Poslovni broj: 16P-1918/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Plemića Borelli 9, Zadar

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sutkinji Meliti Lisici, u pravnoj stvari tužitelj I-KONG d.o.o. Poljska 43, Mursko Središće, OIB 54368351713, zastupan po Zoranu Brica, odvjetniku iz Čakovca protiv tuženika ad 1) DL vl. U.O. „MARIN“ Pakoštane, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupan po Dušanu Kumanu, odvjetnik u Zadru i ad 2) ČL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Draganu Jurjeviću, odvjetniku u [adresa], radi isplate, dana 14. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se 1. tuženiku DL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženici ČL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da solidarno isplate tužitelju I-KONG d.o.o. Poljska 43, Mursko Središće, OIB 54368351713, dio dugovanja utvrđenog pravomoćnom i ovršnom presudom Trgovačkog suda u Zadru od 30. prosinca 2010.g. pod poslovnim brojem 3 P-494/10. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 04. lipnja 2013. pod poslovnim brojem 74. Pž-4044/11. kojom je naloženo VL vl. U.O. "MARIN" iz Pakoštana da tužitelju I-KONG d.o.o. Mursko Središće namiri tražbinu od 278.394,18 kuna/36.943,28 eur sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15 % godišnje od 15. srpnja 2003. do 31. prosinca 2007.g, a od 01. siječnja 2008. godine do isplate po stopi od 17 % godišnje prema promjeni eskontne stope HNB, te troškove postupka 44.231,60 kuna/5.870,54 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 05. lipnja 2013. do isplate po stopi od 12 % godišnje, prema promjeni eskontne stope HNB uvećane za 5 postotnih poena, od kojeg iznosa je u postupku ovrhe prema rješenju od 25. rujna 2019. pod poslovnim brojem Ovr- 2273/2014. koji tužitelj vodi protiv ovršenice VL, preostao nepodmiren iznos potraživanja od 842.807,02 kuna/111.859,71 eur od čega glavnica u iznosu od 237.416,58 kuna/31.510,59 eur i kamata u iznosu od 605.390,37 kune/80.349,11 eur te parnični trošak u iznosu od 44.231,60 kuna/ 5.870,54 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tako da sada isplata potraživanja glasi:

-iznos glavnice 237.416,58 kuna//31.510,59 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 01.05.2019. do isplate prema propisanoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotna poena;

-iznos kamata od 605.390,37 kune/80.349,11 eur ;

-parnični trošak u iznosu od 44.231,60 kuna/5.870,54 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 05. lipnja 2013. do isplate po stopi od 12 % godišnje, prema promjeni eskontne stope HNB uvećane za 5 postotnih poena.

