Poslovni broj: Us I-4651/2023-24

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze i Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik, Antun Šagovac, odvjetnik u Velikoj Gorici, Zagrebačka 17/II, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 49, OIB 72910430276 i uz sudjelovanje zainteresirane osobe VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., u Zagrebu, Ulica Frana Folnegovića 1, OIB 83416546499, koju zastupa opunomoćenica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, Pavla Hatza 21, radi nepotpunog izvlaštenja, 9. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-04/19-01/385, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02, od 4. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Sektora za upravno – pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Četvrtog područnog odsjeka, KLASA: UP/I-943-04/18-007/276, URBROJ: 251-14-11/504-19-17, od 30. svibnja 2019. (u daljnjem tekstu Prvostupanjsko rješenje), utvrđen je interes Republike Hrvatske za izgradnju kolektora II Paralelna, razdjelne građevine CS Mičevec 2, kolektora Velikopoljska i rekonstrukciju sabirnih kanala naselja Odra, Hrašće, Mala Mlaka i Veliko Polje te se u tom smislu prihvaća prijedlog zainteresirane osobe i određuje nepotpuno izvlaštenje na nekretninama tužitelja, na način da se na istima ustanovljava služnost polaganjem cijevi pobliže određena izrekom tog rješenja. Istim rješenjem određuje se način provođenja nepotpunog izvlaštenja, kao i troškovi postupka.

2. Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv Prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje tuženika kako je vještačkim nalazom i mišljenjem pribavljenim tijekom upravnog postupka koji je prethodio osporenom rješenju, valjano utvrđena umanjenja vrijednosti zemljišta, dok kod nepotpunog izvlaštenja nema mogućnosti da se zbog nepostojanja gospodarskog interesa nekretnina izvlasti u cijelosti.

3. Osporavajući zakonitost naprijed navedenog pravnog stava, tužitelj navodi kako je u postupku koji je prethodio rješenju učinjen propust u smislu da se posebno sasluša vještak na okolnost postoji li umanjenje vrijednosti cijele nekretnine povodom ustanovljene služnosti na jednom njenom dijelu. Isto tako smatra kako je pogrešan stav tuženika sukladno kojem, kod nepotpunog izvlaštenja nekretnine, ne postoji mogućnost da se ista potpuno izvlasti ukoliko je zbog služnosti izgubila svoju gospodarsku svrhu kao i ikakvu namjenu njenog korištenja. Konačno smatra kako je predmetno zemljište trebalo biti procijenjeno kao građevinsko zemljište, budući je namijenjeno za izgradnju infrastrukturnih objekata. Predlaže Sudu da uvaži navode tužbe, usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporeno rješenje, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

4. Tuženo tijelo predlaže da se tužba odbije, iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja.

5. Zainteresirana osoba, VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., u svom odgovoru na tužbu navodi kako je potpuno neosnovano da bi u postupku koji je prethodio osporenom rješenju bilo propušteno saslušati vještaka na sporne okolnosti, imajući na umu kako je tužitelj, 9. svibnja 2019., iskazao kako je mišljenja da je naknada prenisko određena, ali da ne traži novo vještačenje. Iz ovog zaključuje da tužitelj nije ni tražio provođenje novog vještačenja radi otklanjanja eventualnih prigovora na nalaz i mišljenje sudskog vještaka iz upravnog postupka pa smatra kako je potpuno nejasno o kojoj okolnosti bi se tada vještak uopće trebao saslušavati. U odnosu na stav tužitelja po kojem je u konkretnoj situaciji trebalo odrediti izvlaštenje cijele nekretnine, ukazuje kako takva mogućnost nije propisana Zakonom o izvlaštenju, ali i da nemogućnost takvog određenja proizlazi i iz logičkog tumačenja članka 10. stavka 1. Zakona. Ističe i kako je ovakav stav sukladan sudskoj praksi iskazanoj u odluci Vrhovnog suda Republike hrvatske, broj Rev – 2176/2011. Nadalje navodi kako je u Nalazu i mišljenju suske vještakinje Sanje Loina Matančević, nesporno utvrđeno da je površina na kojoj će se služnost uspostaviti u namjeni Poljoprivrednog tla osnovne namjene – osobito vrijedno obradivo tlo. Stoga smatra irelevantnim što će zemljište postati nakon njegovog izvlaštenja, jer se sukladno članku 46. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina, kao dan kakvoće uzima trenutak koji je prethodio isključenju zemljišta buduće javne namjene. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev, iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja.

