REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-171/2025-25

[adresa] P 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja PI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Jasminka Trubelja, odvjetnica u Zagrebu, Trnjanska cesta 11/II, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (OIB: 02958272670), Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, kojeg zastupa opunomoćenica PIČ, zaposlenica tuženika, uz sudjelovanje zainteresirane osobe GU d.o.o. (OIB: 91929234326), Karlovac, Dr. Slavka Rozgaja 5, kojeg zastupa opunomoćenik Matko Koprčina, odvjetnik u Zagrebu, Stančićeva 13, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 11. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/22- 01/845, URBROJ: 338-01-06-05-23-02 od 22. ožujka 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe [adresa], KLASA: UP/I-502-03/22- 02/128, URBROJ: 338-04-03-22-08 od 25. listopada 2022., tužitelju je odbijen zahtjev za priznavanje ozljede na radu i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s te osnove, i to ozljede pretrpljene 28. travnja 2022. kod poslodavca GU d.o.o., Karlovac, Dr. Slavka Rozgaja 5, pod dijagnozama šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S50.1 i S30.0.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/22-01/845, URBROJ: 338-01-06-05-23-02 od 22. ožujka 2023. odbijena kao neosnovana.

3. Presudom ovog Suda poslovni broj 1 Us I- 425/23-11 od 26. rujna 2023. odbijena je tužba tužitelja te je potvrđeno navedeno rješenje tuženika.

4. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (dalje: VUS RH) poslovni broj Usž-22/2024-2 od 29. siječnja 2025. poništena je navedena presuda ovog Suda i predmet je vraćen ovom Sudu na ponovni postupak iz razloga što je Sud odbio dokazne prijedloge tužitelja te je prihvatio činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku i time onemogućio tužitelju da dokazuje drugačije činjenice od onih utvrđenih u upravnom postupku. Stoga je ovaj Sud nerazmjerno ograničio tužiteljevo pravo da stvarno iznosi i dokazuje tvrdnje koje mu idu u prilog čime je tužitelj doveden u neravnopravan položaj u odnosu na drugu stranu u postupku.

5. Rješenjem ovog Suda poslovni broj Us I-171/2025-20 od 5. lipnja 2025. nastavljen je ovaj spor pod novim poslovnim brojem Us I-171/2025 te je Sud u ponovnom sporu postupio sukladno uputi iz presude VUS RH i u sporu proveo dokaz saslušanjem svjedoka koje je predložio tužitelj i stranka na okolnost nastanka tužiteljeve ozljede na radu.

6. Tužitelj je u tužbi i u kasnijim podnescima od 10. lipnja 2023. i 12. rujna 2023., naveo, u bitnome, da su pogrešno osporavanim rješenjem prihvaćeni navodi njegovog poslodavca da se je on oglušio na izričite upute poslodavca da se ne smije penjati na ljestve, odnosno da je postupio samoinicijativno i da je sam skrivio predmetnu ozljedu. Smatra da tuženik nije obrazložio zašto nije prihvatio njegovu izjavu, a zašto je prihvatio izjavu njegovog poslodavca. Nadalje, navodi da su loši međuljudski odnosi između njega i njegovog poslodavca, da prema Zakonu o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18, dalje: ZZR) svi nalozi poslodavca radniku moraju biti u pisanom, a ne usmenom obliku, da je poslodavac prešutio činjenicu da je on više godina posao skladištara obavljao isključivo korištenjem ljestvi, a da ljestve nisu smjele biti na mjestu rada, ako ih nije smio koristiti u radu te da njegov poslodavac u svojoj izjavi daje preveliki značaj košari, a da nije naveo na koji način košara može zamijeniti ljestve i kada je osposobio tužitelja za dizanje tereta uz pomoć košare, te smatra da su to sve razlozi radi kojih tuženik nije smio prihvatiti danu izjavu poslodavca. Dakle, smatra neistinitom izjavu poslodavca da nije dao nalog tužitelju da se penje na ljestve, a znao je da tužitelj koristi ljestve u obavljanju svog posla. Nadalje, tužitelj navodi da se tuženik propustio očitovati o svim tužbenim navodima pa tako i o navodu da nije proveden nadzor od strane inspektora za zaštitu na radu, u odnosu na predmetni događaj. Nadalje, tužitelj obrazlaže i o odgovornosti poslodavca za predmetni događaj, smatrajući ga isključivo odgovornim sukladno čl. 25. st. 1. ZZR. U pogledu izjava svjedoka LI i EI, tužitelj navodi da su one upravljene isključivo na oslobođenje od odgovornosti njegovog poslodavca i da one nisu smjele niti biti prihvaćene jer je LI, kao voditelj skladišta i neposredno nadređeni tužitelju, suodgovoran za ozljedu na radu jer je njegova dužnost nadzirati je li poslodavac poduzeo sve mjere zaštite na radu i pridržavaju li ih se radnici. Osim toga, smatra da su te izjave istovjetne izjavi direktora te da su dane po njegovom naputku, a da je iz tih izjava razvidno da su davani samo usmeni nalozi tužitelju, pri čemu nisu postojali nikakvi pisani nalozi, odnosno pisane zabrane tužitelju da ne smije dizati teret teži od 5 kilograma i penjati se na ljestve. Tužitelj je u tužbi predložio da se u sporu provede dokaz njegovim saslušanjem te saslušanjem kao svjedoka direktora CI, LI, EI i NI. Slijedom navedenog, predlaže da Sud poništi osporeno rješenje tuženika. Tužitelj potražuje naknadu troškova spora.

7. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je, u bitnome, naveo da je tužitelj kao osiguranik odgovoran za svoje ponašanje na radnom mjestu, da je dužan pridržavati se odredaba ZZR u cilju svoje sigurnosti, kao i sigurnosti drugih djelatnika, te raditi s dužnom pažnjom uz pravilno korištenje sredstava rada, a na način propisan ZZR. Nadalje, tuženik smatra da tužbeni navod da ljestve nisu smjele biti na radnom mjestu tužitelja, nisu od utjecaja jer činjenica da su ljestve bile tamo, ne znači da ih je tužitelj automatizmom morao koristiti i da je imao tu obvezu, već naprotiv, da je tužitelj morao pravilno procijeniti te biti svjestan svog zdravstvenog stanja i ograničenja u radu koja su utvrđena uvjerenjem o zdravstvenoj sposobnosti radnika te da nije smio koristiti ljestve. Nadalje, tuženik je naveo i da je tužitelj bio od strane poslodavca upućen da umjesto penjanja na ljestve treba koristiti zaštitnu košaru koja se podiže viličarem. Zaključno tuženik navodi da su u pogledu tužitelja ispunjene zakonske pretpostavke propisane čl. 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23, dalje: ZOZO), zbog čega nije moguće usvojiti predmetni zahtjev tužitelja. Slijedom navedenog, tuženik je predložio da se odbije tužbeni zahtjev.

8. Poslodavac tužitelja GU d.o.o. Karlovac je zatražio da mu se omogući da kao zainteresirana osoba sudjeluje u ovom sporu kako bi bio upoznat s ishodom ovog spora te mu je Sud zasebnim rješenjem odobrio status zainteresirane osobe u ovom sporu.

9. U ponovnom sporu nakon navedene presude VUS RH održana je rasprava dana 8. srpnja 2025. te je na toj raspravi izveden dokaz saslušanjem tužitelja, zakonskog zastupnika zainteresirane osobe direktora GU d.o.o. CI, te svjedoka voditelja skladišta LI, te radnih kolega tužitelja EI i NI. Na navedeno ročište pristupili su tužitelj osobno uz svoju opunomoćenicu, opunomoćenica tuženika i zakonski zastupnik zainteresirane osobe te svi pozvani svjedoci. Ujedno je na toj raspravi sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/2024, dalje: ZUS) omogućeno strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu te da se očituje o izvedenim dokazima.

10. Na temelju ocjene izvedenih dokaza u ponovnom upravnom sporu te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ponovo utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Naime, u sporu nije sporno da se je tužitelj 28. travnja 2022., za vrijeme radnog vremena, obavljajući svoj redovan posao skladištara, popeo na ljestve i da je potom s njih pao te da je tom prilikom ozlijedio obje ruke, trticu i kičmu, a posebice lijevu ruku i šaku, te da su mu utvrđene dijagnoze pod šiframa S.50.1 i S30.0.

