Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pn-78/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB:84397956623, zastupan po gen. punomoćnici ČI, dipl. iur., zaposlenici, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d. Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB:23759810849, zastupan po punomoćniku Ivanu Ergotiću, odvjetniku iz Vinkovaca, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 05. lipnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja, te zamjenika punomoćnika tužitelja Dražena Pandurevića, odvjetnika iz Osijeka, dana 14. srpnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, koji glasi:

"Nalaže se I. tuženiku Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB:23759810849 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, OIB:84397956623 iznos od 19.639,72 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos, počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za provo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja, kao i naknadi prouzročene parnične troškove, a sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB:84397956623, da tuženiku Allianz Hrvatska d.d. Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB:23759810849, naknadi prouzročeni parnični trošak od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika dana 02. travnja 2025. podnio tužbu radi naknade štete koju obrazlaže navodeći da je njegov osiguranik MI stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 08. studenog 2018., a po kojem je osnovu priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka sposobnosti za rad po osnovu ozljede na radu rješenjem HZMO PS Osijek, broj spisa 94333 od 24. kolovoza 2021. i novčanu naknadu za tjelesno oštećenje u visini od 50% rješenjem HZMO PS Osijek, broj spisa 94333 od 24. rujna 2019., počevši od 01. veljače 2019. i u visini od 90% rješenjem HZNO PS Osijek broj 94333 od 01. rujna 2020. počevši od 19. lipnja 2020. Prometnu nesreću je prouzročio EI tako što je dana 08. studenog 2018. upravljao osobnim automobilom marke Peugeot 207 reg. oznake [registarska oznaka], obvezno osiguranog kod tuženika, broj police [broj police], u Osijeku, te na raskrižju ulice Martina Divalta i ulice Petra Svačića prilikom skretanja u lijevo nije propustio vozilo koje dolazeći iz suprotnog smjera zadržava smjer kretanja, te je na taj način oduzeo prednost prolaska mopedu "Piaggio Fly", reg. oznake [registarska oznaka], koje vozilo mu je dolazilo iz suprotnog smjera, a kojim je upravljao MI, te je došlo do sudara dvaju vozila kojom prilikom je MI zadobio višestruki prijelom desne lopatice, koja povreda je teške naravi. Presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-820/2018 EI proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu. Po ovom pravnom osnovu vodi se postupak za naknadu štete protiv tuženika pred ovim sudom pod brojem Pn-177/2021 kojom tužbom potražuje naknadu štete isplaćene invalidske mirovine u punom iznosu za razdoblje od 23. srpnja 2021. do 30. rujna 2021. i novčane naknade za tjelesno oštećenje počevši od 01.02.2018. do 30.09.2021.

1.1. Ovom tužbom tužitelj potražuje naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine i novčane naknade za tjelesno oštećenje osiguraniku MI u razdoblju od 01. ožujka 2022. do 31. ožujka 2025. u iznosu od 19.639,72 eura, navodeći da je za razdoblje od 01.03.2022. do 31.03.2025. na ime invalidske mirovine osiguraniku MI isplatio iznos od 16.095,02 eura i po osnovu novčane naknade za tjelesno oštećenje iznos 3.544,70 eura, odnosno ukupno 19.639,72 eura. Stoga mu je na temelju odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14 i dalje), tuženik odgovoran za nastalu štetu u utuženom iznosu.

1.2 Smatra da u konkretnom slučaju za utvrđivanje prava na naknadu štete i određivanje visine naknade štete koju trpi isplatom priznate invalidske mirovine, treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju kao lex specialis i lex posterior odnosu na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da ne spori štetni događaj, kao niti svoju pasivnu legitimaciju, budući je izdao policu od osiguranja auto odgovornosti za osobno vozilo krivca predmetnoga štetnoga događaja. Nije sporna niti odgovornost osiguranika tuženika za nastup štetnog događaja, ali osporava osnovu tužbenog zahtjeva. Bit predmetnoga postupka je utvrđenje stvarne štete ili razmjernog iznosa mirovine oštećene osobe tj. razlike invalidske mirovine i invalidske mirovine koju bi ostvarivao osiguranik tužitelja temeljem ozljede na radu. Osnovu tužbenoga zahtjeva treba prosuđivati primjenom odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a ne odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju. Najviša instanca suda VSRH je zauzeo već ustaljene i stabilne stavove po kojima se osnovanost zahtjeva primjenjuje temeljem Zakona o obveznim osiguranjima u prometu čl. 27. st.1. 2. i 3. koji je lex specialis, a ne ZM, što je i logično jer se uzima u obzir samo stvarna šteta tj. razmjerni dio mirovine za koji je tuženik odgovoran. U konkretnome slučaju obvezu tuženika potrebno je utvrđivati primjenom odredbe čl. 27 st. 3 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, koji decidirano navodi: Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskome osiguranju i visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Dakle obveza tuženika postoji samo onda ukoliko razmjerni iznos mirovine bio bi veći od razmjernoga iznosa mirovine utvrđen za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu. Tuženik je dužan isplatiti isključivo stvarnu štetu odnosno razliku. Stoga tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev kao neosnovan odbije u cijelosti uz dosudu svih troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u priloženu materijalnu dokumentaciju i to rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku (broj spisa 94333) od 24.08.2021., 24.09.2019., 01.09.2020. (list 3.-6., 17.-18., 23.- 24.), Ispis podataka o plaći, osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosnih bodova po godini od 24.08.2021. (list 7. -9.), Nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika (list 10.-16.), Nalaz i mišljenje o oštećenju organizma – tjelesnom oštećenju (list 19.- 22. i 25.-29.), Prijavu ozljede na radu (list 29. -31. spisa), presudu Općinskog suda u Osijeku broj K-820/2018-2 od 03.04.2019. (list 33.-35.), dopis tužitelja od 26.02.2021. (list 37.), podatke o isplati (list 38.-67.).

