REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

P 3899/23-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun. Tomislavu Biuku, odvj. u Splitu protiv tužene ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po pun. Anti Udovičiću, odvj. u Splitu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 4. lipnja 2025. g. u prisutnosti zamjenice pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 10. srpnja 2025. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Dužna je tužena ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti tužitelju GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.981,68 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 31. listopada 2015. g. do isplate po stopi:

-koja se u periodu od 31. listopada 2015. g. do 31. prosinca 2023. g. izračunava prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te

-koja se u periodu od 1. siječnja 2023. g. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II.Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od 3.008,81 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 10. srpnja 2025. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 24. travnja 2018. g., koja je evidentirana pod brojem P 2067/18, tužitelj je naveo da je, po zahtjevu i nalogu tužene, obavljao radove i ugradnju materijala u apartman tužene u [adresa], koji da je kompletno renovirao i namjestio sa svim potrebnim namještajem, a što su parnične stranke dogovorile tijekom siječnja 2015. g., a tužitelj je sve radove izvršio u periodu od veljače do 15. lipnja 2015. g. Za renoviranje i namještanje apartmana stranke da su ugovorile cijenu u ukupnom iznosu od 100.000,00 kn te je tužitelj, odmah po postignutom sporazumu o potrebnim radovima koje treba izvesti i materijalima koje treba ugraditi, pristupio izvođenju radova zajedno s pomoćnim radnicima koji su tužitelju pomagali prilikom izvođenja radova i koje je tužitelj platio. Tužena da je za renoviranje i namještanje predmetnog apartmana isplatila iznos od 70.000,00 kn, što je bilo i dogovoreno do dovršetka radova 15. lipnja 2015. g. te se obvezala ostatak ugovorene cijene koštanja radova i materijala u iznosu od 30.000,00 kn isplatiti tužitelju najkasnije u roku od daljnjih četiri i pol mjeseca, odnosno najkasnije do 31. listopada 2015. g. Na pozive tužitelja isplatiti ostatak ugovorene cijene tužena da je odbila isplatiti preostali iznos od 30.000,00 kn radi čega je predloženo donošenje presude kojom će se tuženu obvezati na isplatu iznosa od 30.000,00 kn s pripadajućim kamatama.

U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je tužba neuredna jer da se ne zna po kojem osnovu tužitelj potražuje utuženi iznos odnosno da li se radi o naknadi štete, stjecanju bez osnove ili o isplati po ugovoru o građenju odnosno nekom drugom pravnom poslu. Tužitelj da se prije podnošenja tužbe obratio tuženoj dopisom od 24. travnja 2018. g. na koji da je tužena odgovorila svojim dopisom od 5. svibnja 2018. g. U dopisu nazvanom "opomena pred tužbu" i samoj tužbi da je naveden čitav niz netočnosti. Ocu tužene da je dana 3. srpnja 2014. g. izdano rješenje kojim se odobrava pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu i to usluga smještaja u stanu za kojeg tužitelj tvrdi da ga je uređivao. Stoga da nikakvi radovi na stanu nisu mogli biti obavljani tijekom 2015. g. jer se u tom periodu stan već iznajmljivao. S obzirom da je stan bio u turističkoj funkciji kroz čitavu 2015. g., renoviran je godinu ranije radi čega je istaknut prigovor zastare potraživanja. Nadalje, da nije točno da je tužitelj svojim materijalom i namještajem opremio stan tužene jer je tužena kupovala sve što je u stan ugrađeno, a u dostavi i montaži da je tuženoj pomagao njen susjed JT. Tužena ni njen otac da nisu niti vlasnici stana kojeg je tužitelj renovirao nego su izvanknjižni vlasnici. U svakom slučaju isplatom iznosa od 70.000,00 kn tužitelj da je u cijelosti namiren za svoj rad te da mu je plaćeno više od vrijednosti izvedenih radova.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom dopisa od 3. svibnja 2018. g., opomene pred utuženje s kopijom omotnice, rješenja Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji, Službe za gospodarstvo od 3. srpnja 2014. g., Ugovora o darovanju od 3. listopada 2014. g. i kopije računa dostavljenih uz odgovor na tužbu. Sud je izveo dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Mije Tadinca koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 5. studenog 2020. g., saslušanjem parničnih stranaka te saslušanjem svjedoka TT, ČT, GTP, KT i UT.

S obzirom da je na ročištu od 29. studenog 2018. g. zaključen prethodni postupak dokaze koje je tužena dostavila uz podnesak od 4. listopada 2021. g. nije bilo moguće uzeti u obzir, a radi se o računima iz 2014. g.