II. Nalaže se tuženicima da solidarno isplate odmjerene troškove ovog postupka, u iznosu od 9.021,17 EUR sve u roku od 15 dana, dok je za iznos iznad dosuđenog, a zatraženog, zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je presudom Općinskog suda u Zadru od 19. lipnja 2019. pod poslovnim brojem 26: P-770/2019. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru od 20. ožujka 2020. pod poslovnim brojem Gž-658/2019. utvrđena solidarna odgovornost 1. tuženika DL vl. U.O. „MARIN“ Pakoštane, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i solidarna odgovornost 2. tuženice SL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] za dugovanje utvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom Trgovačkog suda u Zadru od 30. prosinca 2010.g. pod poslovnim brojem 3 P-494/10. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 04. lipnja 2013. pod poslovnim brojem 74. Pž-4044/11. kojom je naloženo VL vl. U.O. "MARIN" iz [adresa] da tužitelju I-KONG d.o. o. Mursko Središće namiri tražbinu od 278.394,18 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15 % godišnje od 15. srpnja 2003. do 31. prosinca 2007.g, a od 01. siječnja 2008. godine do isplate po stopi od 17 % godišnje prema promjeni eskontne stope HNB, te troškove postupka 44.231,60 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 05. lipnja 2013. do isplate po stopi od 12 % godišnje, prema promjeni eskontne stope HNB uvećane za 5 postotnih poena te nadoknaditi parnični trošak od 30.060,00 kn. Tužitelj za navedeno dugovanje pod toč. 1. provodi ovršni postupak protiv VL pod poslovnim brojem 29: Ovr-2273/2014. u kojem postupku je naplatio dio potraživanja prema rješenju o namirenju od 25. rujna 2019. i to: 1.trošak priznat rješenjem o ovrsi od 22. rujna 2014. u iznosu od 6.250,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom dospjelom od 30. travnja 2019., u iznosu od 2.871,12 kuna, 2. dio glavnice u iznosu 40.977,60 kune i 3. dio sa zakonske zatezne kamate dospjele u posljednje tri godine do prodaje pokretnina (30. travnja 2019) u iznosu od 15.901,28 kuna; tako da je preostalo potraživanje od ukupno 842.807,02 kuna od čega glavnica u iznosu od 237.416,58 kuna i kamata u iznosu od 605.390,37 kune te parnični trošak u iznosu od 44.231,60 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Sukladno navedenoj presudi od 19. lipnja 2019. pod poslovnim brojem 26: P-770/2019. kojom je utvrđena solidarna odgovornost tuženika za već naloženo plaćanje VL koje je u postupku ovrhe, tužitelj je po toj pravomoćnoj i ovršnoj presudi podnio protiv tuženika zahtjev za izravnu naplatu kod FINANCIJSKE AGENCIJE sa slijedećom specifikacijom naplate: "Specifikacija tražbine ovrhovoditelja (P-770/2019, Ovr-2273/2014) preostalog potraživanja sa zakonskom zateznom kamatom po propisanoj stopi:

GLAVNICA - 237.416,58 kn

KAMATA NA GLAVNICU - 16.07.2003-30.04.2019. 605.390,37 kn

KAMATA NA GLAVNICU - 237.416,58 kn OD 01.05.2019. DO ISPLATE

PARNIČNI TROŠAK - 44.231,60 kn

KAMATA NA TROŠAK - 07.06.2013-30.04.2019. 14.079,22 kn

KAMATA NA TROŠAK - 44.231,60 kn OD 01.05.2019. DO ISPLATE

PARNIČNI TROŠAK - 30.060,00 kn

KAMATA NA TROŠAK - 30.060,00 kn OD 19.06.2019. DO ISPLATE"

od kojeg iznosa je izvršen prijenos solidarnog dužnika SL na račun tužitelja 20. 10.2020. iznosa od 99,93 kn, 1.900,07 kn i 91.081,52 kn, ukupno 93.081,52 kn prema izvodu prometa tužitelja. Dana 30.10.2020. FINANCIJSKA AGENCIJA pod poslovnim brojem Klasa: 120-11/20-02/208, Ur.br: 08-102-20-2 poslala je tužitelju Zahtjev za povrat pogrešno doznačenih sredstava jer je od ovršenika SL **.**.2020. zaprimila reklamaciju za koju je utvrdila da je opravdana jer "navedena presuda u toč. I ne sadrži nalog za ispunjenje novčane tražbine.." te da tužitelj izvrši povrat više doznačenih sredstva u ukupnom iznosu od kn =76.266,04, u korist računa ovršenika SL. FINANCIJSKA AGENCIJA nije izvijestila tužitelja o reklamaciji tuženika niti da je pokrenut postupak prema čl. 210. Ovršnog zakona tako da tužitelju nije poznat postupak reklamacije koji provodi FINA te očito nije niti pokrenut postupak prema čl. 210. Ovršnog zakona a koji pokreće ovršenik radi odgode prijenosa ili proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Dio potraživanja za koji je utvrđena solidarna odgovornost tuženika je namiren u postupku ovrhe prema rješenju od 25. rujna 2019. pod poslovnim brojem 29: Ovr-2273/2014. koji tužitelj vodi protiv ovršenice VL, prema kojem je preostao nepodmiren iznos potraživanja od 842.807,02 kuna od čega glavnica u iznosu od 237.416,58 kuna i kamata u iznosu od 605.390,37 kune te parnični trošak u iznosu od 44.231,60 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, prema kojem je kamata obračunata na glavnicu od 16.07.2003. do 30.04.2019. tako da je preostalo potraživanje glavnice od 237.416,58 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 01.05.2019. do isplate prema propisanoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotna poena, iznos kamata od 605.390,37 kune te parnični trošak u iznosu od 44.231,60 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 05. lipnja 2013. do isplate po stopi od 12 % godišnje, prema promjeni eskontne stope HNB uvećane za 5 postotnih poena. Također presudom Općinskog suda u Zadru od 19. lipnja 2019. pod poslovnim brojem 26: P-770/2019. pod toč. II. tuženici su dužni nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 30.060,00 kn.5. Sukladno navedenom tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu na način kako glasi u izreci, a tužbeni zahtjev je usklađen sa Eurom podneskom tužitelja od 7.rujna 2022 (l.s.81-86) U tužbi je predloženo i donošenje privremene mjere, a koja privremena mjera je donesena rješenjem od 9. studenog 2020. godine (l.s. 23-24) te je isto rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-611/2021 dana 15. lipnja 2021. godine (l.s. 51-55).

