REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-280/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Zoranu Šariću, u izvanparničnom predmetu predlagatelja UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Zoviću, odvjetniku u Splitu, protiv protustranaka: 1. LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Zvonimiru Bućanu, odvjetniku u Splitu, radi uređenja odnosa među suvlasnicima, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-115/2023-7 od 27. siječnja 2025., 14. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se, kao neosnovana žalba predlagatelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-115/2023-7 od 27. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„1. Uspostavlja se granica zemljišta kat. čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] koje služi redovnoj uporabi kuće izgrađene na tom zemljištu u vlasništvu UP, OIB: [osobni identifikacijski broj] koja kuća označena je vještvom od 20. ožujka 2012., dopunom od 21. prosinca 2012. i dopunom od 26. kolovoza 2013., koje vještvo i dopune su sastavni dio ovog rješenja koja granica je označena slovima A – B – C – P – Š - Č – Ć - Ž – O u kojim granicama je smješteno i jedno parkiralište omeđeno slovima Š – Č – Ć – Ž tako da je ovako označeno zemljište i parkiralište u isključivom vlasništvu predlagatelja UP. 2. Utvrđuje se da je od kat. čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] u suposjedu ovih stranaka prostor označen vještvom od 20. ožujka 2012., dopunom od 21. prosinca 2012. i dopunom od 26. kolovoza 2013. slovima K – L – M – N – O – Ž – Ć – Č – Š – P – R – S – Z – X – Y –K. 3. Razliku kvadrata iz osnova ¼ prava vlasništva u cijelosti čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] u površini od 52,50 m2 predlagatelju UP, OIB: [osobni identifikacijski broj] predloženici se obvezuju naknaditi u novcu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja prema vrijednosti toga zemljišta koju utvrđuje nadležni ured Porezne uprave tako da od tih 52,50 m2 LP jest dužan naknaditi predlagatelju u odnosu na 14,50 m2, HP za 02,50 m2 te SP za 35,50 m2. 4. Dužni su predloženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi predlagatelju UP troškove ovog postupka sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena počev od donošenja ovog rješenja pa do isplate“.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi predlagatelj. Žalbu podnosi „ zbog bitne povrede odredaba članaka 125. do 129., te članaka 127.a i 127.b Zakona o sudovima („ Narodne novine“, broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24 – dalje: ZOS )“, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinači na način da se u cijelosti, kao osnovan, prihvati prijedlog predlagatelja.

3. U odgovoru na žalbu protustranke predlažu odbiti žalbu predlagatelja, kao neosnovanu.

4. Žalba predlagatelja nije osnovana.

5. Predmet ovog izvanparničnog postupka je prijedlog predlagatelja za uređenje odnosa među suvlasnicima na nekretninama i to k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] utemeljen na odredbi paragrafa 266. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934., koji se u ovom postupku ima primijeniti temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj: 73/91) i odredbe čl. 119. st. 1. Zakona o izvanparničnom postupku ( „Narodne novine“, broj: 59/23 - dalje: ZOIP), odnosno sada čl. 42. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV).

6. Sud prvog stupnja je nakon povedenog postupka, pobijanim rješenjem, kao neosnovan odbio takav prijedlog predlagatelja zaključujući, u bitnome, da na navedenim nekretninama stranke u postupku nisu u zemljišnim knjigama upisane ni kao vlasnici, a niti kao posjednici istih, već svoje pravo na posjed i korištenje temelje na kupoprodajnom ugovoru od 1. ožujka 1975. i rješenja o nasljeđivanju iza smrti svog pravnog prednika pok. VP, da su još za života svoga pravnog prednika na navedenim nekretninama sagradili svoje kuće te iste ogradili i nesmetano koristili prema sporazumno uspostavljenim granicama posjeda, a sve na način na koji je to prikazano i u nalazu i mišljenju sudskog vještaka mjerničke struke Nedjeljka Bitange od 20.02.2012., a što potvrđuje i prijamni list za katastar kojeg su stranke u postupku i potpisale. Osim toga, sud prvog stupnja, nadalje, zaključuje i da obzirom da su stranke u postupku prije više od 30 godina na predmetnim nekretninama izgradile svoje kuće, pri čemu su jasno odredile i granice posjeda prvenstveno izgradnjom zidova, to da bi svaka intervencija u takvo stvarno stanje na terenu značila štetu za protustranke jer bi ih se onemogućilo u iskorištavanju njihovih posjeda na način kako je to između stranaka u postupku ranije, još za života njihova oca, dogovoreno.

