Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Kžzd-5/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru kao drugostupanjski sud u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Nikole Bešenski kao predsjednika vijeća za mladež Anice Filipović i Marijane Žulj Jakovljević kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničarke Martine Pastor u kaznenom predmetu protiv okrivljenice ŽČ zbog kaznenog djela iz članka 177. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., – dalje u tekstu: KZ/11.) odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzd-92/2020-46 od 16. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 10. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzd-92/2020-46 od 16. ožujka 2023., nakon što je izvan snage stavljen kazneni nalog izdan presudom istog suda broj Kzd-92/2020 od 14. travnja 2020. okrivljenica ŽČ temeljem odredbe članka 453. stavak 3. ZKP/08. oslobođena je optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava opisano i kažnjivo po članku 177. stavak 1. KZ/11.

1.1. Temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1 do 5. ZKP/08. te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada njenog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude pravodobno je žalbu podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.) i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 1. i 2. ZKP/08.) navodeći u bitnom da je odluka suda odraz pogrešno i olako donesenog zaključka obzirom se upravo u činjeničnom opisu kaznenog djela iščitava intenzitet protupravnog ponašanja okrivljenice koje je utemeljeno na iskazima svjedoka LČ i NČ a koje iskaze potvrđuje materijalna dokumentacija. Ukazuju na činjenicu da je iskaz svjedoka LČ proturječan a za sud je isti postao vjerodostojan, bez obzira na činjenicu što je svjedok dao proturječan iskaz na raspravi, a u odnosu na iskaz koji je dao u državnom odvjetništvu. Smatraju da psihologinja DČ nije imala uvid niti u ukupnost ponašanja mlt. JČ niti majke ŽČ i njen stav da okrivljenica nije grubo zanemarila vlastito dijete je neodrživ i demantiran materijalnom dokumentacijom.

3. U odgovoru na žalbu okrivljenica putem branitelja ističe da je žalba tužitelja neosnovana obzirom je kao majka mlt. JČ poštovala, uvažavala i izvršavala upute dobivene od škole, Centra za socijalnu skrb i voditelja nadzora LČ, prema istim uputama je postupala, odvodila je dijete na obrade i opservacije, uključila se u rad udruga koje su joj savjetovane, odazivala se na sve sastanke i savjetovanja na koje je pozvana od strane centra i škole, dakle, kao majka i brižni roditelj trudila se utjecati na Gabrijelovo ponašanje surađujući sa svim ustanovama i pridržavajući se svih savjeta i uputa. Nije grubo zanemarila podizanje, obrazovanje i odgoj djeteta jer u suprotnom Centar za socijalnu skrb pokrenuo bi mjere obiteljsko pravne zaštite i to mjeru žurnog izdvajanja djeteta iz obitelji.

Predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane.

4. Spis je sa žalbom sukladno članku 495. ZKP/08. u vezi s člankom 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru koji su spis nakon razgledanja vratili sudu.

5. Stranke nisu tražile održavanje javne sjednice a ovo drugostupanjsko vijeće ne nalazi da bi nazočnost stranaka sjednici bila korisna za razjašnjenje stvari.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 1. KZ/11. čini roditelj, posvojitelj, skrbnik ili druga osoba koja grubo zanemaruje svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta, a zanemariti podizanje znači ne voditi brigu o osnovnim potrebama egzistencije djeteta, o prehrani, njezi, zdravlju, odijevanju, stanovanju i dr., dok zanemariti odgoj djeteta znači propustiti poduzeti korake i napore koji su prijeko potrebni za njegov odgoj ili za sprječavanje nastupanja odgojnih devijacija ili svojom neaktivnošću spriječiti i omesti odgoj djeteta odnosno razviti aktivnosti ili djelovanja koja su posredno ili neposredno u očitoj suprotnosti s dužnošću i koja dovode do ugrožavanja odgoja djeteta, dok zanemariti obrazovanje znači ne voditi brigu o školovanju i drugim vidovima obrazovanja djeteta.