2. Tuženik ad.1. DL u odgovoru na tužbu ističe prigovor presuđene stvari s obzirom da je tužitelj već pokrenuo ovršni postupak temeljem presude posl.br. P-770/2019 podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu FINA-i koja je već postupila po predmetnoj presudi te zaplijenila i prenijela određena novčana sredstva tužitelju. Dakle ovdje se radi o presuđenoj stvari. Ako sud ne bi prihvatio prigovor presuđene stvari i odbacio tužbu, tuženik ad.1. se protivi tužbi i predlaže sudu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. Osporavaju se svi navodi iz tužbe da bi tuženik bio u bilo kakvoj obvezi prema tužitelju. Takvo nešto ne proizlazi niti iz presude Trgovačkog suda u Zadru, posl. br. P-494/10 niti proizlazi iz presude Općinskog suda u Zadru, posl. br. P-770/2019. Naime, nigdje u tim presudama nije naloženo, niti je utvrđeno, a niti to iz istih proizlazi u bilo kojem smislu ili pak tumačenju istih da bi DL bio u obvezi platiti tražbinu u iznosu od 278.394,18 kn, za što postoji pravomoćna odluka u odnosu na RL. Naime, presudom Trgovačkog suda u Zadru, posl.br. P-494/10 naloženo je VL platiti iznos od 278.394,18 kn, za radove koji su obavljeni još 2002. godine i taj spor je pravomoćno okončan tako da nema nikakve zakonske osnove da tužitelj uz RL potražuje isto i od DL. Tuženik ističe i prigovor zastare. Što se tiče presude Općinskog suda u Zadru, posl.br. P-770/2019 protiv iste je podnesena ustavna tužba i prijedlog za dopuštenje revizije. Po ovoj presudi tužitelj je već započeo ovršni postupak te je podnio zahtjev za izravnu naplatu, a tuženik je zatražio proglašenje ovrhe nedopuštenom koji postupak se vodi pred Općinskim sudom u Zadru, posl.br. Ovr-697/2020. Kako dakle iz predmetne tužbe kao i svih činjeničnih izlaganja ne proizlazi nikakva obveza tuženika za plaćanjem bilo kakvog iznosa tužitelju, niti je tuženik bio s njim u bilo kakvom poslovnom ili ugovornom odnosu, te niti u bilo kakvom izvan ugovornom odnosu, što znači da nema nikakve veze s predmetnim potraživanjem koje tužitelj potražuje od VL, stoga predlaže se predmetnu tužbu i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, uz nadoknadu troškova sastava ovog odgovora na tužbu i sudske pristojbe na odgovor na tužbu po odluci suda.

