REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Ul. Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1007/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužiteljice BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Ivan Kraljić, odvjetnik u Rijeci, Kumičićeva 69, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 186383136487, zastupanog po službenoj osobi ŠN, radi prisilne naplate, 14. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 415-05/23-01/127, URBROJ: 513-04-24-2 od 16. svibnja 2024. i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415- 04/23-04/72, URBROJ: 513-02-6010/18-23-3 od 6. studenog 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-04/23-04/72, URBROJ: 513-02-6010/18-23-3 od 6. studenog 2023., obustavlja se postupak osiguranja po rješenju o zabrani raspolaganja sredstvima na žiro-računu, Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-01/23-06/355, URBROJ: 513-02-6015/50- 23-2 od 26. rujna 2023., a koje se odnosi na osiguranje duga (trošarine na energente) po rješenju Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-01/23-06/378, URBROJ: 513-02-6015/50- 23-1 od 28. rujna 2023., u cilju osiguranja naplate pretpostavljene obveze trošarine. Također je utvrđeno da tužiteljica kao solidarni dužnik-ovršeni, član uprave društva Ma.Di trading & consulting d. o. o., temeljem ovršne isprave rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-01/23-06/378, URBROJ: 513-02-6015/50-23-1 od 28. rujna 2023., na ime trošarine na energente i pripadajuće kamate, duguje na dan 6. studenog 2023. ukupan iznos od 109.409.120,00 EUR / 824.343.014,64 kn, s pripadajućim kamatama od dana donošenja osporavanog rješenja do dana naplate. Troškovi ovrhe određuju se u iznosu od 26,54 EUR / 200,00 kn. Također je utvrđeno da ako tužiteljica ne ispuni svoju obvezu, da će se predmetni dug naplatiti pljenidbom njezinih novčanih sredstava koje ima na računima u svim bankama, do podmirenja glavnice duga s kamatama. Istim rješenjem se nalaže Financijskoj agenciji da izvrši prijenos sredstava zaplijenjenih po rješenju o osiguranju naplate od 26. rujna 2023. radi namirenja tražbine iz rješenja o ovrsi, a ukoliko iznos sredstava nije dostatan za namirenje duga, nalaže se Financijskoj agenciji da novčani iznos predmetnog duga prenese ovrhovoditelju sa svih njezinih računa u korist računa pobliže navedenih u izreci osporenog rješenja, te se nalaže Financijskoj agenciji da obračuna daljnju kamatu na glavnicu predmetnog duga počevši od dana donošenja osporenog rješenja pa do njegovog konačnog izvršenja, te se navodi da žalba izjavljena protiv rješenje ne odgađa njegovo izvršenje.

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-415-05/23-01/127, URBROJ: 513-04-24- 2 od 16. svibnja 2024., odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu.

