REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] F 5

Poslovni broj: Us I-1129/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužiteljice FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Igoru Vlašiću, odvjetniku u Zagrebu, Ilica 36, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (ranije Ministarstva pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske, OIB: 96351974803, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1, radi isplate naknade od izvlašteno zemljište, 11. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-02/23- 01/168, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-03 od 18. travnja 2024. i rješenja Ličko- senjske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-943-02/22-01/13, URBROJ: 2125-06-23-11 od 19. travnja 2023.

II. Nalaže se tužiteljici da zainteresiranoj osobi Republici Hrvatskoj naknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 1.000,00 € (slovima: tisuću eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-943-02/22-01/13, URBROJ: 2125-06-23-11 od 19. travnja 2023., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu naknade radi izvlaštenja dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Tužiteljica osporava zakonitost gore spomenutih upravnih akata zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povreda pravila postupka. U tužbi, i tijekom spora (podnesak od 24. lipnja 2025., održana rasprava), u bitnome, izlaže kako slijedi. Navodi da je je nadležnom prvostupanjskom tijelu podnijela prijedlog (22. srpnja 2022.) kojim je, temeljem odredbe čl. 58. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (NN br. 74/14, 69/17, 98/19, dalje: ZION) i čl. 118. st. 5. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (NN br. 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/15, 98/19; dalje: ZPDML) zatražila isplatu naknade za zemljište koje je utvrđeno pomorskim dobrom, konkretno dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Pojašnjava da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao pomorsko dobro temeljem odluke Općinskog suda u Gospiću u postupku obnove zemljišne knjige k. o. [katastarska općina] te da se ista sastoji od dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) a koja je pak nastala parcelacijom od dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] isključivo u svrhu upisa pomorskog dobra. Ističe da je bila zakonita vlasnica zk.č.br. 1737/3 k. o. [katastarska općina] i nekretnina od koje je nastala navedena čestica, a prije toga i njezini pravni prednici još od 1878. te da im upis prava vlasništva da nikada nije osporavan. Citirajući odredbe čl. 118. ZPDL-a, čl. 1038. Pomorskog zakonika (NN br. 17/94) te čl. 33. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96) tužiteljica navodi da iz navedenih propisa jasno slijedi da se pravo vlasništva osoba koje su valjano stekle pravo vlasništva može brisati uz upis pomorskog dobra samo uz isplatu naknade sukladno propisima o izvlaštenju. Navedeno potvrđuje i suska praksa – konkretno Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl. br. Rev- 887/04 od 10. studenog 2004. Nastavno na prethodno tužiteljica ističe da su javnopravna tijela prilikom odlučivanja o njezinom prijedlogu trebala uzeti u obzir činjenicu da je bila vlasnica predmetne nekretnine i prije stupanja na snagu ZPDML. Zaključno navodi da tuženik nije u obzir niti činjenicu da točna granica pomorskog dobra nije utvrđena predmetnim zakonom, već da se ista utvrđuje u neupravnom postupku u kojem joj nije bilo omogućeno sudjelovati.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na navode iz osporenog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba u svom odgovoru na tužbu, u bitnom, navodi da je upis pomorskog dobra u zemljišnoj knjizi deklaratorne, a ne konstitutivne naravi, slijedom čega dana 5. listopada 2020. nije, kako pogrešno navodi tužiteljica, provedeno stvarno izvlaštenje, bez ikakvog obeštećenja ili naknade. Dakle, predmetna prijeporna nekretnina u k. o. [katastarska općina] po samom zakonu nalazila se u ovom statusu i nije mogla biti u režimu vlasništva no navedeno nije bilo evidentirano. U odnosu na navode tužiteljice da joj nije bilo omogućeno sudjelovati u neupravnom postupku zainteresirana osoba navodi da Uredbom o postupku utvrđivanja granica pomorskog dobra (NN br. 8/04, 82/05) nisu bili predviđeni javni uvidi i javne rasprave jer je pomorsko dobro definirano kao opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku. Naglašava da je u konkretnom slučaju utvrđena granica pomorskog dobra u skladu sa zakonskom definicijom pomorskog dobra, na način da je u pojas pomorskog dobra obuhvaćen dio kopnene površine koji se prema svojoj definiciji smatra pomorskim dobrom, a za utvrđenje takvog statusa nekretnina je bitno faktično stanje, a ne formalno stanje koje je eventualno upisano u zemljišnoj knjizi. Zaključno, ističe da je iz svega prethodno navedenoga razvidno da nije proširena granica pomorskog dobra te da nisu ispunjeni uvjeti za isplatu naknade sukladno čl. 58. ZION-a.