2.1. Tužena ad 2) ČL dostavila je odgovor na tužbu 30. studenog 2020. (l.s.37-38). Protivi se tužbi i predlaže sudu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. Osporavaju se svi navodi iz tužbe da bi tuženica bila u bilo kakvoj obvezi prema tužitelju . To ne proizlazi niti iz presude Trgovačkog suda u Zadru br.P-494/10 , a niti pak proizlazi iz presude Općinskog suda u Zadru br.P-770/2019 . Naime, nigdje u tim presudama nije naloženo , niti pak utvrđeno , a niti to iz istih proizlazi u bilo kom smislu ili pak tumačenju istih da bi ČL bila u obvezi platiti tražbinu u iznosu od 278.394,18 Kn , za što postoji pravomoćna odluka u odnosu na RL. Naime, presudom Trgovačkog suda u Zadru br.P-494/10 naloženo je VL platiti iznos od 278.394,18 Kn, za radove koji su obavljeni još 2002.g. i taj spor je pravomoćno okončan tako da nema nikakve zakonske osnove tužitelj uz RL potraživati isto i od SL. Tuženica ističe i prigovor zastare, jer se radi o radovima koji su obavljeni skoro prije 20. g. Što se tiče presude Općinskog suda u Zadru P-770/2019 protiv iste je tužena ČL podnijela i ustavnu tužbu i prijedlog za dopuštenje revizije. Kako dakle iz predmetne tužbe kao i svih činjeničnih izlaganja ne proizlazi nikakva obveza tuženice za plaćanjem bilo kakvog iznosa tužitelju, niti je tuženica bila s njim u bilo kakvom poslovnom ili ugovornom odnosu, a niti u bilo kakvom izvan ugovornom odnosu, što znači da nema nikakve veze sa predmetnom potraživanja koja tužitelj potražuje od RL, stoga razloga predlaže se predmetnu tužbu i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, uz nadoknadu troškova postupka

3. Sud je izveo dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to presudu posl. br. P- 770/2019 (l.s. 5-8), presudu Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-658/2019, rješenje ovog suda posl. br. Ovr-2273/2014, Zahtjeve za izravnu naplatu od 17. lipnja 2020. godine (l.s. 15-18), Specifikaciju tražbina po predmetu P-770/2019, Zahtjev za povrat pogrešno doznačenih sredstava (l.s. 21), zapisnik od 15. srpnja 2023. godine (l.s. 73), rješenje Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-Ovr-567/2022 (l.s. 94-96), Rješenje VSRH posl. br. Revd-1850/2023 (l.s. 100-101), dokumentaciju iz ovosudnog predmeta posl. br P-217/2019 (l.s. 104-109), iz predmeta P-1386/2016 (l.s.110-121), rješenje VSRH posl. br. Revd-3688/2023 od 14. veljače 2024. (l.s. 134-136), ovosudnu presudu i rješenje posl. br. P-2991/2019 (l.s. 144-151), te je izvršen uvid u priložene ovosudne predmete posl. br. Ovr-2273/14 i preslik predmeta P-1918/2020.

4. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) ovaj Sud našao je u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev radi nalaganja plaćanja tuženicima ad 1) i ad 2) iznosa dugovanja utvrđenog pravomoćnom i ovršnom presudom Trgovačkog suda u Zadru od 30. prosinca 2010.g. pod poslovnim brojem 3 P-494/10. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 04. lipnja 2013. pod poslovnim brojem 74. Pž-4044/11. kojom je naloženo VL vl. U.O. "MARIN" iz [adresa] da tužitelju I-KONG d.o. o. Mursko Središće namiri tražbinu specificirano u izrekama tih presuda, umanjenu za dio iznosa koji je namiren u postupku ovrhe prema rješenju od 25. rujna 2019. pod posl. br. 29: Ovr-2273/2014 protiv ovršenice VL, a solidarna odgovornost tuženika ad 1) i ad 2) utvrđena je presudom Općinskog suda u Zadru od 19. lipnja 2019. pod poslovnim brojem 26: P-770/2019. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru od 20. ožujka 2020. pod poslovnim brojem Gž-658/2019.

