Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-15/2025-88

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu pojedincu Gordani Njari, u pravnoj stvari tužitelja DIGITAL CAPITAL Ltd., OIB: 56471311026, 26-28 Hammersmith Grove W6 7BA, London, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, kojeg zastupa punomoćnik Marin Radić odvjetnik iz Splita protiv tuženika Mbanq d.o.o. Osijek, OIB: 63624095157, Stjepana Radića 19a, koje zastupa punomoćnik Luka Dorotić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Čolić Dorotić d.o.o. Zagreb radi isplate iznosa o 150.000,00 eura i protutužbenog zahtjeva u iznosu od 109.000,00 eura, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja, zakonske zastupnice tužitelja i punomoćnika tuženika 6. lipnja 2025., na ročištu za objavu sudske odluke održanom 11. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Mbanq d.o.o. Osijek, Stjepana Radića 19 A, OIB: 63624095157, da u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, isplati tužitelju DIGITAL CAPITAL Ltd., 26-28 Hammersmith Grove, W6 7BA, London, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, OIB: 56471311026, iznos od 150.000,00 EUR (stopdesettisućaeura) zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama koje teku od 12. veljače 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 9,09%, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 8,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 8,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 8,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 8,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 7,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 10,50% godišnje, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 12% godišnje, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi od 12,50% godišnje, a slučaju promjene po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tužitelju-protutuženiku DIGITAL CAPITAL Ltd., OIB: 56471311026, 26-28 Hammersmith Grove W6 7BA, London, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske isplatiti tuženiku-protutužitelju MBANQ d.o.o., OIB: 63624095157 iz Osijeka, Stjepana Radića 19a slijedeće iznose, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koja je od 4. 11. 2018. pa do 31.12. 2018. iznosila 8,82% , od 1.1. 2019. pa do 30. 6. 2019. iznosila 8,54 %, od 1. 7. 2019. pa do 31. 12. 2019. iznosila 8,3 %, od 1. 1. 2020. pa do 30. 6. 2020. iznosila 8,11%, od 1. 7. 2020. pa do 31. 12. 2020. iznosila 7,89 %, od 1. 1. 2021. pa nadalje iznosi 7.75 % i to:

- 105.000,00 EUR (stopettisuća eura) s dospijećem 4.11.2018.

- 4.000,00 EUR (četiritisuće eura) s dospijećem 10.11.2018.

te se nalaže tužitelju-protutuženiku DIGITAL CAPITAL Ltd. isplatiti tuženiku protutužitelju MBANQ d.o.o. prouzročene parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 42.808,51

EUR (četrdestdvijetisućeosamstoosameuraipedestjedancenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 20.593,99 EUR (dvadesettisućapetstodevedesttrieuraidevedesetdevetcenti).

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 150.000,00 EUR-a za izradu produkcijskog softvera za rad institucije za elektronički novac.

2. U tužbi navodi da je između tužitelja kao ovlaštene institucije za elektronički novac koja je autorizirana od strane [adresa] regulatora Financial Conduct Authority-ja (FCA), i tuženika koji je ranije poslovao pod tvrtkom Abba d.o.o. Osijek, S. Radića 19a, zaključen Ugovor o softveru kao usluzi dana 31. siječnja 2018. temeljem kojeg je tuženik trebao tužitelju izraditi kompletni i funkcionalni produkcijski softver za rad institucije za elektronički novac.

3. Dodaje da su uvjeti za izradu navedenog softvera točno precizirani u predmetnom Ugovoru koji je sadržavao prilog A-Financijska ponuda za Mbanq E- Money Institution Solution i prilog B-Funkcionalne specifikacije za e-wallet platformu v0.1. kao i rokovi u kojima je tuženik trebao izvršiti navedenu uslugu, dok je u prilogu A i B točno bilo precizirano što treba sadržavati navedeni softver, međutim, tuženik nije izvršio navedenu uslugu kako je to precizirano navedenim Ugovorom, odnosno nije izvršio navedenu uslugu u ugovorenom roku, a niti je isporučio softver prema ugovorenim uvjetima, slijedom čega su stranke zaključile Sporazum o održavanju na snazi Ugovora o softveru kao usluzi dana 31. siječnja 2018., a koji Sporazum je potpisan dana 6. rujna 2018.

4. Nadalje navodi da se je predmetnim Sporazumom tuženik obvezao izvršiti ugovorenu uslugu na način i opsegu kako je to utvrđeno Ugovorom od dana 31. siječnja 2018. i svim njegovim sastavnim dijelovima, te se je tuženik obvezao izvršiti ugovorenu uslugu na način da će isporučit testnu verziju najkasnije do dana 30. rujna 2018., a produkcijsku verziju najkasnije do dana 8. studenog 2018., međutim, tuženik nije postupio niti po zaključenom Sporazumu od 6. rujna 2018., jer nije isporučio softver koji bi odgovarao funkcionalnostima iz Ugovora od dana 31. siječnja 2018.

5. Dodaje da su predmetnim Sporazumom stranke dogovorile da će tuženik u slučaju neurednog ispunjenja obveza iz članka 2. navedenog Sporazuma, izvršiti povrat avansno uplaćenih sredstava u iznosu od 150.000,00 EUR u roku od 15 dana koji je tužitelj tuženiku uplatio 12. veljače 2018. što predstavlja cca 60% ugovorene cijene, te da je tužitelj dopisom od 9. siječnja 2019. raskinuo navedene Ugovore jer tuženik nije izvršio svoje obveze prema Ugovoru o softveru od 31. siječnja 2018. odnosno samo djelomično je izvršio uslugu isporučivši nefunkcionalan i nekompletan softver na Microsoft Azure Cloud kojem se moglo pristupiti sa adrese tužitelja u Splitu, Poljička cesta 26 B.

6. Dodaje da je po prijedlogu tužitelja provedeno osiguranje dokaza kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem R1-339/19 u kojem postupku je provedeno vještačenje po vještaku za informatiku dr. sc. GM koji je izradio nalaz i mišljenje temeljem prikupljenih podataka, provedenih testiranja i analize svih podataka te je utvrdio da tuženik nije isporučio Mbanq E-Money Institution Solution softver kako je to ugovoreno temeljem Ugovora o softveru kao usluzi od dana 31. siječnja 2018. i temeljem Sporazuma od 6. rujna 2018.

