne odgovara poslovnom broju osnovnog spisa, tj. rješenja o uklanjanju, kao i da on smatra da je udovoljio svim zahtjevima iz rješenja o uklanjanju, platio prethodno izrečene kazne, pa da je stoga očekivao obustavu postupka slijedom čega da je nejasno zbog čega se donosi osporeno rješenje o šestoj novčanoj kazni nakon skoro dvije godine od posljednjeg rješenja o novčanoj kazni, za kazati je kako su ovakvi navodi u cijelosti neosnovani. Naime, s tim u vezi najprije je za navesti kako je Građevinska inspekcije ranije djelovala pod Ministarstvom graditeljstva i prostornog uređenja RH, dok sada djeluje unutar Državnog inspektorata RH, slijedom čega su sukladno naputku pisarnice Državnog inspektorata iz 2024., svi predmeti preneseni iz razdoblja djelovanja Građevinske inspekcije pod Ministarstvom graditeljstva i prostornog uređenja RH, preprotokolirani sa prvim dokumentom koji se dostavi u taj predmet, pa je upravo zbog toga upravni predmet KLASA: UP/I-362-02/18-02/1451 iz 2018. preprotokoliran u predmet KLASA: UP/I-362-02/24-02/1013, te stoga i osporeno rješenje nosi klasifikacijsku oznaku UP/I-362-02/24-02/1013, kod kojeg stanja stvari ova nesporna okolnost nije, niti može biti od nikakvog utjecaja na zakonitost akta tuženika, čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

19.Što se pak tiče ispunjenja pretpostavki za donošenjem rješenja o šestoj novčanoj kazni, za kazati je kako iz podataka upravnog spisa dostavljenog od strane tuženika uz odgovor na tužbi proizlazi da je tuženik rješenje o petoj novčanoj kazni donio 8. svibnja 2023., a koje rješenje je postalo izvršno 23. svibnja 2023., što znači da je tuženik osporeno rješenje o šestoj novčanoj kazni donio protekom skoro dvije godine od izvršnosti rješenja o petoj novčanoj kazni, pa je jasno da je takvo što moglo tužitelju ići samo u prilogom s obzirom da je imao više nego dovoljno vremena da nastavi sa izvršenjem rješenja o uklanjanju i o tome obavijesti tuženika, što on nije učinio, zbog čega je 5. prosinca 2024. obavljen kontrolni inspekcijski pregled, kada je utvrđeno da tužitelj nije u cijelosti postupio sukladno rješenju o uklanjanju, kod kojeg stanja stvari je pak nedvojbeno da su bile ispunjene pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim se tužitelja na rješenje o uklanjanju prisiljava izricanjem šeste novčane kazne. Osim toga, iz podataka upravnog spisa proizlazi i da je predmetni postupak bio prekinut od 10. lipnja 2019. do 23. studenog 2020., kao i da je tužitelj započeo sa izvršenjem rješenja o uklanjanju 29. rujna 2021., te da je prekinuo izvršenje tog rješenja 30. lipnja 2022., iako su mu odobrena dva produženja izvršenja, nakon čega je tuženik nastavio izvršenje rješenja o uklanjanju donošenjem rješenja o novčanim kaznama, no unatoč tome tužitelj nije izvršio rješenje o uklanjanju. Isto tako, iz upravnog spisa proizlazi i da je kod svih kontrolnih inspekcijskih pregleda utvrđeno da tužitelj u naravi ne uklanja građevinu, već istu odvaja od zidova i stavlja na točkove, kako bi je mogao prikazati kao pokretnu, dok nesumnjivo nije izvršio uklanjanje podnih betonskih ploča objekta koje je postavio na točkove, nenatkrivenu betonsku ploču za manipulaciju brodova unutar servisa, kao ni čvrstih građevina koje su obuhvaćene rješenjem, s tim da je dodatno za istaknuti kako je rješenje o uklanjanju doneseno za halu dimenzija 30,00 x 18,00 m visine do 5,00 m, koja je "izvršenjem" rješenja kako to tužitelj pokušava prikazati samo rascjepkana u više pokretnih nadstrešnica, zbog čega je potpuno jasno da tužitelj nije u cijelosti izvršio rješenje o uklanjanju, što samo znači da je tuženik zakonito postupio kada je donio osporeno rješenje.

20.Vezano za tužbene navode u kojima tužitelj ističe da je kontrolni inspekcijski nadzor obavljen bez da je on na isti bio pozvan ili da je o istom bio obaviješten, iz čega je za zaključiti kako tužitelj smatra da su na njegovu štetu u provedenom postupku počinjene procesne povrede, prije svega za naglasiti je kako je odredbom čl. 19. Zakona o građevinskoj inspekciji propisano da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, slijedom čega kako je inspektor ovlašten bez saslušanja stranke donijeti rješenje o uklanjanju, to pak znači da je tim prije bez saslušanja stranke ovlašten donijeti i rješenje kojim se izvršava rješenje o uklanjanju, s tim da se Zakon o građevinskoj inspekciji u predmetnoj upravnoj stvari primjenjuje se kao lex specialis u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku, uslijed čega okolnost da prije donošenja rješenja o izvršenju rješenja o uklanjanju tužitelj ne bi bio saslušan ili ne bi bio pozvan na kontrolni inspekcijski pregled ne može biti od utjecaja na zakonitost osporenog akta, koje stajalište je sukladno dugogodišnjoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, koju prihvaća i ovaj prvostupanjski upravni sud. Također, za kazati je i kako je predmetni zapisnik o kontrolnom inspekcijskom pregledu sastavljen sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o općem upravnom postupku, koji je sastavljen u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, a koji pak u smislu citiranog Zakona predstavlja zakonit dokaz, uslijed čega je potpuno jasno da je takav zapisnik mogao poslužiti kao valjana pravna osnova za donošenje osporenog rješenja tuženika.

