REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] U 5

Poslovni broj: Us I-388/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje ULV, u upravnom sporu tužitelja UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Biserka Radolović, odvjetnica u Puli, Dinka Vitezića 12, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, 11. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/I-224-02/22-01/2208, URBROJ: 511-01-203-25-7 od 15. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-224-02/22-01/2208, URBROJ: 511-01- 203-25-7 od 15. veljače 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo pozivom na odredbe čl. 8. st. 1. t. 5. i čl. 26. st. 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine broj 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 4/94., 130/11., 110/15., 102/19., 138/21.; dalje: Zakon o hrvatskom državljanstvu).

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost tuženikove odluke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede pravila upravnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da nadležno tijelo nije zapisnik od 12. veljače 2025., koji se odnosi na drugi upravni postupak (ukidanje dugotrajnog boravka) te u kojem je tužitelj pokazao kooperativnost, dostavilo u predmetni spis čime da mu je onemogućeno sudjelovanje u postupku, a nadležnom tijelu da je onemogućeno utvrditi relevantne činjenice. Ističe da mu nije poznato temeljem kojih okolnosti se utvrđuje njegova neiskrenost, nekooperativnost te uloga da je pružao potporu tzv. škaljarskom klanu, niti da mu je dano na uvid negativno mišljenje Sigurnosno-obavještajne agencije za koje navodi da nije, prema navodima iz obrazloženja tuženika, označeno kao klasificirano. Nadalje, da Sigurnosno- obavještajna agencija nije dala mišljenje sukladno čl. 41. Zakona o sigurnosnim provjerama. Smatra da ispunjava sve uvjete za primitak u hrvatsko državljanstvo te predlaže da sud poništi tuženikovo rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. U postupku je zatraženo mišljenje Sigurnosno-obavještajne agencije iz kojeg proizlazi da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak, slijedom čega tužitelj ne ispunjava uvjet iz čl. 8. st. 1. t. 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Tužitelj da je s navedenim mišljenjem upoznat 30. siječnja 2025. te je takvu izjavu dao i na zapisnik koji je odbio potpisati bez prisustva odvjetnika. Tužitelju da je omogućeno sudjelovanje u postupku vodeći računa i o odredbama Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda. Stoga, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Sud nije na prijedlog tužitelja odgodio ročište radi obavljanja uvida opunomoćenice tužitelja u spis budući je poziv za ročište stranci uručen više od 15 dana prije održavanja ročišta na koje je uredno pozvana (čl. 89. st. 3. ZUS-a), a odgoda nije bila potrebna radi izvođenja dokaza (čl. 89. st. 5. ZUS-a) te u skladu s načelom učinkovitosti propisanim čl. 8. ZUS-a prema kojem je sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, a sve kako je to i obrazloženo u zapisniku od 1. srpnja 2025.

5. Čl. 10. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisano je da stranac, koji je u braku s hrvatskim državljaninom i kojem je odobren stalni boravak i živi na području Republike Hrvatske, može prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava pretpostavkama iz čl. 8. st. 1. t. 1. - 4. toga zakona.

6. Odredbom čl. 8. st. 1. t. 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisano je da stranac može prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo ako poštuje pravni poredak Republike Hrvatske, ako je podmirio dospjela javna davanja te da ne postoje sigurnosne zapreke za njegov primitak u hrvatsko državljanstvo.

7. Povezano, odredbom čl. 41. Zakona o sigurnosnim provjerama (Narodne novine broj 85/08. i 86/12.) propisano je da iznimno od čl. 35. i 39. tog Zakona, kad je riječ o sigurnosnim provjerama za strance koji će boraviti ili borave u Republici Hrvatskoj i za osobe koje se primaju u hrvatsko državljanstvo, nadležna sigurnosno- obavještajna agencija (dalje: SOA) dostavlja podnositelju zahtjeva samo mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke.

8. Odredbom čl. 23. st. 2. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske (Narodne novine broj 79/06. i 105/06., dalje: ZSOSRH) propisano je da SOA prikuplja, analizira, obrađuje i ocjenjuje podatke političke, gospodarske, znanstveno-tehnološke i sigurnosne prirode koji se odnose na strane države, organizacije, političke i gospodarske saveze, skupine i osobe, osobito one koji ukazuju na namjere, mogućnosti, prikrivene planove i tajna djelovanja usmjerena na ugrožavanje nacionalne sigurnosti, odnosno podatke koji su od značaja za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske. U čl. 25. ZSOSRH propisano je da SOA, u okviru svog djelokruga rada, prikuplja podatke, korištenjem javnih izvora, komunikacijom s građanima i potraživanjem službenih podataka od državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba, uključujući i uvid u registre i zbirke podataka i službenu dokumentaciju, te primjenom tajnih postupaka i mjera. Čl. 42. ZSOSRH određuje da se sigurnosna provjera provodi i za osobe koje se primaju u hrvatsko državljanstvo i za strance u Republici Hrvatskoj čiji je boravak važan za sigurnost države.

