REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I – 209/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja MĆ, rođenog **.**.1997. u mjestu Shaharasti, državljanina Narodne Republike Bangladeš, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, kojeg zastupa opunomoćenica ŠĆ, radi međunarodne zaštite, 11. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/3275, URBROJ: 511-01-212-24-16 od 20. prosinca 2024.

II. Tužitelju se odobrava besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da pružatelju pravne pomoći, odvjetniku Zoranu Baueru isplati iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24- 06/3275, URBROJ: 511-01-212-24-16 od 20. prosinca 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj (točka I. izreke).

1.1. Istim rješenjem određeno je da je tužitelj dužan u roku od 8 dana od izvršnosti rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a (točka II. izreke).

2. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika ističući da je u svom iskazu naveo da je u opasnosti, te je konkretne opasnosti u kojima se nalazi povezao s konkretnim događajima, a koji su dijelom publicirani i poznati u javnosti (prosvjedi u Cumilli). S tim u vezi tuženiku je predao opsežnu dokumentaciju kojom dokazuje da je imao veliku ugrozu u zemlji podrijetla, a da se ista može povezati s njegovom političkom aktivnošću, te da se radi o opasnosti koja je produljena, traje od dana kada je tužitelj bio izabran za predsjednika studentskog ogranka oporbene stranke Bangladesh Nationalis Party (BNP). Navodi da je, što se vidi po dokumentaciji koju je priložio, napravio istinski napor kako bi dokazao svoje tvrdnje, te je u tom smislu od strane tuženika trebalo primijeniti odredbe članka 29. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ broj: 70/15, 127/17 i 33/23, dalje: ZMPZ).

2.1. Tužitelj u tužbi ističe da je u Republiku Hrvatsku došao s odobrenom vizom za boravak i rad, te je s obzirom na navedeno, iznio stvari kakve je doživio, prihvatio je odlazak iz zemlje podrijetla na najjednostavniji mogući način. Alternativna navedenom bila bi da je ilegalno otišao iz zemlje podrijetla, a što bi pak značilo da bi morao ilegalno doći i u Republiku Hrvatsku. U vrijeme boravka i rada u Republici Hrvatskoj temeljem odobrene dozvole, tijekom 2023. upoznao je situaciju u Republici Hrvatskoj, uvidio da se radi o sigurnoj zemlji, te je u skladu s tim iskustvom zatražio međunarodnu zaštitu.

2.2 Osporava način na koji tuženik interpretira medicinsku dokumentaciju, jer da ista nema sadržaj koji bi trebala imati temeljem smjernica European Union Agency for Asylum (EUAA), pa u tom smislu ističe da iako se ta agencija bavi međunarodnom zaštitom, ipak je teško vjerovati da se liječnici u zemlji podrijetla tužitelja bave smjernicama EUAA, pa je bespredmetno pobijati medicinsku dokumentaciju iz Bangladeša iz razloga što ista nije sačinjena po smjernicama EUAA, jer je jedino bitno je li medicinska dokumentacija sastavljena po smjernicama u Bangladešu.

2.3. Nadalje navodi kako je pokušao riješiti situaciju s prijetnjama i pokušajima ubojstva paljenjem cijele obitelji na način kako to predviđa članak 27. ZMPZ-a, međutim, obrazložio je da to nije moguće, a s obzirom da rasprostranjenost i utjecaj stranke Awami Legue (AL) u zemlji podrijetla.

2.4. Tužitelj ističe kako je jasno i nedvosmisleno iskazivao o tome što bi ga moglo zadesiti ukoliko bi se bio primoran vratiti u zemlju podrijetla, te je isto u cijelosti sukladno s osnovanim strahom koji ima i koji se kod njega jasno može osjetiti. Imao je konkretnu funkciju u BNP-u, te je uslijed tih problema bio i pritvaran, pravosudno obrađen, o čemu je dostavio tuženiku i dokaze, te ozljeđivan, a i tretiran u bolnici. Pokušao je bježati od takvih ugroza, te je u tom smislu otišao i u Saudijsku Arabiju, a gdje nije mogao više imati dozvolu boravka, te je svoju situaciju proaktivno rješavao na način da je slao molbe na više strana, pa tako i u Republiku Hrvatsku.

