REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Posl. br. P-534/2018-126

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Željki Štrk-Vozila, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu po tužbi tužitelja TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju ĆZ i drugi, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, Goran Gatara, Vižintin, Komorski, Ilić i Fruk Morina iz Rijeke, Jadranski trg 4/II, protiv tuženika TOP SPORT EVENTS d.o.o. Viškovo, Vrtače 16, OIB: 97559439753, zastupanog po odvjetnicima iz odvjetničkog društva Vukmir i suradnici d.o.o. Zagreb, Gramača 2L, radi zaštite žiga i autorskog prava, i radi naknade štete, VPS: 121.176,70 EUR, nakon glavne rasprave zaključene 3. lipnja 2025., u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja Valentine Vižintin, odvjetnice u Rijeci, zastupnika po zakonu tuženika FZ, i punomoćnika tuženika Aleksandra Bijelića, odvjetnika u [adresa], dana 11. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.

Utvrđuje se da je tuženik TOP SPORT EVENTS d.o.o. Viškovo, Vrtače 16, OIB: 97559439753, povrijedio prava tužitelja TZ, [adresa], 51213 Jurdani, Hrvatska, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz figurativnog žiga Z20170998 i autorskog djela logotipa istog izgleda kako je isti registriran kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo pod reg. brojem [registarska oznaka] na način da je koristio registrirani žig Z20170998 i autorsko djelo sadržano u registriranom žigu u promidžbenim materijalima vezanim za međunarodnu biciklističku utrku Tour of Croatia 2018. godine u tiskanom i digitalnom obliku, na službenim web stranicama www.tourofcroatia.com, na službenom web serveru Tour of Croatia, na Facebook, Twitter, Instagram i Flickr profilu Tour of Croatia, na jumbo i city light plakatima Tour of Croatia, na mobilnoj aplikaciji Tour of Croatia, na YouTube kanalu Tour of Croatia i u televizijskim medijima gdje isti koristi za najavu i u svezi s međunarodnom biciklističkom utrkom Tour of Croatia, sve bez ovlaštenja tužitelja kao nositelja prava iz registriranog žiga i nositelja imovinskih autorskih prava nad autorskim djelom te mu se zabranjuje takvo i slično postupanje u buduće.

II. Nalaže se tuženiku TOP SPORT EVENTS d.o.o. Viškovo, Vrtače 16, OIB: 97559439753, isplatiti tužitelju TZ, [adresa], 51213 Jurdani, Hrvatska, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za korištenje registriranog žiga Z20170998 i autorskog djela sadržanog u istome iznos od 58.793,72 EUR, sa zateznom kamatom koja teče od 17. kolovoza 2018. godine do isplate, koja se obračunava do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se TOP SPORT EVENTS d.o.o. Viškovo, Vrtače 16, OIB: 97559439753 isplatiti tužitelju TZ, [adresa], 51213 Jurdani, Hrvatska, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime stečene koristi od korištenje registriranog žiga Z20170998 i autorskog djela sadržanog u istome iznos od 11.053,05 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 17. kolovoza 2018. godine pa do isplate, koja se obračunava do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu kojim zahtijeva isplatu iznosa od 51.329,93 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 17. kolovoza 2018. godine pa do isplate, koja se obračunava do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

V. Nalaže se tuženiku uvod i izreku ove presude po njenoj pravomoćnosti objaviti o svom trošku u „Večernjem listu“ i „Jutarnjem listu“ u roku od 8 dana.

VI. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 5.852,72 EUR, sa zateznom kamatom koja teče od 11. srpnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je nositelj prava iz figurativnog žiga br. Z20170998A, koji je registriran pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo. Žig da prikazuje stiliziranog biciklista i bicikl, osnovicu kojeg predstavlja geografski izgled Republike Hrvatske. Žig da je registriran s naznakom boja: crvena, plava, na način da središnji dio znaka koji predstavlja geografski izgled Republike Hrvatske, je crvene boje, dok je ostatak znaka plave boje. Žig da je registriran u razredu 41 Nicanske klasifikacije proizvoda i usluga za usluge: organiziranje sportskih natjecanja; priredbe (održavanje priredbi). Tužitelj da je ujedno i nositelj imovinskih autorskih prava nad autorskim djelom koje predstavlja likovno rješenje odnosno figurativni izgled registriranog žiga. Dizajner IZ da je predmetni logo izradio po narudžbi tužitelja i po njegovom idejnom rješenju, a to da je utvrđeno u njegovoj izjavi od 1. srpnja 2017., kojom izjavom da je isti potvrdio navedeno, te da tužitelju pripadaju sva imovinska autorska prava nad predmetnim autorskim djelom. U odnosu na prava iz žiga, tužitelj navodi da je tuženik 2018. godine nastupio kao organizator međunarodne biciklističke utrke Tour of Croatia, koja da se održavala u razdoblju od 17. -22. travnja 2018., te da je u svim najavama te utrke neosnovano i bez ikakvih ovlaštenja koristio upravo naprijed opisani logo – figurativni žig Z20170998 i autorsko djelo, nositelj kojih prava je tužitelj. Tuženik da i nadalje na svojim web stranicama Facebook, Instagram i Twitter profilu koristi predmetni logo. Žig da tuženik koristi u istovjetnom obliku odnosno izgledu kao registrirani žig tužitelja, i u istim bojama kao registrirani žig. Iznimno u nekim slučajevima tuženik da koristi isti znak u bojama crvena i bijela, gdje je središnji dio ponovno crvene boje, a ostatak bijele, a to da je ovisno o podlozi na kojoj se znak koristi. Tuženik da istovjetni znak koristi neosnovano, i to za označavanje istovjetnih proizvoda i usluga, dok koristi sličan znak kada upotrebljava znak u varijanti boja crvena i bijela. Stoga da postoji velika vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu, što uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu tog znaka i žiga. Tuženik da koristi spomenuti logo na svojim službenim web stranicama www.tourofcroatia.com, te na Facebook, Instagram, Twitter i Flickr profilu, na Youtube kanalu, na službenom web serveru Tour of Croatia, na brojnim tiskanim materijalima, reklamnim plakatima, jumbo plakatima, citylights plakatima, oglasima u tiskanim medijima, na mobilnoj aplikaciji Tour of Croatia, u svim službenim objavama za medije, u službenom vodiču na 64 stranice, koji je insertiran uz Sportske novosti na dan 10. travnja 2018., u naknadi od 20000 primjeraka, u svim medijskim objavama na Internet portalima tih medija, na službenim kanalima partnera utrke Tour of Croatia. Godišnji broj posjetitelja službene web stranice da je 150000, broj pratitelja na Facebooku da je 20424, na Instagramu 2380, a broj objava na istom da je 297. Broj pratitelja na Twitteru da je 1904, a broj twittova da je 1017, dok je broj pretplatnika na Youtube kanalu 485. Dostavljeni dokazi da se odnose na razdoblje do dana 12. travnja 2018., dakle, do 5 dana prije početka utrke Tour of Croatia 2018. Tužitelj da je dana 12. travnja 2018. podnio prijedlog za određivanje privremene mjere. Tuženik da je i nadalje na jednak način i u svim medijima u zemlji i inozemstvu koristio sporni logo i nakon dana 12. travnja 2018., te za cijelo vrijeme trajanja međunarodne utrke, pa sve do dana podnošenja tužbe. Tuženik da grubo vrijeđa prava tužitelja, zajamčena odredbom članka 7. stavak 1. i 2. Zakona o žigu. Stoga da tužitelj ima pravo spriječiti tuženika u korištenju njegovog registriranog žiga. Glede naknade za korištenje predmetnog figurativnog žiga u utuženom razdoblju, tužitelj ističe da sam Zakon propisuje da tužitelj ima pravo potraživati naknadu kao prema ugovoru o licenciji, odnosno kao da je taj ugovor bio sklopljen. Vještak da će prilikom izračuna biti dužan uzeti u obzir i naknadu za neovlašteno korištenje autorskog djela sadržanog u registriranom žigu. Tužitelj dalje navodi da ima pravo od tuženika zahtijevati i isplatu koristi koju je tuženik ostvario neovlaštenom upotrebom žiga. Korist da predstavlja razliku između prihoda tuženika i rashoda koje je tuženik imao od korištenja predmetnog žiga. Predmetni žig da je korišten za najavu, za vrijeme i nakon održavanja međunarodne utrke Tour of Croatia 2018. Stoga da je potrebno uzeti u obzir dobit koju je tuženik ostvario od organizacije te utrke, te od dobiti odrediti srazmjerni udio koji predstavlja dobit od korištenja žiga. Nadalje da je potrebno da vještak prilikom izračuna uzme u obzir korist stečenu neovlaštenim korištenjem autorskog djela kao takvog, a koje autorsko djelo je sadržano u registriranom žigu. Glede autorskog prava, tužitelj ističe da predmetni logo naziva Tour of Croatia predstavlja i autorsko djelo, a nositelj imovinskih autorskih prava, i to isključivih prostorno i vremenskih neograničenih, da je upravo tužitelj. Naime, IZ da je na tužitelja prenio sva prava koja iz grafičkog rješenja predmetnog loga proizlaze, a sam tužitelj da je dao inicijalnu ideju i koncept samog loga. IZ da je u svojoj izjavi koristio riječ logotip, međutim, da je značenje i smisao izjave definiranje i prijenos prava koja proizlaze iz logotipa kao autorskog djela. Između tužitelja i IZ da nije sporan karakter djela niti opseg prijenosa prava. IZ da je na tužitelja prenio sva prava koja mu pripadaju na predmetnom autorskom djelu, pa da to znači da je tužitelj isključivi nositelj svih imovinskih autorskih prava. Tužitelj da nije na tuženika prenio nikakva prava na korištenje predmetnog loga odnosno autorskog djela. Tuženik da predmetno autorsko djelo reproducira, distribuira i priopćava javnosti, bez odobrenja tužitelja i bez da je sklopio s tužiteljem autorsko-pravni ugovor. Tužitelj još ističe da ima pravo potraživati dvostruku uobičajenu naknadu za korištenje autorskog djela, jer da tuženik njegovo autorsko djelo koristi i nadalje, tj. i nakon zaprimanja rješenja o osiguranju posl.br. R1-59/2018-10 od 13. srpnja 2018., kojim je sud po prijedlogu tužitelja odredio privremenu mjeru. Tužitelj zahtijeva još i plaćanje stečene koristi od korištenja njegovog autorskog djela. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje povreda tužiteljevih prava iz figurativnog žiga Z20170998A, i autorskog djela – logotipa istog izgleda, zatim zahtijeva naknadu za korištenje registriranog žiga i autorskog djela sadržanog u žigu, s time da će iznos koji potražuje po ovoj osnovi tužitelj precizirati nakon provedenog vještačenja, te stečenu korist od korištenja registriranog žiga i autorskog djela sadržanog u istomu, s time da će iznos koji potražuje po ovoj osnovi precizirati nakon provedenog vještačenja. Tužitelj još zahtijeva objavu uvoda i izreke presude u sredstvima javnog priopćavanja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da ne osporava da trenutno postoji važeća registracija žiga Z20170998. Dalje navodi da je tuženik organizator međunarodne etapne biciklističke utrke Tour of Croatia. Prvo izdanje te utrke da je održano 2015. godine, iz godine u godinu da se broj sudionika utrke povećava, te da raste popularnost i reputacija iste. Tuženik da je nositelj internetskih domena www.tourofcroatia.hr i www.tourofcroatia.com.hr, te da upravlja službenim Tour of Croatia profilima na svim većim društvenim mrežama. Stranke da su potpisale Sporazum, dana 19. siječnja 2018., kojim je suglasno utvrđeno da je tuženik nositelj projekta Tour of Croatia. Tužitelj da je u razdoblju od 2014. do 2017. obavljao funkciju člana uprave tuženika. Tužitelj da nikada nije bio član društva niti suorganizator utrke, nego da je bio zadužen za vođenje marketinških aktivnosti, kreiranje sponzorskih paketa i vođenje događanja na ciljanim lokacijama. Tužitelj da je neposredno po prestanku te funkcije podnio u vlastito ime prijavu predmetnog žiga. Tužitelj da je prestao biti član uprave tuženika 24. kolovoza 2017., a prijava za registraciju žiga da je podnesena DZIV-u dana 29. kolovoza 2017. Tužitelj da je žig koji je zbunjujuće sličan znaku po kojim je utrka tuženika postala prepoznatljiva, registrirao u zloj vjeri, svjestan da će registracija takvog znaka naštetiti tuženiku. Tuženik da se kao organizator natjecanja Tour of Croatia i sam savjetovao sa stručnjacima o registraciji predmetnog logotipa utrke kao figurativnog žiga, ali da je odustao od registracije jer da nitko nema pravo u vlastito ime registrirati žig koji u sebi sadrži prikaz Republike Hrvatske. Iz tog razloga da osporava registraciju žiga tužitelja, te ističe da postoje apsolutni razlozi za odbijanje registracije takvog žiga, u smislu odredbe članka 5. stavak 1. točka 3., 8. i 9. Zakona o žigu, te članka 6.ter. Pariške konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva. Tuženik da očekuje da će predmetni žig biti poništen po svim osnovama u postupku pred DZIV-om. Glede pozivanja tužitelja na vijesti i fotografije s aktualne utrke Tour of Croatia, tuženik ističe da su objave izvršene u cilju proslave uspjeha sportaša i promoviranja ljepota Republike Hrvatske, dok sam logo da je sporedan element. Natjecanje koje organizira tuženik da je od početka tj. od 2015. godine bilo povezivano sa predmetnim znakom kojeg da je tužitelj po prekidu suradnje s tuženikom nepošteno prisvojio sebi. Tuženik da se nakon raskida poslovnog odnosa s tužiteljem našao u nezavidnoj situaciji, jer da ne smije koristiti znak na kojem je građena njegova reputacija. Glede posljednje utrke iz travnja 2018., ističe da su dostupne poveznice bile svojevrstan međukorak koji je povezivao ranija izdanja natjecanja, kada su znatna sredstva uložena u izgradnju reputacije pod predmetnim imenom i logom. Tuženik još osporava navode iz tužbe glede vjerojatnosti dovođenja potrošača u zabludu zbog sličnosti žigova. Upravo tužitelj da je registracijom žiga naveo potrošače u zabludu, jer da je predmetni znak natjecanja Tour of Croatia bio u uporabi od prve utrke koja je održana 2015. godine, sa potpunim znanjem tužitelja koji je tada bio član uprave tuženika. Glede autorskog prava, tuženik ističe da je izjava IZ dobivena navođenjem IZ na pomisao da surađuje s tužiteljem kao zakonski zastupnik tuženika, koji djeluje u ime tuženika, a ne u svoje vlastito ime. IZ da je smatrao da pravo iskorištavanja osniva za tuženika u svrhu nastavka projekta Tour of Croatia. Izjava da je potpisana još u vrijeme kada je tužitelj bio član uprave tuženika. Sve da ukazuje da je tužitelj registrirao žig te da prisvaja autorska prava na logotip, te da je te radnje osmislio unaprijed. Izjava IZ da zbog svega navedenog ne predstavlja vjerodostojan dokaz. Između tužitelja i IZ da nije postojao poslovni odnos u vezi s predmetnim natjecanjem, odnosno sva suradnja od 2014. godine da je bila s tuženikom. Upravo tuženik da je podmirio račune IZ za izradu spornog logotipa. Nadalje, prema uputi tužitelja i g. FZ, da je originalni logotiop značajno modificiran u odnosu na prvobitni dizajn, te da je finalna verzija koja odgovara žigu Z20170998, uobličena od strane g. IZ i g. FZ. Slijedom svega navedenog, a posebno zbog zle vjere u kojoj je tužitelj postupao, tuženik osporava autorstvo tužitelja nad spornim likovnim rješenjem. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Tužitelj u podnesku od 29. listopada 2018., ističe da g. IZ nije neposredno prije prestanka tužiteljeve i tuženikove suradnje osnovao pravo iskorištavanja predmetnog autorskog djela u korist tužitelja, već da je potpisao izjavu kojom potvrđuje da je već prethodno tužitelju ustupio sva prava koja se tiču predmetnog logotipa. Za postojanje tog prava, da nije potrebno poznavanje događaja koji su se odvijali. Također ističe da tuženik nije organizator Međunarodne etapne biciklističke utrke Tour of Croatia, već da je tuženik to bio za vrijeme dok je FZ bio u partnerskom odnosu s ovdje tužiteljem. Tuženik da je organizirao predmetnu utrku 2018. godine, a nakon toga, društvo THORAX d.o.o., čiji je jedini vlasnik i direktor tužitelj, da je dobilo pozitivno mišljenje Hrvatskog olimpijskog odbora za organizaciju Međunarodne biciklističke utrke Tour of Croatia 2019., koja da se planira održati u travnju 2019. Tuženik da nije dobio pozitivno mišljenje HOO-a za organizaciju predmetne utrke. Tužitelj i zastupnik po zakonu tuženika FZ, da su nastupali kao partneri u organizaciji predmetne utrke od 2015. godine nadalje. Tuženik da je osnovan 31. listopada 2014., a suradnja tužitelja i FZ da je započela malo prije, i to tako što je tužitelj pozvao FZ da s njim surađuje na projektu kojeg je tužitelj prethodno osmislio, uključujući i logo. Tužitelj da je s dizajnerom IZ, vezano za izradu loga, počeo suradnju daleko prije nego je upoznao FZ, još 2012. godine. IZ da je bio zaposlenik društva THORAX d.o.o. Iz izjave dizajnera IZ, od 1. srpnja 2017., da je također to vidljivo, budući isti navodi da je od tužitelja bio angažiran kao grafički dizajner za poslove grafičkog dizajna za sportsku manifestaciju Tour of Croatia od 2009. godine. Upravo IZ da je dana 25. siječnja 2013. uputio tužitelju mail Biciklizam, prilog kojem da je bio katalog Tour of Croatia, sa logom biciklista, koji je gotovo identičan zaštićenom znaku tužitelja. Tužitelj još ističe da tuženik kao pravna osoba nije komunicirao niti sa sponzorima, niti s natjecateljima, već da su to činile fizičke osobe, a uglavnom da je to bio tužitelj. Tužitelj je potvrdio da je tuženik nositelj registriranih domena, ali to da je i logično, jer su tužitelj i FZ surađivali putem tuženika. Tuženik da pogrešno interpretira sadržaj Sporazuma stranaka od 19. siječnja 2018., jer da su parnične stranke tim Sporazumom potvrdile da je tuženik bio nositeljem projekta Tour of Croatia. Tužitelj da je idejni začetnik projekta Tour of Croatia, tužitelj da je pozvao zastupnika po zakonu tuženika na suradnju oko tog projekta, a tuženik da je osnovan isključivo za provedbu tog projekta. Kao osnivač tuženika da je upisan samo FZ, iz razloga jer to nije mogao biti tužitelj zbog prezaduženosti njegovog društva THORAX d.o.o. Dogovor da je bio da će formalno jedini član novog društva biti FZ, ali da će tužitelj i on nastupati kao partneri. Nakon prestanka suradnje tužitelja, FZ i tuženika, tužitelj da je sa sobom odnio ono što je bio i donio, a to je logo kojeg je osmislio i koji je nastao davno prije nego je tuženik osnovan. Tuženik da ne bi imao pravo registrirati žig, a isto tako niti FZ. Sva prava na predmetni logo da pripadaju samo tužitelju. Tužitelj da nije postupao u zloj vjeri, zla vjera da postoji na strani tuženika i njegovog zastupnika po zakonu. Tužitelj još poriče da bi postojao apsolutni razlog za odbijanje registracije žiga, DZIV da nije odbio registrirati žig. Za navedeni žig da nije bilo potrebno odobrenje državnog tijela, jer da žig ne sadržava niti naziv niti kraticu, državni amblem, zastavu niti bilo koji drugi službeni znak Republike Hrvatske. Predmetni registrirani žig da ne spada u kategoriju znakova iz odredbe članka 5. stavak 1. točka 3. Zakona o žigu, jer da se ne radi o znaku koji bi u trgovini mogao služiti za označavanje vrste kakvoće, količine, namjene, vrijednosti ili zemljopisnog podrijetla. Tužitelj još navodi da tuženikovi navodi o širenju svijesti o važnosti biciklizma ili pružanju prilike mladim sportašima, da nisu relevantni odnosno da ne ekskulpiraju tuženika za počinjenje povrede tužiteljevih prava. Tuženik da je taj koji je nakon suradnje nastavio koristiti nešto na što nema nikakvo pravo. Tuženik da je koristio sporni logo čak i nakon donošenja rješenja o privremenoj mjeri, na što da se tužitelj očitovao u predmetu R1- 59/2018. Tužitelj, stoga, upućuje u sadržaj tog podneska, te predlaže dokaze koji su priloženi uz taj podnesak. Tužitelj još osporava vjerodostojnost e-mail korespondencije između IZ i FZ, osporava da bi tužitelj izjavu IZ dobio na bilo koji nepošteni način, a posebno ne prijevarom. Tužitelj da osporava vjerodostojnost korespondencije na koju se poziva tuženik, međutim, da iz iste proizlazi da je FZ od IZ iznudio e-mail koji dostavlja. Stoga da se radi o prilagođenom dokazu za potrebe ovog postupka. Navedeno da proizlazi iz uvoda maila kojeg je FZ dostavio IZ, i gdje se navodi "Evo korekcije teksta", a i u subjektu maila da je navedeno "korekcija teksta". Iz navedenog da slijedi da je IZ mail pisao i korigirao na zahtjev FZ. Pored toga, da je riječ o proslijeđenom mailu kojeg da je moguće mijenjati, te da nema nikakvih dokaza da se radi o autentičnom mailu IZ. U svakom slučaju, sadržaj tog maila da je irelevantan. IZ da nije bio u zabludi kome potvrđuje prijenos prava, već da je bio siguran da to priznanje daje upravo tužitelju. To da stoji u samoj izjavi. IZ da je izjavu potpisao s ciljem da upravo tužitelj nastavi s organizacijom projekta. To da je vidljivo iz Viber korespondencije IZ i tužitelja od 17. travnja 2018. Naime, riječi IZ "Potrudi se da to vratiš iduće godine", da znače da IZ smatra da organizacija utrke Tour of Croatia pripada tužitelju. Tužitelj još ističe da ne osporava da je IZ za tuženika za potrebe organizacije utrka obavljao poslove grafičkog dizajna svih materijala, kao i videografiju, ali to da ne dovodi u pitanje osnovanost tužbenog zahtjeva. Tužitelj osporava i tvrdnje tuženika da je logotip prema uputi tužitelja i g. FZ bio značajno modificiran u odnosu na prvobitni dizajn logotipa. Prvobitni dizajn loga da se neznatno razlikovao od onog registriranog, pa da se ne radi o preradi koja se smatra kao samostalno autorsko djelo, a sve kada bi se i radilo o tome, tada da bi koautor uz IZ, i nositelj autorskih prava bio tužitelj.