Nakon ovako provedenog postupka sud je donio presudu pod brojem P 2067/18 od 23. veljače 2022. g. kojom je odbijen tužbeni zahtjev. Odlučujući o žalbi tužitelja drugostupanjski sud je rješenjem broj Gž-2104/22 od 11. srpnja 2023. g. ukinuo pobijanu presudu u cijelosti te predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje s tim da se nova glavna rasprava treba održati pred drugim sucem. Predmet je dobio novi broj P 3899/23.

Tužbeni zahtjev konačno je uređen u podnesku od 16. siječnja 2025. g. u kojem je tužitelj zatražio isplatu iznosa od 3.981,68 EUR s pripadajućim kamatama.

U nastavku postupka, osim već izvedenih dokaza, sud je dopunski saslušao parnične stranke.

Uz podnesak od 7. siječnja i 12. ožujka 2024. g. tužena je još jednom u spis dostavila račune iz 2014. g. i izvod iz banke koje dokaze sud nije mogao pregledati u dokazne svrhe ni prije ukidnog rješenja. Nakon ukidnog rješenja zakazano je ročište za glavnu raspravu, a u skladu s odredbom čl. 377. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) prema kojoj će se nakon ukidnog rješenja drugostupanjskog suda provesti nova glavna rasprava, a novi prethodni postupak samo ako je do povrede zbog koje jer presuda ukinuta došlo u tijeku prethodnog postupka i u skladu s rješenjem drugostupanjskog suda u kojem je jasno navedeno da se ima održati nova glavna rasprava. Na ovom ročištu stranke nisu imale pravo iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, osim ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, što tužena niti je tvrdila niti je pokušala dokazati.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.981,68 EUR s pripadajućim kamatama, a radi se o zahtjevu za isplatu preostalog duga temeljem usmenog Ugovora o građenju. Među strankama nije, naime, bilo sporno da je tužena angažirala tužitelja za izvođenje radova u stanu.

Prema navodima iz tužbe radilo se o kompletnom renoviranju i opremanju namještajem stana u [adresa] uz ugovorenu fiksnu cijenu od 100.000,00 kn, što predstavlja 13.272,28 EUR, od čega da je tužena podmirila dio od 70.000,00 kn odnosno 9.290,60 EUR.

Osim što je u odgovoru na tužbu prigovorila da radovi nisu bili izvođeni 2015. g. nego 2014. g. tužena nije osporila da je angažirala tužitelja za izvođenje radova na stanu ali je navela da je sama kupovala i materijal za preuređenje i namještaj za opremanje stana te da joj je susjed KT pomagao dostaviti i montirati kupljeni namještaj. I u dopisu pun. tužene od 3. svibnja 2018. g. upućenog pun. tužitelja navedeno je da je točno da je tužitelj renovirao stan tužene u apartman ali da su radovi plaćeni i preplaćeni.

Prema odredbi čl. 620. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO) ugovorom o građenju izvođač se obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu. Iz tužbe bi, nadalje, proizlazilo da ugovoren poseban oblik ugovora o građenju s odredbom ''ključ u ruke'' objašnjen u odredbi čl. 630. ZOO-a.

Iz iskaza tužitelja s ročišta od 5. veljače 2019. g. proizlazi da se radilo o kompletnom renoviranju: od rušenja zidova, pregrada, podova i krova, da je sve bilo usmeno dogovoreno, da je ugovorena cijena za renoviranje stana bila 100.000,00 kn, da je u početku sve bilo u redu jer da tužena nije imala bilo kakve prigovore na radove, ali kad su radovi došli pri kraju da je tuženoj ponestalo novca pa da su se dogovorili da će tužitelj čekati dva do tri mjeseca na isplatu nakon što je izveo sve radove. Međutim, protekom tog roka da tuženu više nije mogao dobiti jer se nije javljala na pozive preko mobitela. Tužena da je isplatila oko 70.000,00 kn i to ne odjednom nego je taj iznos plaćala u ratama. Radovi da su trajali oko dva do tri mjeseca. Prilikom obavljanja radova da je angažirao radnike električare, vodoinstalatere i pomoćne radnike koje je plaćao, a plaćao je i materijal. Radovi da su počeli u drugom, trećem mjesecu 2014. g. ili 2015. g., čega se nije mogao sjetiti jer da je imao moždani udar.

Na istom ročištu saslušana je i tužena koja je navela da joj je u siječnju 2014. g. trebao netko za uređenje apartmana od 28 m² u Splitu, da se dogovorila s tužiteljem, da je ugovorena cijena bila 90.000,00 kn, da su radovi trebali biti gotovi do 1. svibnja jer je imala namjeru iznajmljivati stan, da su dogovorili ''ključ u bravu'' što znači da je tužitelj trebao nabaviti materijal, pločice, sanitarije i laminat. Kad su počeli radovi polovicom drugog mjeseca da je odmah tužitelju predala iznos od 30.000,00 kn za rušenje, u stanu da nije bilo pregrada osim od kupaonice, nije bilo rušenja krova jer se krov nije radio već se samo stavio knauf. Nakon rušenja da je opet tužitelju dala iznos od 30.000,00 kn za materijal: knauf, cement i neke daske. Tužitelju da je ukupno predala 80.000,00 kn. Nadalje, da je vidjela da tužitelj od tih ugovorenih 90.000,00 kn neće moći kupiti ostatak materijala: pločice, laminat, kadu, vrata pa da su se dogovorili da tužiteljica kupi na karticu kadu, školjku, bojler, vrata, boje za stan, boje za grede i pločice. Radovi da su završeni 1. srpnja 2014. g.