8. Ovaj drugostupanjski sud je stava da nije u pravu državni odvjetnik kad tvrdi da je počinjena apsolutna bitna povreda odredaba kaznenog postupka i da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

9. Razmatrajući presudu u odnosu na žalbene navode, ovo vijeće utvrdilo je da je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka, analizirajući provedene dokaze i dovodeći iste u međusobnu vezu s obranom okrivljenice ŽČ potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno zaključio kako nije na nedvojben način dokazano i utvrđeno da je okrivljenica ŽČ počinila terećeno kazneno djelo, pri čemu je za svoju odluku dao jasne, argumentirane, dostatne i provjerljive razloge, koje kao takve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Nisu osnovani žalbeni državnog odvjetnika da je sud pogrešno i olako donio zaključak da okrivljenica nije počinila terećeno kazneno djelo jer smatra da je intenzitet protupravnog ponašanja vidljiv iz iskaza svjedoka BČ i NČ što je pokrijepljeno materijalnom dokumentacijom iz koje je vidljivo da se okrivljenica na neprimjeren način ponašala prema stručnim osobama institucija i to vrlo često upravo u nazočnosti maloljetnog sina JČ, a svjedok RČ iskazivao je da je majka djeteta bila nedostupna njegovom savjetu i uputama. Nije u pravu žalitelj kad tvrdi da su izneseni razlozi pobijane presude u suprotnosti sa sadržajem ispitanih svjedoka. Naprotiv, sud je temeljem materijalnih dokaza koje je pregledao i pročitao kao i ispitivanjem stručnih osoba nedvojbeno utvrdio (obrazloženje pod točkom 6.9. presude) da je okrivljenica ŽČ slijedila njihove savjete u onoj mjeri u kojoj ima roditeljske kompetencije i prilikama u kojima se našla ali da dijete Ž ima takve teškoće da niti njegova majka, u ovom predmetu okrivljenica, niti stručne osobe nisu mogle postići uspjeh jer su se na sastancima stručnih timova donosili zaključci i upute a nakon toga su se kod mlt. JČ vidjeli vrlo kratkotrajni pomaci nakon čega je sve bilo isto, te je više svjedoka stručnih osoba tvrdilo da se postupanje okrivljenice u inkriminiranom razdoblju ne može označiti kao grubo zanemarivanje djeteta nego je uzrok što okrivljenica nije imala dovoljno razvijene roditeljske sposobnosti. Slijedom navedenog, stav je i ovog vijeća da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da nema dokaza da je okrivljenica s izravnom ili neizravnom namjerom zanemarivala svoje dužnosti prema svom djetetu JČ odnosno da je grubo zanemarila dužnost njegovog odgoja slijedom čega je oslobodio optužbe jer prema zakonskoj odredbi, grubo zanemarivanje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta podrazumijeva neosjetljivost počinitelja glede svojih dužnosti u odnosu na sveukupnu skrb za dijete prema kojoj obična briga i nemar nisu dovoljni. Dakle, istaknuti žalbeni navodi državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nisu osnovani.

11. Državni odvjetnik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio i bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. i članka 468. stavak 2. ZKP/08. i pri tom iznosi žalbene navode koji se po svom sadržaju zapravo odnose na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ispitujući pobijanu presudu u pravcu žalbenih navoda, vijeće ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovo vijeće pazi po službenoj dužnosti niti one na koje upire žalitelj, obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice i za to je dao dostatne razloge koje ovo vijeće u cijelosti prihvaća.

12. Kako su žalbeni navodi državnog odvjetnika neosnovani ovaj drugostupanjski u ispitivanjem presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak. 1. i 2. ZKP/08. nije utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci presude.

Vukovar, 10. srpnja 2025.

predsjednik vijeća za mladež

Nikola Bešenski