3.1. Sud nije izvršio priklop spisa broj K-820/2018 i Pn-177/2021, jer je u ovom spisu priložena pravomoćna presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-820/2018-2 od 03.04.2019., te između stranaka nije sporan predmetni štetni događaj, a također nije sporno ni da je tužitelj po istom osnovu ali za drugo razdoblje pokrenuo parnicu pod Pn-177/2021 koja je u tijeku pred ovim sudom.

4. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.).

5. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan je u cijelosti.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine i novčane naknade za tjelesno oštećenje osiguraniku MI u razdoblju od 01.03.2022. do 31.03.2025. u ukupnom iznosu od 19.639,72 eura.

8. Među strankama nema spora da je osiguranik tužitelja MI korisnik invalidske mirovine na temelju prava priznatog rješenjem tužitelja (broj spisa 94333) od 24. kolovoza 2021. zbog djelomičnog gubitka sposobnosti za rad po osnovu ozljede na radu i da mu je rješenjem tužitelja od 24. rujna 2019. priznato pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje u visini od 50%, počevši od 01.02.2019., te rješenjem od 01. rujna 2020. pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje u visini od 90%, počevši od 19.06.2020.

9. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija tuženika, budući je izdao policu osiguranja auto odgovornosti za osobno vozilo krivca predmetnog štetnog događaja-prometne nezgode od dana 08. studenog 2018. u kojem je stradao osiguranik tužitelja MI, a za koji je štetni događaj pravomoćno utvrđena odgovornost osiguranika tuženika u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem K-820/2018.

9.1. Između stranaka nije sporno niti da tužitelj po istom pravnom osnovu potražuje naknadu štete za raniji period (Pn-177/2021),

10. Među strankama je sporno ima li tužitelj pravo na naknadu štete koju trpi uslijed isplate invalidske mirovine svom osiguraniku, odnosno da li se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023.) ili Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021., 119/2022.).

11. Ovaj sud smatra da na konkretnu pravnu situaciju potrebno je primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023.), koji je bio na snazi u vrijeme kada je tužitelj vršio isplatu mirovina (upućuje se na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluka Rev 713/2024 od 05.11.2024., Rev-x 388/2018 od 25.08.2020., Rev-12/2022-2 od 12.01.2022., Rev-909/2021-3 od 08.09.2021.).

12. Naime, odredbom članka 27. st. 1.-3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

12.1. Drugim riječima, obveza tuženika postoji samo ukoliko postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svome osiguraniku i iznosa koje bi isplaćivao kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu. Dakle, tuženik je dužan isplatiti samo isključivo stvarnu štetu, odnosno razliku.

13. Tužitelj nije predložio dokaze na okolnost utvrđenja postojanja razlike između mirovine koju isplaćuje i koja bi se isplaćivala da je umirovljenje njegovog osiguranika posljedica ozljede na radu, a što je u smislu odredbe čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, bio dužan učiniti.

14. Ovdje treba napomenu i to da Zakon o obveznim osiguranjima u prometu uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju, koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito (tako u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 90/2023-2 od 04.04.2023.).

14.1. Činjenica da je Zakon o mirovinskom osiguranju kasniji zakon, ali kako je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu posebniji zakon, koji uređuje užu problematiku, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori.

14.2. Drugim riječima, odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, u odnosu na opće odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, predstavlja lex specialis, pa se stoga primjenjuje pravno načelo lex specialis derogat legi generali, odnosno Zakon o mirovinskom osiguranju je opći akt kojim se uređuju odnosi u sustavu mirovinskog osiguranja, pa je posebnim zakonom dopušteno odstupiti od njegovih općih načela (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-I/988-1998 od 17. ožujka 2010.).

15. Slijedom navedenog i sukladno citiranoj odredbi čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, odlučeno je kao pod I. izreke.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

16.1. Zahtjev tuženika za naknadom troška od 1.250,00 eura, osnovan je u cijelosti i sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava odgovora na tužbu od 500,00 eura (Tbr. 8.t.1.) i zastupanja na ročištu za glavnu raspravu od 05.06.2025. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9.t.1.), te obračunatog PDV-a od 250,00 eura (Tbr. 46.) i u skladu je s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.

U Osijeku, 14. srpnja 2025

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćnici tužitelja

2.Punomoćniku tuženika