U postupku koji je proveden prije ukidnog rješenja saslušani su i svjedoci: TT, ČT, GTP, KT i UT te je proveden dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke koji je izradio pisani nalaz i mišljenje.

Svjedok ČT, sin tužitelja, potvrdio je očevu tvrdnju da je tužena ostala dužna upravo iznos od 30.000,00 kn, od dogovorene cijene za radove od 100.000,00 kn. Stan se, po njegovim riječima, trebao preurediti i bilo je rušenja te je dolazio pomagati ocu iznositi građevinski otpad (''šut''). Susjeda G potvrdila je navod tužene da su radovi kasnili radi čega nije imala stan spreman za iznajmljivanje na vrijeme, što nije niti malo relevantno jer to nije predmet raspravljanja u ovoj parnici.

Iz iskaza svjedoka TT proizlazi da je pomagao tužitelju prilikom renoviranja stana, da su se obavljali radovi rušenja, iznošenja materijala i donošenja materijala za obnovu, da je posao u cijelosti napravljen kako treba, da je sve bilo očišćeno, a tužena da je bila zadovoljna s obavljenim poslom. Nije mu bio poznat dogovor među strankama, ali je znao da je tužena ostala dužna tužitelju 30.000,00 kn. Ovaj svjedok je potvrdio da su radovi počeli u veljači te da su završeni u travnju 2014. g.

Svjedok KT ispričao je sudu da je pomagao tuženoj sastaviti namještaj koji je kupila, a supruga svjedoka da je tuženoj pomagala izabrati kupljeni namještaj.

Svjedokinja UT, također susjeda tužene, sudu je ispričala da je bila uznemirena jer je građevinski otpad prilikom renoviranja stana umjesto na otpad bio odložen na tavanu zgrade pa je bila prisiljena angažirati radnika radi iznošenja tog otpada, a račun je konačno podmirila tužena koja joj se izvinjavala i spomenula da je to ona već sve platila ali da je ''izvarana''.

Predlažući saslušanje svjedoka KT tužena je htjela dokazati da namještaj za opremu apartmana nije kupovao tužitelj nego tužena, a predlažući saslušanje svjedokinje UT tužena je htjela dokazati da tužitelj nije proveo sve dogovorene radove za koje je ukupno bilo dogovoreno plaćanje jedne cijene.

Dakle ne radi se o prigovoru postojanja bilo kakvih nedostataka prilikom izvođenja radova na adaptaciji stana.

Iz odgovora na tužbu nije jasno osporava li tužena da su stranke uopće ugovorile da je tužiteljeva obveza nabaviti materijal i namještaj za adaptaciju i opremanje apartmana ili se radi o tome da su to stranke ugovorile ali da tužitelj tu obvezu nije izvršio nego da je tužena svojim sredstvima morala kupiti i materijal i namještaj.

Prije svega, nije logično, a na koncu i potpuno je suprotno navodima same tužene iz njenog iskaza, da tužena prepusti osobi koja izvodi građevinske radove radi preuređenja stana u apartman za iznajmljivanje izbor i kupovinu namještaja za taj stan. Tužena je jasno kazala da se s tužiteljem dogovorila da će urediti njen stan po principu ''ključ u ruke'' tako da je tužitelj trebao izvesti radove rušenja, odvoženja otpada te nabaviti materijal, primjerice: knauf, cement, daske, pločice, sanitarije i laminat.

Dakle, o nikakvom kupovanju namještaja od iznosa dogovorene cijene za radove nije bilo govora. Stoga je iskaz svjedoka KT potpuno nevažan.

Treba na ovom mjestu navesti da se stranke nisu složile oko iznosa koji je ukupno dogovoren za sve radove jer je tužitelj kazao da je dogovoreno plaćanje 100.000,00 kn, a tužena da se radilo o ugovorenih 90.000,00 kn. Tužitelj je u tužbi, nadalje, kazao da mu je tužena od dogovorenih 100.000,00 kn platila 70.000,00 kn, dok je u iskazu tužena izjavila da je od dogovorenih 90.000,00 kn tužitelju ukupno isplatila 80.000,00 kn. S obzirom da nije sastavljen pisani ugovor sudu je ocjena ovog bitnog uvjeta Ugovora o građenju bila uvelike otežana.