4. Na pripremnom ročištu dana 21. studenog 2018., tuženik je predložio prekid postupka do okončanja postupka pred DZIV-om. Predao je u spis zahtjev za proglašenje tužiteljevog žiga ništavim, od 20. studenog 2018. Tužitelj se usprotivio prekidu postupka. Sud je odbio tuženikov prijedlog za prekid postupka do okončanja postupka pred DZIV-om po tuženikovom zahtjevu za proglašenje tužiteljevog žiga ništavim, te je odlučeno da će se ovaj postupak odmah nastaviti, pozivom na odredbu članka 213. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, NN 91/92, NN 112/99, NN 117/03, NN 88/05, NN 2/07, NN 84/08, NN 123/08, NN 57/11, NN 25/13, NN 70/19, NN 80/22, NN 114/22 i NN 155/23), dalje ZPP. Ovo stoga jer odluka u ovom sporu ne ovisi o rezultatu postupka kojeg je tuženik pokrenuo pred DZIV-om, odnosno jer tužitelj ima zaštićeni žig te je sud ovlašten donijeti odluku prema sadašnjem stanju zaštite, odnosno ne radi se o prethodnom pitanju u odnosu na ovaj postupak. Dodatno, u pravu je tužitelj kada tvrdi da se na ovaj postupak ne može primijeniti odredba članka 135. Zakona o žigu (NN 14/19), jer se ta odredba u smislu odredbe članka 139. istog Zakona, ne primjenjuje na postupke u tijeku.

5. Tužitelj u podnesku od 30. studenog 2018., u odnosu na zahtjev za proglašenje žiga ništavim, ističe da nije točno da je registraciju žiga podnio u zloj vjeri.

6. Na pripremnom ročištu dana 12. veljače 2019., tuženik je još priložio izjavu IZ od 12. siječnja 2019. Tužitelj je istakao da je tekst izjave sastavljen od strane tuženika za potrebe ovog postupka, kao što je tuženik već sastavljao i ispravljao i druga očitovanja IZ. Tuženik je uzvratio da je dovoljno da je IZ izjavu potpisao, te da je izjava ovjerena kod javnog bilježnika. Iz te izjave da proizlazi da IZ povlači prethodnu izjavu i objašnjava da ju je dao, jer je bio doveden u zabludu.

7. Tuženik u podnesku od 5. rujna 2019. navodi da je prema novom Zakonu o žigu (NN 14/19), sud dužan odrediti prekid postupka do konačne odluke o prijedlogu za proglašenje ništavim rješenja o registraciji žiga. Zakon da je na snazi od 15. veljače 2019. Nadalje, utrka Tour of Croatia koja je trebala biti održana u travnju 2019., da je otkazana tek dana prije predviđenog starta zbog navodnog nedostatka financijskih sredstava za utrku. Tužitelj da je amaterski pristupio organizaciji utrke. Otkazivanje utrke da je dokaz da je tuženik odnosno njegov direktor FZ bio ključna osoba za organizaciju i provedbu utrke. Sponzor i partneri projekta da su povukli financijska sredstva zbog propusta tužitelja u organizaciji, te zbog zle vjere tužitelja. Tužitelj da je, naime, u zloj vjeri oduzeo projekt tuženiku i registrirao žigove kojima je utrka bila obilježavana od svojih početaka. Ideja registracije žiga Z20170998 da je bila osmišljena unaprijed. Izjavu IZ od 1. srpnja 2017. da ne treba uvažiti, jer je g. IZ **.**.2019. povukao prvu izjavu i dao novu, ovjerenu kod javnog bilježnika. Tom novom izjavom, IZ da je potvrdio da je logo manifestacije Tour of Croatia konačno uobličen u suradnji s FZ, pri čemu je znak IZ poslužio kao temelj.

8. Na ročištu za glavnu raspravu dana 10. rujna 2019. tužitelj je predao podnesak u kojem ističe da se tuženik pogrešno poziva na odredbu članka 135. Zakona o žigu, jer da se ta odredba sukladno odredbi članka 139. istog Zakona ne primjenjuje na postupke u tijeku, što znači da se ne primjenjuje na ovaj postupak. Nadalje, odluka u ovom postupku da ne ovisi o odluci DZIV-a, jer tužitelj ima zaštićeni žig, pa da je sud dužan donijeti odluku prema sadašnjem stanju zaštite. Ističe da je točno da je utrka Tour of Croatia za 2019. godinu otkazana zbog nedostatka financijskih sredstava, ali sve ostalo navedeno u tuženikovom podnesku glede otkazivanja utrke da je netočno, nedokazano i nebitno za odluku u ovom sporu. Tuženik da je provodio antikampanju protiv tužitelja i njegovog društva THORAX d.o.o., vezano za organizaciju utrke 2019. godine, te da su novinski članci koje je priložio, pisani na njegovu inicijativu.

9. Tuženik u podnesku od 9. rujna 2020. ističe da je u međuvremenu, dana 17. rujna 2019. doneseno rješenje DZIV-a u postupku radi poništaja figurativnog žiga Z20170998. Tim rješenjem da je određen prekid postupka dok se ne riješi prethodno pitanje pravovaljanosti isprave na kojoj se temeljila prijava žiga, odnosno dok se ne riješi pitanje nositelja ranijih autorskih prava. U ovom postupku, sud da ne može temeljiti odluku na registraciji žiga koja je dovedena u pitanje, pri čemu je postupak prekinut do odluke suda. Stoga da se sud mora usredotočiti na drugu pravnu osnovu zahtjeva, a to je autorsko pravo. Tužitelj, međutim, da nije nositelj autorskih prava, budući svoje pravo temelji na prijenosu tog prava od IZ izjavom od 1. srpnja 2017., a IZ da je tu izjavu povukao, te je iskazao u svom svjedočkom iskazu da nije upućen u značenje pojma prijenosa autorskih prava.

10. Tužitelj u podnesku od 21. rujna 2020. ističe da je postupak za proglašenje žiga ništavim, prekinut, da žig vrijedi i proizvodi pravne učinke za svog nositelja. Tužitelj osporava tuženikovu interpretaciju izjave svjedoka IZ. Tužitelj ističe da nije moguće najprije prenijeti autorska prava na drugu osobu, a onda izjavom danom drugoj osobi takav prijenos povući. Naime, prijenos prava da je izvršen te da nije moguće jednostranom izjavom autora opozvati taj prijenos. Tužitelj da je nositelj prava iz registriranog žiga, kao i da ima autorsko pravo, dijelom stečeno prijenosom imovinskih prava sa IZ, a dijelom da se radi o tužiteljevom vlastitom autorskom pravu u izradi i oblikovanju zaštićenog žiga od trenutka njegovog nastanka 2012. godine.

11. Tuženik u podnesku od 5. listopada 2020., dodaje da tužitelj sada prvi put sebe predstavlja kao koautora spornog znaka. Koautor spornog znaka da je, međutim, direktor tuženika FZ, jer da je on dao finalne upute i smjernice kako znak treba izgledati, a to da je potvrdio i autor IZ u svom iskazu.

12. Tužitelj u podnesku od 10. veljače 2023., u odnosu na nalaz i mišljenje vještakinje mr.sc. RZ, dostavljen u spis dana 18. siječnja 2023., ističe da vještakinja nije ispunila zadaću zadanu rješenjem suda od 26. rujna 2022. Vještakinja da je bila dužna utvrditi iznos naknade za korištenje predmetnog figurativnog žiga i autorskog djela – logotipa istog izgleda, registriranog kod DZIV-a, i to u razdoblju prije, za vrijeme i nakon održavanja međunarodne biciklističke utrke Tour of Croatia 2018., kao i iznos stečene koristi od korištenja figurativnog žiga i autorskog djela – logotipa. Vještakinja da se bavi pitanjima tko je autor, čije je autorsko pravo na logotipu, bavi se pitanjima tko je kome ustupio prava na iskorištavanje autorskog djela. Navedeno da nije zadatak vještaka.