3. Tužiteljica je ovom Sudu pravodobno podnijela tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da prvostupanjsko rješenje ne sadrži sve elemente koje mora sadržavati temeljem članka 141. Općeg poreznog zakona jer da prvostupanjsko rješenje ne sadrži naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje. U izreci rješenja u jednom navratu da se spominje ovršna isprava – porezno rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Područni carinski ured Rijeka, Carinski ured Rijeka, KLASA: UP/I471-01/23-06/378, URBROJ: 513-02-6015/0-23-1 od 28. rujna 2023., koje rješenje da je spomenuto u točki 1. izreke rješenja, koja se odnosi na obustavu postupka osiguranja po rješenju o zabrani raspolaganja sredstvima na žiroračunu, Ministarstva financija, carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-01/23-06/355, URBROJ: 513- 026015/50-23-2 od 26. rujna 2023. Pobijano prvostupanjsko rješenje u prvom redu DA je nezakonito iz razloga što dio zasebnog rješenja o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika čini odluka o obustavi potpuno različitog postupka (postupka koji se vodi pod KLASOM: UP/I-471-01/23-06/355), te da se radi o odluci koja je morala biti donesena u zasebnom rješenju pod brojem klase pod kojim se i vodi postupak koji se obustavlja, a ne kao dio predmetnog rješenja o ovrsi. Ipak, ono što je još bitnije je da se naznaka ovršne isprave u točki I. pobijanog rješenja, koja točka se odnosi na obustavu potpuno različitog postupka ne odnosi i na ostale točke izreke pobijanog rješenja. Drugim riječima, ako je u točki I. navedeno kako se obustavlja postupak osiguranja duga po poreznom rješenju KLASA: UP/I-471-01/23-06/378, onda da se ne može smatrati da se isto porezno rješenje odnosi i na ostale točke izreke tog rješenja kojim se odlučuje o potpuno različitoj upravnoj stvari. Kao što je rečeno, u daljnjim točkama II. do X. izreke prvostupanjskog rješenja da nema nikakve naznake ovršne isprave na temelju koje se ovrha određuje. To da je posebno izraženo u točki II. izreke koja glasi: „Ovršenik … na ime poreznog duga – trošarine na energente na dan 06. studeni 2023. godine, duguje ukupan iznos od 109.4019.120,00 EUR … s pripadajućim kamatama od dana donošenja rješenja do dana naplate.“ Iz citirane točke da se saznaje samo da postoji dug ovršenice na ime poreznog duga u određenom iznosu. Međutim da nedostaje najvažniji dio - naznaka poreznog rješenja temeljem kojeg je taj dug utvrđen. Propuštanjem navođenja ovršne isprave koja je temelj ovrhe da su ostale neodredive i dugovane kamate sadržane u točki 2. („s pripadajućim kamatama od dana donošenja rješenja“). Kojeg rješenja? Kao što je ranije obrazloženo, da se ne može smatrati da se porezno rješenje koje je naznačeno u točki I. izreke odnosi i na točku II. jer da se radi o potpuno nepovezanim odlukama (obustava postupka osiguranja s jedne strane i određivanje ovrhe s druge strane). Nedvojbeno da je da je dio točke II. ovako koncipiranog prvostupanjskog rješenja morala biti i naznaka poreznog rješenja iz kojeg proizlazi spomenuti dug. Nepostojanje takve naznake poreznog rješenja predstavlja propust poreznog tijela koje je donijelo rješenje o ovrsi, uslijed kojeg je rješenje nezakonito. Navedeni propust da je od posebnog značaja i imajući u vidu točku III. prvostupanjskog rješenja, kojom točkom da se nalaže ovršenici da plati iznos iz točke II. u korist računa državnog proračuna. Ako se tom točkom tek nalaže ovršenici da isplati dug, onda da se može pretpostaviti da ne postoji ranije porezno rješenje kojim bi ovršenici bilo naloženo platiti isti dug. Ono što je još bitnije je da je točka III. prvostupanjskog rješenja potpuno nezakonita jer da se njome ovršenici još jednim posebnim rješenjem nalaže da plati dugovanje, u odnosu na koje joj je plaćanje naloženo očito i ranijim rješenjem, da se radi o zabranjenom postupanju upravnog tijela jer nije pravilno nalagati plaćanje istog duga u dva različita rješenja jer time za ovršenicu nastaje obveza plaćanja dvostrukog duga. Ako egzistiraju dva pravomoćna rješenja u kojima je ovršenici naloženo platiti određeni dug, to znači da ovršenica ima obvezu platiti dva duga, a ne jedan. Osim svega navedenog, ističe da je izreka pobijanog rješenja proturječna sama sebi, slijedom čega postaje potpuno neodređena i neodrediva jer da je točkom IV. određen uvjet pod kojim će se predmetna ovrha provesti, a točkom VII. Da je naloženo Financijskoj agenciji da potpuno neovisno od ispunjenja takvog uvjeta ovrhu provede. Ako je točkom IV. određen uvjet provedbe ovrhe, onda nalog Financijskoj agenciji za provedbom ovrhe iz točke VII. mora biti usklađen s takvim uvjetom, tj. točkom VII. da je Financijskoj agenciji moralo biti naloženo da provede ovrhu samo u slučaju ispunjenja uvjeta iz točke IV. Kako je sada rješenje o ovrsi koncipirano, točkom VII. i točka IV. da su proturječne, tj. međusobno se isključuju i ne mogu istovremeno egzistirati. Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

5. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 16. prosinca 2024. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i službene osobe tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

6. Opunomoćenik tužiteljice je ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva i napominje kako rješenje o osiguranju naplate nije ovršna isprava, da je tužiteljica sve trošarine platila u Italiji, te je kao dokaz priložio dio ovjerenog prijevoda s talijanskog jezika i naglašava da su trgovačka društva Ina i Crodux potvrdile da su plaćene trošarine.

7. Službena osoba tuženika je ostala pri svim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu i moli dodatni rok kako bi se očitovala o svemu navedenome.

8. Dana 23. lipnja 2025. održana je rasprava u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i službene osobe tuženika, te je opunomoćenik tužiteljice Ivan Kraljić ostao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i kod predanih podnesaka i navodi kako je osiguranje duga provedeno bez ikakvih dokaza, da je trošarina plaćena i kako carina nije dostavila nikakav dokaz da trošarine eventualno nisu plaćene i da bi u protivnom svi bili kažnjeni i Ina, Petrol i ostali.