Na pripremnom ročištu održanom 29. studenog 2018. g. u postupku koji je proveden prije ukidnog rješenja tužena je predložila izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku građevinske struke na okolnost izvedenih radova i njihove visine, a sud je taj prijedlog na istom ročištu prihvatio.

Prilikom uviđaja na licu mjesta sud je opisao da se radi o stanu na visokom stambenom potkrovlju koji se sastoji od jedne velike prostorije u kojoj se nalazi mini kuhinja, blagovaonski stol i bračni krevet sa svim pratećim namještajem te kupaonica s WC-om. Sud se uvjerio da su opisane prostorije, uključujući pod, zid i strop kao i sve instalacije, u cijelosti obnovljene i uređene, da su ugrađeni novi PVC prozori sa zaštitom od aluminijskih grilja, nova sobna vrata na ulazu u kupaonicu te novo drveno krilo na ulaznim vratima. Vještaku je sud dao nalog očitovati se o ulaganjima u stan i o vrijednosti tih ulaganja, s tim da razgraniči vrijednost materijala i vrijednost rada.

U pisanom nalazu i mišljenju vještak je utvrdio:

-da je na podu, osim u kupaonici, postavljen laminat sa spužvicom i kutnim letvicama ukupne površine 21,51 m² što, uz jediničnu cijenu od 120,00 kn po m² za materijal iznosi 2.581,20 kn odnosno 342,58 EUR te uz jediničnu cijenu od 35,00 kn za rad po m² iznosi 752,82 kn odnosno 99,92 EUR,

-da je kupaonica površine 4,21 m² u cijelosti obnovljena, da su na podu i zidovima keramičke pločice, da je obnovljena kompletna instalacija struje, vode i kanalizacije, da je ugrađena školjka, umivaonik s ormarićem, zrcalo iznad umivaonika, tuš kabina, sve slavine, bojler od 50 l, ventilator iznad kade, kanta za smeće, kanta za rublje, grijalica, ormar za ručnike i sl., što, uz jediničnu cijenu od 6.500,00 kn po m² za materijal iznosi 27.365,00 kn odnosno 3.631,96 EUR te uz jediničnu cijenu od 2.500,00 kn za rad po m² iznosi 10.525,00 kn odnosno 1.396,91 EUR,

-da su svi zidovi žbukani i bojani disperzivnim bojama u ukupnoj površini od 87,20 m², što, uz jediničnu cijenu od 90,00 kn po m² za materijal iznosi 7.848,00 kn odnosno 1.041,61 EUR te uz jediničnu cijenu od 50,00 kn za rad po m² iznosi 4.360,00 kn odnosno 578,67 EUR,

-da su žbukani i kosi stropovi krovišta u površini od 30,72 m² te bojani disperzivnom bojom pri čemu su ti radovi bili otežani zbog smetnji dijela krovne konstrukcije koja je ostala ispod stropa, što, uz jediničnu cijenu od 90,00 kn po m² za materijal iznosi 2.764,80 kn odnosno 366,95 EUR te uz jediničnu cijenu od 70,00 kn za rad po m² iznosi 2.150,40 kn odnosno 285,41 EUR,

-da je izvršeno bojanje fungicidnim premazom i završnim lakom drvenih greda konstrukcije krovišta u površini od 30,72 m², što, uz jediničnu cijenu od 60,00 kn po m² za materijal iznosi 1.843,20 kn odnosno 244,63 EUR te uz jediničnu cijenu od 20,00 kn za rad po m² iznosi 614,40 kn odnosno 81,54 EUR,

-da su izvedene instalacije struje, vode i kanalizacije i u preostalom dijelu stana (osim u kupaonici), što, uz obračun po kompletu za jediničnu cijenu za komplet od 5.000,00 kn za materijal iznosi 5.000,00 kn odnosno 663,61 EUR te uz obračun po kompletu za jediničnu cijenu za komplet od 3.000,00 kn za rad iznosi 3.000,00 kn odnosno 398,17 EUR,

-da su nabavljeni, dostavljeni i ugrađeni PVC prozori s aluminijskim griljama, dva prozora veličine 120 x 90 cm, što uz obračun po komadu od 4.000,00 kn za materijal iznosi 8.000,00 kn odnosno 1.061,78 EUR te uz obračun po komadu od 600,00 kn za rad iznosi 1.200,00 kn odnosno 159,27 EUR,

-da su nabavljena, dostavljena i ugrađena krila ulaznih vrata u postojeći okvir, veličine krila 80 x 210 cm, što uz obračun po komadu od 4.800,00 kn za materijal iznosi 4.800,00 kn odnosno 637,07 EUR te uz obračun po komadu od 500,00 kn za rad iznosi 500,00 kn odnosno 66,36 EUR,