5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Među strankama ovog spora nije sporno da je granica pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], od uvale Koromačina do uvale Tatinja utvrđena rješenjem Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, Uprave pomorskog prometa, pomorskog dobra i luka, Povjerenstva za granice, KLASA: UP/I-342-01/06-01/10, URBROJ: 530-04-06-2 od 23. lipnja 2006. kao i da ista obuhvaća u cijelosti k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nesporno je i da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] formirana od dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) te da je tužiteljica u zemljišnim knjigama bila upisana kao vlasnica iste u 6/24 dijela.

9. Sporno je da su ispunjene pretpostavke za vođenje postupka određivanja naknade temeljem odredbe čl. 58. ZION-a.

10. Iz sadržaja spisa slijedi da je rješenje od 23. lipnja 2006. doneseno u primjeni čl. 14. st. 1. ZPDML-a i čl. 9. Uredbe o postupku utvrđivanja granica pomorskog dobra (Narodne novine, br. 08/04, 82/05). Iz obrazloženja spomenutog rješenja razvidno je da je granica pomorskog dobra određena na način da u većem dijelu obuhvaća kopneni dio koji po zakonskoj definicija iz čl. 4. ZPDML-a predstavlja morsku obalu, dok u preostalom dijelu, zbog postojećeg stanja na obali, granica pomorskog dobra obuhvaća uži kopneni pojas od propisanog zakonskog minimuma.

11. Odredbom čl. 58. ZION-a propisano je da u slučaju proširenja granice pomorskog dobra izvan granice koja se po samom zakonu kojim se uređuje pomorsko dobro smatra pomorskim dobrom odnosno izvan granice određene aktom nadležnog tijela donesenog na temelju zakona kojim se uređuje pomorsko dobro, za nekretnine na koje je proširena granica naknada se, po zahtjevu prijašnjeg vlasnika, određuje u postupku i na način propisan ZION-om (st. 1.). Obveznik isplate naknade je Republika Hrvatska (st. 2.). Prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu na temelju akta o određivanju granica pomorskog dobra i ovjerovljenog geodetskog elaborata (st. 3).

12. Prema čl. 3. ZPDML-a pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan ZPDML-om (st. 1). Pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje (st. 2). U smislu st. 2., dijelom kopna smatra se: morska obala, luke, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, plaže, ušća rijeka koje se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u moru i morskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva (st. 3).

13. Sukladno odredbi čl. 4. st. 1. ZPDML-a morska obala se proteže od crte srednjih viših visokih voda mora i obuhvaća pojas kopna koji je ograničen crtom do koje dopiru najveći valovi za vrijeme nevremena kao i onaj dio kopna koji po svojoj prirodi ili namjeni služi korištenju mora za pomorski promet i morski ribolov, te za druge svrhe koje su u vezi s korištenjem mora, a koji je širok najmanje šest metara od crte koja je vodoravno udaljena od crte srednjih viših visokih voda.

14. Odredbom čl. 14. st. 1. ZPDML-a propisano je da granicu pomorskog dobra utvrđuje Povjerenstvo za granice Ministarstva, na prijedlog županijskog povjerenstva za granice.