6. Tuženici u odgovorima na tužbu prije svega ističu prigovor presuđene stvari, potom prigovor zastare te osporavaju da bi i tuženik ad 1) i tuženica ad 2) bili u bilo kakvoj obvezi prema tužitelju jer s njim nisu bili niti u poslovnom ili ugovornom odnosu, niti u bilo kakvom izvanugovornom odnosu već da tužitelj predmetna potraživanja potražuje od VL, dakle ističu prigovor promašene pasivne legitimacije.

7. Prije svega valja reći da je prigovor presuđene stvari koje ističu tuženici ad 1) i ad 2) neosnovan.

7.1. Naime, ovosudnom presudom posl. br. P-770/2019 (l.s.5-8) utvrđena je solidarna odgovornost ovdje i tamo tuženika ad 1) DL i tuženice ad 2) SL, oboje iz [adresa] prema ovdje i tamo tužitelju I-KONG d.o.o. za dugovanje utvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom Trgovačkog suda u Zadru od 30. prosinca 2010.g. pod poslovnim brojem 3 P-494/10. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 04. lipnja 2013. pod poslovnim brojem 74. Pž- 4044/11. kojom je naloženo VL vl. U.O. "MARIN" iz [adresa] da tužitelju I-KONG d.o. o. Mursko Središće namiri tražbinu od 278.394,18 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15 % godišnje od 15. srpnja 2003. do 31. prosinca 2007.g, a od 01. siječnja 2008. godine do isplate po stopi od 17 % godišnje prema promjeni eskontne stope HNB, te troškove postupka 44.231,60 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 05. lipnja 2013. do isplate po stopi od 12 % godišnje, prema promjeni eskontne stope HNB uvećane za 5 postotnih poena te nadoknaditi parnični trošak od 30.060,00 kn.

7.2. Iz naprijed citiranog proizlazi da je postupak pod posl. br. P-770/2019 vođen između istih stranaka i na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. Međutim, tužbeni zahtjev u pravomoćnoj presudi posl. br. P-770/2019 je deklaratoran, dok je u ovom postupku podnesena kondemnatorna tužba, iz čega se zaključuje da nema objektivnog identiteta u ovom postupku, slijedom čega je prigovor presuđene stari neosnovan jer se ne radi o istim tužbenim zahtjevima.

8. Iz spisa proizlazi da je doista presudom Općinskog suda u Zadru od 19. lipnja 2019. pod poslovnim brojem P-770/2019. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru od 20. ožujka 2020. pod poslovnim brojem Gž-658/2019. utvrđena solidarna odgovornost 1. tuženika DL vl. U.O. „MARIN“ Pakoštane, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i solidarna odgovornost 2. tuženice SL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] za dugovanje utvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom Trgovačkog suda u Zadru od 30. prosinca 2010.g. pod poslovnim brojem 3 P-494/10. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 04. lipnja 2013. pod poslovnim brojem 74. Pž-4044/11. kojom je naloženo VL vl. U.O. "MARIN" iz [adresa] da tužitelju I-KONG d.o. o. Mursko Središće namiri tražbinu od 278.394,18 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15 % godišnje od 15. srpnja 2003. do 31. prosinca 2007.g, a od 01. siječnja 2008. godine do isplate po stopi od 17 % godišnje prema promjeni eskontne stope HNB, te troškove postupka 44.231,60 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 05. lipnja 2013. do isplate po stopi od 12 % godišnje, prema promjeni eskontne stope HNB uvećane za 5 postotnih poena te nadoknaditi parnični trošak od 30.060,00 kn.