12. Sporno je, je li tužitelj kada se je penjao na ljestve postupao po nalogu poslodavca ili se je radilo o samoinicijativnom ponašanju tužitelja, te ovisno o tome jesu li ispunjene zakonske pretpostavke da se navedena ozljeda prizna kao ozljeda na radu i da se tužitelju priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

13. Čl. 66. ZOZO propisano je da se ozljedom na radu prema tom Zakonu smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz čl. 16. ovoga Zakona

14. Odredbom čl. 67. ZOZO propisano je da se ozljedom na radu u smislu tog Zakona ne smatraju ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog:

1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.),

3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti,

4. atake kronične bolesti,

5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

15. Odredbom čl. 68. st. 1. ZZR propisano je da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu. St. 2. t. 6. istog članka propisano je da se smatra da radnik radi dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te kada radi po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika, tako da posao obavlja u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke te pisanim uputama poslodavca.

16. Odredbom čl. 65. st. 1. ZZR propisano je da je poslodavac obvezan obavijestiti tijelo nadležno za inspekcijski nadzor o smrtnoj ozljedi nastaloj u prostoriji ili na prostoru u kojem poslodavac obavlja rad. St. 2. istog članka propisano je da je poslodavac obvezan obavijestiti tijelo nadležno za inspekcijski nadzor o ozljedi nastaloj u prostoriji ili na prostoru u kojem poslodavac obavlja rad zbog koje je radniku ili osobi na radu pružena hitna medicinska pomoć i zbog koje je ozlijeđena osoba zadržana na liječenju u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi ili dnevnoj bolnici.

17. Odredbom čl. 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine", broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 119/18, 41/19, 22/20, 39/20, 2/22 i 33/23, dalje: Pravilnik) propisano je da se ozljeda na radu može priznati osiguraniku iz čl. 7. st. 4. Zakona te osiguranoj osobi iz čl. 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu čl. 66. Zakona.

18. Odredbom čl. 37. Pravilnika propisano je da se ozljeda na radu neće priznati osiguranoj osobi iz čl. 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz čl. 67. Zakona.

19. Odredbom čl. 39. Pravilnika propisano je da u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu, drugim propisima, te odredbama Zakona i ovog Pravilnika.

20. Iz uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja od 18. listopada 2022., proizlazi da je tužitelj prema čl. 3. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada ("Narodne novine", broj 5/84 i 71/14) zdravstveno sposoban po točkama 1. (Rukovanje i upravljanje strojevima i uređajima na mehanizirani pogon na kojima se ne može primijeniti zaštita od mehaničkih opasnosti) i 2. (Upravljanje i rukovanje samohodnim strojevima na mehanizirani pogon) te privremeno nesposoban po točkama 16. (Poslovi koji zahtijevaju teško fizičko naprezanje (poslovi koji zahtijevaju ručno dizanje ili nošenje tereta težih od 25 kg za muškarce i težih od 15 kg za žene; poslovi koji se obavijaju pretežno u nefiziološkim i u prisilnim položajima tijela)) i 17. (Poslovi koji se izvode na visini (poslovi koji se makar povremeno izvršavaju s površine podignute više od tri metra od okolne površine, ako se primjenom osnovnih pravila zaštite na radu ne može spriječiti povećana opasnost od pada radnika s mjesta rada)).

21. Iz izjave svjedoka LI, koji je u vrijeme nastanka ozljede tužitelja bio voditelj skladišta, dane u upravnom postupku, proizlazi da on niti u jednom trenutku nije dao nalog tužitelju da radi teže fizičke poslove, da se penje na ljestve, odnosno da obavlja poslove na visini. Upravo suprotno, naveo je da je tužitelj dobivao naloge samo da obavi one poslove koje je smio obavljati u skladu sa svojim zdravstvenim stanjem. Također, napomenuo je da je tužitelju rekao da ako treba nešto spustiti s visine ili mu treba pomoć da se obrati kolegama za pomoć te da ako se on nastavio penjati, da je to činio na vlastitu odgovornost i mimo njegovog odobrenja. Nadalje, budući da je tužitelj imao zdravstvenih problema, svjedok je naveo da su bili pozvani od strane direktora, kojom prilikom je u njegovoj prisutnosti direktor napomenuo tužitelju da mu je zabranjeno dizanje tereta težeg od 5 kilograma i penjanje na ljestve.