7. Tužitelj navodi da obzirom da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu, te istu obvezu nije ispunio ni u naknadno ostavljenom roku od strane tužitelja, u konkretnom slučaju Ugovor o softveru kao usluzi od 31. siječnja 2018. i Sporazum o održavanju na snazi predmetnog Ugovora o softveru se imaju smatrati raskinutim, a raskidom Ugovora obje su stranke oslobođene svojih obveza, a tužitelju koji je avansno platio 60% ugovorene cijene u iznosu od 150.000,00 EUR pripada pravo na povrat ovoga iznosa zajedno sa zateznim kamatama od dana uplate 12. veljače 2018. do isplate, slijedom čega predlaže donošenje presude kao u izreci.

8. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti ističući da tuženik posluje od 2000., da je prvi puta isporučio bankarski softver 2003., a od 2004. pa do danas softver je isporučen nizu banaka i drugih pravnih osoba iz područja financijskih usluga u Hrvatskoj i izvan Hrvatske, a svi klijenti su bili zadovoljni radom softvera i nije bilo nikakvih primjedbi.

9. Dodaje da tuženik posjeduje certifikate za siguranost informacija i kvalitetu bankarskih i poslovnih aplikacijskih rješenja ISO 9001:2008 QMS i ISO/IEC 27001:2013 ISMS, kao i SOX certifikat koji potvrđuje da su njegov softver i poslovanje usklađeni sa svim zahtjevima, dok tužitelj s druge strane do trenutka sklapanja Ugovora nije proveo niti jednu transakciju kao institucija elektroničkog novca te ne raspolaže nikakvim referencama niti certifikatima.

10. Navodi da je tuženik sukladno zaključenom Ugovoru trebao već postojeći softver prilagoditi željama tužitelja i implementirati ga, a tužitelj nije stekao nikakvo vlasništvo softvera nego mu se Ugovorom softver daje na korištenje pod ugovorenim uvjetima.

11. Čini nespornim da je između stranaka dana 6. rujna 2018. sklopljen Sporazum o održavanju na snazi Ugovora o softveru kao usluzi ali ne iz razloga koji navodi tužitelj već zbog toga što tužitelj nije znao definirati svoje želje vezano za rad softvera, što je cijelo vrijeme od sklapanja Ugovora pa do sklapanja Sporazuma mijenjao svoje želje i stavljao drugačije prohtjeve za konačni izgled softvera i slično.

12. Nadalje, navodi da je tuženik dva puta tijekom 2018. u Splitu održao obuku djelatnika tužitelja za rukovanje softverom kojom prilikom softver je već bio u funkciji, a na drugu obuku je tužitelj poslao druge osobe, a ne one koje su već prethodno prošle dio obuke. Osporava navode tužitelja da tuženik nije izvršio isporuku testne verzije Mbanq EMoney Institution Solution ističući da je to tuženik izvršio dana 29. rujna 2018.

13. Čini nespornim da je tuženik uplatio tužitelju iznos od 150.000,00 EUR, ali osporava da se radi o avansu navodeći da se radi o dijelu jednokratne naknade koja je ugovorena u ukupnom iznosu od 255.000,00 EUR, s time da je 150.000,00 EUR tužitelj bio dužan platiti tuženiku u roku od 8 dana od potpisivanja ugovora.

14. Navodi da je nakon isporuke testne verzije softvera, tuženik tužitelju dostavio dokument "SoftwareDelivery Report" u kojem je detaljno navedeno što je sve implementirano i koje su sve funkcionalnosti uključene u implementaciju, a sukladno Ugovoru i Sporazumu tužitelj je trebao testirati softver do 31. listopada 2018., te je trebao tuženiku prijaviti sve uočene probleme u radu isporučenog softvera jer se u konkretnom slučaju radi se o složenom računalnom programu kojim se služe banke i druge pravne osobe iz područja financijskih usluga kao svojim temeljnim programom koji omogućuje cjelokupni rad i obavljanje svih novčanih transakcija.

15. Dodaje da je za potpunu funkcionalnost tog programa, između ostalog, potrebno softver računalno spojiti s "konektorima" prema vanjskim računalnim sustavima, pa se s obzirom na takvu složenost softvera uvijek prilikom isporuke ugovara testna faza u kojoj se svi uočeni nedostatci otklanjaju, te je u toj testnoj fazi nužna intenzivna suradnja stručnjaka jedne i druge strane.

16. Navodi da je tuženik pokušao tužitelju obaviti prezentaciju testne verzije softvera dana 3. listopada 2018., ali je tom prilikom djelatnik tužitelja BM, onemogućavao stručnjacima tuženika da objasne rad i funkcionalnost isporučenog softvera, a dana 5. listopada 2018. tužitelj je onemogućio tuženiku bilo kakav pristup Microsoft Azure okolini, sustavu na koji je bio implementiran softver, iako je za uspješno otklanjanje bilo kakvih uočenih problema u testnoj fazi bilo nužno dopustiti tuženiku pristup softveru kako bi se eventualno uočeni nedostatci mogli ispraviti.

17. Nadalje navodi da tužitelj nikada tuženiku nije uputio dopis ili e mail u kojem bi naveo u čemu se sastoji problem s radom softvera iz čega slijedi tužitelj uopće nije imao obučene ljude za preuzimanje predmetnog softvera.

18. Čini nespornim da je tužitelj uputio tuženiku dopis nazvan izjava o raskidu ugovora o softveru kao usluzi od 31. siječnja 2018., dana 9. siječnja 2019. , ali ističe da je tuženik na predmetni dopis odgovorio e mailom od 26. siječnja 2019. u kojem su u cijelosti osporeni navodi istog dopisa jer je tuženik u cijelosti izvršio svoju obvezu prema Ugovoru.

19. Također čini nespornim da je kod Općinskog suda u Splitu provedeno osiguranje dokaza pod poslovnim brojem R-339/19, ali da u navedenom postupku tuženiku nije dana mogućnost sudjelovanja u postupku izuzimanja dokaza, očitovanja na vještačenje, postavljanja pitanja vještaku, razrješenja nalaza i sl., a osim toga, vještak je postupio protivno pravilima struke i pravilima postupka osiguranja dokaza jer je vještak testiranje funkcionalnosti i osiguranje dokaza proveo dana 22., 25. i 31. listopada 2019. u prostorijama tužitelja, a da o tome nije izvijestio niti sud niti tuženika, slijedom čega osporava provedeno vještačenje i predlaže provođenje vještačenja po drugom vještaku.