13. Tužitelj u podnesku od 2. listopada 2023., u odnosu na dopunu nalaza i mišljenja vještakinje, predanu u spis na ročištu za glavnu raspravu dana 7. rujna 2023., ističe da Ugovor o licenci kojeg je tužitelj sklopio sa svojim društvom THORAX d.o.o. nije relevantan za procjenu vrijednosti licence općenito, jer da ostvarena zarada od predmetnog žiga u konačnici pripada tužitelju. Sklapanje ugovora sa samim sobom, da nije mjerodavno za odluku o visini naknade u konkretnom slučaju, jer da je tužitelj mogao u ugovor unijeti bilo koji iznos naknade za licencu.

14. Tuženik uz podnesak od 2. studenog 2023., dostavlja dokumentaciju zatraženu dopunskim očitovanjem vještakinje od 12. listopada 2023., te dodaje da ta dokumentacija dokazuje da je sporni znak izrađen po nalogu tuženika, da je uslugu izrade IZ fakturirao tuženiku, te da je tuženik tu uslugu platio. Znak koji je registriran kao sporni žig da predstavlja mali dio cjelokupnog vizualnog identiteta utrke Tour of Croatia, pri čemu identitet utrke da ne čini samo vizualni identitet, već i drugi elementi, posebno naziv Tour of Croatia. Sam znak da ne pridonosi povećanju prihoda ili realizaciji projekta. Svi veliki projekti da prolaze vizualni rebranding nakon određenog vremena, ali naziv da ostaje isti. Sam žig ili naziv Tour of Croatia, da nisu dovoljni za uspješno održavanje takvog događanja, jer da je utrku moguće uspješno organizirati i s drugim nazivom i znakom. Tuženik da je organizirao utrku pod novim nazivom Cro Race, i s novim figurativnim znakom, i ta utrka da je imala veliki uspjeh, dok tužitelj da nije uspio organizirati utrku s figurativnim žigom Z20170998 i pod nazivom Tour of Croatia.

15. Tužitelj se u podnesku od 7. studenog 2023. očituje na očitovanje vještakinje od 12. listopada 2023., te ističe da je sam logo kao i cijeli koncept utrke i vizualni identitet stvoren davno prije osnivanja tuženika. Stoga da IZ nije stvarao novi identitet, te da se računi koje je dostavio tuženik ne odnose na stvaranje vizualnog identiteta i spornog loga. IZ da je u vrijeme izrade spornog loga bio u radnom odnosu u društvo THORAX d.o.o., te da je u sklopu radnog odnosa dizajnirao logo po uputi tužitelja. Glede prihoda tuženika od projekta Tour of Croatia, tužitelj tvrdi da to nisu samo prihodi koje je vještakinja utvrdila iz javnih financijskih podataka, jer da su prihodi ostvarivani i na druge načine, i nisu prikazani kao prihod tuženika, ali da su bili prihod projekta Tour of Croatia. Najvažniji prihod da je iznos koji je Hrvatska turistička zajednica plaćala od 2015. do 2017. godine, najprije izravno Eurosportu (2015. godine), a zatim neposredno ASO-u, tj. organizatoru Tour de France (2016. i 2017. godine), i to svake godine po 4 milijuna kuna sa svog računa za tv prijenos utrke Tour of Croatia na Eurosportu, za distribuciju tv prava i vlastite oglase. Tuženik da je 2017. godine od Hrvatske turističke zajednice dobio dodatnih 2.750.000,00 kn na ime otkupa tv snimki i prava na iste. Prihod i dobit tuženika u razdoblju od 2015. do 2018. godine, da je gotovo isključivo predstavljao prihod i dobit od organizacije utrke Tour of Croatia. Glede naknade za logotip, da je IZ plaćena kroz plaću koju je imenovani ostvarivao za vrijeme njegova rada u društvu THORAX d.o.o. Stoga da je lažna specifikacija koju je tuženik priložio uz posljednji podnesak. U toj specifikaciji da se popisuje logotip još od 2012. godine, kao i mape, etape i prvi katalog, sve iz 2012. godine. Ti radovi da su nastali za vrijeme dok je IZ radio u društvu THORAX d.o.o., zbog čega da je i potpisao izjavu od 1. srpnja 2017. u korist tužitelja. Obrt [obrt], IZ, da je počeo s radom tek 16. svibnja 2013., a tuženik da je osnovan tek 30. listopada 2014. Stoga da je specifikacija koja uključuje radove iz ranijeg razdoblja neistinita. Računi koje je tuženik dostavio, da se ne odnose na izradu loga, već na usluge grafičke pripreme i dizajna materijala u svezi utrke iz 2015. godine. Glede analize medijskih objava iz 2017. godine, tužitelj ističe da na stranici 22 u tablici naziva "vrijednost samo domaćih medija", da se ističe za sponzora HTZ/Croatia.hr, da je ostvarena komercijalna vrijednost 5.141.142,58 kn, a PR vrijednost 10.297.904,87 kn. Navedeno da je važno jer da se ova vrijednost za HTZ vrednovala po pojavnosti njihove domene Croatia.hr, a koja se pojavljuje u samom logotipu, a u samom logotipu da je i žig odnosno logo koji je predmet ovog postupka koji da se onda pojavljuje u istim vrijednostima. U odnosu na posljednji podnesak tuženika, tužitelj ističe da osporava sve navode, da je netočno da je sporni znak bio izrađen po nalogu tuženika, jer da tuženik nije niti postojao 2012. godine kada je znak nastao, niti su se IZ i FZ tada poznavali. Sporni žig da je znatno doprinio razvoju i prepoznatljivosti utrke.

16. Tuženik u podnesku od 23. studenog 2023. dodaje da nisu relevantni prihodi tuženika za koje tužitelj tvrdi da ih je tuženik ostvario na druge načine, budući da nisu prikazani kao prihod tuženika. Rast prihoda tuženika u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2018. da je uzrokovan stručnosti ili sposobnosti u organizaciji ili vođenju projekta, odnosno da nije rezultat uporabe predmetnog žiga. Vještačenjem da je potrebno utvrditi i prihode koje je ugovorio tužitelj u 2019. godini, korištenjem predmetnog žiga, a vezano za neuspjeli pokušaj organizacije utrke Tour of Croatia. Tuženik je još osporio navod tužitelja da je IZ u vrijeme nastanka loga i stvaranja vizualnog identiteta utrke bio u radnom odnosu u društvu THORAX d.o.o., jer da je to suprotno izjavi samog IZ.

17. Tuženik u podnesku od 8. svibnja 2024., u odnosu na nalaz i mišljenje u međuvremenu angažirane vještakinje mr.sc. RZ, dipl. dizajnerice, ističe da vještakinja navodi niz faktora koji mogu utjecati na visinu naknade, ali da ne navodi da li su, i na koji način, ti faktori utjecali na davanje mišljenja. Svo ulaganje u prepoznatljivost žiga, marketing i organizaciju događanja da je snosio tuženik. Vještakinja da je analizirala postojanje sporazuma između tužitelja i tuženika, prema kojem je tužitelj potvrdio da nema nikakvih potraživanja prema tuženiku po osnovi organizacije utrke Tour of Croatia, ili po nekoj drugoj osnovi. Stranke da su prilikom prekida suradnje zaključile Sporazum kojim su definirale prestanak suradnje, ali tužitelj da je paralelno s tim nastojao steći autorsko pravo i registraciju žiga kako bi kasnije, protivno Sporazumu, tužio tuženika. Vještakinja da je zanemarila i činjenicu da je u konačnom uobličavanju žiga sudjelovao i FZ, direktor tuženika, što da je potvrdio i svjedok IZ, koji je rekao da mu je FZ dao finalne upute za izradu znaka, i to da treba spustiti položaj bicikliste i staviti ga u agresivniji položaj. Također, da u nalazu i mišljenju nije navedeno koje je razdoblje točno uzeto u obzir, što da je bitno jer da nije relevantno razdoblje od godinu dana, već da je relevantno razdoblje od nekoliko mjeseci koji su vezani uz samu utrku. Vještakinja da nije obrazložila svoje mišljenje, čime je tuženiku onemogućeno se očitovati. Naime, da nije poznato na temelju čega je vještakinja došla do postotaka koje navodi u svom nalazu i mišljenju. Nadalje, vještakinja da nije navela što sadrže ISO norme koje spominje u svom nalazu, te zašto neke činjenice nije analizirala. Tuženik i nadalje osporava da bi tužitelj imao pravo vezano za predmetni znak po dvije osnove, odnosno po osnovi žiga, i po osnovi autorskog prava. Vještakinja da nije uzela u obzir veličinu tržišta, odnosno da ne može biti isti iznos naknade za korištenje žiga za globalno ili europsko ili hrvatsko tržište. Predmetni žig da je registriran samo u Hrvatskoj, pa da nije odgovarajuća usporedba sa žigovima prisutnim na globalnom tržištu. Vještakinja da se ne poziva na sportska događanja koja se održavaju u Hrvatskoj, već na najpoznatija sportska događanja u svijetu. Ta svjetski poznata događanja da imaju prepoznatljive logotipe, a logotipi hrvatskih sportskih događanja da nemaju gotovo nikakvu vrijednost u smislu prepoznatljivosti.

18. Tužitelj u podnesku od 22. svibnja 2024., u odnosu na nalaz i mišljenje vještakinje mr. sc. RZ, ističe da je suglasan s načinom na koji je vještakinja visinu naknade za korištenje utvrdila u postotku ovisno o ostvarenim prihodima, međutim, da predlaže da se vještakinja dodatno očituje kako je došla do postotaka od 2 % za žig, i 2 % za autorsko djelo. Vještakinja da je uzela da je riječ o teritorijalnoj zaštiti za područje Republike Hrvatske, s obzirom da je žig registriran za područje Republike Hrvatske, međutim, autorsko pravo da nije teritorijalno ograničeno, tako da su imovinska autorska prava koje je stekao tužitelj, prostorno i vremenski neograničena. Tuženik da je prostorno neograničeno koristio predmetno autorsko djelo. Utrku 2018. godine da su prenosili brojni svjetski mediji, kao i Eurosport tv. Utrka 2018. godine da se samo putem tv kanala prenosila u preko 170 zemalja. Stoga da naknadu za korištenje autorskog djela treba promatrati s aspekta korištenja istog na području cijelog svijeta. Vještakinja da je to navela u mišljenju, međutim, ne i u zaključku, jer da je vještakinja uporabu autorskog djela procjenjivala samo u odnosu na Hrvatsku. Stoga da je potrebno da vještakinja nadopuni nalaz, tako da naknadu za korištenje autorskog djela utvrdi s obzirom na područje cijelog svijeta. Glede prihoda tuženika koje je vještakinja uzela u obzir, da je potrebno uzeti u obzir i prihode koje tuženik nije neposredno ostvario, i koji nisu evidentirani u njegovim poslovnim knjigama, tako da je potrebno uzeti u obzir plaćanje od strane Hrvatske turističke zajednice u razdoblju od 2015. do 2017. godine. Hrvatska turistička zajednica da je plaćala Eurosportu, a zatim organizatoru Tour de France, svake godine po 4 milijuna kuna za tv prijenos utrke Tour of Croatia na Eurosportu te distribuciju tv prava u cijelom svijetu. U 2018. godini princip da je bio isti. Neki od prihoda da su se ostvarili na udruge koje su surađivale s tuženikom, npr. udruga Bike event da je dobila od Ministarstva turizma za potrebe organizacije utrke Tour of Croatia 2018., 1,3 milijuna kn. Ta udruga da je osnovana na inicijativu tužitelja i FZ, a putem te udruge da su isplaćivani ljudi koji su radili na organizaciji utrke, i ostali troškovi. Bez tih prihoda, tuženik da ne bi uspio organizirati utrku 2018. godine. Glede podneska tuženika od 8. svibnja 2024., ističe da se protivi svim navodima.

19. Tužitelj u podnesku od 3. srpnja 2024. precizira zadatak predloženog financijskog vještačenja

20. Tuženik se u podnesku od 24. srpnja 2024. protivi da se u izračun prihoda tuženika uzmu i prihodi drugih osoba koje su eventualno ostvarile potpore vezano za organizaciju utrke Tour of Croatia 2018., budući je ovdje tuženik samo društvo Top sports events d.o.o. Prihodi tih drugih osoba da nisu prihodi tuženika. Ponavlja da tužitelj zahtijeva naknadu štete u višestrukom iznosu, odnosno primjenom različitih metoda izračuna za jedan te isti događaj.

21. Tužitelj u podnesku od 28. kolovoza 2024. ističe da druge osobe koje su primile sredstva radi podmirenja troškova organizacije predmetne utrke, nisu mogle od toga ostvariti dobit zbog svog pravnog oblika, međutim, da je korist imao upravo tuženik.

22. U podnesku od 14. listopada 2024. tužitelj izjavljuje da je suglasan s dopunskim nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje RZ od 30. rujna 2024.

23. Tuženik u podnesku od 25. listopada 2024. osporava dopunski nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje RZ, od 30. rujna 2024. Ističe da nalaz ne sadrži obrazloženje utjecaja svakog pojedinog čimbenika kojeg je uzela u obzir prilikom utvrđenja visine naknade. Vještakinja također da nije iznijela kako su smjernice ISO normi utjecale na rezultat vještačenja. Što se tiče utjecaja procjene naknade za krovne žigove MBA, Olimpijske igre, FIFA i UEFA, vještakinja da još uvijek nije uzela prave primjere jer se ti žigovi odnosno ti događaji ne mogu usporediti s Tour of Croatia. Vještakinja da pogrešno navodi da Tour of Croatia nema konkurenciju u Hrvatskoj jer da postoji i biciklistička utrka CRO Race, za isto događanje, u istom formatu, istom sportu i istoj kategoriji utrke, a također da postoji i niz drugih domaćih sportskih događanja s medijskim dosegom izvan Hrvatske, koji okupljaju vrhunske sportaše iz više država. Na kraju tuženik ističe da vještakinja nije obrazložila na koji način su dokumenti koje je naknadno u spis dostavio tuženik, utjecali na davanje mišljenja. Stoga da vještakinja nije postupila po nalogu suda.

24. Tuženik u podnesku od 21. ožujka 2025., u odnosu na dodatno očitovanje vještakinje, ističe da vještakinja nije dostavila podatke iz baza podataka, već je dostavila samo niz poveznica na internetske izvore u obliku članaka i neslužbenih objava. Izvori koji su dostavljeni od strane vještakinje, da ne dokazuju postotke koje je navela vještakinja. Vještakinja da nije uzela u obzir sportska događanja koja se održavaju u Hrvatskoj, već se poziva na najpoznatija sportska događanja u svijetu. Usporedba s utrkom Tour de France, da nije prihvatljiva, već da je trebalo za usporedbu uzeti neke druge biciklističke utrke. Vještakinja da nije navela izvore u odnosu na autorsko pravo, da nije dostavila baze podataka odnosno registracije krovnih žigova koje je uzela u obzir prilikom izrade nalaza odnosno da nije postupila po nalogu suda.