-da su nabavljena, dostavljena i ugrađena sobna vrata na kupaonici, veličine 61 x 200 cm, što uz obračun po komadu od 2.400,00 kn za materijal iznosi 2.400,00 kn odnosno 318,53 EUR te uz obračun po komadu od 600,00 kn za rad iznosi 600,00 kn odnosno 79,63 EUR,

-da je nabavljena, dostavljena i ugrađena kuhinja duljine 1,70 m koja uključuje hladnjak, štednjak s napom, sudoper, zidni regal i mikrovalnu peć, što, uz obračun po kompletu za jediničnu cijenu za komplet od 8.500,00 kn za materijal iznosi 8.500,00 kn odnosno 1.128,14 EUR te uz obračun po kompletu za jediničnu cijenu za komplet od 1.200,00 kn za rad iznosi 1.200,00 kn odnosno 159,27 EUR,

-da je nabavljen, dostavljen i ugrađen ormar za cipele, veličine 50 x 16 x 150 cm, što uz obračun po komadu od 1.400,00 kn za materijal iznosi 1.400,00 kn odnosno 185,81 EUR te uz obračun po komadu od 400,00 kn za rad iznosi 500,00 kn odnosno 53,09 EUR,

-da je nabavljen, dostavljen i montiran krevet veličine 160 x 210 cm, što uz obračun po komadu od 8.000,00 kn za materijal iznosi 8.000,00 kn odnosno 1.061,78 EUR te uz obračun po komadu od 500,00 kn za rad iznosi 500,00 kn odnosno 66,36 EUR,

-da je nabavljen, dostavljen i montiran sobni ormar veličine 200 x 160 x 35 cm, što uz obračun po komadu od 4.500,00 kn za materijal iznosi 4.500,00 kn odnosno 597,25 EUR te uz obračun po komadu od 500,00 kn za rad iznosi 500,00 kn odnosno 66,36 EUR,

-da je nabavljena, dostavljena i montirana komoda ispod TV-a, veličine 120 x 45 x 50 cm, što uz obračun po komadu od 1.800,00 kn za materijal iznosi 1.800,00 kn odnosno 238,90 EUR te uz obračun po komadu od 300,00 kn za rad iznosi 300,00 kn odnosno 39,82 EUR,

-da je nabavljen, dostavljen i postavljen LED televizor, što uz obračun po komadu od 2.000,00 kn za materijal iznosi 2.000,00 kn odnosno 265,45 EUR te uz obračun po komadu od 200,00 kn za rad iznosi 200,00 kn odnosno 26,54 EUR,

-da su nabavljeni, dostavljeni i montirani blagovaonski stol i dvije stolice, stol veličine 100 x 57 cm, što, uz obračun po kompletu za jediničnu cijenu za komplet od 3.500,00 kn za materijal iznosi 3.500,00 kn odnosno 464,53 EUR te uz obračun po kompletu za jediničnu cijenu za komplet od 200,00 kn za rad iznosi 200,00 kn odnosno 26,54 EUR,

-da je nabavljen, dostavljen i montiran ormar u kupaonici veličine 65 x 100 x 40 cm, što uz obračun po komadu od 1.800,00 kn za materijal iznosi 1.800,00 kn odnosno 238,90 EUR te uz obračun po komadu od 200,00 kn za rad iznosi 200,00 kn odnosno 26,54 EUR,

-da su nabavljene, dostavljene i postavljene dvije fotelje, što uz obračun po komadu od 1.500,00 kn za materijal iznosi 3.000,00 kn odnosno 398,17 EUR te uz obračun po komadu od 100,00 kn za rad iznosi 200,00 kn odnosno 26,54 EUR,

-da je nabavljen i dostavljen ''taburin'' ispred kreveta, što uz obračun po komadu od 800,00 kn za materijal iznosi 800,00 kn odnosno 106,18 EUR te uz obračun po komadu od 50,00 kn za rad iznosi 50,00 kn odnosno 6,64 EUR,

-da su nabavljena, dostavljena i montirana dva noćna ormarića, što uz obračun po komadu od 600,00 kn za materijal iznosi 1.200,00 kn odnosno 159,27 EUR te uz obračun po komadu od 50,00 kn za rad iznosi 100,00 kn odnosno 13,27 EUR,

-da su nabavljene, dostavljene i spojene dvije noćne svjetiljke na ormarićima, što uz obračun po komadu od 500,00 kn za materijal iznosi 1.000,00 kn odnosno 132,72 EUR te uz obračun po komadu od 50,00 kn za rad iznosi 100,00 kn odnosno 13,27 EUR,

-da je nabavljena, dostavljena i postavljena zidna grijalica na struju, što uz obračun po komadu od 80,00 kn za materijal iznosi 80,00 kn odnosno 10,62 EUR te uz obračun po komadu od 30,00 kn za rad iznosi 30,00 kn odnosno 3,98 EUR,