20. Navodi da je tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju temeljem zaključenog Ugovora i Sporazuma, te je tužitelju izdao račune br. 193/10000/423 na iznos od 105.000,00 EUR koji se odnosi na drugi dio jednokratne naknade iz ponude - točka 1.1.1. i račun br. 194/10000/423 na iznos od 4.000,00 EUR koji se odnosi na mjesečnu naknadu po ponudi - točka 1.1.2. slijedom čega ističe protutužbeni zahtjev kojim predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tužitelju da tuženiku isplati iznos od 105.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. studenog 2018. do isplate i iznos od 4.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. studenog 2018. do isplate zajedno sa troškovima postupka.

21. Također tuženik je postavio zahtjev za osiguranjem troškova postupka budući je tužitelj strana pravna osoba sa sjedištem izvan Europske unije o kojem zahtjevu je sud pravomoćno odlučio rješenjem poslovni broj P-31/2021-11 od 18. listopada 2021. kojim je prihvatio zahtjev tuženika te je obvezao tužitelja da na ime osiguranja parničnih troškova položi na sudski depozit iznos od 109.225,00 kn, a navedeno rješenje potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu poslovni broj Pž-5469/21-2 od 26. studenog 2021.

22. Tužitelj se protivi protutužbenom zahtjevu ističući da je netočna tvrdnja tuženika da je isti bio novoosnovana tvrtka u trenutku stupanja u ugovorni odnos s tuženikom jer je tužitelj u trenutku sklapanja ugovora bio licencirana financijska institucija za elektronički novac, a upravo tuženik nije imao nikakvo iskustvo u Fin Tech industriji a tužitelj mu je bio prvi klijent kojem je pokušao isporučiti softver potreban za rad institucije za elektronički novac.

23. Dodaje da nije sporno da tuženik posjeduje softver za uobičajeno bankarsko poslovanje, ali budući da tužitelj nije banka već institucija za elektronički novac čije je poslovanje u cijelosti on line, obveza je tuženika bila da svoj postojeći softver prilagodi i napravi integracije sa vanjskim pružateljima usluga (konektorima).

24. Također navodi da je tužitelj tuženiku platio uslugu za prilagodbu tuženikovog softvera specifičnim zahtjevima tužitelja koju prilagodbu tuženik nikada nije napravio te da nije bila namjera od strane tužitelja da stekne vlasništvo softvera već je tužitelj imao pravo na softversku licencu i korištenje i upravljanje licencama.

25. Osporava da je do kašnjenja rokova isporuke softvera iz razloga što je tužitelj mijenjao svoje zahtjeva za konačni izgled softvera kako to tvrdi tuženik, te ističe da su predstavnici tuženika 2 puta neuspješno pokušali održati prezentaciju i obuku tužitelju slijedom čega su usmenim putem ustanovljeni dodatni rokovi i to dodatni rok do 30. rujna 2018. za testno okruženje i 8. studeni 2018. za produkcijsko okruženje o čemu je potpisan i Sporazum o održavanju na snazi Ugovora o softveru kao usluzi kojim Sporazumom se tuženik obvezao na povrat primljenog avansa ako u skladu sa rokovima iz Sporazuma ne ispuni svoje ugovorne obveze.

26. Osporava navode tuženika da je tužitelj iznos od 150.000,00 EUR platio kao jednokratnu naknadu ističući da se radi o avansu a što je navedeno u članku 5. Sporazuma.

27. Dodaje da isporučena testna verzija nije ispunila niti minimum uvjeta da bi mogla zadovoljiti inicijalno testiranje zbog čega tužitelj nije potvrdio primitak kompletne testne verzije kako je to ugovoreno člankom 2. Sporazuma jer tuženik nije izvršio prilagodbe softvera kako je ugovoreno niti je napravio integracije s konektorima iz kojeg razloga tužitelj nije mogao provesti daljnje testiranje.

28. Nadalje, navodi da je tuženiku predložena i mogućnost da putem Skype-a održi prezentaciju testne verzije softvera u svrhu utvrđivanja njene prilagođenosti za rad tužitelja tijekom koje tuženik nije uspio dokazati tužitelju da je isporučena testna verzija softvera prilagođena za rad institucije za elektronički novac nakon čega je tužitelj dopisom od 7. listopada 2018. obavijestio tuženika o nemogućnosti primitka testne verzije Mbanq E-Money Institution Solution koju je tuženik isporučio 29. rujna 2018.

29. Također navodi da nije sporno da je tužitelj tuženiku onemogućio pristup Microsoft Azure Cloud-u upravo kako bi se osigurao da tuženik ne može bez kontrole tužitelja na bilo koji način mijenjati verziju softvera isporučenog 29. rujna 2018., a tuženiku je ponuđen pristup serverima pod kontroliranim uvjetima.

30. Isto tako, osporava navode tuženika da mu nije dana mogućnost da sudjeluje na očevidu radi osiguranja dokaza provedenog kod Općinskog suda u Splitu pod brojem R1-339/19 navodeći da je tuženik uredno obaviješten o terminu i mjestu očevida, ali isti nije pristupio na očevid.

31. Dodaje da je na račune br. 193/10000/423 i br. 194/10000/423 u ukupnom iznosu od 109.000,00 EUR tužitelj odmah po primitku izjavio prigovor te je iste vratio tuženiku dopisom od 2. studenog 2018. u kojem je naveo da su računi neosnovani iz razloga što tuženik nije isporučio predmet Ugovora slijedom čega tužitelj nema nikakvu obvezu prema tuženiku.

32. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu koju čini: ovjerovljeni prijevod s engleskog na hrvatski jezik narudžbenice od 15. lipnja 2018. Ugovora o pružanju softvera kao usluge od 31. siječnja 2018. (str. 11-61 spisa), Sporazum o održavanju na snazi Ugovora o softveru kao usluzi od 31. siječnja 2018., izjava o raskid Ugovora o softveru od 9. siječnja 2019., potvrda Royal Bank of Scotland o plaćanju iznos od 150.000,00 EUR-a od 12. veljače 2018., nalaz i mišljenje vještaka za informatiku dr. sc. GM u predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-339/19, dopis tuženika od 4. listopada 2018. (str. 176 spisa), dopisi punomoćnika tuženika od 21. prosinca 2018. i 7. prosinca 2018., certifikati tuženika za razvoj bankarskih i poslovnih aplikacijskih rješenja ISO 9001:2008 od 30. studenog 2016., br. ISO/IEC27001:2013 od 11. prosinca 2020., br. ISO/IEC27001:2013 od 2. ožujka 2015. i br. ISO9001:2015. od 10. siječnja 2020., dopis tuženika na engleskom jeziku – bez prijevoda (str. 186-191 spisa), Gen2 Digital Core izvještaj o isporuci softvera koji je dijelom na engleskom jeziku a dijelom na hrvatskom jeziku – bez ovjerovljenog prijevoda (str. 194-206 spisa), dokumentacija na engleskom jeziku bez prijevoda (str. 221-227 spisa), računi br. 193/10000/423 na iznos od 105.000,00 EUR-a od 26. listopada 2018. i br. 194/10000/423 na iznos od 4.000,00 EUR-a na iznos od 2. studenog 2018., ovjerovljeni prijevod s engleskog na hrvatski jezik dopisa tuženika od 9. listopada 2018., 9. studenog 2018. i 26. siječnja 2019., potvrde o sukladnosti od 18. veljače 2019. i dodatka potvrde o sukladnosti (str. 232-274 spisa), e mail korespondencija između stranaka od 31. siječnja 2018. do 9. veljače 2018. (str. 292-294 spisa), ovjerovljeni prijevod potvrde o ovlaštenju od 13. srpnja 2017. (str. 295-298 spisa), e poruke i dopisi tužitelja (str. 299-357 spisa).

33. Osim toga, je izvršen uvid u izvanparnični predmet Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-339/19, te je provedeno informatičko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Anđelko Lišnjić, dipl. ing. iz Osijeka, te su saslušani zakonska zastupnica tužitelja ČM kao stranka u postupku i HM kao te vještak GM kao svjedoci u postupku.

34. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelj za saslušanjem svjedoka IM, GMN, PM i BM i dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka AM, CM, ĆM, JM i BM smatrajući da navedeni dokazi nisu potrebni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jer je činjenično stanje dovoljno i potpuno utvrđeno na temelju provedenog saslušanja zakonske zastupnice tužitelja i bivšeg zakonskog zastupnika tuženika koji su potpisali Ugovor i Sporazum, te na temelju provedenog informatičkog vještačenja u postupku osiguranja dokaza pred Općinskim sudom u Splitu poslovni broj R1-339/19 i na temelju provedenog informatičkog vještačenja u ovom predmetu te na temelju materijalne dokumentacije u spisu.

35. U ranijem postupku sud je donio presudu pod poslovnim brojem P- 31/2021-60 od 11. siječnja 2024. kojom je u točki I usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti te je obvezao tuženika da tužitelju isplati iznos od 150.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. veljače 2018 do isplate u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, u točki II je odbio protutužbeni zahtjev kojim tuženik traži od tužitelja isplatu iznosa od 105.000,00 EUR i iznosa od 4.000,00 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka u roku od 15 dana, dok je u točki III izreke obvezao tuženika da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 22.253,69 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana.

36. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu, a Visoki trgovački sud RH u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Pž-930/2024-2 od 26. studenog 2024. ukinuo presudu ovoga suda i predmet vratio sudu na ponovno suđenje uz uputu da sasluša vještaka GM i raspravi prigovore tuženika na nalaz i mišljenje iz postupka osiguranja dokaza.

37. U konkretnom slučaju radi se o sporu s međunarodnim elementom jer je tužitelj strana pravna osoba sa sjedištem u [adresa], a iz Ugovora o pružanju softvera kao usluge sklopljenog između društva ABBA d.o.o. (sada MBANQ d.o.o.), ovdje tuženika i klijenta Digital Capital LTD London dana 31. siječnja 2018. je razvidno da su stranke za sporove koji nastanu iz ili u vezi s ovim Ugovorom ugovorile nadležnost hrvatskih sudova ako je tuženik društvo (čl. 9.10. Ugovora) te primjenu materijalnog prava Republike Hrvatske ako se spor rješava na hrvatskim sudovima (čl. 9.8. Ugovora).

38. Nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o softveru kao usluzi dana 31. siječnja 2018. temeljem kojeg se tuženik obvezao tužitelju pružiti uslugu definiranu u prilogu A Ugovora – Mbanqeovo rješenje za instituciju e novca, a tužitelj se obvezao tuženiku za navedenu uslugu platiti naknadu za pokretanje / implementaciju u iznosu od 255.000,00 EUR-a i to 150.000,00 EUR-a u roku od 8 dana od potpisivanja ugovora i 105.000,00 EUR-a od datuma početka korištenja sukladno točki 1.1.1. Ugovora, te mjesečnu naknadu za Mbanyovu podršku u iznosu od 4.000,00 EUR-a počevši od 1. lipnja 2018. sukladno točki 1.1.2. Ugovora.

39. Ugovor je zaključen na razdoblje do 31. siječnja 2023. (početno razdoblje usluge), a po isteku početnog razdoblja, usluga će se automatski obnavljati za slijedeća razdoblja od 12 mjeseci osim ako ih bilo koja strana ne otkaže pisanim putem najmanje 180 dana prije isteka tada važećeg početnog razdoblja usluge ili obnovljenog razdoblja.(čl. 5. Ugovora)

40. Sastavni dio Ugovora su prilog A – financijska ponuda za Mbanq EMoney Institution Solution i prilog B – funkcionalne specifikacije za e-wallet platformu v0.1. u kojima je precizirano što treba sadržavati navedeni softver.