9. Na raspravu je pristupio i drugi opunomoćenik tužiteljice RN, bez izdane punomoći, pa mu je stoga dodijeljen rok od tri dana da dostavi valjanu punomoć, što isti nije učinio. Stoga ovaj Sud poduzete radnje od strane odvjetnika Edia Fumisa nije uzeo u obzir sukladno članku 34. stavak 2. ZUS-a.

10. Službena osoba tuženika ustrajala je kod svih iznijetih navoda i napominje kako u spisu ne postoji niti jedna knjigovodstvena isprava iz koje bi bilo vidljivo da je plaćena trošarina, te da je prebacivanje tereta dokazivanja od strane tužiteljice na tuženika, nedopustivo.

11. Opunomoćenik tužiteljice Ivan Kraljić navodi kako Carinska uprava Rijeka izričito navodi kako sve isprave koje je dostavila tužiteljica, nisu vjerodostojni po tvrdnji Carine.

12. Službena osoba tuženika je navela kako je zatražena međunarodna pravna pomoć o čemu da postoji dokaz u spisu.

13. Opunomoćenik tužiteljice Ivan Kraljić ističe kako se cijelo vrijeme u stvari priča o utaji PDV-a, te da u poreznim rješenjima također ne piše da se radi o trošarinama već o poreznom dugu.

14. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

15. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

16. Prema odredbi članka 136. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22; dalje u tekstu: OPZ), ovršni postupak dio je porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava.

17. Sukladno odredbi članka 140. stavcima 1. i 2. OPZ-a, ovrha se provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave. Ovršne isprave iz stavka 1. ovoga članka jesu:

1. rješenje o utvrđivanju poreza

2. obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza

3. jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina

4. druga isprava koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava

5. rješenje o ovrsi

18. upravni ugovor i porezna nagodba.

19. Odredbom članka 130. stavak 1. OPZ-a, propisano je da se na iznos manje ili više plaćenog poreza obračunavaju i plaćaju kamate u skladu s posebnim propisom, ako ovim Zakonom nije uređeno drugačije.

20. Odredbom članka 142. stava 7. OPZ-a, propisano je da se žalbom na rješenje iz stavka 1. ovoga članka ne može pobijati zakonitost ovršne isprave.

21. Prema odredbi članka 146. stavak 1. OPZ-a, propisano je da ovrhu provodi porezno tijelo ako je porezni dug poreznog obveznika dospio.

22. Prema odredbi članka 153. stavku 1. OPZ-a, provedba ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika obavlja se dostavom osnove za plaćanje Financijskoj agenciji sukladno odredbama zakona kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima. Financijska agencija po primitku rješenja o ovrsi i naloga za provedbu ovrhe iz stavka 2. ovoga članka, sukladno ovom Zakonu, odmah izdaje nalog za prijenos novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja naznačen u osnovi za plaćanje.

23. Odredbom članka 170. stavak 1. OPZ-a, propisano je da troškove ovrhe snosi ovršenik. Ako ima više ovršenika, oni su solidarni dužnici.

24. Tužiteljica u tužbi prvenstveno ističe kako pobijano rješenje ne sadrži ovršnu ispravu na temelju koje se vrši pljenidba i prijenos novčanih sredstava. Uvidom u spis predmeta upravnog postupka u kojem je donesena osporena odluka te u spis ovoga upravnog spora odnosno pregledom pobijanog rješenja, sud je zaključio kako pobijano rješenje o ovrsi sadrži sve elemente koje rješenje mora sadržavati sukladno članku 141. OPZ-a, te smatra kako su svi prigovori tužiteljice neosnovani.

25. Naime, točke I. rješenja o ovrsi od 6. studenog 2023. sadrži oznaku ovršne isprave od 28. rujna 2023. i iz samog rješenja nesporno proizlazi da se rješenje o ovrsi odnosi na ovršenika - solidarnog dužnika ovdje tužiteljice, kao i da je točno naveden poslovni broj ovršne isprave koja je i priložena u spis upravnog postupka, a što sve proizlazi i iz samog obrazloženja rješenja o ovrsi.

26. Uzevši u obzir sve navedeno, osporavane odluke se ocjenjuju zakonitima, pa je stoga na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan, a sve prigovore smatrati neosnovanim.

27. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužiteljica u ovom upravnom sporu zatražila troškove upravnog spora te cijeneći da je ista u cijelosti izgubila spor, to je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci 14. srpnja 2025.

Sutkinja

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljice Ivanu Kraljiću, odvjetniku u Rijeci, Kumičićeva 69

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5