21.Osim toga, za naglasiti je kako s obzirom na sadržaj odredbe čl. 19. Zakona o građevinskoj inspekciji, a imajući u vidu da je kontrolni inspekcijski pregled kojim su utvrđene odlučne činjenice za donošenje osporenog rješenja obavljen u okviru ovlasti koje za građevinskog inspektora proizlaze iz odredbe članka 10. stavak 2. Zakona o građevinskoj inspekciji prema kojoj je u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten između ostalog ući na gradilište, privremeno gradilište, šumska, poljoprivredna i druga zemljišta, ući u građevine, uključujući zgrade, njezine posebne dijelove i građevnu česticu, odnosno pripadajuće zemljište, bez obzira na njihovu namjenu, te ih pregledati, to je pak neprijeporno da tim prije inspekcijski nadzor koji se provodi radi kontrole izvršenja rješenja o uklanjanju nije očevid u smislu odredbe članka 68. Zakona o općem upravnom postupku koji kao posebnu dokaznu radnju, na kojoj imaju pravo nazočiti stranke, zaključkom određuje službena osoba kada je očevidom potrebno utvrditi neke činjenice ili za razjašnjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opažanje službene osobe, pa kako se dakle ovdje ne radi o takvom očevidu, okolnost što tužitelj nije bio pozvan na kontrolni inspekcijski pregled te nije saslušan prije donošenja osporenog rješenja nije, niti može biti od utjecaja na zakonitost osporenog rešenja. S tim u vezi dodatno je za kazati kako je tužitelj i u predmetnom upravnom sporu imao mogućnost očitovati se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje konkretne upravne stvari, pa je tako nesumnjivo imao mogućnost i osporavanja činjeničnih utvrđenja s obavljenog kontrolnog inspekcijskog očevida od 5. prosinca 2024.

22.Nadalje, vezano za samu izrečenu novčanu kaznu za navesti je i kako je novčana kazna zakonito i pravilno izrečena u propisanoj visini s obzirom da predmetna građevina spada u 2. skupinu prema Zakonu o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19), te kod stanja stvari da je odredbom čl. 2. Naputka o novčanim kaznama koje izriču građevinski inspektori („Narodne novine“, broj 23/18) propisano da se fizička osoba prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju građevine novčanom kaznom šesti put u iznosu od 120.000,00 kuna (što je protuvrijednost od 15.926,74 eura), pa kako se ovdje radi o izricanju šeste novčane kazne, to je nedvojbeno da je ista pravilno i zakonito izrečena upravo u visini koju propisuje citirana odredba.

23.Konačno, glede tužbenih prigovora u kojima tužitelj problematizira samu nezakonitu gradnju, iz čega je zapravo za zaključiti kako tužitelj citiranim navodima osporava rješenje o uklanjanju od 26. studenog 2018., prije svega je za kazati kako su ovakvi navodi bespredmetni, to pak iz razloga što predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti tog rješenja, već je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 17. ožujka 2025., dakle rješenja kojim se izvršava rješenje o uklanjanju izricanjem šeste novčane kazne. Ujedno, s tim u vezi za navesti je i kako je tužitelj takve prigovore koje sada ističe u tužbi imao mogućnost isticati u sporu kojeg je imao na dispoziciji pokrenuti u odnosu na samo rješenje o uklanjanju, na koji način je on nije postupio s obzirom da protiv rješenja o uklanjanju nije pokrenuo upravni spor, što pak znači da je citirano rješenje o uklanjanju ne samo izvršno, već da je isto i pravomoćno, zbog čega u predmetnom sporu nije moguće s uspjehom isticati prigovore koji se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju.

24.Naposljetku, za ukazati je tužitelju kako je odredbom čl. 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i da nema odgodni učinak, pa kako u smislu odredbe čl. 22. Zakona o građevinskoj inspekciji, protiv rješenja kojeg donosi građevinski inspektor se ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, to znači da je i u upravnom sporu s uspjehom moguće osporiti rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju samo iz razloga navedenih u citiranoj odredbi čl. 139. st. 4. ZUP- a, pa kako se sud u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude detaljno očitovao o prigovorima koji se odnose na način izvršenja rješenja (izricanje novčane kazne), dok tužitelj u tužbi uopće ne spori vrijeme ni mjesto izvršenja, to je pak jasno kako su tužbeni prigovori tužitelja neutemeljeni i nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

25.Uslijed izloženog, u nespornim okolnostima i to da je rješenje o uklanjanju izvršno i pravomoćno, kada tužitelj po istom nije postupio u određenom mu roku, kao i da su izvršna rješenja kojima se izvršava rješenje o uklanjanu izricanjem od prve do pete novčane kazne, nakon čega tužitelj ponovno nije uklonio predmetnu građevinu, potpuno je jasno da su bile ispunjene sve pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim se izvršava rješenje o uklanjanju na način da se tužitelju izriče šesta novčana kazna u iznosu od 15.926,74 eura kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, zbog čega su u cijelosti neosnovani navodi tužitelja kako je u konkretnom slučaju donošenje osporenog rješenja nezakonito.

26.Stoga, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužitelja i to kako u pogledu njegovih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na štetu tužitelja.

27.Slijedom iznijetog, sud cijeni rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

28.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

29.Konačno, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa kako u konkretnoj upravnoj stvari tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, kod stanja stvari da s obzirom da je donošenju osporenog rješenja prethodila nezakonita gradnja kojom se devastira prostor, odgoda bi iz tog razloga bila i protivna javnom interesu, stoga ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

30.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 15. srpnja 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Željku Šćepanoviću, odvjetniku u Hvaru, Ulica dr. Mate Miličića 6, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 9. srpnja 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.