8.1. Nadalje, uvidom u priloženi ovosudni spis posl. br. Ovr-2273/2014 proizlazi da je tužitelj provodio ovršni postupak protiv VL u kojem postupku je naplatio dio potraživanja prema rješenju o namirenju od 25. rujna 2019. i to: 1.trošak priznat rješenjem o ovrsi od 22. rujna 2014. u iznosu od 6.250,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom dospjelom od 30. travnja 2019., u iznosu od 2.871,12 kuna, 2. dio glavnice u iznosu 40.977,60 kune i 3. dio sa zakonske zatezne kamate dospjele u posljednje tri godine do prodaje pokretnina (30. travnja 2019) u iznosu od 15.901,28 kuna; tako da je preostalo potraživanje od ukupno 842.807,02 kuna od čega glavnica u iznosu od 237.416,58 kuna i kamata u iznosu od 605.390,37 kune te parnični trošak u iznosu od 44.231,60 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

8.2. Isto tako iz spisa proizlazi da je sukladno citiranoj presudi od 19. lipnja 2019. pod poslovnim brojem 26: P-770/2019. kojom je utvrđena solidarna odgovornost tuženika za već naloženo plaćanje VL koje je u postupku ovrhe, tužitelj po toj pravomoćnoj i ovršnoj presudi podnio protiv tuženika Zahtjeve za izravnu naplatu (l.s. 15-18) kod FINA-e sa specifikacijom naplate: pod nazivom "Specifikacija tražbine ovrhovoditelja (P-770/2019, Ovr-2273/2014) preostalog potraživanja sa zakonskom zateznom kamatom po propisanoj stopi (l.s. 19), međutim FINA je dana 30. listopada 2020. godine poslovnim brojem Klasa: 120-11/20-02/208, Ur.br: 08-102-20-2 poslala tužitelju Zahtjev za povrat pogrešno doznačenih sredstava (l.s. 21) jer je od ovršenika SL **.**.2020. zaprimila reklamaciju za koju je utvrdila da je opravdana jer "navedena presuda u toč. I ne sadrži nalog za ispunjenje novčane tražbine.." te da tužitelj izvrši povrat više doznačenih sredstva u ukupnom iznosu od kn =76.266,04, u korist računa ovršenika SL.

9. Kao što je već ranije rečeno u ovom postupku je, po ranijem uredujućem sucu, donesena privremena mjera i to rješenjem od 9. studenog 2020. godine (l.s. 23- 24) te je isto rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž- 611/2021 dana 15. lipnja 2021. godine (l.s. 51-55).

9.1. Tuženica ad 2) ČL podnijela je prijedlog za dopuštenje revizije protiv naprijed citiranog rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-611/2021-3 od 15. lipnja 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru broj P- 1918/2020-2 od 9. studenoga 2020., međutim VSRH je rješenjem posl. br. Revd- 3688/2023 prijedlog tuženice ad 2) odbacio (l.s. 134-136).

9.2. Tuženici ad 1) i ad 2) podnijeli su i prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-658/2019 od 20. ožujka 2020. godine kojom presudom je potvrđena presuda općinskog suda u Zadru – Stalna služba u Biogradu na Moru posl. br. P-770/2019 od 19. lipnja 2019. godine (l.s. 77-80), te je rješenjem VSRH posl. br. Revd-1850/2023 (l.s.100-101) dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-658/2019 od 20. ožujka 2020. godine, u odnosu na pravno pitanje: "Ima li tužitelj pravnog interesa za podnošenje tužbe za utvrđenje ako pravnu zaštitu može postići kondemnatornom tužbom, odnosno, može li tužitelj deklaratornom tužbom tražiti utvrđenje solidarne odgovornosti, ako može kondemnatornom tužbom zahtijevati naknadu štete odnosno isplatu na temelju pravnog posla?".

9.3. Tijekom ovog postupka VSRH još nije bio donio odluku povodom revizije tuženika ad 1) i 2) koja se vodi pod posl. br. Rev-203/2024, a ovaj sud nije prihvatio prijedlog tuženika iznesenog na ročištu 20. listopada 2023. kao i na ročištu 15. svibnja 2025. (l.s. 137) da se ovaj parnični postupak prekine do donošenja revizijske odluke u postupku koji se kod VSRH vodi pod posl. br. Rev-203/2024 jer da isti predstavlja prethodno pitanje.