9. Odredba čl. 26. st. 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisuje da će Ministarstvo unutarnjih poslova odbiti zahtjev za stjecanje ili za prestanak državljanstva ako nisu ispunjene pretpostavke, osim ako je to tim zakonom drugačije uređeno.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj u braku s hrvatskom državljankom, da ima odobren stalni boravak i da živi u [adresa]. Međutim, sporno je udovoljava li uvjetu iz čl. 8. st. 1. t. 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu te s tim u vezi zakonitost rješenja tuženika.

11. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS- a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

12. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Uvidom u dokumentaciju sud utvrđuje da je tužitelj 25. siječnja 2022. podnio zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo s osnove čl. 10. Zakona o hrvatskom državljanstvu, odnosno činjenice da je u braku s hrvatskom državljankom, te da je povodom tog zahtjeva, u skladu s ranije citiranim odredbama, provedena sigurnosna provjera. Iz mišljenja SOA-e, neklasificirani dokument Klasa: 224-01/22-01/359, Urbroj: 539-011151/577-24-5, od 28. kolovoza 2024. proizlazi da je za tužitelja dano negativno mišljenje vezano uz primitak tužitelja u hrvatsko državljanstvo, obrazlažući da je utvrđena povezanost tužitelja s pripadnicima kriminalnih struktura s područje Republike Hrvatske i Republike Srbije, da je tužitelj imao aktivnu ulogu u organizaciji i logističkoj potpori tamo imenovanim pripadnicima tzv. škaljarskog klana na području [adresa], a temeljem bojazni od osvete nakon likvidacije pripadnika beogradskog kriminalnog miljea tamo imenovanog s kojim su bili povezani, te nastavno na navedeno da je olako prihvatio mogućnost da se na području [adresa] ostvare likvidacije unutar međusobnog obračuna pripadnika srpskog kriminalnog miljea. Nadalje, u mišljenju se navodi da tužitelj tijekom razgovora sa službenim osobama nije bio iskren i kooperativan čime je jasno pokazao da ne poštuje institucije ni pravni poredak Republike Hrvatske. Ujedno je naznačeno kako SOA raspolaže i ostalim podacima čije bi otkrivanje moglo naštetiti interesima nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske. Zaključno navedeno da obzirom na navedeno tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak te da stoga postoji sigurnosni rizik da tužitelj neće poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.

14. Kako bi utvrdio osnovu donošenja negativnog mišljenja, a time i osigurao zaštitu prava stranke u sporu, ovaj je sud zatražio uvid u klasificirane podatke SOA-e koji su činili osnovu za negativno mišljenje, slijedom čega je sastavljena i službena bilješka (stranica 23 spisa) te navod na zapisnik na koji su se stranke imale pravo očitovati, te je na temelju uvida u iste ocijenio da postoje opravdani razlozi za zaključak da u konkretnom slučaju postoji sigurnosna zapreka za pozitivno rješavanje zahtjeva tužitelja. Naime, sud je uvidom u navedeni spis utvrdio da je tužitelj izbjegavao iznijeti relevantne podatke o pripadnicima kriminalne skupine s kojim ga se povezuje priznajući samo površna saznanja o njihovim aktivnostima koje su uglavnom vezane za legitimne poslove, dok o ostalima nije iskazivao, da pri tome nije pokazao iskrenost i kooperativnost i dostatnu razinu poštovanja, nadalje da su utvrđeni izravni kontakti i ugošćavanja osoba povezanih s krim miljeom te je na temelju iznesenih, kao i klasificiranih podataka, utvrdio osnovanim navode SOA-e o načinu povezanosti tužitelja sa skupinama koje počinjenjem kriminalnih aktivnosti ugrožavaju Ustavom utvrđeni poredak i nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske.