25. Tužitelj u podnesku od 11. travnja 2025., ističe da nema primjedbe na nalaz i mišljenje sudskog vještaka financijske struke Marina Rameše.

26. Na ročištu za glavnu raspravu dana 24. travnja 2025. tuženik je istakao da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Marina Rameše, u dijelu nalaza kojim je utvrđena dobit tuženika od utrke Tour of Croatia 2018., ali ističe primjedbu u dijelu gdje vještak navodi da bi se ostvarena korist od korištenja žiga trebala utvrditi u postotku od te dobiti.

27. Tužitelj u podnesku od 30. travnja 2025. postavlja tužbeni zahtjev, s obzirom na u međuvremenu provedena vještačenja po vještacima RZ i Marinu Rameši, tako da potražuje po osnovi naknade za korištenje žiga 101.070,60 EUR spp, a na ime stečene koristi od korištenja žiga iznos od 20.106,10 EUR spp. U podnesku navodi da tužitelju kao naknada za korištenje registriranog figurativnog žiga pripada 2 % od prihoda ostvarenog od utrke Tour of Croatia 2018., i zatim još 2 % na ime naknade za korištenje autorskog djela, a sve kako je u svom nalazu utvrdila vještakinja Andrea Kordić. Pored toga, tužitelj ima pravo i na penale, tj. dvostruku uobičajenu naknadu zbog neovlaštenog korištenja autorskog djela, jer da je povreda počinjena namjerno ili iz krajnje nepažnje. Tuženik da je povredu tužiteljevog autorskog djela u početku činio u najmanju ruku iz krajnje nepažnje, jer nije regulirao način iskorištavanja autorskog djela, a kasnije da je to činio namjerno, jer da je nastavio s korištenjem spornog autorskog djela, i nakon što mu je to izričito zabranjeno privremenom mjerom u premetu posl.br. R1-59/2018. Po osnovi penala, tužitelju da pripada dvostruka uobičajena naknada, odnosno još 2 % od prihoda ostvarenog od utrke Tour of Croatia 2018. Vještak Marin Rameša da je utvrdio prihod tuženika od utrke Tour of Croatia u 2018. godini, u iznosu od 1.469.843,04 EUR. Također da je utvrdio da je Bike event uprihodio 214.667,20 EUR, pa da ukupni prihod kojeg je tužitelj uzeo za izračun naknade predstavlja zbroj ta dva iznosa, i to 1.684.510,24 EUR. 2% od navedenog iznosa da iznosi 33.690,20 EUR, a 6 % da iznosi 101.070,60 EUR, koliko tužitelj po ovoj osnovi i potražuje. Glede tužbenog zahtjeva za naknadu stečene koristi od neovlaštenog korištenja žiga i autorskog djela, vještak da je utvrdio neto zaradu od održavanja utrke za 2018. godinu, i ta zarada da iznosi 110.530,50 EUR. Vještak da je naveo da prepušta sudu ili vještaku specijalistu za žig da odredi postotak koji bi se mogao pripisati korištenju logotipa, odnosno autorskog djela. Tužitelj da procjenjuje da udio žiga i autorskog djela, kao i cijelog vizualnog identiteta utrke, iznosi 20 % neto dobiti, jer da se radilo o četvrtoj godini održavanja utrke, koja je stekla značajan ugled na međunarodnoj biciklističkoj sceni. Utrka da je koncipirana kao utrka kroz Hrvatsku, te da su žig i autorsko djelo – logo, osmišljeni na način da prikazuju stilizirani oblik bicikliste, koji odgovara geografskom izgledu teritorija Republike Hrvatske. Svi promotivni materijali, medijske najave, televizijski prijenosi i objave, da su obilježeni tim znakom. Tužitelj da stoga potražuje 20 % od neto zarade tuženika, odnosno iznos od 20.106,10 EUR.

28. Tuženik u podnesku od 28. svibnja 2025. ističe u odnosu na posljednji podnesak tužitelja da tužitelj neosnovano u prihod dodaje iznos kojeg je uprihodio biciklistički klub Bike event, jer se u tom dijelu ne radi o prihodu tuženika. Tužitelj da zahtijevane iznose temelji na nalazu i mišljenju vještakinje RZ, čiji nalaz da ima očite nedostatke, na što je tuženik ukazao. Tužitelj da nije obrazložio kako je došao do postotka od 20% za naknadu stečene koristi.

29. Tužitelj u podnesku od 3. lipnja 2025. osporava sve navode tuženika iz posljednjeg podneska. Dodaje da je sud vezan učincima žiga koji je valjan i koji još uvijek postoji. Tuženik da nije pokrenuo nikakav postupak u kojem bi se odlučivalo o prethodnom pitanju na koje je tužitelja uputio DZIV. Autorsko pravo odnosno nositelj imovinskih autorskih prava.

30. Na ročištu za glavnu raspravu dana 3. lipnja 2025. stranke su ustrajale kod dotadašnjih navoda.

31. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, saslušanjem tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika FZ, saslušanjem svjedoka IZ, NZ i AZ, vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za intelektualno vlasništvo, mr.sc. RZ, dipl. dizajneru iz Zagreba, i financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Marinu Rameši, dipl. oecc. iz Kastva.

32. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

33. Nije sporno da je tužitelj registrirao figurativni žig br. Z20170998 kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (dalje DZIV), koji prikazuje stiliziranog biciklista i bicikl, čiju osnovu predstavlja geografski izgled Republike Hrvatske, s time da je žig registriran s naznakom boja: crvena, plava, na način da je središnji dio znaka koji predstavlja geografski izgled Hrvatske crvene boje, dok je ostatak znaka plave boje, nije sporno da je žig registriran u razredu 41 Nicanske klacifikacije proizvoda i usluga za usluge: organiziranje sportskih natjecanja; priredbe (održavanje priredbi).

34. Nije sporno da je znak zaštićen predmetnim žigom, autorsko djelo-logotip, i nije sporno da je autor predmetnog djela (barem u pretežnom dijelu), IZ.

35. Nije sporno da je tuženik bio organizator međunarodne biciklističke utrke Tour of Croatia 2018.

36. Nije sporno da je tuženik u promidžbenim materijalima i najavama navedene utrke, te u svezi s tom utrkom, koristio znak koji je istovjetan registriranom figurativnom žigu, i to u istim bojama kako je žig registriran, te još u kombinaciji boja crvena i bijela.

37. Nije sporno da se kod DZIV-a vodi postupak Klasa: UP/I-381-04/2017- 010/0998, Ur.br. 559-07/1-19-025, po zahtjevu ovdje tuženika za proglašavanje ništavim predmetnog žiga, i nije sporno da je taj postupak prekinut rješenjem od 17. rujna 2019., dok se ne riješi prethodno pitanje pravovaljanosti isprave na kojoj se temeljila prijava žiga, odnosno dok se ne utvrdi nositelj ranijih autorskih prava.

38. Sporno je da li žig proizvodi pravne učinke s obzirom na prigovor da postoje razlozi za proglašenje žiga ništavim, te da je žig stečen u zloj vjeri.

39. Sporno je da li je uz IZ koautor znaka – logotipa, i tužitelj, ili pak zastupnik po zakonu tuženika FZ.

40. Sporno je da li je nesporni (ko)autor IZ, valjano prenio imovinska autorska prava na tužitelja, odnosno da li njegova izjava od 1. srpnja 2017. proizvodi pravne učinke.

41. Sporno je da li Sporazum stranaka od 19. siječnja 2018. utječe na pravo tužitelja na predmetnom autorskom djelu, kao i na registraciju žiga.

42. Sporno je da li tužitelj ima pravo na naknadu za neovlašteno korištenje autorskog djela i žiga, pri čemu je sporno i da li tužitelj ima pravo na obje naknade, s obzirom da se radi o jednom te istom znaku, koji je autorsko djelo zaštićeno žigom.

43. Sporno je da li tužitelj ima pravo zahtijevati od tuženika naknadu koristi stečene korištenjem žiga i autorskog djela – logotipa.

44. Sporna je visina uobičajene naknade za korištenje autorskog djela, odnosno visine naknade za korištenje žiga.

45. Sporno je da li tužitelj ima pravo na penale po osnovi korištenja autorskog djela.

46. Sporna je visina koristi stečene na strani tuženika od korištenja autorskog djela odnosno žiga.

47. Glede činjenice da se pred DZIV-om vodi postupak za proglašenje žiga ništavim.

48. Rješenjem DZIV-a, Klasa: UP/I-381-04/2017-010/0998, Ur.br. 559-07/1- 19-025, od 17. rujna 2019., prekinut je postupak proglašenja ništavim žiga br. Z20170998, a što je razvidno iz tog rješenja (str. 380 i 381 spisa), i nije sporno između stranaka. Iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da je postupak prekinut dok se ne riješi prethodno pitanje pravovaljanosti isprave na koji se temeljila prijava žiga, odnosno dok se ne utvrdi nositelj ranijih autorskih prava. Nije sporno da se između stranaka vodi samo ovaj postupak, u kojem se rješava i pitanje ranijih autorskih prava na predmetnom žigu, te valjanosti izjave autora IZ, od 1. srpnja 2017., koja je nesporno bila isprava na kojoj se temeljila prijava žiga. Ovaj postupak nije pravomoćno dovršen, a stranke niti ne tvrde da bi postupak pred DZIV-om bio nastavljen po bilo kojoj osnovi. Iz navedenog slijedi da žig do danas nije proglašen ništavim u postupku pred DZIV-om, što dalje znači da proizvodi pravne učinke propisane odredbama Zakona o žigu.

Glede povrede prava na žig:

49. Prema odredbi članka 7. stavka 1, Zakona o žigu (NN 173/03, 54/05, 76/07, 30/09, 49/11 i 46/18), dalje ZŽ, registrirani žig nositelju daje isključiva prava koja proizlaze iz tog žiga. Prema odredbi stavka 2. istog članka, nositelj žiga ima pravo spriječiti sve treće strane da bez njegova odobrenja u trgovačkom prometu rabe:

1. svaki znak koji je istovjetan s njegovim žigom u odnosu na proizvode ili usluge koje su istovjetne s ovima za koje je žig registriran,

2. svaki znak kad zbog istovjetnosti s njegovim žigom ili sličnosti njegovu žigu i istovjetnosti ili sličnosti proizvodima ili uslugama obuhvaćenima tim žigom i tim znakom, postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu što uključuje vjerojatnost dovođenja u svezu tog znaka i žiga,

3. svaki znak koji je istovjetan s njegovim žigom ili sličan njegovu žigu u odnosu na proizvode i usluge koji nisu slični onima za koje je žig registriran, kad taj žig ima ugled u Republici Hrvatskoj, i kad uporaba tog znaka bez opravdanog razloga nepošteno iskorištava razlikovni karakter ili ugled žiga, ili im šteti.

50. Prema odredbi članka 76. stavak 1. ZŽ-a, protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 7. stavak 2. i 3. istog Zakona, povrijedila žig, nositelj žiga može tužbom zahtijevati utvrđenje povrede.

51. Kako nije sporno da je tuženik upotrebljavao registrirani žig na način opisan u točki I. izreke presude, sud zaključuje da tužitelj kao nositelj registriranog žiga ima pravo zahtijevati utvrđenje povrede njegovih prava iz registriranog figurativnog žiga Z20170998A, i to i neovisno o tome da li je tužitelj valjano stekao autorsko pravo na znaku kojeg je zaštitio predmetnim žigom. U tom smislu, nije osnovano pozivanje tužitelja na navodno stjecanje žiga od strane tužitelja u zloj vjeri. Pored toga, tuženik tvrdi da mu je tužitelj zatajio činjenicu da je na njega preneseno autorsko pravo na znak, te da ima namjeru znak zaštititi žigom. Navedeno, temeljem odredbi Zakona o žigu, nije razlog za poništenje žiga, a niti za ograničenje učinaka žiga, u smislu odredbi članka 5., 6. i 10. tog Zakona. Tuženik je doista znak neometano koristio u ranijem razdoblju, ali navedeno samo za sebe ne predstavlja valjani zakonski način stjecanja autorskog prava ili žiga. Također nije relevantno ukoliko je upravo tuženik platio izradu znaka kao uslugu, jer niti navedeno ne predstavlja valjani način stjecanja autorskog prava. Stoga se, dakle, ne radi o povredi tuženikovog ranijeg prava. Isto tako, ne postoji apsolutni razlog za odbijanje žigovne zaštite u smislu odredbe članka 5. stavak 1. točka 8. i 10. ZŽ-a, jer znak ne sadržava niti naziv ili kraticu, niti državni grb, amblem, zastavu ili drugi službeni znak Republike Hrvatske. Za prikaz geografskog oblika Republike Hrvatske nije potrebno odobrenje nadležnog tijela RH.

52. Slijedom navedenog, valjalo je u tom dijelu usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i presuditi kao u točki I. izreke presude.

Glede povrede autorskog prava tužitelja:

53. Prema odredbi članka 9. stavka 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03, NN 79/07 i NN 80/11, NN 125/11, NN 141/13, NN 127/14, NN 62/17 i NN 96/18), dalje ZAPSP, autor djela je fizička osoba koja je autorsko djelo stvorila. Prema odredbi stavka 2. istog članka, autoru pripada autorsko pravo na njegovu autorskom djelu činom samog stvaranja autorskog djela.

54. Prema odredbi članka 5. stavka 1. ZAPSP-a, autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu ako istim zakonom nije drukčije određeno. Prema odredbi stavka 2. istog članka, autorska djela jesu osobito, između ostalog, djela likovne umjetnosti (s područja slikarstva, kiparstva i grafike), bez obzira na materijal od kojega su načinjena, te ostala djela likovnih umjetnosti.

55. U konkretnom slučaju, nije osporeno da je logotip koji prikazuje stiliziranog biciklista i bicikl i čiju osnovu predstavlja geografski izgled Republike Hrvatske, autorsko djelo s područja grafičkog dizajna. Po ocjeni ovog suda, doista se radi o autorskom djelu u smislu prije citirane odredbe članka 5. stavak 1. ZAPSP-a, jer se radi o originalnoj intelektualnoj tvorevini iz umjetničkog područja koja ima individualni karakter. Također nije sporno da je autor djela IZ, ali je sporno da li je uz njega autor i tuženik, te da li tuženiku po toj osnovi pripadaju neka prava na predmetnom djelu. Također je sporno da li je tužitelj valjano stekao imovinska autorska prava na tom djelu.

56. Prema odredbi članka 44. stavak 1. ZAPSP-a, autor može za drugoga osnovati pravo iskorištavanja autorskog djela, ili mu prepustiti ostvarivanje autorskog prava ugovorom, davanjem odobrenja (dozvole) za korištenje ili drugim pravnim poslom.

57. Iz izjave IZ od 1. srpnja 2017. (str. 21 spisa), proizlazi da je isti ustupio ovdje tužitelju sva prava na logotip Tour of Croatia, uključujući i sva vremenska i prostorna prava tog logotipa, pravo na doradu i mijenjanje logotipa, te pravo na prijavu logotipa kao figurativnog žiga u vlasništvu i sa svim spomenutim pravima tužitelja, DZIV-u. Nije sporno da je IZ osobno potpisao navedenu izjavu.