41. Također je nesporno da je tužitelj tuženiku dana 12. veljače 2018. uplatio po Ugovoru iznos od 150.000,00 EUR-a. (str. 10 spisa)

42. Isto tako je nesporno da su stranke dana 6. rujna 2018. zaključile Sporazum o održavanju na snazi Ugovora o softveru kao usluzi od 31. siječnja 2018., jer utvrđuju da sa danom zaključenja Sporazuma se nisu ispoštovali rokovi isporuke za testno okruženje i za produkcijsko okruženje, te da nije izvršena prilagodba svih modula za rad institucije za elektronički novac na način i u opsegu kako je to utvrđeno Ugovorom od 31. siječnja 2018. (str. 5-6 spisa)

43. Između stranaka je sporno da li je tuženik izvršio obvezu preuzetu Ugovorom te isporučio tužitelju predmetni softver u skladu sa funkcionalnostima iz Ugovora od 31. siječnja 2018., da li je predmetni Ugovor raskinut između stranaka te da li tužitelj osnovano potražuje zbog raskida Ugovora uplaćeni iznos od 150.000,00 EUR-a.

44. Također je sporno da li tuženik od tužitelja protutužbenim zahtjevom osnovano potražuje isplatu ostatka ugovorene naknade od 105.000,00 EUR-a, te mjesečnu naknadu u iznosu od 4.000,00 EUR-a za implementirani softver temeljem ispostavljenih računa br. 193/10000/423 i br. 194/10000/423

45. Iz iskaza zakonske zastupnice tužitelja ČM, slijedi da tuženik nije izradio testnu verziju predmetnog softvera do ugovorenog roka za isporuku 1. svibnja 2018. niti u naknadnom dogovorenom roku 14. kolovoza 2018. za testnu verziju i 15. rujan 2018. za prvu čistu verziju, da su tužitelja predstavnici tuženika obavijestili da je testna verzija isporučena negdje oko 29. kolovoza 2018., ali da u Microsoft Azure Hostingu gdje je trebala biti isporučena testna verzija nije bilo ničega o čemu je tužitelj uputio dopis tuženiku.

46. Nadalje, iz njenog iskaza je razvidno da je između stranaka dogovoreno da predstavnici tuženika dođu u Split 6. rujna 2018. i pokažu gdje je i što isporučeno kojom prilikom se je gosp. HM ispričao zbog kašnjenja te je ponudio novi rok za testnu verziju 30. rujan 2018. i 8. studeni 2018. za prvu čistu verziju što je tužitelj prihvatio te su stranke potpisale i Sporazum o održavanju na snazi Ugovora dana 6. rujna 2018. nakon čega je tuženik dana 29. rujna 2018. isporučio predmetni softver na Microsoft Azure Hostingu, a djelatnici tužitelja su izvršili pregled i testiranje i utvrdili da nije napravljena ni jedna integracija sa poslužiteljima trećih strana nakon čega su nazvali gosp. HM koji im je rekao da bi prezentacija predmetnog softvera mogla biti 3. listopada 2018. preko Skypa, međutim prezentacija se nije uspjela održati, a nakon toga tuženik više nije ponudio nikakav drugi termin za prezentaciju pa je tužitelj 7. listopada 2018. poslao e mail tuženiku da softver nije prošao inicijalno testiranje, te da ne može prihvatnu testnu verziju sukladno Sporazumu od 6. rujna 2018.

47. Upitana da li je tuženik tužitelju isporučio upute zajedno sa softverom, zakonska zastupnica tužitelja je navela da su upute bile isporučene i pročitane te se po njima postupalo.

48. Upitana kako je tužitelj očekivao da tuženik otkloni eventualne nedostatke ako tuženiku nije omogućio pristup na Microsoft Azure platformi, zakonska zastupnica tužitelja je navela da je tužitelj uputio dopis tuženiku 8. listopada 2018. u kojem ga je obavijestio da mu je onemogućen pristup navedenoj platformi ali da je također naveo na koji način će se omogućavati pristup ukoliko tuženiku bude bilo potrebno da radi, te da je tuženiku bio onemogućen pristup Microsoft Azure platformi kako ne bi bilo neovlaštenog mijenjanja verzije koja je tužitelju isporučena 29. rujna 2018.

49. Iz iskaza svjedoka HM, koji je bio zakonski zastupnik tuženika do 10. siječnja 2022. te je osobno na strani tuženika i potpisao Sporazum o održavanju na snazi Ugovora od 6. rujna 2018. slijedi da se isti slaže da većim dijelom opisa tijeka događaja kako ga je iznijela u svom iskazu zakonska zastupnica tužitelja, te dodaje da je softver potrebno nadograđivati kako bi se pratile sve tehnologije i da bi bile funkcionalne sve poveznice prema vanjskim konektorima, te da je uobičajeno da prilikom testiranja Lexis nexis, jedan od vanjskih konektora odgovara na podatke odnosno daje podatke da li je osoba za koju su poslali podatke visoko ili nisko rizična, a način provjere tih podataka je dogovorio tužitelj s tim vanjskim konektorom, na što tuženik ne može utjecati, te da je u pravilu takav postupak prilikom testiranja, a ovisi od konektora do konektora.

50. Nadalje, u svom iskazu navodi da je tuženik isporučio tužitelju testnu verziju i da je ona radila, a u dokumentu pod nazivom Software delevery report su navedeni svi koraci koji su odrađeni sa svim slikama, zaslonima, ulaznim podacima i drugo, te da svi klijenti tuženika preko njih uzimaju Microsoft alate uključujući Azure, a svu kontrolu na Azure tj. pristupne podatke je imao tužitelj i od tužitelja je tuženik dobio sve podatke.

51. Osim toga navodi da tuženik od tužitelja nije dobio nikakva objašnjenja zašto nije testna verzija prošila inicijalno testiranje, odnosno koji dijelovi verzije ne rade ili nisu dobri, odnosno što bi trebalo izmijeniti, a što je uobičajeno prilikom testiranja, a tužitelj je zabranio tuženiku pristup Azure platformi pa tuženik više nema nikakvu informaciju niti može pogledati što ne valja da bi to eventualno mogli ispraviti.

52. Upitan zbog čega je došlo do produženja rokova za izradu softvera, svjedok navodi da je bilo puno sitnica koje je trebalo definirati, te je često dolazilo do promjena od strane tužitelja a što je utjecalo na produžetak rokova, međutim, tuženik od toga nije pravio problem i dogovorio se s tužiteljem da će se pomaknuti rok nakon čega su stranke zaključile Sporazum o održavanju na snazi Ugovora.