2.5. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje i odobri međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, uz odobrenje besplatne pravne pomoći i nalog tuženiku da plati troškove zastupanja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako odbacuje navode tužitelja da je priložena dokumentacija osnova za ostvarenje prava na azil ili supsidijarnu zaštitu. Ističe da su razlozi vezani uz uvjete odobrenja međunarodne zaštite detaljno i valjano obrazloženi pri donošenju pobijanog rješenja, te se stoga nema potrebe na njih ponovno očitovati.

3.1. Tužbu smatra neosnovanom, pa predlaže da sud istu odbije iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja i odgovoru na tužbu.

4. Sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. dalje u tekstu: ZUS), 4. srpnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika stranaka održana je usmena rasprava, na kojoj je strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, s tim da je odgovor na tužbu tuženika prije održavanja ročišta dostavljen tužitelju.

4.1. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi odnosno odgovoru na tužbu.

4.2. Opunomoćenik tužitelja predlaže provesti dokazni postupak saslušanjem tužitelja na okolnosti iz tužbe, a nakon konstatacije suda da je tužitelj napustio Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite, a koji podatak proizlazi iz evidencija Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite zatraženo od strane suda prije zakazivanja ročišta, opunomoćenik tužitelja navodi da se tužitelj u Prihvatilište vratio.

4.3. Tuženik se protivi prijedlogu tužitelja za provođenjem daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem tužitelja uz obrazloženje da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, a da iz sadržaja tužbe proizlazi kako tužitelj u bitnome ne prigovara potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja nego samo načinu kako to činjenično stanje tumači, pa da stoga nije potrebno dodatno saslušavati tužitelja.

5. Na temelju odredbe članka 90. stavka 2. i 3. ZUS-a i članka 12. stavka 1. ZMPZ- a sa navedene rasprave javnost je isključena raspravnim rješenjem suda.

6. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

6.1. Raspravnim rješenjem suda izvođenje daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem tužitelja sud je odbio, cijeneći da isto nije potrebno, budući da je tužitelj u postupku koji je prethodio sporu detaljno saslušan, o čemu je sastavljen zapisnik koji prileži spisu, kao i dokumentacija dostavljena tijekom upravnog postupka. Imajući u vidu sadržaj upravnog spisa, te navode tužbe, sud nije cijenio opravdanim provoditi posebno u sudskom sporu saslušavanje tužitelja na okolnosti na koje je saslušan u postupku pred upravnim tijelom.

6.2. Stoga, budući da sud samostalno odlučuje koje će dokaze provoditi u skladu s člankom 49. ZUS-a, a saslušanje tužitelja ZMPZ-om u kojeg su prenesene sve relevantne Direktive prava EU koje se odnose na postupak priznavanja međunarodne zaštite, osobito Direktiva 2013/32/EU od 26. lipnja 2013. Europskog parlamenta i vijeća, u upravnom sporu, za razliku od upravnog postupka ne propisuje obveznim provođenje ponovnog saslušanja tražitelja u postupku povodom pravnog lijeka, sud navedeni dokaz nije provodio, budući da je isti, kraj provedenog detaljnog saslušanja tužitelja ocijenjen kao nesvrsishodnim.

7. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku po zahtjevu tužitelja o čemu je sastavljen zapisnik Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/3275, URBROJ: 511-01- 213-23-3 od 6. ožujka 2024.

9.1. Prije donošenja odluke, o saslušanju tužitelja sastavljen je, na temelju članka 35. stavka 1. do 8. ZMPZ-a u vezi sa člankom 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) zapisnik Službe za međunarodnu zaštitu, Odjela za postupak međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216- 03/24-06/3275, URBROJ: 511-01-212-24-8 od 19. lipnja 2024. u kojemu su detaljno navedene izjave tužitelja, a koji zapisnik je tužitelj bez primjedbi potpisao.

10. Uvidom u osporeno rješenje vidljivo je da se u istome iznosi sadržaj izjava tužitelja te razlozi na kojima je temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. U razlozima traženja međunarodne zaštite tužitelj je naveo jest da je dok se školovao, imao problema s pripadnicima Chatro League, koji su studentski ogranak vladajuće stranke Awami League, a bio je izabran za predsjednika studentskog a kasnije i Županijskog ogranka Chatrodala, glavne oporbene stranke Bangladesh Nationalist Party (BNP). Radi navedenog, članovi Awami League su ga 2015. godine napali i vršili torturu nad njim, a napadali su ga i 2017. i 2018. godine u vrijeme izbora. Članovi obitelji su ga kao jedino muško dijete u obitelji, htjeli spasiti i nagovorili su ga da napusti zemlju podrijetla, što je 2019. godine i učinio.