6. Sud je 4. rujna 2024. i 2. srpnja 2025. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, čime je strankama, u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 34/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid te je radi točnog utvrđenja činjeničnog stanja proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku za procjenu vrijednosti nekretnina te izveo dokaz uvidom u spis tuženika i priložene isprave.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. U ovom predmetu nije sporno kako je Prvostupanjskim rješenjem provedeno nepotpuno izvlaštenje ustanovljavanjem služnosti polaganjem cijevi na dijelu nekretnina tužitelja, sa svrhom izgradnje kolektora II Paralelna, razdjelne građevine CS Mičevec 2, kolektora Velikopoljska i rekonstrukcije sabirnih kanala naselja Odra, Hrašće, Mala Mlaka i Veliko Polje, sve sukladno pravomoćnoj lokacijskoj dozvoli Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za prostorno uređenje, Središnjeg odsjeka za prostorno uređenje, KLASA: UP/I-350-05/16-01/188, URBROJ: 251-13-21- 1/002-17-17, od 22. studenoga 2017. (u daljnjem tekstu Lokacijska dozvola), a koja lokacijska dozvola se u jednom svom dijelu odnosi i na nekretninu tužitelja.

10. Uvidom u Lokacijsku dozvolu Sud nalazi kako je istom naznačeno da je namjena građevine, u svrhu koje se provodi izvlaštenje, izgradnja kanalizacijska mreža, razdjelne građevine i crpne stanice.

11. Spisu tuženika prileži Prijedlog zainteresirane osobe za nepotpuno izvlaštenje nekretnine zainteresirane osobe od 30. studenoga 2018., a koji prijedlog je utemeljen na članku 22. Zakona o vodama i koji zahtjev je utemeljenje osporenog rješenja.

12. Člankom 22. Zakona o vodama (Narodne novine, broj 153/09., 130/11., 56/13., 14/14. i 46/18.), propisano je da su vodne građevine i komunalne vodne građevine, da su vodne građevine od interesa su za Republiku Hrvatsku te da je građenje i održavanje vodnih građevina iz ovoga članka u interesu je Republike Hrvatske.

13. Člankom 27. stavkom 1. Zakona o vodama određeno je da se izvlaštenje u svrhu građenja i održavanja regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina, komunalnih vodnih građevina i građevina za melioracije, provodi sukladno Zakonu o izvlaštenju osim kad je ovim Zakonom drukčije uređeno.

14. Temeljem citiranih odredbi određen je predmet izvlaštenja kao i postupak, a koji se može provesti isključivo i dosljedno, temeljem članka 27. stavka 1. Zakona o vodama.

15. Člankom 25. stavkom 1. Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade (Narodne novine, broj 74/14., 69/17. i 98/19. – u daljnjem tekstu Zakon), a kao općem propisu iz članka 22. Zakona o vodama, propisano je da je prije podnošenja prijedloga za izvlaštenje korisnik izvlaštenja dužan, putem Ministarstva odnosno nadležnog tijela, zatražiti osiguranje dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine za koju predlaže izvlaštenje.

16. Spisu tuženika prileži Nalaz vještaka Ivana Pribanića o identifikaciji predmetne nekretnine i razloga izvlaštenja, iz ožujka 2019. godine, a kojim je navedeno kako je razlog nepotpunog izvlaštenja izgradnja kolektora II Paralelna, razdjelne građevine CS Mičevec 2, kolektora Velikopoljska i rekonstrukcija sabirnih kanala naselja Odra, Hrašće, Mala Mlaka i Veliko Polje, te da se u tom smislu na poslužnoj nekretnini označenoj kao zemljišno knjižna čestica broj 1050/1 katastarske općine [katastarska općina], osniva pravo služnosti polaganjem kolektorske cijevi u površini od 307 m2 u širini koridora od 3,00 – 5,60 metara i dužini 67 metara.