58. Iz izjave IZ od 12. siječnja 2019. (str. 288 spisa), proizlazi da isti potvrđuje da je autor izvornog znaka koji je kasnije redizajniran, odnosno prerađen, tako da u konačnici ima izgled kako je prikazano u samoj izjavi. Dalje proizlazi da isti potvrđuje da zna koji je korišten kao logo manifestacije Tour of Croatia, odgovara znaku koji je prikazan u izjavi, te da je konačno uobličen u suradnji s g. FZ, osnivačem tuženika, pri čemu je njegov znak poslužio kao temelj. Dalje proizlazi da isti izjavljuje da smatra da predmetni znak predstavlja preradu njegovog originalnog djela, a glede njegove izjave od 1. srpnja 2017., da je smatrao da prava iskorištavanja koja se tamo spominju, ustupa tuženiku radi nastavka projekta Tour of Croatia, jer je u vrijeme davanja te izjave, g. TZ obnašao funkciju člana uprave tuženika. Zbog toga da nije obavijestio g. FZ o izjavi, jer je smatrao da je on s tom izjavom upoznat. Izjavu od 1. srpnja 2017. da nije sam sastavio, te da ju nije proučio dovoljno pažljivo, tako da istu povlači odnosno smatra je nevažećom.

59. IZ, saslušan u svojstvu svjedoka iskazao je da je bio zaposlen u firmi THORAX d.o.o., čiji je osnivač tužitelj, u razdoblju od 2009. do 2011. godine. Negdje 2009. ili 2010. godine, tužitelj da mu je rekao da ima ideju vezano za održavanje biciklističke utrke kroz Hrvatsku, vezano za izradu znaka odnosno logotipa za tu utrku. Prve skice za znak da je napravio u ožujku 2012., te da se radilo o znaku s vizurom bicikla, s time što je položaj bicikliste trebao odražavati geografski položaj Republike Hrvatske. Upravo tužiteljeva da je bila ideja i za ime, i za taj znak. Konačna verzija za žig koji je u konačnici zaštićen, da je nastala u veljači 2015., i taj znak da se koristio za biciklističke utrke koje su se održavale 2015., 2016. i 2017. godine, a također i 2018. godine, s time da se 2018. godine koristio i znak koji je bio neznatno korigiran. Tužitelj i on da su pričali o zaštiti znaka kod DZIV-a, a u tim razgovorima da je sudjelovao i FZ. Što se tiče njegove izjave od 1. srpnja 2017., iskazao je da ga je prethodno telefonom nazvao tužitelj, i rekao da mu treba takva izjava za potrebe zaštite znaka kod DZIV-a, tužitelj da je donio već napisanu izjavu koju je on potpisao, s time da ju je prethodno pročitao. Sve ono što je navedeno u toj izjavi, vezano za to kako je nastao sam znak i za ulogu tužitelja u tome, da je točno. Što se tiče njegove izjave od 12. siječnja 2019., da je u toj izjavi spominjao FZ jer da je on prije izrade finalnog znaka spomenuo da bi trebalo nešto korigirati u položaju tijela biciklista, odnosno da je tražio da vizura bicikliste bude više agresivna odnosno spuštena i niža, pa da je prema toj sugestiji napravio finalni izgled znaka. Što se tiče navoda pod točkom IV. te izjave, da se rukovodio time da mu je usluga izrade znaka bila plaćena od strane tuženika. Sjeća se da je nakon finalne utrke 2015. jedan od funkcionera koji su bili na utrci, pohvalili znak, a on da je odgovorio da zasluge pripadaju i tužitelju, na čiju ideju je znak napravio. T da pozna od 2011. godine, on da mu je dao izjavu od 12. siječnja 2019., prethodno ga nazvavši. U tijeku 2018. godine da je surađivao s tuženikom.

60. Tužitelj TZ u svom iskazu naveo je da je u svibnju 2009. godine osnovao firmu THORAX d.o.o., da je IZ bio zaposlenik te firme, te da je radio kao grafički dizajner. 2012. godine da je bila izrađena brošura koja se odnosila na biciklističku utrku kroz Hrvatsku. On osobno da je osmislio ime za tu utrku, Tour of Croatia, kao i opisni naziv, a također da je osmislio i logo. Logo da je trebao predstavljati geografski oblik Republike Hrvatske, kao oblik bicikle, na što je dodan biciklist i kotači. On da je napravio skicu, a na temelju te skice, da je IZ izradio logo. Prvobitni izgled tog loga, da je istovjetan onome zaštićenom kod DZIV-a. FZ da je upoznao 2013. godine, da mu je prezentirao projekt, da je pristao na suradnju, odnosno partnerstvo, najprije s omjerom 65 % : 35 %, u korist tužitelja, a kasnije da su dogovorili omjer od 50 % : 50 %, i tako da je bilo do kraja suradnje. Radi realizacije projekta da je osnovan tuženik dana 29. listopada 2014., kao osnivač sa stopostotnim udjelom da se pojavio FZ, jer da se on nije mogao pojaviti jer je njegova firma THORAX imala porezni dug. Tada da su dogovorili da će nakon što njegova firma THORAX podmiri porezni dug, da će on postati osnivač tuženika sa 65%. Članovi uprave da su u početku bili obojica. Nositelji projekta Tour of Croatia da su cijelo vrijeme bili njih dvojica i NZ. U lipnju 2017. godine da se odlučio za zaštitu loga, te da je s time upoznao i IZ, te da je od njega zatražio suglasnost i donio mu izjavu od **.**.2017. IZ da ju je potpisao. O svojoj namjeri da zaštiti logo, da je obavijestio FZ. FZ da je predložio prekid suradnje, nakon sastanka od 1. kolovoza 2017. Konačni sporazum o prekidu suradnje da je dobio od FZ u prosincu 2017., te da je isti potpisao. Zahtjev za registraciju žiga da je podnio u kolovozu 2017. U tijeku 2018., IZ da je radio i za njega, i za FZ. IZ da mu je poslao Viber poruku da iduće godine vrati utrku. Po njegovom saznanju, FZ da je vršio pritisak na IZ, uslijed čega je on potpisao novu izjavu od 12. siječnja 2019. To da mu je ispričao IZ. Također da mu je rekao da ga je FZ pitao tko je osmislio logo, i on da mu je odgovorio da je to bio tužitelj. U Sporazumu da je bilo riječi samo o podjeli dobiti od utrke, dok da nije bilo riječi o autorskim pravima, niti bi on to potpisao. Također da nije bilo riječi niti o žigu, niti o pravu na daljnje vođenje projekta. Sporazum od 19. siječnja 2018. da su pripremili odvjetnici FZ.

61. Zastupnik po zakonu tuženika FZ iskazao je da je njegova suradnja s tužiteljem vezano za organizaciju projekta Tour of Croatia započela u ožujku 2013. Dana 31. listopada 2014., da je kao jedini osnivač osnovao društvo Top Sport Events d.o.o., a jedini osnivač da je bio zato što tužitelj nije raspolagao potrebnim kapitalom. Prema dogovoru on da se trebao baviti sportskim dijelom, a tužitelj marketingom i event dijelom. U to vrijeme, da je postojala prva verzija znaka za biciklističku utrku Tour of Croatia, koju je napravio IZ, dana 27. ožujka 2012., što da je i naveo u svom računu, kojeg je kasnije ispostavio tuženiku, i kojeg mu je tuženik platio. Taj znak da nije bio prihvaćen od strane turističke zajednice jer da je nedovoljno agresivan i neatraktivan odnosno staromodan. Tada da je on s IZ biciklistu stavio u položaj koji je karakterističan za cestovne biciklističke utrke i izdužili kacigu u aerodinamičniji oblik. To da je bilo dovršeno u veljači 2015., i taj poboljšani znak da su tužitelj i on prezentirali turističkoj zajednici koja da ga je prihvatila. Tuženik da je prvi put organizirao utrku Tour of Croatia 2015. godine, a zatim 2016. i 2017. Nabrojao je propuste tužitelja vezano za marketinški dio u organizaciji utrke 2017. godine, te naveo da je zbog toga odlučio prekinuti daljnju suradnju s tužiteljem. Stoga da mu je predložio nagodbu kako bi tužitelj izašao iz projekta, te da su na kraju sklopili Sporazum, čiji tekst da su pripremili njegovi odvjetnici, a odvjetnici tužitelja da su davali komentare. Isplatom iznosa iz Sporazuma tužitelj da nije trebao imati više nikakvih potraživanja po bilo kojoj osnovi prema tuženiku. To da znači da su u to uključena i eventualna potraživanja koja su predmet ovog spora. Istakao je da s njim ni tužitelj ni IZ nisu razgovarali o zaštiti znaka koji je predmet spora, a on da je za to prvi put saznao 2018., za vrijeme održavanja utrke Tour of Croatia. Nakon toga da je obavijestio IZ o ovoj tužbi, i IZ da je naknadno napisao izjavu od 12. siječnja 2019., ovjerio ju kod javnog bilježnika i donio mu. IZ da je sam napisao tu izjavu, odnosno prvu varijantu te izjave, a i završnu varijantu, s time da je on u međuvremenu dao komentar. Tu izjavu da je tuženik koristio kao prilog uz zahtjev za poništenje žiga.

62. Svjedokinja NZ iskazala je da poznaje tužitelja od 2020. godine, otkada je povremeno radila za firmu THORAX d.o.o. Već te godine da je od tužitelja čula za ideju o organizaciji biciklističke utrke kroz Hrvatsku, a 2012. godine da je bila spremna brošura vezana za taj projekt, i već tada da je postojao znak koji je trebao biti logo za utrku, a koji je predmet ovog spora. Taj znak da je prema ideji odnosno skici tužitelja izradio IZ koji je u to vrijeme bio zaposlen kao grafički dizajner u firmi THORAX d.o.o. Predmetni znak da se do 2015. godine samo neznatno promijenio, tako da su bile nešto oštrije linije, ali u tome da je s IZ sudjelovao isključivo tužitelj. Firma THORAX d.o.o. da je za izradu znaka platila naknadu IZ kao svom zaposleniku, a naknadno da je tuženik platio određene naknade IZ nakon što je započeo projekt biciklističke utrke Tour of Croatia 2015. Npr. da je plaćena naknada za izradu grafike za tv prijenos. Iskazala je da je bila najprije vanjski suradnik tuženika, a od 2016. godine pa do 2017. da je bila jedini zaposlenik tuženika, te da je između ostalog vodila i financije. Istakla je da je brošura koja joj je predočena i koja je dostavljena uz podnesak tužitelja od 29. listopada 2018. brošura o kojoj je iskazivala, i znak na toj brošuri da je onaj IZ iz 2012. godine. Ta brošura da je nastala prije nego što su se upoznali tužitelj i zastupnik po zakonu tuženika. Razlog zbog kojeg tužitelj nije postao osnivač tuženika, da je bio taj što je njegova firma THORAX d.o.o., u to vrijeme bila u postupku sklapanja predstečajne nagodbe. Dogovor između tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika da je bio da nakon što se završi postupak predstečajne nagodbe, će tužitelj postati drugi osnivač tuženika. IZ da je 2015. godine ispostavio fakturu tuženiku, i tuženik da je platio, a da se odnosila na poslove koje je IZ radio vezano za održavanje utrke te godine, a ne na naknadu za izradu znaka odnosno loga, jer je tu naknadu IZ platila firma THORAX d.o.o. U firmi THORAX d.o.o., da je radila od 2010. do 2015. godine preko student servisa različite poslove, a od kraja 2017. da je i zaposlena u toj firmi. U 2013. godini da je pomagala tužitelju u sklapanju predstečajne nagodbe, pa da tako zna da je firma THORAX platila IZ za izradu znaka. Tužitelj da nikada nije tajio da ima namjeru zaštiti znak te da nikada nije bilo upitno da se radi o njegovom znaku, i zastupnik po zakonu tuženika da je to znao.

63. Svjedokinja AZ iskazala je da je bila zaposlena u firmi THORAX d.o.o. od 2011. pa do siječnja 2013., da je dijelila i prostoriju s IZ, da joj je poznato da je on izradio znak za biciklističku utrku po Hrvatskoj, i to prema ideji tužitelja, da se radilo o stiliziranoj bicikli s osobom, a sve da je bilo inspirirano geografskim oblikom Hrvatske. Tužitelj da je smislio i slogan za utrku. Brošura da je bila zgotovljena za vrijeme dok je još radila u firmi THORAX d.o.o., i to da je brošura utrke za 2013., koja se nalazi u sudskom spisu, i na njoj da se nalazi znak koji je izradio IZ.

64. Cijeneći citirane iskaze zasebno i u njihovoj ukupnosti, sud zaključuje da je autor znaka koji je zaštićen figurativnim žigom Z20170998A, isključivo IZ koji je dizajnirao predmetni znak, odnosno koji ga je izrazio u obliku likovnog djela - dizajna. Naime, iz suglasnih iskaza svjedoka i stranaka, proizlazi da je i osnovnu i neznatno izmijenjenu finalnu verziju znaka izradio IZ kao likovni umjetnik, dizajner, dok je ideju za znak dao tužitelj (bicikl koji prati oblik RH s biciklistom). Iskazi se razlikuju o tome tko je dao ideju za izmijenjenu finalnu verziju znaka na kojoj je položaj bicikla malo agresivniji i oblik kacige malo aerodinamičniji. Sud u ovom dijelu prihvaća iskaz svjedoka IZ, koji je neposredno izradio odnosno dizajnirao znak, jer je uvjerljivo i logično da se on najbolje sjeća izrade svog djela za razliku od svjedokinja NZ i AZ koje o izradi znaka od strane IZ imaju samo posredna saznanja. Kontradiktorne iskaze tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika u ovom dijelu sud nije uzeo u obzir, ocjenjujući ih subjektivnim. Svjedok IZ iskazao je da mu je ideju odnosno uputu za tu izmjenu dao zastupnik po zakonu tuženika FZ. Iz suglasnih iskaza svjedoka i stranaka, proizlazi da je ta finalna verzija znaka izrađena 2015. godine. Činjenica da je FZ dao IZ kao dizajneru ideju za izmjenu znaka ne čini FZ autorom niti koautorom predmetnog djela. Prema odredbi članka 8. stavak 1. ZAPSP-a, predmetom autorskog prava su izražaji, a ne ideje, postupci, metode rada ili matematički koncepti kao takvi. Prema odredbi članka 11. stavak 1. ZAPSP-a, koautor djela su osobe koje su zajedničkim radom stvorile autorsko djelo, a čijim se doprinosima ne može samostalno koristiti. U ovom slučaju, autorsko djelo nije nastalo zajedničkim radom IZ i zastupnika po zakonu tuženika (niti tužitelja), već ga je izradio IZ po ideji tužitelja odnosno tuženika. Stoga sud zaključuje da je isključivi autor i osnovne i finalne verzije znaka koji je zaštićen figurativnim žigom, jedino IZ, odnosno niti osnovna ideja koju je dao tužitelj, niti kasnija ideja za neznatnu izmjenu znaka, nisu predmet autorskopravne zaštite. Ne radi se niti o preradi. Naime, prema odredbi članka 6. stavak 1. ZAPSP-a, prijevodi prilagodbe, glazbene obrade i druge prerade autorskog djela koje su originalne intelektualne tvorevine individualnog karaktera, zaštićeni su kao samostalna autorska djela. Prema odredbi stavka 3. istog članka, to ne utječe na prava autora djela koja su prerađena. U ovom slučaju, radi se o neznatnoj izmjeni, tako da su po stavu ovog suda i osnovna, i finalna verzija znaka jedno te isto autorsko djelo. Sve i kad ne bi bilo tako, autor finalne verzije znaka, opet je isključivo IZ, tako da tuženik ne može osnovano tvrditi da je autor predmetnog djela u cijelosti ili djelomice zastupnik po zakonu tuženika FZ.