22. Iz izjave svjedoka EI, radnog kolege tužitelja, dane u upravnom postupku, proizlazi da je bio upoznat sa zdravstvenim stanjem tužitelja i da mu zbog zdravstvenog stanja nikada nije dan zadatak od strane šefa skladišta da diže teži teret ili da se uspinje ljestvama. Upravo suprotno, poznato mu je da je direktor zabranio da se tužitelju daju takvi zadaci, a što je poznato i svim radnicima jer im je to rečeno da znaju zašto on ne obavlja te zadatke. Nadalje, svjedok je naveo da se tužitelj na ljestve mogao popeti jedino samoinicijativno i to bez odobrenja i naloga, a u slučaju da je imao potrebu za takvim poslom, bio je dužan tražiti da to obavi drugi radnik.

23. Iz izjave zakonskog zastupnika zainteresirane osobe CI, odgovorne osobe poslodavca tužitelja, od 17. svibnja 2022., dane u upravnom postupku, proizlazi da mu je bilo poznato da tužitelj ima zdravstvenih problema, stoga da je nakon svakog bolovanja, zamolio tužitelja da obavi pregled kod specijaliste medicine rada te da ishodi potvrdu o radnoj sposobnosti. Nadalje, da je nakon posljednje pribavljenog uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja, s njim obavio razgovor te mu izričito zabranio da diže teret teži od 5 kilogram te da se penje na visinu koristeći ljestve, a upućen je da treba koristiti zaštitnu košaru koja se podiže viličarem. Napomenuo je i da je s time bio upoznat i voditelj skladišta LI te da je zamoljen da poštedi tužitelja, a čega da se on pridržavao. Nadalje, u pogledu ne primjene posebnih sredstava zaštite na radu predmetnog dana, svjedok je izjavio da nije postojala potreba za time jer, osim što mu je zabranjeno, tužitelj nije imao potrebu penjati se na ljestve. Nadalje, naveo je da se radni zadatak predmetnog dana mogao izvršiti na drugi način, a čak je tužitelju bilo i naloženo da koristi zaštitnu košaru koja se podiže viličarem, na koju zabranu da se on očito oglušio. Zaključno je naveo da je do navedene ozljede došlo isključivo iz razloga što se tužitelj oglušio na izričite upute poslodavca da se ne smije penjati na ljestve, dakle da je on postupio isključivo samoinicijativno, zbog čega smatra da treba odbiti njegov zahtjev za priznavanje ozljede na radu jer se radi o samoskrivljenoj ozljedi.

24. Iz iskaza svjedoka saslušanih u upravnom sporu i to voditelja skladišta LI, koji sada više nije zaposlen kod poslodavca tužitelja, te radnih kolega tužitelja EI i NI, suglasno slijedi kao što su izjavili i u upravnom postupku, da su svi bili upoznati sa zdravstvenim stanjem tužitelja i s nalogom da se ne smije penjati na ljestve, da je taj nalog dan od strane direktora CI tužitelju i voditelju skladišta LI kada su obojica bili u uredu direktora CI, da je posao tužitelja kao skladištara obuhvaćao pakiranje robe za isporuku i istovar robe viljuškarom, a kao montažera vrata da prenese znanje na novog kolegu, dok je fizički rad bio prenesen na mlađe kolege, da ga nitko nije tjerao da se penje na ljestve, da se je posao kojeg je obavljao u vrijeme ozljede mogao obaviti na drugi način tako da zamoli ostale kolege za pomoć pa se oni popnu na ljestve ili se uzme košara, da tužitelj nikada nije snosio neku posljedicu radi toga što bi odbio neki nalog jer se je znalo njegovo zdravstveno stanje, te da je išao svojevoljno na ljestve jer ga nitko nije natjeravao da radi posao koji ne može.