17. Spisu tuženika prileži i procjembeni elaborat izrađen po PRAVOKUTNIK d.o.o., od 27. ožujka 2019., a sukladno kojem elaboratu proizlazi kako zemljišno knjižna čestica broj 1050/1 katastarske općine [katastarska općina], u naravi odgovara dvjema katastarskim česticama (1973/2 i 1973/3 katastarske općine [katastarska općina]), a koje u naravi predstavljaju zelenu površinu, a dijelom makadamski put. Isto tako navedeno je kako je dio nekretnine asfaltiran i u dosta lošem stanju te da je taj dio služio kao okretište prilikom izgradnje autoceste Zagreb – Sisak. Nadalje naznačeno je kako nekretnina ima neposredan pristup s prometnice te da je samo zemljište u svojoj namjeni isključivo osobito vrijedno obradivo tlo. Uvidom u odabir poredbene metode, Sud utvrđuje kako je vještak, kao temelj procjene uzeo niz prodaja ostvarenih u razdoblju od 2015. – 2018. godine te da je utvrdio prosječnu vrijednost zemljišta u iznosu od 24,09 E/m2. Korigirajući ovu vrijednost faktorima nepotpunog izvlaštenja i uzimajući samo pojas služnosti, a ne cijelu nekretninu, vještak je zaključio kako je ukupno umanjenje vrijednosti zemljišta, radi provedenog nepotpunog izvlaštenja - 1.685,10 Eura.

18. Spisu tuženika prileži Zapisnik Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Sektora za upravno – pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Četvrtog područnog odsjeka, KLASA: UP/I-943-04/18- 007/276, URBROJ: 251-14-11/504-19-14, od 3. svibnja 2019., a sukladno čijem sadržaju proizlazi kako je tužitelj jasno iskazao da „smatra da je naknada po sudskoj vještakinji građevinske struke u iznosu od 7.600,00 kuna prenisko određena, ali ne traži novo vještačenje.“

19. Vezano uz navedeno Sud ne nalazi da bi tužitelj konkretizirano osporio neko vještačko utvrđenje pa čak ni tražio pojašnjenje nekog njegovog dijela. Temeljem tako navedenog činjeničnog i procesnog stanja doneseno je Prvostupanjsko rješenje.

20. Tek u nastavnom postupanju tužitelj zauzima stav da je propušteno vrjednovati umanjenje cijele nekretnine, a ne samo koridora služnosti, kako je predmetnu nekretninu trebalo izvlastiti u cijelosti, usljed gubitka gospodarskog interesa te konačno da je predmetno zemljište trebalo biti procijenjeno kao građevinsko, budući da će evidentno biti namijenjeno građenju komunalne infrastrukture. Iz ovog razloga tužitelj je Sudu predložio da provede vještačenje na okolnost točnog određenja vrijednosti nekretnine, kao i je li izvlaštenjem, a kako je ono provedeno, došlo do umanjenja vrijednosti i preostalog dijela nekretnine koji nije bio predmetom nepotpunog izvlaštenja.

21. Postupajući po rješenju ovog Suda, Poslovni broj UsI – 4651/2023-11, od 9. rujna 2024. (list 42 spisa), stalni sudski vještak za graditeljstvo Goran Banić, zauzeo je stav da je tržišna vrijednost usporedivog poljoprivrednog zemljišta kategorije 4.2., u svibnju 2019. godine (u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja), iznosila 15,19 Eura, dakle manje no što je to utvrdio vještak iz upravnog postupka. Slijedom ovog utvrđenja Sud je utvrdio kako ne postoji utvrđenje polaznih parametara koje bi išle na štetu tužitelja.

22. Isto tako vještak je utvrdio kako izvlaštenje na način kako je provedeno nije prouzročilo niti posljedične gubitke, niti posljedične dobitke, temeljem čega je konačno zaključio kako isto nije dovelo do umanjenja vrijednosti preostale površine zemljišta, a budući da osnovna namjena tog dijela nekretnine ostaje ista.

23. Sud je omogućio strankama spora i saslušavanje sudskog vještaka na okolnost njegovih utvrđenja te je isti na raspravi koja je pred ovim sudom održana 2. srpnja 2025., iskazao kako u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Obrazlažući istog navodi kako nije izlazio na očevid, budući da je mjerodavno stanje procjene trenutak u prošlosti te da je sukladno tadašnjim prostornim planovima evidentno kako je predmetno zemljište poljoprivredno, a ne građevinsko. Isto tako vještak je naveo kako radovi koji su izvršeni prije, ili nakon izvlaštenja, nisu razlog koji bi utjecao na procjenu vrijednosti nekretnine na točno određen dan te da takve okolnosti, ukoliko uopće postoje, ne mogu biti regulirane kroz njegov vještački zadatak. Konačno vještak je ponovio kako nema umanjenja preostalog dijela vrijednosti zemljišta, jer će se ono i nastavno moći koristiti u jednakoj svrsi.

24. Člankom 46. stavkom 1. Zakona propisano je da se naknada za potpuno izvlaštenu nekretninu određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju ili u vrijeme sklapanja nagodbe prema ovom Zakonu, uzimanjem u obzir uporabnog svojstva nekretnine koju je imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja.