53. Sud je poklonio vjeru iskazu zakonske zastupnice tužitelja ČM, jer je ista iskazivala logično i uvjerljivo a njezin iskaz nije u suprotnosti sa materijalnom dokumentacijom u spisu i sa nalazom i mišljenjem vještaka, dok nije poklonio vjeru iskazu svjedoka HM u dijelu u kome je svjedok iskazao da je tuženik tužitelju isporučio testnu verziju softvera koji je predmet Ugovora i da je ona radila te da je do produženja rokova za izradu softvera došlo krivnjom tužitelja jer je taj dio iskaza u suprotnosti sa nalazom i mišljenjem vještaka, kao i sa sadržajem dopisa zakonske zastupnice tužitelja ČM od 7. listopada 2018. i sa sadržajem e mailova tužitelja od 9. veljače 2018. i od 3. listopada 2018. poslanih tuženiku.

54. Naime, iz e maila zakonske zastupnice tužitelja od 9. veljače 2018. je razvidno da je tužitelj pozivao tuženika da njihov predstavnik prisustvuje na radnim sastancima u Londonu na kojima se raspravlja o bitnim pitanjima vezanim uz integraciju Abba sustava sa konektorima, a sve u svezi sa Ugovorom od 31. siječnja 2018. te da bi u slučaju kada predstavnik tuženika ne bi aktivno sudjelovao na radnim sastancima moglo doći do nesporazuma, što bi u konačnici moglo uzrokovati kašnjenje u ispunjavanju ugovornih obveza od strane tuženika. (str. 293 spisa)

55. Također, iz e maila od 3. listopada 2018. je razvidno da tužitelj poziva članove uprave tuženika na ispunjenje ugovorne obveze iz Ugovora te da ukoliko smatra da je isporučio sve u količini i funkcionalnosti na način kako se je obvezao Ugovorom, da to prezentira i dokaže kako bi tužitelj uopće bio u mogućnosti pisano potvrditi primitak kompletne teste verzije u skladu s ugovorenim funkcionalnostima prema Sporazumu od 6. rujna 2018. i započeti testiranje u dostupnim terminima (str. 303 spisa), a iz dopisa zakonske zastupnice tužitelja ČM od 7. listopada 2018. je razvidno da je tužitelj izvršio inicijalno testiranje rješenja Mbanq E-Money Institution Solution softvera isporučenog 29. rujna 2018., te da je zaključeno da tuženik još nije prilagodio sve module za rad institucije za elektronički novac na način i u opsegu kako je to navedeno u Ugovoru od 31. siječnja 2018. i Sporazumu od 6. rujna 2018. te je tim dopisom ista pozvala tuženika da ispuni svoju obvezu iz Ugovora jer će u protivnom tužitelj raskinuti ugovor na što je pozvan i e mailom od 3. listopada 2018. (str. 315-317 spisa)

56. Nesporno je da je nakon toga tužitelj podneskom od 9. siječnja 2019. izjavio da raskida Ugovor o softveru kao usluzi od 31. siječnja 2018. jer isporučena verzija softvera nije ispunila niti minimum uvjeta da bi mogla zadovoljiti inicijalno testiranje slijedom čega se nisu ispunili uvjeti da tužitelj tuženiku potvrdi primitak kompletne testne verzije sukladno članku 2. Sporazuma od 6. rujna 2018., te ga je pozvao da izvrši povrat avansno uplaćenih sredstava u iznosu od 150.000,00 EUR-a. (str. 351-357 spisa)

57. Iz nalaza i mišljenja vještaka elektrotehničke struke dr. sc. GM sačinjenog u postupku osiguranja dokaza kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem R1-339/2019 je razvidno da je navedeni vještak nakon prikupljanja podataka, provedenih testiranja i analize svih podataka utvrdio da tuženik nije izvršio isporuku Mbanq E-Money Institution Solution softvera kako je to ugovoreno Ugovorom o softveru kao usluzi od 31. siječnja 2018. i Sporazumom od 6. rujna 2018. jer softversko rješenje isporučeno 29. rujna 2018. na Microsoft Azure Cloud platformi koja čini Digital Capital–ov data centar ne odgovara funkcionalnostima iz priloga B Ugovora od 31. siječnja 2018., isporučene aplikacije nisu prilagođene radu institucije za elektronički novac sukladno točki 3.2. priloga A Ugovora, nisu isporučene mobilne korisničke aplikacije za IOS i android sustave, niti Reporting GUI – Merchant portal, ne postoji modul za korisničku podršku, platforma net banking ne udovoljava korisničkim zahtjevima, dio isporučenih aplikacija nije stabilan i dolazilo je do prekida u njihovom radu prilikom testiranja, nisu napravljene integracije s provider-ima trećih strana što cijelo rješenje čini u potpunosti neupotrebljivim za rad institucije za elektronički novac, te dolazi do velikog kašnjenja e mailova što čini neupotrebljivim za rad uslugu za automatsko prosljeđivanje e mailova.

58. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka je razvidno da su isporučeni dijelovi softvera još uvijek u razvojnoj fazi a ne cjelokupna testna verzija Mbanq E-Money Institution Solution softvera.

59. Na prijedlog tuženika sud je odredio provođenje vještačenja po vještaku informatičke struke mr. sc. Anđelko Lišnjić, dipl. ing iz Osijeka, čiji je zadatak bio utvrditi da li je tuženik za tužitelja izvršio implementaciju naručenog softvera temeljem Ugovora o softveru od 31. siječnja 2018., da li je tužitelj u skladu s pravilima struke poslao tuženiku jasne primjedbe na funkcionalnost softvera u testnoj fazi, da li je tužitelj od dana implementacije testne verzije pa do dana osiguranja dokaza kod Općinskog suda u Splitu u predmetu poslovni broj R1-339/19. mogao mijenjati/brisati na Microsoft Azure okolini dijelove softvera, te da li je isporučena testna verzija imala nedostataka i da li je o tim nedostacima tužitelj izvijestio tuženika na način uobičajen u ovakvoj vrsti poslovanja, te ukoliko su postojali nedostaci da li su se ti nedostaci mogli ukloniti tijekom 30 dana predviđenih za otklanjanje nedostataka da je o njima tuženik bio obaviješten na jasan način.