25. Iz iskaza samog tužitelja saslušanog u ovom sporu slijedi da je on osjećao da ne može odbiti svaki nalog jer da bi mu na to LI rekao: "Šta je deda, opet sjediš?", a direktor CI bi ga pozvao u ured i rekao mu da ih ima previše u firmi ako neće kolegijalno raditi. Nadalje slijedi da se je on toga dana penjao na ljestve kako bi stavio stvar u regal, a nije bilo drugog načina da se to napravi jer su svi viličari bili na punjaču, a košara je bila puna robe jer je filozofija voditelja skladišta LI bila da se košara napuni robom i da se potom netko uvuče u tu košaru i da se u jednom potezu složi što više robe na visoka mjesta. Slijedi da u tom trenutku nije bilo nikoga od kolega da ih može pozvati, a on nije htio čekati da mu netko dođe pripomoći ili da eventualno taj paket kasnije digne zato jer su bila dva – tri gazišta za popeti se i mogao je s rukom složiti te pakete u regale te ne zna šta se je onda dogodilo da je pao. Iskazao je da nije pričekao da se košara isprazni zato jer je to bio tako mali komad za složiti u regal, a skladište je bilo u tom trenu zatrpano jer je roba upravo došla pa nije htio da se skladište još više zatrpava. Slijedi da nije dobio izričiti nalog da digne ovaj konkretni teret, ali kada se je vratio s bolovanja nakon operacije kralježnice 2019. godine da ga je gosp. CI pozvao u svoju kancelariju i nakon što je pogledao njegovo uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti da mu je rekao: „Ovakav muž ne vidim da ne može dignuti 20-25 kila i popeti se dva – tri gazišta“. Stoga da se je on rukovodio tom rečenicom prilikom obavljanja njegovih poslova u skladištu. Slijedi da nakon te rečenice nije dobio neki drugi izričiti nalog, ali da ako bi odbio odraditi neki posao da bi ga poslodavac poslao da obavi sam poslove koji obuhvaćaju penjanje na ljestve npr. montaža automatskih vrata na terenu ili da radi vrata koja bi novi zaposlenik obio raditi, pa da nije točno da je bio pošteđen obavljanja određenih poslova u firmi.

26. Iz iskaza CI slijedi da je točno da je tužitelju rekao: „Ovakav muž ne vidim da ne može dignuti 20-25 kila i popeti se dva – tri gazišta“, ali da je ta rečenica išla u smislu ohrabrenja, a ne u negativnome smislu, jer su bili puni posla i intencija je bila da svi zajedno kolegijalno odrade posao, a ne samo tužitelj, te da to nije rekao na prvom razgovoru kada je tužitelj došao s uvjerenjem o radnoj sposobnosti.

27. Cijeneći citirane odredbe i činjenice utvrđene iskazima saslušanih stranaka i svjedoka, Sud utvrđuje sljedeće.

28. Na temelju uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja slijedi da je tužitelj bio privremeno nesposoban za obavljanje poslova koji zahtijevaju teško fizičko naprezanje i poslova koji se izvode na visini (poslovi koji se makar povremeno izvršavaju s površine podignute više od tri metra od okolne površine, ako se primjenom osnovnih pravila zaštite na radu ne može spriječiti povećana opasnost od pada radnika s mjesta rada).

29. Nadalje, Sud je na temelju danih iskaza svjedoka saslušanih u ovom sporu utvrdio da su poslodavac i radne kolege tužitelja bile upoznate s njegovim zdravstvenim stanjem te da je poslodavac dao tužitelju usmene upute, odnosno nalog tužitelju da mu se zabranjuje podizanje tereta težih od 5 kilograma i penjanje na ljestve, a koji nalog je u skladu s pribavljenim uvjerenjem o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja, te da su s tim nalogom bile upoznate i radne kolege tužitelja. Sud je prihvatio iskaze svjedoka kojima se navedeno utvrđuje, s obzirom da su svjedoci iskazivali međusobno suglasno, a njihovi iskazi se poklapaju i s iskazom samog tužitelja. Naime, iz iskaza tužitelja slijedi da nije dobio izričiti nalog da se penje na ljestve nego da je sam odlučio popeti se na ljestve jer su bila dva – tri gazišta za popeti se i mogao je sam s rukom složiti paket u regal te je sam odlučio da neće čekati da mu netko dođe pripomoći ili da eventualno taj paket kasnije digne zato jer je to bio mali komad za složiti u regal, a skladište je bilo u tom trenu zatrpano jer je roba upravo došla pa nije htio da se skladište još više zatrpava. Dakle, tužitelj je imao najbolju namjeru kada se je odlučio popeti na ljestve kako bi složio manji paket u regal, jer nije htio odgađati izvršenje tog posla, a niti je htio opterećivati druge radne kolege da obave taj posao umjesto njega.