25. Iako se predmetno određenje odnosi na utvrđenje vrijednosti nekretnine u slučaju njenog potpunog izvlaštenja, ista je analognim tumačenjem potpuno primjenjiva i za ostale oblike izvlaštenja, budući se svaki oblik naknade mora odrediti temeljem vrijednosti u trenutku u kojem se mijenja pravno stanje nekretnine i bez obzira na način ili obim uplitanja u pravo vlasništva osobe koja se izvlašćuje. Iz ovog razloga mjerodavnim se uzima vrijednost upravo u svibnju 2019. godine i „uzimanjem u obzir uporabnog svojstva nekretnine koju je imala prije promjene namjene“, dakle promatrajući konkretno zemljište isključivo u namjeni Poljoprivrednog tla osnovne namjene – osobito vrijedno obradivo tlo.

26. Člankom 51. stavkom 1. Zakona određeno je da se za ustanovljenje služnosti naknada određuje u iznosu za koji je zbog ustanovljenja služnosti umanjena tržišna vrijednost nekretnine.

27. Sud nalazi kako je i vještak u upravnom postupku i vještak u ovom sporu, primijenio predmetnu odredbu te primjenom korektivnih faktora odredio umanjenje tržišne vrijednosti. Sud ne nalazi da tužitelj ičim osporava takva utvrđenja, odnosno da smatra da je umanjenje vrijednosti nepotpuno izvlaštenog koridora veća.

28. Slijedom navedenog Sud osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

29. U odnosu na prigovore tužitelja sadržane u njegovoj tužbi, Sud smatra kako je na iste uglavnom odgovorio sadržajem obrazloženja ove odluke. Ipak otklanjajući cjelovito prigovore tužitelja Sud navodi (pri tome ne ulazeći u ispravnost stava da postoji mogućnost da se uslijed ustanovljavanja određene služnosti, a koja bi bila toliko štetna da bi potpuno obezvrijedila predmetno zemljište, naknada odredi u cjelokupnoj vrijednosti zemljišta, jer takva ocjena za sada i nije potrebna), da tužitelj nije dokazao kako bi u konkretnom slučaju uopće nastala bilo kakva promjena u gospodarskom načinu na kojeg bi se nekretnina mogla koristiti, a kamoli da bi ta promjena bila od znatnog, odnosno odlučujućeg utjecaja, posebno kraj okolnosti da su oba vještaka jasno iskazala kako će i nakon polaganja cijevi u zemljište biti moguće i nastavno koristiti i to u cjelini. Sud ne nalazi da bi tužitelj u ovom sporu uopće naveo razlog koji bi tom utvrđenju bio suprotan.

30. Konačno, Sud je odbio prijedlog tužitelja za dodatnim vještačenjem, obrazložen okolnošću da se na zemljištu danas nalaze betonski blokovi, a što umanjuje vrijednost zemljišta, budući da okolnost da je netko nepoznat naknadno postavio blokove na zemljište, nema utjecaj na njegovu vrijednost, dok trošak uklanjanja tih blokova, ili sanacija zemljišta nije predmetom izvlaštenja, već eventualno naknade štete. Isto tako Sud zauzima stav kako saslušanje tužitelja osobno na okolnost utvrđenja vrijednosti njegovog zemljišta i kraj provedenog vještačenja na kojeg tužitelj i nema sadržajni prigovor, nije smisleno.

31. Budući da ostali prigovori sadržani u tužbi nisu od utjecaja u ovoj upravnoj stvari te s obzirom na naprijed navedeno i u postupku utvrđeno, Sud nalazi da u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

32. Stoga je temeljem odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

33. S obzirom na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog njegovim troškovnikom od 2. srpnja 2025., (list 99 spisa), Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. i pod pretpostavkom ostvarenja uvjeta iz članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Budući je sukladno članka 147. stavku 1. Zakona propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora i imajući na umu kako je točkom I izreke ove presude odbijen tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja, Sud zaključuje kako je tužitelj ovaj upravni spor izgubio te je tada u obvezi snositi sve njegove izdatke pa posljedično i troškove vlastitog zastupanja. Iz ovog razloga odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

Zagreb, 9. srpnja 2025.

Sudac:

Vlaho Bassegli Gozze

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. Odvjetnik Antun Šagovac, Velika Gorica, Zagrebačka 17/II,

2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49,

3. VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 1,

4. U spis