15. Iz zapisnika broj 511-08-33-1220/5-2022 od 30. siječnja 2025. proizlazi da je tužitelj upoznat s razlozima donošenja osporavanog rješenja, odnosno da se zahtjev odbija kada stranac ne poštuje pravni poredak Republike Hrvatske, nije podmirio dospjela javna davanja te postoje sigurnosne zapreke za njegov primitak u hrvatsko državljanstvo. Nadalje, iz samih tužbenih navoda je razvidno da je tužitelj upoznat s razlozima iz negativnog mišljenja SOA-e (na str. 4. tužbe navedeno: „…već mu je, isključivo, pročitano nekoliko uopćenih rečenica (o neiskrenosti, nekorektnosti i aktivnoj ulozi)…“, „..ukoliko se već navodi da isti nije bio kooperativan i iskren i da je imao aktivnu ulogu u organizaciji i logističkoj potpori pripadnicima tzv. škaljerskog klana na području [adresa]...“). Dakle, tužitelj je u postupku bio upoznat sa sumarnim okolnostima o donesenoj ocjeni, odnosno bio je upoznat s neklasificiranim podacima naznačenim u rečenom mišljenju. Stajalište je i ovog suda, kao i ustavnosudske prakse, da je stupanj tajnosti spisa SOA-e razlog za ograničenje zaštite tužitelja u odnosu na razloge zaštite javnog (općeg) interesa u konkretnom prijeporu. Ujedno, u ovom sporu su dodatno iznesene okolnosti koje proizlaze iz sigurnosne provjere te se o njima tužitelj imao priliku očitovati, odnosno sukladno pravu na pravično suđenje, načelu kontradiktornosti i jednakosti oružja, imao je razumnu mogućnost iznijeti argumente u svoju korist, te se očitovati na sve dokaze predočene sudu u sporu te time nije značajno stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na protivnu stranu. Ovdje se dodatno ukazuje da će javnopravno tijelo u upravnom postupku, pa i sud u upravnom sporu, prilikom razmatranja u kojoj mjeri će upoznati stranku s razlozima na kojima je utemeljeno negativno mišljenje nadležne sigurnosno-obavještajne agencije voditi računa naročito (ali ne isključivo) o stupnju tajnosti klasificiranog podataka (za koji stupanj se uzima da je razmjeran stupnju prijeteće štete u slučaju neovlaštenog otkrivanja - čl. 6. - 9. Zakona o tajnosti podataka Narodne novine broj 79/07. i 86/12.), te o tome je li riječ o podacima koji stranci ionako mogu biti poznati i nema zapreke da joj budu poznati, uz nužnu zaštitu podataka koji nisu ključni za ostvarivanje procesnih prava stranke, a čija zaštita je neophodna za ostvarivanje javnog interesa (primjerice, izvori podataka, metode njihova prikupljanja, podaci čije otkrivanje bi moglo kompromitirati operativne radnje, i sl.), pa upoznavanje stranke s razlozima iz obavijesti ne mora biti obavljeno u obliku uvida u dijelove klasificirane dokumentacije, niti u obliku doslovnog citiranja njihova sadržaja, već može biti provedeno i općenitim naznačavanjem vrste razloga, kako je konkretno učinjeno, što u pojedinim slučajevima može obuhvatiti upućivanje na mjerodavne odredbe objavljenih propisa, sve u mjeri koja omogućuje postizanje prikladne postupovne ravnoteže i ravnoteže između zaštite prava stranaka i zaštite javnog interesa.

16. Nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari okolnost da u predmetni spis nije dostavljen zapisnik iz drugog upravnog postupka. Tužitelju je kroz konkretan upravni postupak (zapisnik od 9. svibnja 2023. i 30. siječnja 2025.) omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima važnim za rješavanje konkretne upravne stvari. Također, tijekom spora je imao mogućnost predložiti sve dokaze potrebne da bi uspio sa svojim zahtjevom, saznati i očitovati se o svim činjenicama te staviti primjedbe na njih te je sve izneseno sud uzimao u obzir prilikom donošenja odluke, zbog čega mu nije povrijeđeno pravo na izjašnjavanje.

17. Imajući u vidu sve naprijed navedeno i utvrđeno, stajalište je i ovog suda kako se kod tužitelja nisu ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva propisane odredbom čl. 8. st. 1. t. 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu, a obzirom na mišljenje SOA-e o postojanju sigurnosne zapreke te na okolnost da su razlozi za isto kroz postupak, a svakako i kroz ovaj spor, tužitelju dostatno obrazloženi, to je osporavano rješenje tuženika valjalo ocijeniti zakonitim pa je na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a odlučeno kao u t. I. izreke ove presude.

18. O trošku upravnog spora, sud je odlučio primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u t. II. izreke ove presude.

U Rijeci 11. srpnja 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).