30. Međutim, time je tužitelj nije postupao s dužnom pažnjom, te nije vodio računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja te nije obavljao posao u skladu s pravilima zaštite na radu i pravilima struke te uputama poslodavca.

31. Iz citiranih odredbi ZZR proizlazi da je radnik obvezan i odgovoran svoje poslove obavljati dužnom pažnjom, vodeći pri tome računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja. Također, proizlazi da se smatra da radnik radi s dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te kada radi po uputama poslodavca, tako da posao obavlja u skladu s pravilima zaštite na radu i pravilima struke te pisanim uputama poslodavca. Nadalje, iz citiranog čl. 67. ZOZO te čl. 37. Pravilnika, proizlazi da se ne smatra ozljedom na radu, ozljeda do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu odnosno pri obavljanju djelatnosti.

32. Stoga penjanje tužitelja na ljestve predstavlja skrivljeno, nesavjesno i neodgovorno ponašanja tužitelja na radnome mjestu u smislu citiranog čl. 67. t. 1. ZOZO pa se tako nastala ozljeda ne može priznati ozljedom na radu. Naime, skrivljeno, nesavjesno i neodgovorno ponašanje tužitelja ogleda se u tome što iako svjestan zdravstvenih ograničenja te unatoč izdanom uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti i usmenoj zabrani poslodavca, tužitelj se je popeo na ljestve radi slaganja tereta u regal, kojom prilikom je pao. Dakle, tužitelj nije postupio u skladu s pravilima o zaštiti na radu, zbog čega nije primijenio dužnu pažnju prilikom obavljanja poslova, u skladu s čl. 68. st. 2. t. 6. ZZR. Navedeno su pravilno utvrdila i javnopravna tijela, a za svoju su odluku dala jasne i argumentirane razloge, utemeljene na mjerodavnim zakonskim odredbama, zbog čega su navedena rješenja pravilna i zakonita.

33. U odnosu na iskaz tužitelja da se je on prilikom obavljanja poslova u skladištu rukovodio rečenicom CI: "Ovakav muž ne vidim da ne može dignuti 20-25 kila i popeti se dva – tri gazišta“, te da bi ga poslodavac poslao da obavlja sam poslove koji obuhvaćaju penjanje na ljestve, pa da nije točno da je bio pošteđen obavljanja određenih poslova u firmi, navodi se da je to tužiteljev subjektivni dojam, koji se s obzirom na sadržaj uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti i dane iskaze ostalih svjedoka saslušanih u ovom sporu (radnih kolega tužitelja) ne može ocijeniti kao odlučnim za donošenje drugačije odluke u ovom sporu.

34. Nadalje, u odnosu na tužbeni navod da su u službenom prostoru tužitelju bile dostupne ljestve te da ih je on inače znao koristiti, tuženik je dao valjano očitovanje u odgovoru na tužbu da to ne znači da ih je tužitelj trebao koristiti. Naime, logično je da se ljestve nalaze u skladištu radi drugih radnika kojima su potrebne za rad i koji ih mogu koristiti za rad.

35. Nadalje, nije osnovan niti tužbeni navod kojim tužitelj smatra spornim to što nakon predmetne ozljede nije proveden nadzor od strane inspektora rada za zaštitu na radu. Naime, sukladno citiranim odredbama čl. 65. ZZR, takav nadzor je obvezan u slučaju smrtne ozljede ili ozljede radi koje je radniku pružena hitna medicinska pomoć i zbog koje je ozlijeđena osoba zadržana na liječenju u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi ili dnevnoj bolnici, a koji uvjeti nisu ispunjeni u ovoj upravnoj stvari, s obzirom na prirodu utvrđene ozljede tužitelja te činjenicu da nije zadržan na bolničkom liječenju nakon predmetne ozljede.

36. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju čl. 116. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

37. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 4. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

38. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

U Rijeci 11. srpnja 2025.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja Jasminki Trubelja, odvjetnici u Zagrebu, Trnjanska cesta 11/II

- tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje Republike Hrvatske, Direkciji, Zagreb, Margaretska 3

- opunomoćeniku zainteresirane osobe Matku Koprčini, odvjetniku u Zagrebu,

Stančićeva 13