7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), koje se ovdje imaju primijeniti kao supsidijarni propis temeljem odredaba Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934., a sve temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj: 73/91) i odredbe čl. 119. st. 1. ZOIP, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje zakonito i pravilno.

7.1. Prije svega, u ovom izvanparničnom postupku valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 381. ZPP i sve u vezi čl. 125. do 129., te članaka 127.a i 127.b ZOS, budući sud prvog stupnja svoju odluku u ovom izvanparničnom postupku nije ni temeljio na nalazu i mišljenju vještaka za graditeljstvo Roka Mijanovića, koji je temeljem pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Su-58/2017 od 20. studenog 2017. razriješen, pa u ovom postupku sud prvog stupnja nije nepravilno primijenio navedene odredbe ZOS koji uređuju pitanje stalnih sudskih vještaka, što je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

7.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba izvanparničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, pa ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba izvanparničnog postupka.

8. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po strankama u postupku (čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti ovog zahtjeva predlagatelja, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj u svojoj žalbi.

9. Obzirom na utvrđeno činjenično stanje u ovom postupku, niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

10. Naime, iz činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja jasno proizlazi zaključak suda prvog stupnja da stranke u postupku u zemljišnim knjigama suda prvog stupnja nisu i formalno upisani kao suvlasnici na predmetnim nekretnina, iako im to pravo očito pripada prema rješenju o nasljeđivanju iza smrti njihovog pravnog prednika pok. VP, pa bi svakom od njih, na temelju paragraf 226. st. 1. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934., koji propisuje da se svaki suvlasnik, koji se u pitanjima uprave i iskorištavanja zajedničke stvari drži povrijeđenim u svom pravu, može radi zaštite svog prava obratiti sudu na čijem području se nalazi zajednička stvar te da će sud, ukoliko nema spora o samom pravu suvlasništva pojedinih suvlasnika ili o veličini njihovih suvlasničkih dijelova, odluku o uređenju odnosa među suvlasnicima donijeti u izvanparničnom postupku pa pravilima Građanskog zakonika, pripadalo pravo da u sudskom izvanparničnom postupku zahtijevaju uređenje svojih odnosa između suvlasnika, odnosno da bi im to pravo, sada, pripadalo sukladno odredbi čl. 42. ZV.

11. Međutim, cijeneći sadržaj navedenih zakonskih odredbi i utvrđeno činjenično stanje suda prvog stupnja da su stranke u postupku sada u posjedu predmetnih nekretnina prema njihovom zajedničkom sporazumu postignutom još za života njihovog pravnog prednika i to još prije 30 godina i da su sukladno tome svoj posjedovni dio na kojem su sagradile svoje obiteljske kuće, ogradile zidom, a sve na način na koji je to prikazano i u nalazu i mišljenju sudskog vještaka mjerničke struke Nedjeljka Bitange od 20. veljače 2012. i prijavnog lista za katastar kojeg su stranke u postupku i potpisale, to sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima žalitelja, pravilno zaključuje da u ovom postupku nije bilo potrebno posebno i ponovno uređivati odnos među suvlasnicima-strankama u postupku budući bi svako zadiranje u takav posjedovni odnos utemeljen na njihovom ranijem sporazumu bio tegoban za protivne strane, radi čega je sud prvog stupnja, i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, pravilno primijenio materijalno pravo kada je ovaj prijedlog predlagatelja, kao neosnovan odbio.

11.1. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja, valja istaknuti da u ovom postupku, nije sporno da prema odredbi čl. 6. st. 3. ZV proizlazi da bila stvar fizički djeljiva ili ne, nju se može pravno razdijeliti na sadržajno jednake dijelove kojima je veličina računski određena njihovim razmjerom prema cijeloj stvari (idealni dijelovi), ako nije što drugo određeno. Svaki idealni dio stvari njezin je odvojeni dio, međutim obzirom na prethodno navedeno utvrđenje suda prvog stupnja da su stranke u postupku predmetne nekretnine između sebe „razdijelile“ odnosno uredile svoje suvlasničke odnose na tim nekretninama, to je sud prvog stupnja, kako je to i prethodno navedeno, pravilno kao neosnovan odbio prijedlog predlagatelja, koji nije ni bio usmjeren na razvrgnuće suvlasničke zajednice predmetnih nekretnina (čl. 47. do čl. 55. ZV), već uređenje odnosa između suvlasnika.

12. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i kako je na tako utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio bitne povrede odredaba izvanparničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao žalitelj, kao niti one na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu predlagatelja, kao neosnovanu odbiti i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Puli, 14.srpnja 2025.

Sudac:

Zoran Šarić