60. Vještak je u svom nalazu i mišljenju od 24. srpnja 2023. naveo da ne može potvrditi da li je tuženik izvršio implementaciju naručenog softvera temeljem zaključenog Ugovora jer softver nikad nije testiran sukladno pravilima struke i isti više nije dostupan za testiranje, te da tužitelj nije u skladu s pravilima struke poslao tuženiku jasne primjedbe na funkcionalnost softvera u testnoj fazi.

61. Nadalje, vještak je naveo da nije uspio utvrditi da li je od dana implementacije testne verzije pa do dana osiguranja dokaza u predmetu R1- 339/2019, tužitelj mogao mijenjati / brisati na Microsoft Azure okolini dijelove softvera, te da nije mogao sa sigurnošću utvrditi da li je isporučena testna verzija imala nedostataka iz razloga što softver nikada nije testiran i isti više nije dostupan za testiranje, pa stoga nije poznato da li bi iste bilo moguće ukloniti tijekom 30 dana testiranja.

62. Tužitelj je prigovarao nalazu i mišljenju vještaka navodeći da je isti površan, nedovoljno objašnjen i kontradiktoran, te da vještak nije analizirao disk sa kopijom svega dostupnog što se nalazilo na Microsoft Azure tj. mjestu gdje je tuženik bio u obvezi isporučiti softver koji je predmet Ugovora, a koji disk je vještak GM dostavio sa kopijom Općinskom sudu u Splitu kao i strankama navodeći da se iz podataka iz navedenog diska može sa sigurnošću utvrditi da li su adrese postojale u vrijeme testa tužitelja kao i u vrijeme vještačenja vještaka GM.

63. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, samo je imao dodatnih pitanja na koja je vještak odgovorio u svom usmenom iskazu na ročištu od 14. prosinca 2023.

64. U dopuni nalaza i mišljenja od 28. listopada 2023. vještak je ostao kod nalaza i mišljenja od 24. srpnja 2023. navodeći da se izuzeti isporučeni softver koji je prethodno izuzeo vještak GM a koji se nalazi na predmetnom disku ne može više pokrenuti jer je isti postavljen da radi u specifičnoj okolini: serveru, hardware-u, Internet domeni i povezan je sa specifičnim on line servisima, a pošto svi dijelovi okoline nisu pod kontrolom tužitelja niti tuženika, vještak ih ne može osigurati za ponovljeno testiranje slijedom čega ne može sa sigurnošću provjeriti funkcionalnost software-a analizirajući aplikaciju koja se nalazi na disku.

65. U nastavku postupka sud je saslušao vještaka dr. sc. GM kao svjedoka na ročištu održanom 6. svibnja 2025., koji je odgovorio na prigovore i primjedbe tuženika na njegov nalaz i mišljenje sačinjen u postupku osiguranja dokaza koje je proveo Općinski sud u Splitu u predmetu poslovni broj R1-339/2019.

66. Vještak navodi da je na licu mjesta vršio osnovna testiranja funkcionalnosti u skladu s Ugovorom te je dokaze osigurao i oni se nalaze u prilogu vještačenja, a nakon toga je vršio prema rasporedu vještačenja dodatne analize i osiguranje dokaza a koje se nalaze u prilogu vještačenja. te da je njegovo mišljenje nakon što je proučio Ugovor i Sporazum zaključen između stranaka da tuženik nije isporučio tužitelju softver u testnoj fazi, odnosno da nije spreman za provođenje testne faze, već je isporučen u razvojnoj fazi.

67. Dodaje da nije našao nikakve tragove o tome da bi tužitelj naknadno brisao ili mijenjao dijelove softvera na Azure okolini, a upitan predstavlja li njegov nalaz i mišljenje zapravo popis nedostataka koji bi se uobičajeno trebali otkloniti u testnoj fazi, vještak navodi da su se ti nedostaci trebali otkloniti u razvojnoj fazi jer bez toga softver uopće ne funkcionira. Navodi da mu nije poznato da li je tužitelj tuženiku dostavio listu s uočenim nedostacima jer to nije bio njegov zadatak prilikom provođenja osiguranja dokaza te da je u nalazu i mišljenje sve točno opisano koje aplikacije nisu radile i s kojom greškom.

68. Upitan da li je tužitelj osigurao potrebne ugovore s konektorima kako bi softver mogao biti funkcionalan, vještak navodi da nije imao nikakve ugovore na uvidu, kroz svoja testiranja je provjerio da postoje testni sand box API, te da isporučeni softver nije imao te testne sand boxove, jer ne koristi taj protokol. To je razvidno iz posebnog poglavlja u nalazu i mišljenju pod nazivom "sigurnost net banking platformi" gdje se nalazi pet glavnih dokaza zašto aplikacija nije sigurna da bilo tko drugi odnosno treća strana dozvoli konekciju, te da softver ne može funkcionirati bez integracije s providerima trećih strana.

69. Dodaje da su testirane funkcionalnosti utvrđene u njegovom nalazu i mišljenju, da nedostaju konekcije sa trećim stranama, a dijelovi softvera uopće nisu isporučeni, a što je sve navedeno u nalazu, te da ta verzija softvera nije mogla udovoljiti zahtjevu iz ugovora te navodi da je tuženik kod razvojne faze trebao prvo provjeriti ispravnost svih aplikacija da se ne pojavljuju sve ove greške koje su se pojavile i trebao je napraviti testne api-e sa trećim stranama i trebala je biti inplementirana sigurnost aplikacije.

70. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. sc. Tonka Kovačević, smatrajući da je isti sačinjen stručno i objektivno, a svojim usmenim iskazom vještak je otklonio sve tuženikove prigovore, dok nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Anđelka Lišnjića, jer isti u svom nalazu nije utvrdio odlučne činjenice, odnosno da li je tuženik za tužitelja izvršio implementaciju naručenog softvera temeljem ugovora od 31. siječnja 2018., te da li je od dana implementacije predmetne verzije za koju tuženik tvrdi da je testna do dana osiguranja dokaza u predmetu R1-339/2019, tužitelj mogao mijenjati odnosno brisati na Microsoft Azure okolini dijelove softvera i da li je isporučena verzija imala nedostataka, navodeći kao razlog tome da predmetni softver više nije dostupan za testiranje.

71. Budući da iz nalaza i mišljenja vještaka Tonka Kovačević proizlazi da tuženik tužitelju nije isporučio softver u testnoj fazi, već mu je isti isporučio u razvojnoj fazi, da nedostaju konekcije sa trećim stranama pa softver nije mogao funcionirati bez integracije s providerima trećih strana i da neki dijelovi softvera uopće nisu isporučeni, sud je došao do zaključka da tuženik nije tužitelju isporučio Mbanq E-Money Institution Solution softver kako je to ugovoreno temeljem Ugovora o softveru kao usluzi od 31. siječnja 2018. i Sporazuma od 6. rujna 2018.

72. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja jer drži da prethodna dva vještačenja provedena po vještacima GM i Anđelko Lišnjić nisu oprečna, budući da vještak Lišnjić nije u svom nalazu iznio drugačiji zaključak od vještaka GM, već je naveo da nije moguće napraviti uvid u isporučeni softver jer isti nije više dostupan za testiranje, te da ne može utvrditi da li je izvršena implementacija, pošto nikada nije testirana na način na koji bi se moglo isto utvrditi, te da ne može donijeti niti zaključak da li je predmetni softver imao nedostataka, već jedino može zaključiti po priloženom vještačenju vještaka GM da je softver stavljen na test. ( str. 436 i 437 spisa)

73. Slijedom navedenog, ocjenjujući rezultate cjelokupnog postupka, te na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev osnovan, dok je protutužbeni zahtjev neosnovan.

74. Naime, sukladno članku 365. stavak 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., u daljnjem tekstu ZOO-a), kad u ugovoru s uzastopnim obvezama jedna strana ne ispuni jednu obvezu, druga strana može, u razumnom roku, raskinuti ugovor glede svih budućih obveza, ako je iz danih okolnosti očito da ni one neće biti ispunjene, a sukladno stavku 2, ona može raskinuti ugovor ne samo glede budućih obveza nego i glede već ispunjenih, ako njihovo ispunjenje bez izostalih ispunjenja nema interesa za nju.

75. Sukladno članku 368. stavak 1 ZOO-a, raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, a sukladno stavku 2, ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

76. Sukladno stavku 5, strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.

77. Nije sporno da je tužitelj od tuženika zahtijevao ispunjenje ugovorne obveze, koje nije dobio u razumnom roku slijedom čega je tužitelj izjavom od 9. siječnja 2019. raskinuo Ugovor u skladu s člankom 361. ZOO-a u roku od 90 dana nakon pisane obavijesti u skladu člankom 5.5.3. Ugovora.

78. Slijedom navedenog tužitelj osnovano od tuženika zahtjeva povrat uplaćenog avansa od 150.000,00 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana uplate navedenog iznosa 12. veljače 2018. do isplate.

79. Slijedom navedenog sud je usvojio tužbeni zahtjev, pa je presudio kao u točki I. izreke presude sukladno članku 29., 365. i 368. ZOO-a.

80. Tuženik neosnovano zahtjeva protutužbenim zahtjevom isplatu iznosa od 105.000,00 EUR na ime ostatka neplaćenih troškova implementacije / jednokratne naknade, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. studenog 2018. do isplate budući je tijekom postupka nesporno utvrđeno da tuženik nije izvršio ugovorenu uslugu jer nije tužitelju isporučio kompletnu testnu verziju predmetnog softvera u skladu s zaključenim Ugovorom i Sporazumom, kao i isplatu iznosa od 4.000,00 EUR na ime mjesečne naknade modela održavanja jer predmetni softver nije ni počeo raditi pa ga tuženik nije niti održavao.

81. Slijedom navedenog valjalo je odbiti protutužbeni zahtjev i presuditi kao u točki II izreke presude.

82. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz članka 154. stavak 1, a u svezi s člankom 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje ZPP), pa je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 42.808,51 EUR-a na ime troškova zastupanja po punomoćniku – odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/2009., 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023., dalje OT), Tbr. 7 t. 1, Tbr. 8. t. 1 Tbr. 9 t. 1– za sastav prijedloga za osiguranje dokaza od 29. srpnja 2019. – 1129 bodova, za pristup na ročište u postupku osiguranja dokaza od 27. rujna 2019. - 1129 bodova, za sastav tužbe - 1129 bodova, za pristup na ročište od 14. srpnja 2021. – 1943 boda, za pristup na ročište od 30. rujna 2021. - 1943 boda, za pristup na ročište od 7. travnja 2022. - 1943 boda, za pristup na ročište od 17. svibnja 2022. - 1943 boda, za pristup na ročište od 12. listopada 2023. - 1943 boda, za pristup na ročište od 14. prosinca 2023. - 1943 boda, za pristup na ročište od 18. veljače 2025. – 1943 boda, za pristup na ročište od 6. svibnja 2025. - 1943 boda i za pristup na ročište od 6. lipnja 2025. - 1943 boda, kao i trošak sastava četiri podneska sukladno Tbr. 8 t. 1 OT, svaki – 1943 boda (od 20. rujna 2021., od 16. kolovoza 2023., od od 5. prosinca 2023. i od 2. svibnja 2025.), trošak vještačenja u postupku osiguranja dokaza u iznosu od 530,89 EUR kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 331,81 EUR u skladu s Tbr. 1. t. 1 i Tbr 2. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/2023.)

83. Tužitelj nije naveo pojedinačne iznose koje potražuje za svaku parničnu radnju već je naveo samo broj bodova, a budući je vrijednost jednog boda 2,00 EUR sukladno Tbr. 54. OT-a tužitelju pripada na ime ukupnog troška za zastupanje 20 807 bodova, odnosno iznos od 41.614,00 EUR uvećan za sudske pristojbe na tužbu i presudu i trošak vještačenja, što ukupno iznosi 42.808,51 EUR.

84. Za razliku iznosa troškova parničnog postupka u iznosu od 20.593,99 EUR, sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova u točki IV. izreke.

85. Tužitelj je na trošak parničnog postupka tražio i zateznu kamatu, pa mu je istu sud i dosudio od dana donošenja presude do isplate u skladu s člankom 151. stavak 3 ZPP-a.

U Osijeku 11. srpnja 2025.

ZAPISNIČAR

S U D A C

Darija Miličević

Gordana Njari

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana od dana objave, pismeno, putem ovoga suda.