Glede prijenosa autorskog prava na tužitelja:

65. IZ je u svom iskazu potvrdio da je potpisao izjavu od 1. srpnja 2017., te da ju je dao tužitelju na njegovo traženje, upravo za potrebe registracije žiga, te da je činjenično točno sve što je navedeno u toj izjavi vezano za to kako je nastao sam znak i za ulogu tužitelja u tome. Stoga sud zaključuje da izjava IZ od 1. srpnja 2017. proizvodi pravne učinke. Tom izjavom (str. 21 spisa), IZ izjavljuje da je kao grafički dizajner angažiran na poslovima kreiranja logotipa za manifestaciju Tour of Croatia, a nastavno na inicijalnu ideju i koncept samog logotipa kojeg je osmislio g. TZ, je ustupio g. TZ sva prava na logotip Tour of Croatia, uključujući sva vremenska i prostorna prava tog logotipa, pravo na doradu i mijenjanje tog logotipa, kao i pravo na prijavu logotipa kao figurativnog žiga u vlasništvu i sa svim spomenutim pravima g. TZ Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo.

66. Prema prije citiranoj odredbi članka 44. stavak 1. ZAPSP-a, autor može prepustiti ostvarivanje autorskog prava, između ostalog, davanjem odobrenja odnosno dozvole za korištenje. U ovom slučaju, radi se upravo o tome.

67. Izjava IZ od 12. siječnja 2019. (str. 288 spisa), nije od utjecaja na valjanost njegove ranije izjave od 1. srpnja 2017. Ovo stoga jer IZ u svom iskazu nije izričito potvrdio navode iz te izjave, a iz njegovog iskaza proizlazi da mu je tu izjavu na potpis dao FZ. Navedenom dijelu iskaza ovog svjedoka, sud je poklonio vjeru, iako je u suprotnosti s izjavom FZ. Ovo, stoga, jer je izjava samog KZ (str. 312 spisa), istovjetna glede fonta pisanja, uvoda i rasporeda naslova i ostalog teksta, te je u obje izjave integriran sporni znak. Pored toga, svjedok IZ iskazao je da je izjavu od 1. srpnja 2017. potpisao nakon što ju je pročitao, te da mu je TZ rekao da mu je izjava potrebna radi zaštite znaka kod DZIV-a. U toj izjavi se na šest mjesta spominje TZ, dok se nigdje ne spominje tuženik. U uvodnom dijelu se navodi da je IZ bio kao grafički dizajner angažiran od strane tužitelja TZ za poslove grafičkog dizajna za sportsku manifestaciju Tour of Croatia od 2009. godine, dakle u vrijeme kada tuženik još nije niti osnovan. Stoga je neuvjerljivo da je IZ, potpisujući ovu izjavu, smatrao da istu ne daje TZ, već tuženiku, kako se to navodi u izjavi iz 2019. godine. Prema odredbi članka 280. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, NN 41/08 i NN 78/15 i NN 29/18), dalje ZOO, zabluda je bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima o prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor. Dakle, temeljem ove zakonske odredbe koja se na odgovarajući način ima primijeniti i na mane volje prilikom davanja jednostrane izjave, zabluda je bitna i ako se radi o zabludi s obzirom na osobu kojoj se izjava daje. Kako je prije navedeno, sud nije zaključio da je IZ izjavu od 1. srpnja 2017. dao u zabludi s obzirom na osobu koja izjavu daje. Međutim, sve i da se radi o bitnoj zabludi, tada prema odredbi članka 280. stavak 2. ZOO-a, strana koja je u zabludi, može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude. Prema odredbi članka 331. stavak 1. ZOO-a, ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena, može zahtijevati da se ugovor poništi. U konkretnom slučaju, nije sporno da IZ kao osoba u čijem je interesu pobojnost ustanovljena, nije podnio tužbu kojom zahtijeva poništaj izjave. Pobojni ugovori proizvode učinke i obvezuju ugovorne strane sve dok se konstitutivnom odlukom suda ne ponište i ne mogu se osnovano pobijati prigovorom istaknuti u parnici, pri čemu je za pozivanje na pobojnost ugovora aktivno legitimirana ugovorna strana, u čijem je interesu pobojnost ustanovljena. Pobojni ugovori proizvode pravne učinke i obvezuju ugovorne strane sve dok ih sud po tužbi jedne od stranaka konstitutivnom presudom ne poništi. Slijedom navedenog, primjenjujući navedeno na predmetnu izjavu IZ od 1. srpnja 2017., sud zaključuje da ista nije pravomoćnom konstitutivnom presudom suda poništena zbog mana volje (zablude u osobi), pa stoga proizvodi pravne učinke. Glede dijela izjave iz 2019. godine, gdje IZ navodi da povlači svoju raniju izjavu od 1. srpnja 2017., te da ju smatra nevažećom, ističe se da IZ kao autor nije ovlašten na takav način ukinuti pravne učinke njegove valjane izjave od 1. srpnja 2017., kojom je prenio pravo iskorištavanja njegovog autorskog djela na tužitelja, bez ikakvog ograničenja, a posebno ne retroaktivno, imajući u vidu da je ta izjava već proizvela pravne učinke na način da je temeljem iste tužitelj zaštitio predmetni znak žigom.

68. Na valjanost izjave IZ od 1. srpnja 2017. ni na koji način ne utječe Sporazum stranaka, sklopljen dana 19. siječnja 2018. Iz tog Sporazuma (str. 230-234 spisa), razvidno je da su stranke ugovorile da s osnova svih prava koje tužitelj TZ ima prema tuženiku Top Sport Events d.o.o., i udjela u dobiti tuženika Top Sport Events d.o.o., tužitelju će tuženik isplatiti nagodbeni iznos od 1.091.104,80 kn, uvećano za PDV. Ugovorne strane suglasno su utvrdile da nemaju nikakvih međusobnih potraživanja po osnovi Tour of Croatia, koji je vođen od strane tuženika, kao niti po bilo kojoj drugoj osnovi, a tužitelj je potvrdio da nakon isplate nagodbenog iznosa nema nikakvog potraživanja prema tuženiku po bilo kojoj osnovi. Iz sadržaja Sporazuma ne proizlazi da su istim stranke uredile pitanje korištenja tužiteljevog žiga, koji je u vrijeme potpisa Sporazuma već proizvodio pravne učinke. Naime, nije sporno, a i razvidno je iz rješenja DZIV-a od 21. veljače 2018. (str. 19 i 20 spisa), da je prijava podnesena dana 29. kolovoza 2017., od kojeg dana predmetni žig ima pravo prvenstva. U svakom slučaju, tim Sporazumom tužitelj nije prenio na tuženika svoje pravo na žig i autorsko djelo. Predmet ovog spora je povreda tužiteljevog žiga i autorskog prava do koje je došlo nakon sklapanja Sporazuma, tj. u razdoblju održavanja Međunarodne biciklističke utrke Tour of Croatia, koja se održavala u periodu od 17. do 22. travnja 2018., i neposredno prije toga u najavi te utrke. Stoga korištenje autorskih djela i žiga u svezi organizacije utrke Tour of Croatia 2018., nije niti moglo biti predmet Sporazuma od 19. siječnja 2018., niti se tužiteljeva izjava da nema potraživanja prema tuženiku po bilo kojoj osnovi po prirodi stvari može odnositi na eventualna buduća potraživanja tužitelja prema tuženiku.

69. Slijedom svega navedenog, sud zaključuje da su na tužitelja valjano prenesena autorska prava od strane autora IZ na predmetnom znaku, u izgledu zaštićenom žigom Z20170998A, te da je upravo tužitelj nositelj autorskih prava na tom znaku. Tuženik koji je nesporno koristio predmetni znak prilikom organizacije utrke Tour of Croatia 2018., činio je to bez ovlaštenja tužitelja, što nije sporno između stranaka.

70. Prema odredbi članka 172. stavak 1. ZAPSP-a, nositelj prava iz tog Zakona koje mu je protupravno povrijeđeno, ima pravo na zaštitu tog prava. Prema odredbi stavka 2. istog članka, ako nije što posebno propisano zakonom, pravo na zaštitu iz stavka 1. tog članka ovlašćuje svojeg nositelja da od osobe koja je njegovo pravo povrijedila ili njezinog sveopćeg slijednika zahtijeva prestanak radnje koja to pravo vrijeđa i propuštanje takvih ili sličnih radnji ubuduće (prestanak uznemiravanja), popravljanje nanesene štete (naknada štete), plaćanje naknade za neovlašteno korištenje, plaćanje zakonom određenog penala, vraćanje ili naknađivanje svih koristi koje je bez osnove stekla od povrijeđenog prava (vraćanje stečenog bez osnove), utvrđenje učinjene povrede kao i objavu pravomoćne presude kojom je sud makar i djelomično udovoljio zahtjevu usmjerenog na zaštitu prava iz tog Zakona.

71. Slijedom navedenog, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i u dijelu kojim zahtijeva utvrđenje povrede autorskog prava tužitelja na predmetnom znaku, i presuditi kao u točki I. izreke presude.

Glede naknade za neovlašteno korištenje tužiteljevog žiga:

72. Prema odredbi članka 78. stavak 2. ZŽ-a, protiv osobe koja je neovlašteno poduzela neku od radnji iz članka 7. stavak 2. i 3. istog Zakona, nositelj žiga može tužbom zahtijevati plaćanje naknade u iznosu kojeg je, s obzirom na okolnosti mogao zahtijevati u ugovoru o licenciji, da je sklopljen.

73. Radi utvrđenja visine ove naknade, proveden je dokaz vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za intelektualno vlasništvo mr.sc. RZ, dipl. dizajneru iz Zagreba, te knjigovodstveno-financijsko vještačenje po Marinu Rameši, dipl. oec., stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije, iz Kastva.

74. Vještakinja Andrea Kordić, u nalazu i mišljenju, predanom u sudski spis dana 19. travnja 2024. (str. 681-690 spisa), u dijelu zadatka koji se odnosi na utvrđenje naknade za korištenje žiga, zaključuje da ta naknada iznosi 2 % od prihoda ostvarenog na strani tuženika od utrke Tour of Croatia 2018. U nalazu navodi da iz dokumentacije u spisu proizlazi da se predmetni žig Z20170998, neovlašteno koristio od strane tuženika ograničeno vrijeme tijekom 2018. godine, dalje navodi koje prihode je ostvario tuženik u razdoblju od 2014. do 2017., kao i u 2018. godini, kada je održana predmetna utrka pod nazivom Tour of Croatia, i to kao posljednja pod tim nazivom. Utvrđuje i prihode tuženika za 2019. godinu, tj. kada je održana prva utrka Cro Race, te za 2020. godinu kao prvu pandemijsku godinu, i na kraju za 2021. godinu, kada je održana druga Cro Race utrka. Vještakinja dalje utvrđuje da se predmetni žig nije koristio samostalno, već zajedno s tekstualnim prikazom naziva događanja "Tour of Croatia", da je znak korišten u boji, ali i u crno-bijeloj tehnici, dok da je registrirani žig zaštićen za točno određene boje: plavu i crvenu. Vještakinja smatra da je potrebno iznos naknade odrediti na način da se utvrdi visina stope licencije koja bi bila uzeta kao relevantna prilikom sklapanja licencnog ugovora između nositelja žiga – tužitelja, i stjecatelja žiga – tuženika, a da je do istog došlo jer da nositelj prava čije je pravo intelektualnog vlasništva povrijeđeno, da ima pravo tražiti naknadu, jednako onoj koju bi inače dobio (uobičajena naknada) na određenom mjestu, i u određeno vrijeme za autorsko djelo ili druga prava intelektualnog vlasništva da je u redovnim okolnostima ponude i potražnje, sklopio Ugovor o korištenju autorskog djela ili drugih prava intelektualnog vlasništva s nekim, uključujući prekršitelja, odnosno naknadu na koju ima pravo prema Tarifi kolektivnog društva. Za ocjenu žiga, koji je temelj procjene naknade za korištenje žiga, da je koristila smjernice norme ISO 10668: 2010 iz rujna 2010., i norme ISO 20671- 1:2021 iz studenog 2021. Dubinsku analizu odnosno procjenu vrijednosti žiga, da nije provela. U smjernicama da se prilikom procjene naknade uzimaju razina poznatosti i ugleda žiga na tržištu, njegova tržišna vrijednost, troškovi marketinga koji se ulažu u promociju žiga, opseg sadržajnog i prostornog iskorištavanja žiga, te procjena rizika miješanja s drugim sličnim znakovima. U konkretnom slučaju, koncept znaka da nije nov, u dijelu gdje su prikazani kotači bicikla i biciklist u nagnutom stavu, a jedino što ga razlikuje od drugih, da je središnji dio prikaza stiliziranog biciklista u vožnji, crvene boje, koji podsjeća na zemljopisni izgled Hrvatske. Navedeno da je utvrdila prema dostupnim podacima iz javnih registara zaštićenih žigova u dizajna, koje registre je specificirala, s time da je uzela u obzir dizajne logotipa koji su zaštićeni kao registrirani dizajn ili registrirani žig, prije podnošenja prijave žiga Z20170998. Ovdje da je potrebno utvrditi da li je predmetni dizajn logotipa originalan i ima li individualni karakter, odnosno da li se radi i o naknadi za autorsko pravo. Ovo stoga jer da što je dizajn originalniji i individualniji u odnosu na druge dizajne, to više pomaže u razlikovnosti znaka i vjerojatnom povećanju prihoda, da je moguće da postigne veću naknadu. Na visinu naknade da utječu okolnosti koje se vežu uz samu povredu isključivih prava nositelja žiga, pa da treba uzeti u obzir trajanje povrede, zlouporabe od strane neovlaštenih korisnika žiga. Također da je uzela u obzir činjenicu da je tuženik nastavio svake godine organizirati utrke s novim nazivom i registriranim žigom, međutim, izostanak korištenja predmetnog dizajna logotipa od strane tuženika, da nije bitno utjecao na prihode tuženika u godinama koje su uslijedile kad je organizirao biciklističku utrku s drugim znakom odnosno žigom. Naime, da je uslijedio manji pad prihoda, ali da je to uvjetovano ekonomskim okruženjem, uz mnoga ograničenja u organizaciji događanja. Kako je tuženik nastavio svake godine organizirati utrku s novim nazivom i registriranim žigom, da proizlazi da predmetni dizajn logotipa zaštićen autorskim pravom i registriranim žigom, nije imao veliki utjecaj na prihode od biciklističke utrke. Do sniženja naknade da može dovesti prešutno dopuštanje i prihvaćanje zlouporabe žiga od strane njegova nositelja. Na taj način da se smanjuje tržišna vrijednost povrijeđenog žiga te uobičajena naknada za korištenje žiga. U konkretnom slučaju, tužitelj da je znak koji je bio korišten zaštitio na svoje ime, i to nakon tri godine zajedničkog korištenja znaka sa tuženikom. S obzirom na registraciju žiga kojeg su zajednički koristile obje strane tri godine, da je teško zaključiti da je moguća daljnja komercijalizacija i licenciranje predmetnog žiga, posebno uzevši u obzir da su i tužitelj i tuženik osmislili novi dizajn znaka za organizaciju sportskih događanja. Na naknadu da utječe i trajanje žiga jer što je žig duže u uporabi, da postaje poznatiji, i samim tim vrjedniji. U predmetnom slučaju, da se radi o "mladom" žigu, koji je korišten samo godinu dana. Na visinu licencne naknade da utječe i veličina tržišta. Ovdje da je žig zaštićen samo za hrvatsko tržište, pa da bi i naknada trebala biti tome prilagođena. Licencne naknade za žigove prisutne na globalnom tržištu, u odnosu na sportske događaje, npr. NFL, NBA; Olimpijske igre FIFA UEFA, da se kreću od 8 – 14 %, pri čemu da iznosi 10 % za pojedine proizvode poput sportskih dresova, a i tu da se visina može kretati od samo 0,1 % pa do 20 %. Naknada da može zavisiti i od očekivane potražnje u budućnosti za licenciranim proizvodom, tj. radi li se o tržištu koje je u ekspanziji ili o onome koje stagnira. Ovdje da se ne može prognozirati jer da je upitno korištenje predmetnog žiga u budućnosti, s obzirom da tuženik koristi novi žig i novi naziv događanja. Nadalje, relevantno da je postojanje konkurentskih usluga na tržištu, a ovdje da ne postoji konkurentska usluga u smislu biciklističke utrke, ali da je žig zaštićen za organiziranje sportskih natjecanja i priredbe, pa da je možda moguće očekivati konkurenciju.

75. U očitovanju na primjedbe tuženika od 27. lipnja 2024. (str. 717-719 spisa), vještakinja navodi da je iscrpno pregledala sve dijelove spisa, pa tako i Sporazum i podatak o stvaranju dizajna logotipa. Sve što je predmet postupka, da je uzela u obzir, ali da to nije taksativno navela. Glede vremenskog obuhvata da je na prošlom ročištu utvrđeno da se potencijalno neovlašteno korištenje odnosi na 2018. godinu, te da tuženik nije do sada imao prigovor na vremenski obuhvat. Zadatak vještaka da nije bio utvrditi da li je žig stečen u zloj vjeri, niti tko ima autorsko pravo nad dizajnom logotipa. Nadalje, u osnovnom nalazu da je navela smjernice koje su korištene, dok da nije izvršila procjenu vrijednosti branda jer da to ovdje nije bio zadatak vještaka. Vještakinja ističe da se ovdje ne radi o cjelini koju čine dva prava, već o pojedinačnom pristupu pravima, s obzirom na njihovu različitost, te da je naknada prilagođena hrvatskom tržištu u pogledu žiga, s obzirom na njegovu teritorijalnu zaštitu, a u pogledu autorskog prava. Zaštita da je teritorijalno ograničena. Sportska događanja u Hrvatskoj, koja predlaže tuženik za usporedbu, da su specifična na svoj način, te da se ne mogu usporediti sa ovim specifičnim događajem koji nema konkurencije u Republici Hrvatskoj, za razdoblje potencijalno neovlaštene uporabe. Mišljenje o postotku naknade da je određeno temeljem svih vještakinji dostupnih podataka i informacija o uobičajenim naknadama na području Republike Hrvatske te regionalnih i globalnih podataka i informacija u pogledu sportskih natjecanja.

76. Na ročištu dana 27. lipnja 2024. vještakinja je prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja, na upit tuženika iskazala da je uzela u obzir razinu poznatosti i ugleda žiga, s time da je utvrdila da se radi o niskoj poznatosti, ali to da nije bilo presudno s obzirom na ostale faktore. Glede tržišne vrijednosti i troškova marketinga, da je uzela da se radi o srednjoj tržišnoj vrijednosti, dok su troškovi marketinga visoki i potpuno iskorišteni. Što se tiče opsega sadržanoj i prostornog iskorištavanja, da je uzela da se radi o srednjem opsegu. Također da je utvrdila da postoji rizik miješanja predmetnog žiga s drugim znakovima, i to od nižeg do srednjeg, jer da za određeni razred postoji mnogo konceptualnih sličnih žigova. Ovdje da je razlikovni element izgled žiga u obliku teritorija Hrvatske i crvena boja. Pojasnila je da je uzela u obzir ISO norme, ali da ih se nije striktno držala, već ih je uzela kao smjernice jer se ovdje ne procjenjuje brand već naknada za korištenje žiga. To da su dobre smjernice i jedine koje postoje. Tu da se radi o čimbenicima koji utječu na stvaranje branda. Ovdje da se radi o jednom događanju. Globalni žigovi koje je ranije nabrojila, da imaju jako veliki doseg, pa da stoga njihova naknada iznosi toliko. Ovdje utvrđenih 2 % da nije previše, te da je sukladno uobičajenoj praksi. Govorila je tuženiku da je uzela u obzir naknadu za dizajn logotipa, plaćenu autoru IZ, a uzela je u obzir i medijsku analizu, koju je analizirala da bi se vidjelo koliko je žig korišten. Podatke o naknadi da je tražila radi uvida u cjenik usluga za izradu dizajna, jer da to daje sliku o dizajneru. Kad je skupila sve informacije, da je došla do konačnog mišljenja. Pojasnila je da je uzela u obzir vremenski okvir od godine dana, odnosno 2018. godinu, jer je te godine organizirana utrka, da je uzela u obzir da su samoj utrci prethodile ogromne pripremne radnje, a nakon toga da je došao prihod i pripreme za sljedeću utrku. U medijskoj analizi da nije utvrdila da je logotip samostalan, jer da nije odvojen od naziva utrke. Ovdje da se radi o medijskoj analizi, a ne o istraživanju tržišta, pa da nije utvrđivala vrijednost pojavnosti logotipa. Iz medijske analize da je utvrdila, što se tiče autorskog prava, da znak nije bio ograničen na teritorij RH.

77. U pisanom očitovanju od 30. rujna 2024. (str. 748 i 749 spisa), vještakinja je pojasnila da je koristila smjernice ISO normi radi standardiziranog pristupa procjene u smislu karakteristika žiga, te da su svi čimbenici koji su od utjecaja na procjenu, navedeni u osnovnom nalazu i mišljenju. Navedene norme da pružaju smjernice za dosljedan pristup vrednovanju benda, a koja uključuju financijske, bihevioralne i pravne aspekte s navedenim čimbenicima. Vrednovanje branda prema smjernicama, da se bavi načinima na koje marka stvara vrijednost i razmatra sve ekonomske koristi koje se mogu proizvesti iz funkcija branda u kontekstu poslovanja. Također da uključuje procjenu situacije branda na tržištu, uključujući pokretače vrijednosti branda. Uz navedeno, da se provodi analiza snage marke, među relevantnim skupinama dionika, kako bi se procijenila razina budućeg obujma prodaje prihoda i rizika, prema normama svaka procjena branda (marke), da mora uključivati procjenu relevantnosti branda u specifičnom, tržišnom i sektorskom okruženju. Relevantnost branda da opisuje utjecaj koji brand ima na odluku o kupnji u ciljnoj skupini na tržištu. Kombinacija relevantnosti branda za određenu industriju sa specifičnostima tvrtke, da se pretvara u to koliko vrijednost branda doprinosi ukupnoj vrijednosti. Za potrebe procjene branda da se uzimaju u obzir pravni aspekti, pri čemu se vrši ocjena pravne zaštite branda. Neki pravni parametri koji utječu na vrijednost branda, da su razlikovnost, opseg upotrebe (opseg registracije), i poznatost. Glede utjecaja procjene naknade za krovne žigove MBA, OI, FIFA i UEFA, na naknadu za sporni žig istakla je da su navedena regionalna i svjetska sportska događanja, spomenuta kao primjer u analizi postojećih javno dostupnih podataka, kako bi se došlo do licencne stope u odnosu na predmetni žig odnosno autorsko pravo. S obzirom na poznatost, veličina tržišta i poznatost događanja, da u znatnoj mjeri utječe na visinu licencne naknade, te da iznos naknade za globalno europsko ili hrvatsko tržište ne bi trebao biti isti. Ovdje da je žig zaštićen samo za hrvatsko tržište, tada je naknada koju je utvrdila u osnovnom nalazu i mišljenju, prilagođena tome. Dodala je da sportsko događanje Tour of Croatia nema konkurencije u Republici Hrvatskoj za period potencijalne neovlaštene uporabe.

78. U pisanom očitovanju na posljednje primjedbe tuženika, predanom u sudski spis na ročištu za glavnu raspravu dana 16. prosinca 2024., vještakinja dodaje da nije uzela u obzir kao konkurentski sportski događaj utrku Cro Race u organizaciji tuženika, jer da te utrke nije bilo 2018., već da postoji tek od 2019. godine. Međutim, da može razmotriti utjecaj licencne i autorske naknade koju je tuženik ostvario, dajući na korištenje svoj žig odnosno autorsko pravo, ukoliko tuženik dostavi te podatke. Za ostale sportske događaje koje je tuženik predložio za usporedbu, vještakinja navodi da su sva ta događanja međunarodnog karaktera, da se odvijaju u trajanju od jednog do nekoliko dana, i da su fiksirana za jedan grad (Zagreb, Osijek). Neka od tih događanja, da nemaju funkcionalnu web stranicu, a neka da nisu ni postojala u 2018. godini. Stoga da slijedi da je sportsko događanje Tour of Croatia specifično, te da osim utrke Cro Race, u Republici Hrvatskoj ne postoji ni donekle slično događanje.

79. U usmenom iskazu na ročištu dana 16. prosinca 2024., vještakinja je još dodala da se utvrđeni postoci za krovne žigove od 8 do 14 % odnose samo na žigove, a ne i na autorsko pravo. Na upit tuženika, pojasnila je da je navela koje baze podataka je koristila za utvrđenje postotaka za krovne žigove, ali da će dostaviti naknadno još te podatke, kao i izvore za autorsko pravo, s time da je i autorsko pravo, i za žig, konzultirala samo besplatne javne baze podataka. Glede autorskog prava, da je našla raspon od 1 do 25 % u odnosu na dizajn logotipa za svjetsko tržište.

80. U dopuni očitovanja od 20. veljače 2025., vještakinja dodaje da na dan izrade tog očitovanja neki citirani podaci iz nalaza i mišljenja više nisu dostupni javnosti. Preostali i dalje dostupni podaci da potvrđuju ranije citirane podatke. Primjeri dobro poznatih europskih žigova za sportske događaje koji obično uključuju licencne naknade u rasponu od 8 do 14 %, da su Wimbledon (teniski turnir), Formula 1 (utrka bolida), UEFA liga prvaka (nogomet), Prvenstvo 6 nacija (ragbi), Olimpijske igre, Tour de France (biciklizam), FIFA svjetsko prvenstvo (nogomet), i Engleska Premier liga (nogomet). Vještakinja je opisala ta sportska događanja, te naknade za licenciranje za svakog pojedinog događanja, te je uputila na linkove web stranica sa kojih je uzela navedene podatke. Dodala je da stope naknade za korištenje žiga za sportska događanja obično uključuju postotak prihoda ostvarenog korištenjem zaštićenog žiga, jer da takve stope osiguravaju da i davatelj licence i stjecatelji licence imaju poštenu korist od Ugovora o licenciranju žiga. Na te stope da utječe svijest o brandu i potražnja na tržištu. Prema tim izvorima, stope naknade za sportske događaje da se kreću od 8 do10 %, a po jednom izboru, trenutna standardna stopa da je 14 %, te da je potrebno imati u vidu i digitalna sportska događanja. Što se tiče stopa naknada za korištenje autorskog prava dizajna logotipa za sportska događanja, te stope da mogu značajno varirati, u rasponu od 1 % do 25 % ukupnog medijskog proračuna stranke, a na taj postotak da utječe opseg upotrebe i marketinški proračun stranke. Većoj tvrtki sa značajnom kupnjom medija da se može naplatiti niži postotak, a manji klijenti da mogu imati veće stope, kako bi se osigurala poštena naknada za rad dizajnera.

81. I nakon treće dopune nalaza vještakinje RZ, tuženik je ustrajao kod primjedbi na nalaz, ističući da je isti nepotpun, dok je tužitelj prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti. Sud je prihvatio dopunjeni nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje mr.sc. RZ, dipl. dizajnera iz Zagreba, cijeneći isti stručnim, iscrpnim i objektivnim. Vještakinja je odgovorila na sva pitanja i primjedbe tuženika, a glede upućivanja na izvore, to je učinila u osnovnom, kao i u posljednjem dopunskom nalazu, s time da sud prihvaća njeno objašnjenje vezano za podatke koji se više ne nalaze javno objavljeni na Internetu. Vještakinja je iscrpno objasnila sve čimbenike koje je uzela u obzir prilikom odmjeravanja licencne i autorske naknade, te sud njeno obrazloženje prihvaća u cijelosti, kao i njenu konačnu ocjenu s obzirom na utjecaj svih čimbenika. Naime, vještakinja je stručnjak u svom području vještačenja, te ima znatno iskustvo, tako da sud prihvaća njenu procjenu temeljenu na znanju i iskustvu, iako nije kvantificirala utjecaj svakog pojedinog čimbenika, kako je to zahtijevao tuženik. Glede usporedbe s krovnim žigovima, vještakinja je navedeno obrazložila kao jedan od parametara, s time da je izvršila korekciju s obzirom na karakteristike predmetne utrke.

82. Na temelju nalaza i mišljenja vještakinje RZ, sud zaključuje da naknada za korištenje tužiteljevog žiga, odnosno naknada koju bi tužitelj mogao zahtijevati ugovorom o licenciji, da je taj bio sklopljen, u smislu odredbe članka 78. stavak 2. ZŽ-a, iznosi 2 % od ukupnog prihoda ostvarenog od utrke Tour of Croatia 2018. godine.

83. Ukupni prihod tuženika od navedene utrke, utvrdio je stalni sudski vještak Marin Rameša, dipl. oec. U svom nalazu i mišljenju kojem je sud poklonio vjeru u cijelosti kao stručnom i objektivnom, i na koji stranke u tom dijelu nisu imale primjedbi, ovaj vještak utvrdio je da ukupni prihod tuženika od održavanja utrke Tour of Croatia od 2018. godine, iznosi 1.469.843,03 EUR. Vještak je također utvrdio da postoji utjecaj na prihod tuženika od uplata izvršenih od strane Hrvatske turističke zajednice, koja da je uplatila tuženiku za utrku Tour of Croatia 2018., iznos od 2.000.000,00 kn, što umanjeno za PDV iznosi 1.600.000,00 kn, ili 212.356,49 EUR. Utvrdio je i da je Bike event uprihodio od utrke iznos od 214.667,20 EUR.

84. Tužitelj po ovoj osnovi potražuje iznos od 33.690,20 EUR, s time da ga je tužitelj izračunao tako da je kao prihod tuženika uzeo ukupni iznos od 1.684.510,24 EUR, odnosno zbroj vještačenjem utvrđenog prihoda tuženika od predmetne utrke, i prihoda udruge Bike event. Po stavu ovog suda, osnovica za obračun je isključivo prihod tuženika, a ne i prihod neke druge osobe koja je eventualno od iste utrke ostvarila neki prihod. 2 % od tuženikovog prihoda koji iznosi 1.469.843,04 EUR, iznosi 29.396,86 EUR. Stoga je to iznos kojeg tužitelj po osnovi naknade za korištenje žiga osnovano potražuje, pa je u tom dijelu valjalo tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti, i presuditi kao u točki II. izreke presude, a odbiti za preostali iznos od 4.293,34 EUR, i presuditi kao u točki IV. izreke presude.