-da je nabavljena, dostavljena i ugrađena drvena zidna vješalica za odjeću, što uz obračun po komadu od 500,00 kn za materijal iznosi 1.000,00 kn odnosno 132,72 EUR te uz obračun po komadu od 50,00 kn za rad iznosi 100,00 kn odnosno 13,27 EUR,

-da je nabavljen, dostavljen i ugrađen klimatizacijski split sustav, što uz obračun po komadu od 3.400,00 kn za materijal iznosi 3.400,00 kn odnosno 451,26 EUR te uz obračun po komadu od 1.800,00 kn za rad iznosi 1.800,00 kn odnosno 238,90 EUR.

Konačno, vještak je ukupno zbrojio iznose za materijal (104.682,20 kn odnosno 13.893,72 EUR što da predstavlja iznos uvećan za PDV) i za rad (29.682,65 kn odnosno 3.939,56 EUR) te je naveo da obračunati trošak rada treba uvećati za PDV što da iznosi 37.103,31 kn odnosno 4.924,46 EUR.

Odmah treba primijetiti da se vještak uopće nije osvrnuo na radove rušenja koji su nesporno dogovoreni i koji, prema riječima same tužene, u ukupnoj dogovorenoj cijeni za sve radove sudjeluju u vrijednosti od 30.000,00 kn.

Tužena je u podnesku od 26. rujna 2021. g. ponovila da nije sporno da je tužitelju na ruke dala iznos od 70.000,00 kn, te da je time dvostruko platila vrijednost izvedenih radova. S obzirom da tužitelj nije dostavio niti jedan račun da je nešto od materijala kupio, da mu pripada samo cijena za izvedene radove. Prema mišljenju tužene, da je tužitelj nešto kupovao za ugradnju u stan te bi račune sigurno dostavio u spis. Tužena je ponovila da sama ima niz računa koje je platila. Istu je tvrdnju tužena ponovila i na ročištu od 4. listopada 2021. g. navodeći da je tužitelj za tuženu trebao samo izvesti radove, da je tako i ugovoreno, a da je vrijednost radova 38.000,00 kn.

Time je tužena po prvi put u postupku iznijela tvrdnju da tužitelj nije nabavio apsolutno ništa od ugrađenog materijala u stan. Takvu tvrdnju sud nije prihvatio jer tako tužena nije navela ni u odgovoru na tužbu ni u svom iskazu, koji je već interpretiran dva puta u ovom obrazloženju.

Tužitelj je na ročištima od 4. listopada 2021. g. i 22. siječnja 2022. g., očitujući se na pisani nalaz i mišljenje vještaka Tadinca, izjavio da je s tuženom ugovorio ukupnu vrijednost investicije što podrazumijeva i utrošeni materijal i utrošeni rad za 100.000,00 kn, a iz vještačenja proizlazi kako je ukupna vrijednost utrošenog materijala i rada za oko 40.000,00 kn veća od one koju je tužitelj ugovorio sa tuženom pa da se iz toga može zaključiti da je radove za tuženu radio na prijateljskoj osnovi bez da ostvari zaradu. S obzirom da mu je tužena na ruke, kako je sama navela, nesporno isplatila 70.000,00 kn, a da je vještak vrijednost radova procijenio u visini od 36.700,00 kn da treba zaključiti (odnosno da je nesporno) da je tužitelj vršio nabavu materijala potrebnih za preuređenje stana tužene.

Tužena je na ročištu od 22. siječnja 2022. g. pokušala objasniti kako se dogodilo da s tužiteljem pogodi cijenu radova dvostruko veću od one koju je procijenio vještak: kazala je da je to rezultat njenog neiskustva. Ponovila je da je sav namještaj i sve što je ugrađeno u apartman sama kupila, te po prvi put izjavila da joj je kuhinju kupio i poklonio otac.

Nakon ukidnog rješenja sud je proveo dokaz dopunskim saslušanjem stranaka.