15. Odredbom čl. 118. st. 5. ZPDML-a propisano je da ako se mijenjaju granice pomorskog dobra zbog promjene dokumenata prostornog uređenja, prirodnih pojava ili zbog proglašenja kopna pomorskim dobrom na taj dio pomorskog dobra primijenit će se odredbe o izvlaštenju.

16. Primjenom gore citiranih zakonskih normi na ukupnost činjenica utvrđenih uvidom u spisu priležeću dokumentaciji, a koje činjenice su i nesporne među strankama ovog upravnog spora, Sud nalazi da su osporavane odluke javnopravnih tijela utemeljene na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava.

17. Naime, obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o proširenju granice pomorskog dobra izvan granice koja se po samom zakonu kojim se uređuje pomorsko dobro smatra pomorskim dobrom, odnosno izvan granice određene aktom nadležnog tijela donesenog na temelju zakona kojim se uređuje pomorsko dobro, to je razvidno da u odnosu na predmetnu nekretninu nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za određivanjem naknade prema odredbi čl. 58. st. 1. ZION.

18. Isto, ili slično pravno shvaćanje, izraženo je i u mnogobrojnim odlukama upravnih sudova, primjerice presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Usž-140/2023 od 3. travnja 2023., Usž-4680/2020 od 30. travnja 2021, zatim presudama Upravnog suda u Rijeci posl. br. Us I-271/2022 od 15. rujna 2022. i Us I- 891/2018 od 24. svibnja 2019. te presudama Upravnog suda u Splitu posl. br. Us I- 2096/2024 od 7. siječnja 2025 i UsIizv-14/2020 od 25. rujna 2020.

Prethodno navedeno potvrđuje i ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražena u odlukama posl. br. Rev-887/04 od 10. studenoga 2004., Rev- 1381/12 od 22. studenoga 2016., te Rev-2433/15 od 2. veljače 2016., gdje je zauzeto pravno stajalište da se naknada za nekretnine koje su proglašene pomorskim dobrom može ostvariti ili u postupku za izvlaštenje sukladno (ranije važećoj) odredbi čl. 1038. Pomorskog zakonika, ukoliko je takav postupak pokrenut i proveden, a ukoliko postupak izvlaštenja nije pokrenut, tada prijašnji vlasnik takvih nekretnina u ostvarenju svojih vlasničkih prava može u redovnoj parnici pred nadležnim sudom ostvariti naknadu za oduzeto zemljište.

19. Slijedom izloženog, Sud utvrđuje da navodima iz tužbe tužiteljica nije dovela u sumnju zakonitost akata koji se pobijaju u ovome sporu. Valja istaknuti da se radi o ponovljenim prigovorima iz upravnog (žalbenog) postupka o kojim (prigovorima) se tuženik detaljno i jasno očitovao u obrazloženju pobijanog drugostupanjskog akta. Sud u cijelosti prihvaća tako iznijetu argumentaciju tuženika budući da su u istoj sadržani činjenično i pravno utemeljeni razlozi zbog kojih su prigovori tužiteljice ocijenjeni neosnovanim.

20. Slijedom obrazloženog, Sud utvrđuje da odlukom tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice te je stoga, na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan (tč. I. izreke).

21. Odluka Suda o troškovima spora (tč. II. i III. izreke) temelji se na odredbama čl. 144.,147. i 148. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23; dalje: Tarifa). Zainteresiranoj osobi priznat je trošak zastupanja kojeg čini radnja sastavljanja tužbe (Tbr. 27. tč. 1. Tarife u vezi Tbr. 54. Tarife) u iznosu 1.000,00 €.

Posljedično, budući da tužiteljica nije uspjela u ovome sporu, to je njezin zahtjev za naknadu troškova, na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a, valjalo odbiti kao neosnovan (tč. III. izreke).

U Rijeci 11. srpnja 2025.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS).

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljice Igoru Vlašiću, odvjetniku u Zagrebu, Ilica 36

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

- Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1