10.1. Tuženik obrazlaže da je tužitelj na okolnosti povratka u zemlju podrijetla izjavio da bi njegov život bio ugrožen, mogli bi ga ubiti članovi Awami League. U zemlji podrijetla je bio pritvoren oko tri i pol mjeseca, a na saslušanju je priložio fotografije ozljeda iz 2015. godine, tjeralicu iz 2015. godine koju je izdala Awami League, dokumente iz tvrtke u Dhaki gdje je radio, prijavu policiji prijetnje Awami League da će ga ubiti, fotografije ozljeda iz 2017. godine, tužbu koju je njegov otac podnio kada je on bio u zatvoru 05.02.2019. godine, fotografiju s prosvjednog skupa u Dhaki 2018 . potvrdu o liječenju u bolnici od 25.12.2018. (datum ispravljen kemijskom olovkom) do 05.01.2019. godine i fotografije ozljeda.

10.2. U Procjeni vjerodostojnosti materijalnih činjenica i valjanosti dokaza tuženik se poziva i citira izvješće o Bangladešu prema kojemu Bangladeš ima višestranački sustav u kojem se vlast povijesno izmjenjivala između koalicija predvođenih Awami Leagueom i BNP-om, a obje stranke vode obiteljske dinastije i imaju malo unutarnje demokracije. Međutim, 2022. godine BNP je uspio organizirati velike prosvjede, iako su vlasti i pristaše Awami League prekinuli neke od tih događaja, politički su se uvjeti u zadnje vrijeme malo poboljšali, a neovisni kandidati i prebjezi pobijedili su kandidate Awami League u ciklusu lokalnih izbora 2021. -2022. te je BNP-u dopušteno i održali su velike prosvjede 2022. godine.

10.3. Tuženik obrazlaže kako se navodi u izvješćima ne mogu primijeniti na tražitelja međunarodne zaštite koji je prema vlastitim navodima, bio M odnosno studentski vođa u političkoj stranci BNP, jer je dostavio fotografije sa prosvjeda na kojima nije vidljivo na koje se prosvjede odnose, tko su osobe na fotografiji, niti se može pročitati natpis koji je nečitljiv i zamagljen, tako da fotografije ne mogu bili dokaz sudjelovanja tužitelja na prosvjedima. Pored navedenog, tuženik zaključuje da tužitelj nije argumentirao probleme koje je naveo, nije dokazao da je kritizirao politiku i postupke vladajuće stranke i da je javno istupao protiv vladine politike, zbog čega bi imao problema sa pripadnicima vladajuće stranke i policijom.

10.4. Nadalje, ocjenjujući vjerodostojnost priložene medicinske i druge dokumentacije tuženik obrazlaže da je na dokumentaciji o boravku u Traumatološkoj bolnici u Cummili od 25.12.2018. do 05.01.2019. godine, kemijskom olovkom ispravljan datum kao i recept za lijekove sa pobrisanim dijelom teksta u zaglavlju ispod naziva zdravstvene ustanove i nečitkim poluobrisanim tekstom koji se odnosi na podatke o liječnicima koji su propisali lijekove te da je utvrđeno da navedena dokumentacija ne odgovara kriterijima EUAA za procjenu medicinske dokumentacije. Naime, dokumentaciju nije potpisao specijalist odleđenog medicinskog područja kvalificiranog za pregled ozljeda već liječnik opće prakse. Također, iz navedene medicinske dokumentacije nije moguće zaključiti na koji način i kada su nastale evidentirane ozljede, tko ih je nanio i kojeg datuma su nastale.