Tužitelj je u dopunskom iskazu naveo da on nije kupovao bilo kakav namještaj, čime je potvrdio izraženu ocjenu ovog suda, zatim da je dogovor bio da tužitelj renovira zidove stana i plafon, stavi sve nove vodovodne i električne instalacije, promijeni stolariju i uredi kupaonicu. Točnije, da je postojeće drvene grede na plafonu obojao, postavio knauf, promijenio kompletno sve instalacije u stanu, kupio i postavio dva vanjska prozora, kupio i postavio nova vrata od WC-a i čitav WC iznova sagradio jer je stari srušen. Što se tiče ulaznih vrata stana sjetio se da je tužena kupila nova vrata koja je postavio stolar kojeg je tužitelj angažirao, a platila ga je tužena. Nadalje, da je skinuo stari i postavio novi parket koji je kupio. Jedan zid je srušio, a jedan je sagradio za WC. Prije postavljanja parketa da je izveo tzv. suhi pod jer su u stanu bili drveni podovi i postavio USB ploču, a to da je ploča na koju se postavlja parket i koja ide na pijesak. U WC-u da je isto ''nalio'' pod, postavio izolaciju i postavio pločice koje je kupio, a izabrali su ih skupa tužena i on. Tužena da je kupila WC školjku i kadu, što je znao pouzdano, i tuš kabinu, u što nije bio sasvim siguran. Kazao je da je nakon rušenja bilo preko 300 vreća ''šuta'' odnosno građevinskog otpada koji je odnio sam ili uz pomoć sina tužne i svojih radnika sa šestog kata u kući bez lifta. Na tavanu da je po uputi tužene ostavio samo par dasaka. Tužena da je kupila mini kuhinju za apartman te da je i oko toga bio angažiran kao pomoć jer da su odnijeli sve što je bilo staro. Bojler da je postavio njegov majstor, a nije se mogao sjetiti tko ga je kupio. Umivaonik s ormarićem i zrcalom da je kupila tužena, a njegovi majstori da su sve postavili. Generalno da je tuženoj pomagao prilikom sastavljanja namještaja. Klima uređaj nije postavljao ali je pripremio instalacije da se klima uređaj spoji.

Što se tiče iznosa koji mu je tužena predala ''na ruke'' pojasnio je da mu nije isplatila na takav način svih 70.000,00 kn nego da je isplatila 30.000,00 kn i 15.000,00 kn, a ostatak do 70.000,00 kn da je podmirila tako što je preko svoje kartice umjesto tužitelja kupovala materijal što da je uračunao u dogovorenu cijenu jer su se početno bili dogovorili da će tužitelj kupovati materijal, a sve radi toga što je tuženoj ponestalo novaca. Još jednom je ponovio da nije točno da mu je tužena dala 80.000,00 kn. Tuženoj da je sve napravio kao rođenoj sestri, nije joj naplatio niti jedan dodatni rad i na tom poslu nije ništa zaradio nego čak i izgubio.

U svom dopunskom iskazu tužena se osvrnula na navode tužitelja o iznosima koje je platila za dogovoreni posao i ponovila da je tužitelj sve skupa na ruke primio 80.000,00 kn jer da mu je odmah dala 30.000,00 kn za rušenje, za mjesec dana još 30.000,00 kn za kupit prozore te još 20.000,00 kn te da nije imala nikakav problem s gotovinom. O kupovanju preko kartice umjesto tužitelja da nije bilo ni govora. Preko isplaćenih 80.000,00 kn da je počela kupovati potreban materijal umjesto tužitelja (laminat, unutarnja vrata od WC-a i vanjska vrata) jer je vrijeme prolazilo, a tužitelj to nije bio kupio. Potvrdila je da je tužitelj kupovao materijal za gradnju, a kako je nabrajao u iskazu. Isplatu od 20.000,00 kn da nije spomenula u svom prvom iskazu jer je samo govorila o ukupnom iznosu koji je isplatila tužitelju. Ispravila je navod tužitelja da se radilo o stanu na 6. katu jer da se stan nalazi na 3. katu.

Uz već izraženo mišljenje suda da račune iz 2014. g. i izvod njenog računa koje je tužena dostavila u spis nakon zaključenja prethodnog postupka sud nije pregledao u dokazne svrhe te uz već izraženo stajalište, koje je u cijelosti potvrdio tužitelj u svom dopunskom iskazu: da nije vjerojatno, logično ni životno da tužitelj kupuje po svom nahođenju namještaj, strojeve i uređaje za stan tužene, trebalo je ocijeniti da je tužitelj kupio sav drugi materijal koji mu je bio potreban za kompletno preuređenje stana, osim namještaja, opreme i uređaja, a koji je tužena u svom dopunskom iskazu nazvala ''materijalom za gradnju''.

Nadalje, sud je, treba navesti, vještaka građevinske struke angažirao radi provjere visine ugovorenih materijala i radova iz Ugovora o građenju s odredbom ''ključ u ruke'' odnosno ulazi li ugovoreni iznos cijene koji je naveo tužitelj u tužbi u okvire stvarne cijene izvedenih radova i ugrađenog materijala koji je kupio tužitelj.

Vještak je procijenio vrijednost materijala i radova na preuređenju stana u 24 točke, od čega se točke od 10. do 24. odnose na nabavu, dostavu i montažu/postavljanje/spajanje namještaja, opreme i uređaja.