10. Naime, kondemnatorni tužbeni zahtjev tužitelja u ovoj pravnoj stvari, temelji se na pravomoćnoj deklaratornoj presudi Općinskog suda u Zadru od 19. lipnja 2019. pod poslovnim brojem P-770/2019. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru od 20. ožujka 2020. pod poslovnim brojem Gž-658/2019. i kojom je utvrđena solidarna odgovornost 1. tuženika DL vl. U.O. „MARIN“ Pakoštane, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i solidarna odgovornost 2. tuženice SL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] za dugovanje utvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom Trgovačkog suda u Zadru od 30. prosinca 2010.g. pod poslovnim brojem 3 P-494/10. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 04. lipnja 2013. pod poslovnim brojem 74. Pž-4044/11. kojom je naloženo VL vl. U.O. "MARIN" iz [adresa] da tužitelju I-KONG d.o. o. Mursko Središće namiri tražbinu od 278.394,18 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15 % godišnje od 15. srpnja 2003. do 31. prosinca 2007.g, a od 01. siječnja 2008. godine do isplate po stopi od 17 % godišnje prema promjeni eskontne stope HNB, te troškove postupka 44.231,60 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 05. lipnja 2013. do isplate po stopi od 12 % godišnje, prema promjeni eskontne stope HNB uvećane za 5 postotnih poena te nadoknaditi parnični trošak od 30.060,00 kn, a koja tražbina je umanjena za dio iznosa koji je namiren u postupku ovrhe prema rješenju 25. rujna 2019. pod posl. br. 29: Ovr-2273/2014 protiv ovršenice VL iz čega proizlazi da ovaj sud ne može više ulaziti i preispitivati pravomoćnost ovosudne presude posl. br. P-770/2019.

10.1. Nisu u pravu tuženici ad 1) i 2) kada ističu prigovor promašene pasivne legitimacije jer se njihova pasivna legitimacija upravo temelji na pravomoćnoj presudi ovog suda posl. br. P-770/2019 od 19. lipnja 2019., a ne na činjenici koju ističu u svojim odgovorima na tužbu, tj. da isti tuženici nisu u bilo kakvom poslovnom ili ugovornom odnosu s tužiteljem, te niti u bilo kakvom izvanugovornom odnosu te da nemaju nikakve veze s predmetnim potraživanjem koje tužitelj potražuje od VL, stoga je njihov prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan.

11. Svi ostali prigovori, kako iz odgovora na tužbu tuženika ad 1) i 2) tako i oni istaknuti tijekom postupka, te pozivanje na brojne ovosudne predmete koji su se vodili između ovih parničnih stranaka i između tužitelja i VL nisu relevantni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, jer, a kako to utvrđuje i ŽS u Zagrebu u rješenju posl. br. Gž-611/2021 (l.s. 51-55), kao bitno proizlazi da se tužitelj godinama, sad već i desetljeće, bezuspješno pokušava naplatiti kako bi ostvario svoje potraživanje, prvotno od VL, a potom i od ovdje tuženika ad 1 ) i ad 2).

11.1. Županijski sud u Zagrebu u naprijed citiranom rješenju Gž-611/2021 navodi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru posl.br. P-770/19 nesporno utvrđeno da je tužitelj s ovlaštenim osobama D i DL u studenom 2011. sklopio ugovor o radovima na hotelu Marin u [adresa], da je ostao neplaćen iznos od 278.394,18 kn, koji iznos je bila u obvezi platiti RL, vlasnica ugostiteljskog objekta Marin, na koji je prešlo poslovanje i koja je stupila na mjesto dužnika. Tužitelj je protiv nje ishodio pravomoćnu presudu pred Trgovačkim sudom u Zadru, no ovrha je ostala neuspješna, obzirom RL nema imovine, budući hotelom sada upravlja trgovačko društvo Hoteli Marin d.o.o. čiji je jedini član ČL, pa da iz svega navedenog proizlazi da su sve osobe, koje su uključene u prijenos imovine s jednog pravnog subjekta na drugi, a u cilju onemogućavanja tužitelja da naplati svoje potraživanje, obiteljski povezane, te da je tužitelj, a tamo predlagatelj osiguranja nesporno dokazao opasnost da bi tuženica ad 2), a tamo protivnica osiguranja spriječila, odnosno znatno otežala ostvarenje njegove tražbine, bez donošenja predložene mjere.