10.5. Tuženik obrazlaže da iako izjavljuje da je zemlju podrijetla napustio prvenstveno zbog političkog progona, tražitelj je radio cijelo vrijeme po napuštanju Bangladeša te proizlazi da je zemlju podrijetla napustio prvenstveno radi zaposlenja, a kada su nastali problemi sa produženjem dozvole za rad zatražio je međunarodnu zaštitu. Za probleme koje je naveo da je imao sa pripadnicima Avwami League tražitelj je priložio dokumentaciju iz koje se ne vidi njegova povezanost sa problemima koje je navodno imao sa pripadnicima Awami League, nije dokazao da je imao probleme sa pripadnicima vladajuće stranke, tako da se po tom pitanju podaci sa izvješća ne mogu primijeniti na tražitelja. Nadalje, tuženik ističe da je tražitelj ušao na teritorij Republike Hrvatske s važećom vizom po pitanju zaposlenja koja je vrijedila za period od 09.12.2022. do 23.01.2023. godine, a zahtjev za međunarodnu zaštitu tražitelj je podnio nakon što je navodno saznao da nema važeću radnu dozvolu, tek 19.06.2024. godine, kako ne bi morao napustiti Republiku Hrvatsku. Također prošao je određeni vremenski period između tražiteljevog napuštanja zemlje podrijetla i podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, što dovodi u sumnju njegove navode o tome da je zemlju podrijetla napustio radi problema s vladajućom strankom i problema koji su tada nastali. S obzirom na to da tražitelj ničim nije argumentirao svoje navode o proganjaju od strane članova Awami League i za rješavanje problema nije tražio pomoć državnih tijela u zemlji podrijetla, a izvješća o zemlji podrijetla ne potkrjepljuju njegove navode ne prihvaća se materijalna činjenica vezana uz probleme tražitelja zbog stranačke pripadnosti.

10.6. Vezano za procjenu budućeg rizika tuženik obrazlaže da u Bangladešu nije bilo značajnijih terorističkih napada od ožujka 2017. godine, ali zemlja ostaje meta nekoliko stranih terorističkih organizacija. Također, neke su europske zemlje, točnije Cipar. Malta. Grčka i Slovenija, stavile Bangladeš na Listu sigurnih zemalja podrijetla za koje se podrazumijeva da u njima nema djela proganjanja niti rizika od trpljenja ozbiljne nepravde. ACLED u svom izvješću za srpanj 2024. godine sa mjesečnim prognozama sukoba na nacionalnoj i subnacionalnoj razini u Sustavu upozorenja na sukobe (CAST) nije pronašao izvješća o nesigurnoj sigurnosnoj situaciji u Bangladešu, pa se iz navedenog zaključuje da je sigurnosna situacija u području iz kojeg dolazi tražitelj međunarodne zaštite mirna i stabilna te se tražitelj može vratili u zemlju svog podrijetla gdje živi njegova obitelj.

10.7. Tuženik zaključuje kako nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. ZMPZ-a, jer tražitelj nije dao uvjerljivo obrazloženje da su njegovi problemi povezani s jednom ili više konvencijskih osnova, a niti da su problemi koje spominje razlogom odlaska iz zemlje podrijetla, a nema dokaza da su tražiteljev život i sloboda u opasnosti zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Prilikom utvrđivanja postoji li stvarni rizik da će stranac povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, razmotreno je opće stanje u toj zemlji, kao i konkretne okolnosti u kojima se stranka nalazi, pa se tuženik poziva na BBC izvještaj (sadržaj kojega navodi) te zaključuje da se u Bangladešu sigurnosna i politička situacija poboljšava te da ne postoji sigurnosni rizik koji doseže mjeru ugroze života . civilnog stanovništva.

10.8. Tuženik se poziva na odredbe članka 20., 21. i 38. ZMPZ-a te odluku donosi uz obrazloženje da tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

11. Člankom 20. ZMPZ-a propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

12. Člankom 21. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da će se supsidijarna zaštita priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

12.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

13. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. ZMPZ-a propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. ovoga Zakona.

14. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, primjenjujući citirane propise, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja osporene odluke tuženika, te u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava. Nisu utvrđene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

14.1. Tuženik je u obrazloženju rješenja naveo razloge zbog kojih odbija zahtjev, kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se očitovao na sve u postupku iznesene razloge i okolnosti na kojima je tužitelj temeljio zahtjev za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj te iste doveo u vezu sa činjenicama utvrđenima o zemlji podrijetla tužitelja, a s obzirom na iznesene razloge traženja međunarodne zaštite.

14.2. Rješenje je doneseno u zakonito provedenom postupku u kojemu je tužitelju omogućeno sudjelovanje.

14.3. Tuženik je postupio u cijelosti u skladu sa odredbom članka 28. stavka 2. ZMPZ- a, te odluku donio nakon prikupljanja i razmatranja svih okolnosti konkretnog predmeta. Imajući u vidu navode koje je tužitelj iznosio tijekom postupka pred upravnim tijelom te podatke sadržane u spisu sud zaključuje da je tuženik imao osnova odbiti zahtjev tužitelja iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

15. Prema ocjeni suda, u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđene su sve okolnosti koje su relevantne za odluku i pravilan je zaključak tuženika da u postupku nisu utvrđeni razlozi zbog kojih bi tužitelju trebalo pružiti međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, odnosno nisu utvrđeni razlozi postojanja osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. ZMPZ-a ili rizik prijetnje da bi tužitelj povratkom u zemlju podrijetla bio suočen s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, mučenjem, nečovječnim ili ponižavajućim postupanjem ili kažnjavanjem te ozbiljnom individualnom prijetnjom zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba u smislu članka 21. ZMPZ-a.