Što se tiče prvih devet točaka odnosno materijalu i pripadajućoj cijeni rada koji je tužena nazvala ''materijalom za gradnju'', vještak je procijenio da je ukupan iznos materijala iz tih točaka 8.308,74 EUR, a trošak rada 3.145,88 EUR koji uvećan za PDV daje iznos 3.932,35 EUR, odnosno da se radi o ukupnom iznosu od 12.241,09 EUR (što odgovara iznosu od 92.230,49 kn).

Kad se tom procijenjenom iznosu doda trošak rušenja te s obzirom da je tužitelj, po ocjeni ovog suda, sigurno bio angažiran i za neke od radova dopreme, montaže, postavljanja i spajanja namještaja i opreme koju je kupila tužena, te uz primjenu odredbe čl. 223. ZPP-a, trebalo je ocijeniti da je zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

Tužena je, naime, u svom iskazu jasno navela da je tužitelj cijeli posao završio 1. srpnja 2014. g. što je, po ocjeni suda, značilo da je sav kupljeni namještaj bio postavljen u stanu te stan bio, a tužena je kazala kasno za tu sezonu, spreman za iznajmljivanje. Jedini svjedok kojeg je tužena predložila saslušati na okolnost da je sama montirala namještaj KT u svom iskazu naveo je da je tužiteljici pomogao montirati namještaj u sobi: krevet, jedan ormar i jednu komodu, da je postavio neka ogledala i sliku na zid.

Pri tome je sud prihvatio navod tužitelja da je ukupna cijena bila dogovorena u visini od 100.000,00 kn te da je tužena podmirila dio od 70.000,00 kn jer je tako navela u odgovoru na tužbu, a kasnije u iskazu promijenila, i jer su tako sudu naveli i svjedoci TT i ČT.

Prigovor zastare trebalo je u cijelosti odbiti kao neosnovan jer je tužitelj posao obavio u ljeto 2014. g., a ustao tužbom 24. travnja 2018. g., odnosno u općem zastarnom roku od 5 godina iz odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) koji treba primijeniti u konkretnom slučaju jer se radi o potraživanju iz Ugovora o građenju.

Radi svega navedenog trebalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev i tuženu obvezati na isplatu iznosa od 3.981,68 EUR (što predstavlja protuvrijednost iznosa iz tužbe od 30.000,00 kn).

Na dosuđeni iznos glavnice tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od 31. listopada 2015. g. što je sud u cijelosti prihvatio, a s obzirom da je tužitelj sve radove dovršio, po riječima same tužene, 1. srpnja 2014. g. te da je, po riječima tužitelja, bilo dogovoreno plaćanje preostale cijene dva do tri mjeseca nakon završetka radova, odnosno svakako do 31. listopada 2015. g. Radi navedenog tužitelju zatezna kamata na neplaćeni iznos cijene iz Ugovora o građenju pripada od zatraženog dana.

Tužitelj je zateznu kamatu zatražio po stopi u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je sud i precizirao u izreci presude.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pa je tuženu trebalo obvezati na naknadu troškova kojima je bio izložen tužitelj.

Tužitelju je trebalo priznati trošak sastava tužbe i podneska od 15. siječnja 2024. g. i zastupanja na ročištima od 29. studenog 2018. g., 5. veljače, 19. ožujka i 5. travnja 2019. g., 4. listopada 2021. g., 21. siječnja 2022. g., 18. lipnja i 30. listopada 2024. g. i 4. lipnja 2025. g. po 100 bodova (ukupno 1100 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 18. siječnja 2024. g. i 5. ožujka 2025. g. i trošak sastava podneska od 16. siječnja 2025. g. po 25 bodova (ukupno 75 bodova) i trošak sastava žalbe od 6. travnja 2022. g. od 200 bodova.

Ukupan broj bodova od 1375 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Iznos koji se tim postupkom dobije (2.750,00 EUR) trebalo je uvećati za zatraženu pristojbu žalbe (172,54 EUR) i prvostupanjske presude od 23. veljače 2022. g. (86,27 EUR) i tako dobiti iznos od 3.008,81 EUR što predstavlja trošak koji je trebalo priznati tužitelju i koji je dužna podmiriti tužena, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe tužbe jer tu pristojbu tužitelj nije platio, a nastupila je zastara prava na naplatu te pristojbe. Tužitelj nije platio ni pristojbu žalbe i prvostupanjske presude od 23. veljače 2022. g. na čije je plaćanje pozvan rješenjem ovog suda broj P 2067/18 od 5. srpnja 2022. g. ali zastara naplate te pristojbe još nije nastupila. Tužitelju nije priznat ni trošak sastava podnesaka od 27. ožujka i 29. listopada 2024. g. i 4. ožujka 2025. g. jer taj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice, a u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je trebalo priznati i zatraženu zateznu kamatu propisanu zakonom koja, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužitelju pripada od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno te je sud u izreci presude odredio i stopu ove kamate.

U Splitu, 10. srpnja 2025. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).