Glede naknade za neovlašteno korištenje autorskog prava:

85. Prema odredbi članka 179. stavak 1. ZAPSP-a, ako je neovlaštenim korištenjem autorskog djela ili predmeta srodnog prava povrijeđeno pravo nositelja prava iz tog Zakona, nositelj prava… može zahtijevati naknadu koja je uobičajena za tu vrstu korištenja… Prema odredbi stavka 2. istog članka, smatra se da je pravo koje se ostvaruje kolektivno, povrijeđeno na način opisan u stavku 1. istog članka, kad su autorsko djelo ili predmet srodnog prava korišteni bez ugovora ili bez odobrenja udruge za kolektivno ostvarivanje, ili kad ugovor ili odobrenje nisu valjani.

86. Prema prije citiranom nalazu i mišljenju vještakinje mr. sc. RZ, dipl. dizajnera, naknada za korištenje autorskog prava također iznosi 2 % od ukupnog prihoda od događanja, odnosno konkretno, od prihoda tuženika od utrke Tour of Croatia 2018., koji iznosi 1.469.843,04 EUR. Sud je i u ovom dijelu poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještakinje, iz razloga koji su ranije obrazloženi. Slijedi da uobičajena naknada za neovlašteno korištenje autorskog prava tužitelja iznosi daljnjih 29.396,86 EUR.

87. Nije osnovan prigovor tuženika da pravo tužitelja na naknadu za korištenje žiga isključuje tužiteljevo pravo na naknadu za korištenje autorskog prava, i obrnuto. Ovo stoga što se radi o znaku koji je autorsko djelo zaštićeno žigom, pa tužitelj ima pravo na zaštitu i po Zakonu o žigu, i po Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima. Vještačenjem po vještakinji mr.sc. RZ, dipl. dizajneru, utvrđeno je da uobičajena naknada po svakoj od ove dvije osnove iznosi 2%, neovisno o tome što se radi o jednom te istom znaku, odnosno vještačenjem nije utvrđeno da bi u licencnoj naknadi bila sadržana i naknada za korištenje autorskog prava, imajući u vidu da je ovdje nositelj oba prava na znaku ista osoba, pa tužitelj kao nositelj prava na žig, i autorskog prava, ima pravo i na naknadu u visini licencne naknade, i uobičajene naknade za korištenje autorskog prava. Po stavu ovog suda, sve i u slučaju da kod ugovornog prijenosa prava nositelj prava ne bi imao pravo na obje naknade, imao bi oba prava u slučaju zlouporabe odnosno povrede, a u ovom slučaju, tužitelju su oba njegova prava povrijeđena.

Glede prava tužitelja na penale:

88. Prema odredbi članka 183. stavak 1. ZAPSP-a, onaj čije je imovinsko ili pravo iz poglavlja 3.3., druga prava autora tog Zakona, povrijeđeno namjerno ili krajnjom nepažnjom, ima pravo zahtijevati naknadu u dvostrukom iznosu (penal) od ugovorene, a ako nije ugovorena od odgovarajuće uobičajene, od osobe koja je njegovo pravo povrijedila namjerno ili krajnjom nepažnjom.

89. U konkretnom slučaju, sporno je da li je na strani tuženika, odnosno njegovog zastupnika po zakonu FZ, u tijeku 2018. godine, odnosno za vrijeme održavanja utrke Tour of Croatia 2018., i neposredno prije toga, u vrijeme pripreme za tu utrku koju je organizirao tuženik, i kojom prilikom je koristio predmetni znak, postojala namjera ili krajnja nepažnja glede povrede tužiteljevog autorskog prava.

90. Cijeneći prije citirane iskaze tužitelja i tuženika, kao i iskaza svjedoka IZ i NZ, sud zaključuje da zastupnik po zakonu tuženika nije postupao s krajnjom nepažnjom, a niti sa namjerom povrede tužiteljevog žiga. Naime, nije sporno da je utrku Tour of Croatia u razdoblju od 2015. pa do 2017. godine, organizirao upravo tuženik, i nije sporno da su tužitelj i sadašnji zastupnik po zakonu tuženika FZ bili partneri u društvu – tuženiku, koji je osnovan upravo s ciljem obavljanja djelatnosti organiziranja predmetne utrke. Također nije sporno da se za vrijeme utrka koje su održane u razdoblju od 2015. do 2017., koristio predmetni znak, odnosno da je upravo tuženik tri godine neometano koristio predmetni znak. Iz prije citiranih iskaza, kao i računa IZ (str. 260-263 spisa), proizlazi da je upravo tuženik plaćao dizajneru znaka, IZ, za usluge grafičkog dizajna, odnosno vizualnog identiteta vezanog za predmetnu utrku, s time da sud sa sigurnošću ne može utvrditi tko je platio uslugu izrade samog znaka autoru IZ. Zastupnik po zakonu tuženika iskazao je da nije znao za zaštitu znaka koji je predmet spora, već da je to saznao prvi put 2018. godine, za vrijeme održavanja utrke Tour of Croatia. Sud je u ovom dijelu poklonio vjeru njegovom iskazu, budući nema materijalnih dokaza iz kojih bi proizlazilo da je zastupnik po zakonu tuženika obaviješten o zaštiti znaka od strane tužitelja, a niti o prijenosu autorskih prava na njega. Naime, IZ iskazao je da su tužitelj i on razgovarali o zaštiti znaka kod DZIV-a, te da je u tim razgovorima sudjelovao FZ, međutim, u njegovoj izjavi od 12. siječnja 2019., naveo je da nije obavijestio FZ o svojoj izjavi od 1. srpnja 2017. Sam tužitelj iskazao je da je o svojoj namjeri da zaštiti logo obavijestio FZ, međutim, indikativno je da u Sporazumu kojeg su stranke zaključile dana 19. siječnja 2018., nakon prekida suradnje o kojoj su počeli razgovarati već 1. kolovoza 2017., nije bilo riječi o pravu na predmetni znak, koji znak je osmišljen upravo i jedino za obilježavanje utrke Tour of Croatia. Iz navedenog sud zaključuje da je razlog tome što FZ, čiji odvjetnici su prema iskazima pripremili tekst Sporazuma, nije imao saznanja o prijenosu autorskih prava na tužitelja, a očito niti svijest o tome da sam tuženik nije regulirao korištenje autorskih prava autora IZ. Navedeno ne daje pravo tuženiku koristiti predmetni znak bez dozvole tužitelja kao nositelja autorskog prava i prava na žig, ali ukazuje na to da do neovlaštenog korištenja znaka od strane tuženika 2018., nije došlo niti namjerno, niti iz krajnje nepažnje.

91. Iz navedenog slijedi da tužitelj nema pravo na penal iz odredbe članka 183. stavak 1. ZAPSP-a. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtijeva isplatu iznosa od 33.690,20 EUR spp, koliko tužitelj potražuje po ovoj osnovi, i presuditi kao u točki IV. izreke presude.

Glede naknade stečene koristi od uporabe tužiteljevog autorskog djela odnosno žiga:

92. Prema odredbi članka 78. stavak 3. ZŽ-a, protiv osobe koja je bez osnove u pravnom poslu odluci suda ili Zakonu, neovlaštenim preuzimanjem neke od radnji iz članka 7. stava 2. i 3. istog Zakona povrijedila žig te time stekla neku korist, nositelj žiga može tužbom zahtijevati vraćanje ili naknađivanje tih koristi prema općim pravilima o stjecanju bez osnove iz Zakona o obveznim odnosima.

93. Prema odredbi članka 179.stavak 3. ZAPSP-a, ako je bespravnim korištenjem kojeg prava iz tog Zakona stečena neka korist, nositelj prava ima pravo zahtijevati tako stečenu korist prema općim pravilima u stjecanju bez osnove.

94. U konkretnom slučaju, tuženik je koristio znak – logotip, koji je autorsko djelo, zaštićeno žigom. Stoga treba utvrditi korist koju je tuženik stekao neovlaštenim korištenjem logotipa, pri čemu tužitelj ima pravo na naknadu te koristi, i po osnovi autorskog prava, i po osnovi žiga.

95. Stalni sudski vještak za računovodstvo i financije Marin Rameša, dipl. oec., u svom nalazu i mišljenju, glede koristi odnosno dobiti tuženika, utvrdio je da dobit tuženika od utrke Tour of Croatia u 2018. godini iznosi 110.530,50 EUR, odnosno da toliko iznosi neto zarada prije poreza na dobit. Glede udjela odnosno postotka zarade od korištenja predmetnog znaka u ukupnoj koristi ostvarenoj utrkom, vještak je naveo da odluku o tome prepušta sudu, odnosno vještačenju po specijalistu za žig.

96. Stalna sudska vještakinja za intelektualno vlasništvo, mr.sc. Andrea Kordić, dipl. dizajner, u svom nalazu i mišljenju je glede ovog zadatka navela da predlaže vještačenje od strane vještaka za financije koji bi trebao utvrditi točan iznos temeljem uvida u poslovne knjige tuženika.

97. Kako iz navedenog proizlazi da niti vještak za intelektualno vlasništvo, niti vještak financijske struke, nisu u mogućnosti na temelju pravila svojih struka decidirano utvrditi koliko iznosi korist tuženika od korištenja predmetnog znaka – logotipa, vezano za utrku Tour of Croatia 2018., sud smatra da ima mjesta primjeni odredbe članka 223. stavak 1. ZPP-a, odnosno za donošenje odluke prema slobodnoj ocjeni. Sud pri tome uzima u obzir da ukupnoj dobiti pridonosi ukupni vizualni identitet koji se sastoji od predmetnog znaka, zajedno s nazivom utrke Tour of Croatia, koji naziv nije predmet zaštite, i za koji nije sporno da ga je tuženik imao pravo koristiti. Po redovnom tijeku stvari, s obzirom na prosječnu prepoznatljivost znaka, odnosno vizualnog identiteta i veličinu sportskog događanja kakav je biciklistička utrka Tour of Croatia, po ocjeni ovog suda, udio ukupnog vizualnog identiteta bi iznosio 30 % od ukupne zarade. U konkretnom slučaju je vještačenjem po vještakinji RZ utvrđeno da izostanak korištenja predmetnog dizajna logotipa od strane tuženika u narednom razdoblju nije bitno utjecao na prihode tuženika u godinama koje su uslijedile kad je organizirao sportsko događanje tj. biciklističku utrku sa drugim znakom odnosno žigom, i pod drugim nazivom, pri čemu je vještakinja utvrdila da to govori u prilog činjenici da sam predmetni dizajn logotipa zaštićen autorskim pravom i registriranim žigom, nije imao veliki utjecaj na prihode od sportskog događanja. Stoga sud zaključuje da u ovom konkretnom slučaju udio ukupnog vizualnog identiteta u ukupnoj dobiti utrke iznosi manje od prosječnog, pa u konkretnom slučaju, sud taj udio ocjenjuje s 20 %. Sud nadalje ocjenjuje da je u ukupnosti vizualnog identiteta udio znaka 50 %, pa je tako udio znaka u ostvarenoj dobiti 10 % (50 % od 20 %).

98. Slijedom navedenog, sud zaključuje da tužitelju po ovoj osnovi pripada 10 % od ukupno ostvarene neto dobiti koja iznosi 110.530,50 EUR, odnosno da mu pripada 11.053,05 EUR. Stoga je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja u ovom dijelu usvojiti i presuditi kao u točki II. izreke presude, a u preostalom dijelu tj. za isplatu iznosa od 9.053,05 EUR, odbiti i presuditi kao u točki IV. izreke presude.

99. Odluka iz točke V. izreke presude temelji se na odredbi članka 180. stavak 1. ZAPSP-a.

100. Odluka o zateznoj kamati iz točke II. i III. izreke presude temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a, a tužitelju je kamata dosuđena od dana presuđenja, odnosno u granicama postavljenog zahtjeva.

101. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. i 155. ZPP-a. Tužitelj je u sporu uspio glede visine tužbenog zahtjeva s 57,64 %, dok glede osnove nije uspio sa tužbenim zahtjevom samo po osnovi penala, tako da sud ocjenjuje da je glede osnove tužbenog zahtjeva, uspio sa 80 %. Slijedom navedenog, sud ukupni tužiteljev uspjeh u sporu ocjenjuje sa 70 %, što znači da je tuženik uspio u sporu sa 30 %. U smislu odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a, tuženiku pripada trošak u postotku od 40 % (70 % - 30 %). Tužitelju je kao potreban trošak priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), dalje OT, i to: sastav tužbe 100 bodova (Tbr.7.1.OT), pristup na pripremna ročišta dana 21. studenog 2018. i 12. veljače 2019. po 50 bodova (Tbr.9.2.OT), pristup na ročišta za glavnu raspravu dana 10. rujna 2019., 8. listopada 2020., 30. studenog 2021., 7. rujna 2023., 27. lipnja 2024., 16. veljače 2024., 24. travnja 2025. po 100 bodova (Tbr.9.1.OT), pristup na ročište za glavnu raspravu dana 3. lipnja 2025. 912 bodova (Tbr. 9.1.OT – VPS 121.176,70 EUR, od dana 30. travnja 2025.), sastav podneska od 29. listopada 2018. 100 bodova (Tbr.8.1.OT - očitovanje na odgovor na tužbu), sastav podnesaka od 10. veljače 2023., 3. listopada 2023. i po 100 bodova (Tbr. 8.1.OT – očitovanja na nalaz vještaka), sastav podnesaka od 30. studenog 2018., 21. rujna 2020., 8. studenog 2023., 23. svibnja 2024., 3. srpnja 2024. i 28. kolovoza 2024. po 50 bodova (Tbr.8.3.OT), sastav podneska od 30. travnja 2025. 912 bodova (Tbr.8.1.OT), sastav podneska od 3. lipnja 2025. 100 bodova (Tbr.8.3.OT), sastav podnesaka od 9. siječnja 2020., 9. ožujka 2023., 23. listopada 2023., 17. svibnja 2024., 9. rujna 2024., 15. listopada 2024., 12. veljače 2025., 14. travnja 2025. po 25 bodova (Tbr.8.4.OT), odnosno ukupno 7.248,00 EUR (vrijednost boda 2,00 EUR – Tbr. 53.OT), PDV 25 % 1.812,00 EUR, trošak vještačenja 1.942,00 EUR, pristojba na tužbu 53,09 EUR, pristojba na presudu 663,71 EUR, odnosno sveukupno 11.718,80 EUR. Tužitelju je kao potreban trošak priznat trošak vještačenja u cijelosti, dok mu je preostali trošak priznat u omjeru od 40 %, što iznosi 3.910,72 EUR. Stoga je tužitelju ukupno priznato ukupno 5.852,72 EUR. Slijedom navedenog riješeno je kao u točki VI. izreke presude.

U Rijeci, 11. srpnja 2025.

Sudac:

Željka Štrk-Vozila

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave iste u smislu odredbe čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. i čl. 500.t. 2. ZPP-a).