16. Tužitelj je u tužbi, vezano za razloge napuštanja zemlje podrijetla i traženja međunarodne zaštite u bitnome ponovio navode iskazane pred tuženikom, a koje je u procjeni rizika trpljenja ozbiljne nepravde i procjeni vjerodostojnosti materijalnih činjenica i valjanosti dokaza, pravilno cijenio tuženik.

16.1. Razloge iznesene u obrazloženju osporenog rješenja u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Ovo posebno stoga, što konkretne okolnosti traženja međunarodne zaštite tužitelja u Republici Hrvatskoj daju osnova za zaključak da razlozi napuštanja zemlje podrijetla tužitelja nisu problemi za koje navodi da ih je imao s vladajućom strankom BNP, imajući u vidu da je kako to navodi i tuženik tužitelj zemlju podrijetla napustio nakon što je ishodio vizu za rad i boravak u Saudijskoj Arabiji, a u Republiku Hrvatsku je ušao također s odobrenjem za boravak i rad, te je međunarodnu zaštitu zatražio tek u postupku nakon što je utvrđeno da u Republici Hrvatskoj boravi nezakonito, znatno nakon isteka dozvole za boravak i rad. Stoga sud cijeni da je pravilan zaključak tuženika u osporenom rješenju kako navedeno dovodi u sumnju navode tužitelja da je zemlju podrijetla napustio zbog problema s vladajućom strankom i problema koji su tada nastali, posebno imajući u vidu da nije prihvaćana materijalna dokumentacija u vidu fotografija prosvjeda iz razloga navedenih pod točkom 10.3. obrazloženja presude, niti je tužitelj argumentirao tijekom postupku kakve je probleme s vladajućom strankom u zemlji podrijetla imao.

16.2. Vezano za medicinsku dokumentaciju koju je tužitelj priložio tijekom saslušanja u postupku koji je prethodio ovom sporu, po ocjenu suda ista je pravilno cijenjena te su razlozi ne prihvaćanja valjano obrazloženi. Pri tom činjenica navedena u osporenom rješenju, a na koju ukazuje tužitelj „da dokumentacija nije sastavljana u skladu sa smjernicama EUAA“ nije jedini razlog ne prihvaćanja, budući da je tuženik obrazložio da je medicinska dokumentacija ispravljana (kemijskom) te je djelomično brisan tekst na istoj, a također iz te dokumentacije nije moguće utvrditi kada su, na koji način i od koga nastale ozljede tužitelja.

17. Prema ocjeni suda tužitelj navodima u tužbi nije doveo u sumnju činjenice utvrđene na način kako je to učinio tuženik u upravnom postupku.

18. Navod tužitelja da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti načelo blagodati sumnje iz odredbe članka 29. ZMPZ-a, sud nije prihvatio osnovanima.

18.1. Naime, tim je člankom propisano da da će se iskaz tražitelja smatrat se vjerodostojnim u dijelu u kojem određena činjenica ili okolnost nije potkrijepljena dokazima ako:

1. je utvrđena opća vjerodostojnost iskaza tražitelja

2. je tražitelj uložio istinski napor da potkrijepi dokazima svoj zahtjev

3. su svi relevantni elementi koji su mu na raspolaganju podneseni uz zadovoljavajuće objašnjenje glede nedostataka ostalih relevantnih elemenata

4. je utvrđeno da su izjave tražitelja dosljedne i uvjerljive te da nisu u suprotnosti s dostupnim specifičnim i općim informacijama koje su relevantne za odlučivanje o zahtjevu i

5. je tražitelj zatražio međunarodnu zaštitu što je moguće prije ili je opravdao razlog zašto nije tako postupio.

18.2. Imajući u vidu podatke spisa predmeta i zaključke upravnog tijela iznesene u osporenom rješenju, a koje prihvaća i ovaj sud, utvrđeno je kako uvjeti iz prethodno citiranog članka za primjenu načela blagodati sumnje u konkretnom predmetu, nisu ispunjeni.