11.2. S tim u vezi u ovom postupku neosnovani su svi prigovori tuženika ad 1) i ad 2) koji se tiču solidarne odgovornosti, kao i pozivanje ovih tuženika na ovršne i parnične postupke , kao i postupke po reviziji ili povodom prijedloga za izjavljivanje revizije, te prijedlozi radi prekida ovog parničnog postupka, te ih ovaj sud smatra usmjerenim na odugovlačenje ovog postupka.

12. Također neosnovan je i prigovor zastare koji tijekom postupka ističu tuženici jer je odredbom članka 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) propisan rok zastare za tražbinu utvrđenu pravomoćnom sudskom odlukom te iznosi 10 godina, a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 6. studenog 2020. godine, to ovaj sud zaključuje da je podnesena unutar zastarnog roka.

12.1. Neosnovani su i navodi tuženika koji se tiču preinake tužbenog zahtjeva, jer je tužitelj podneskom od 7. rujna 2022. godine (l.s. 81-86) samo uskladio izvorno utužene kunsku iznose sa fiksnim tečajem za EUR i to upravio na način kako glasi u izreci presude.

13. Dakle, kako tužitelj u ovom postupku kondemnatornim tužbenim zahtjevom traži nalaganje tuženicima, kao solidarnim dužnicima, isplatiti iznose, koji su već ranije pravomoćno utvrđeni i za koje postoji pravomoćno solidarna odgovornost tuženika ad 1) i ad 2), a koji iznos je umanjen za dio iznosa koji je namiren u postupku ovrhe prema rješenju 25. rujna 2019. pod posl. br. 29: Ovr-2273/2014 protiv ovršenice VL to ovom sudu nije preostalo ništa drugo već prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja koji je usklađen s EUR podneskom od 7. rujna 2020. (l.s. 85-86), a dodatno još i uređen na ročištu od 30. rujna 2020. (l.s. 88) slijedom čega se odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

14. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, budući da je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), slijedom čega je istom priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to za trošak sastava tužbe – 500 bodova (Tbr 7.1), odgovor na žalbu od 26. siječnja 2021. na rješenje o privremenoj mjeri od 9. studenog 2020. – 500 bodova (Tbr 10.6 u svezi Tbr 7.1), ročište 30. rujna 2022. – 500 bodova (Tbr 9.1), obrazloženi podnesak od 7. rujna 2020. – 500 bodova (Tbr 8.1), ročište 20. listopada 2023.- 500 bodova (Tbr 9.1), podnesak od 17. listopada 2023. – 500 bodova (Tbr 8.1), ročište 15. svibnja 2025.

– 500 bodova (Tbr 9.1), što ukupno iznosi 3.500 bodova što uz vrijednost boda od 2 EUR daje iznos od 7.000,00 EUR, te uz PDV od 25 % koji iznosi 1.750,00 EUR čini 8.750,00 EUR kojim iznosu valja pribrojiti plaćenu sudsku pristojbu na tužbu 271,17 EUR što čini ukupni parnični trošak tužitelja 9.021,17 EUR, dok je za iznos dosuđenog, a zatraženog zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan, a odnosi se na popisani trošak privremene mjere prema Tbr 8.2 uz PDV, jer je prijedlog za privremenu mjeru već sadržan u tužbi, a ne kao samostalni podnesak, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

Zadar, 14. srpnja 2025.

S u t k i nj a

Melita Lisica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po pun.,

2. Tuženicima ad 1) i ad 2) po pun.