18.3. Tužitelj tvrdi kako je uložio istinski napor da dokazima potkrijepi svoj zahtjev, međutim, ti su dokazi cijenjeni u postupku koji je prethodio ovom sporu, te su razlozi zbog kojih nisu prihvaćeni takvima da bi doveli do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari, obrazloženi.

19. U tom smislu ističe se da su odredbama članka 8. i 9. ZUP-a propisana načela upravnog postupka i to načelo utvrđivanja materijalne istine prema kojemu u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, te načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza prema kojemu službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

20. U postupku koji je prethodio ovom sporu odluka je donesena nakon provedenog postupka u skladu sa prethodno citiranim načelima, te odredbama ZMPZ-a i ZUP-a, bez povreda odredaba postupka na štetu tužitelja, a razlozi su valjano obrazloženi pozivom na dokumentaciju dostavljenog spisa, izjave tužitelja, izvješća o stanju u zemlji podrijetla tužitelja, dakle, obrazloženje rješenja sastavljeno je u cijelosti u skladu s odredbom članak 98. stavka 5. ZUP-a kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

20.1. Stoga sud nije prihvatio osnovanima navode tužitelja kojima se osporava zakonitost osporenog rješenja, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili pogrešno izvedenih zaključaka o odlučnim činjenicama.

20.2. U konkretnom predmetu, prema ocjeni suda, nisu utvrđene okolnosti i razlozi koji bi opravdavali primjenu instituta međunarodne zaštite, azila ili supsidijarne zaštite u odnosu na tužitelja, u smislu članka 20. i 21. Zakona.

21. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

22. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

23. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo je odlučiti kao u izreci (točka I.).

24. Člankom 60. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da pravo na besplatnu pravnu pomoć u provedbi ovoga Zakona ima tražitelj i stranac u transferu te ga ostvaruje na temelju vlastitog zahtjeva ako ne posjeduje dovoljna novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti.

24.1. Prema stavku 2. članka 60. ZMPZ-a pravna pomoć iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća:

1. pomoć u sastavljanju tužbe

2. zastupanje u prvostupanjskom upravnom sporu i

3. oslobođenje od plaćanja troškova prvostupanjskog upravnog spora.

24.2. Prema stavku 3. članka 60. ZMPZ-a upravni sud odlučuje o pravu na besplatnu pravnu pomoć iz stavka 1. ovoga članka i visini troškova pravne pomoći iz stavka 2. ovoga članka.

25. Člankom 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“ broj: 140/15 i 155/22, dalje: Pravilnik) propisano je da upravni sud odlučuje ima li korisnik pravo na besplatnu pravnu pomoć na temelju njegovog zahtjeva, ovisno posjeduje li dostatna novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti (stavak 1.).

26. Člankom 9. stavkom 1. Pravilnika propisano je da o visini troškova pravne pomoći odlučuje upravni sud u odluci povodom upravnog spora pokrenutog protiv prvostupanjske odluke, uzimajući u obzir sve okolnosti vezane za ostvarivanje sadržaja pravne pomoći.

26.1. Prema stavku 2. članka 9. Pravilnika trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje se sukladno odredbama Tarife o nagradama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

27. Nadalje, člankom 10. stavkom 1. Pravilnika propisano je da će Ministarstvo isplatiti iznos troškova pravne pomoći sukladno odluci upravnog suda.

27.1. Prema stavku 2. članka 10. Pravilnika ako upravni sud odobri korisniku pravo na besplatnu pravnu pomoć, pružatelj je dužan Ministarstvu dostaviti račun sukladno odluci upravnog suda.

28. Iz podataka spisa predmeta, sadržaja podnesenog zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći koji prileži spisu, proizlazi da tužitelj nema prihode niti imovine veće vrijednosti, stoga je osnovan zahtjev tužitelja za odobrenjem besplatne pravne pomoći u predmetnom upravnom sporu.

29. Pri ocjeni osnovanosti zahtjeva za trošak sud je primjenom Tbr. 27. točka 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23., dalje: Tarifa), na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora u cijelosti priznao pravo na trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu u iznosu od po 250 bodova, (50% od propisanih 500 bodova), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) daje iznos od 1.000,00 eura, uvećano za PDV od 25% (Tbr.46. Tarife), daje iznos od 1250,00 eura, naveden u izreci.

29.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama II. i III. izreke.

U Zagrebu 11. srpnja 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 51. st. 3. ZMPZ-a).

Dna:

1. Odvjetnik Zoran Bauer, [adresa] Zagreb, Kozarčaninova 2

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis