UsI-1012/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviju Čoviću, sucu pojedincu, te Lidiji Trogrlić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja SL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Nikoli Božikoviću, odvjetniku u Splitu, Trg. hrvatske bratske zajednice 3A, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi priznavanja inozemne stručne kvalifikacije za obavljanje regulirane profesije, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 10. lipnja 2025. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 9. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak KLASA: UP/II-551-05/23-03/18, URBROJ: 524- 15-01/2-24-2 od 2. veljače 2024.

II. Odbija se žalba podnositelja, tužitelja, koju je on izjavio protiv rješenja Hrvatske psihološke komore KLASA: UP/I-034-03/21-28/10, URBROJ: 251- 375/03-17-23-35 od 4. listopada 2023. kao neosnovana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pravovremeno 19. travnja 2024. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-551-05/23-03/18, URBROJ: 524- 15-01/2-24-2 od 2. veljače 2024. i Hrvatske psihološke komore KLASA: UP/I-034- 03/21-28/10, URBROJ: 251-375/03-17-23-35 od 4. listopada 2023. zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da je završio studij psihologije na Sveučilištu u Lancasteru u Velikoj Britaniji i da je 25. lipnja 2021. podno zahtjev za priznanjem inozemne stručne kvalifikacije stečene na toj visokoškolskoj ustanovi za obavljanje regulirane profesije psiholog; da u razdoblju od tri godine komora nije pravomoćno meritorno odlučila o njegovom zahtjevu, da ona kontinuirano odbija njegov zahtjev, a tuženik kontinuirano poništava ta rješenja i vraća predmet na ponovni postupak. Tvrdi i da prvostupanjsko tijelo od ponovljenog provođenja postupka (1. lipnja 2023.) u daljnjem roku od četiri mjeseca nije odlučilo o zahtjevu, pa da je 2. listopada 2023. postavio zahtjev utemeljen na članku 12. stavku 6. Pravilnika o uvjetima za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije – psiholog u cilju poslovnog nastana u Republici Hrvatskoj (NN, br. 148/22.), tražeći da se donese rješenje kojim se utvrđuje da je zahtjev kandidata usvojen, da je prvostupanjsko tijelo odbilo taj zahtjev, a drugostupanjskog tijelo odbacilo ga, tretirajući ga preuranjenim. Tvrdi da je to i predmet ovoga spora, a ne rješenje prvostupanjskog tijela od 14. ožujka 2024. kojim je odbijen zahtjev za priznavanjem inozemne stručne kvalifikacije, a protiv kojeg je izjavio žalbu.

1.1. Smatra da je u konkretnom predmetu riječ o dvojbenom pravnom pitanju: je li rok za donošenje rješenja u smislu računanja četveromjesečnog roka iz članka 12. stavka 6. Pravilnika teče od kada je prvostupanjsko tijelo zaprimilo poništavajuće rješenje drugostupanjskog tijela ili taj rok teče od kada stranka zaprimi to rješenje. Smatra da nije riječ o preuranjenom zahtjevu, da su bile ispunjene pretpostavke za primjenu presumpcije usvajanja njegova zahtjeva, da nije zakonito postupio tuženik, kada je taj zahtjev odbacio, da je pogrešno pravno shvaćanje tuženika da taj rok teče od kada pismeno primi opunomoćenik stranke, budući da je ta odredba usmjerena isključivo na rad upravnih tijela te da je neosnovan stav tuženika da on odlučuje da je rok trebalo produljiti za 30 dana, jer on nema takve ovlasti samoinicijativno reći da je rok trebao biti produljen. Drži da je pravilnom primjenom prava, polazeći od stajališta tuženika da njegov studij potpada pod studij Europske unije i da je u konkretnom predmetu trebalo primijeniti članak 12. stavak 6. Pravilnika, a pravilnim računanjem rokova i odgovora na postavljeno dvojbeno pravno pitanje, trebalo usvojiti njegov zahtjev za utvrđenjem da je zahtjev za priznavanjem inozemne stručne kvalifikacije usvojen. Stoga je zatražio poništiti rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela te meritorno riješiti upravnu stvari, tako da sud usvoji njegov zahtjev.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga navedenih u osporenom drugostupanjskom rješenju. Njime je, u točki I. izreke, poništeno rješenje Hrvatske psihološke komore KLASA: UP/I-034-03/21-28/10, URBROJ: 251-375/03-17-23-35 od 4. listopada 2023. kojim je odbijen tužiteljev zahtjev da se utvrdi presumpcija usvajanja zahtjeva za priznavanje, inozemne stručne kvalifikacije, a, u točki II. izreke, odbačen zahtjev podnositelja, tužitelja za donošenjem rješenja kojim se utvrđuje da je usvojen njegov zahtjev od 25. lipnja 2011. podnijet Hrvatskoj psihološkoj komori za priznavanjem inozemne stručne kvalifikacije stečene na inozemnoj visokoškolskoj ustanovi The University of Lancaster, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, a o čemu mu je u lipnju 2019. izdana diploma Bachelor of Science Second Class Honours (Divisio One) in Psyhology broj 34360115-00127235-2 i u listopadu 2020. diploma Master of Science in Psyhological Research Methods with Merit broj 35380484-00138856-1 za obavljanje regulirane profesije – psiholog u svrhu poslovnog nastana u Republici Hrvatskoj. Ocijenio je neosnovanim stajalište tužitelja da je rok za donošenje rješenja u ponovljenom postupku počeo teći 1. lipnja 2023., kada je drugostupanjsko poništavajuće rješenje sa spisom predmeta dostavljen prvostupanjskom tijelu. Smatra i da nije prekoračen rok ako se uzme kao pravilno takvo stajalište, a ako se primijene odredbe članka 80. stavka 3., članka 81. i 92. ZUP-a kojim je uređeno računanje rokova. Ukazao je i na odredbu članka 19. stavka 1., 2. i 7. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN; br. 82/15. do 123/23.)

3. Podneskom od 29. srpnja 2024. tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu. Istaknuo je da je u konkretnom predmetu protekao i osnovni tromjesečni rok, ali i četveromjesečni rok za donošenja rješenja u ponovljenom postupku, da je taj rok istekao 2. listopada 2023. ako se uzme početni rok (1. lipnja 2023.). Skrenuo je pozornost na odredbu članka 102. stavka 1. ZUP-a, prema kojem kad je to propisano zakonom, smatrat će se da je zahtjev stranke usvojen ako javnopravno tijelo, u postupku pokrenutom na uredan zahtjev stranke u kojem je ovlašteno neposredno riješiti upravnu stvar, ne donese rješenje u propisanom roku. Smatra i da je sud dužan odgovoriti na, pored istaknutog, i na drugo pravno pitanje – može li se raditi o tromjesečnom roku u smislu Pravilnika u situacijama kada prvostupanjsko tijelo raspolaže urednim zahtjevom podnositelja (a evidentno može i mora, jer je zahtjev podnositelja bio uredan, jer je o njemu već nekoliko puta tijelo prvoga stupnja odlučivalo).

4. U dokaznom postupku čitani su: zahtjev od 2. listopada 2023., žalba i spis predmeta upravnog tijela KLASA: UP/I-034-03/21-28/10.

4.1. Stranke nisu imale imao ikakvih drugih dokaznih prijedloga.

5. Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan samo zbog formalnih/procesnih propusta tuženika, iako on supstancijalno u meritornom smislu nije osnovan.

7. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluka, koje su donijete u upravnom postupku pokrenutom po zahtjevu podnositelja, tužitelja za donošenjem rješenja kojim se utvrđuje da je usvojen njegov zahtjev od 25. lipnja 2011. podnijet Hrvatskoj psihološkoj komori za priznavanjem inozemne stručne kvalifikacije stečene na inozemnoj visokoškolskoj ustanovi The University of Lancaster, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, a o čemu mu je u lipnju 2019. izdana diploma Bachelor of Science Second Class Honours (Divisio One) in Psyhology broj 34360115-00127235-2 i u listopadu 2020. diploma Master of Science in Psyhological Research Methods with Merit broj 35380484-00138856-1 za obavljanje regulirane profesije – psiholog u svrhu poslovnog nastana u Republici Hrvatskoj. Tužitelj je 2. listopada 2023. podnio zahtjev utemeljujući ga na odredbama članka 102. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP) i članka 19. stavka 7. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija ("Narodne novine", broj: 82/15., 70/19. i 47/20., u daljnjem tekstu: Zakon).

8. Nije sporno da je tužitelj nositelj inozemne stručne kvalifikacije, koju je izdala Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije tijekom prijelaznog razdoblja utvrđenog u Sporazumu o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju (2019/C 384 1/01) do 31. prosinca 2020, a što znači da za građane Europske unije, a što tužitelj jest, kvalifikacije stečene u Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije prije 1. siječnja 2021. smatraju se kvalifikacijama iz Europske unije, pa se na te osobe primjenjuju ista pravila kao i za priznavanje svih drugih kvalifikacija Europske unije bez vremenskog ograničenja.

8.1. Nije sporno ni da je tužitelj svoj zahtjev utemeljio i na odredbi članka 12. stavka 6. Pravilnika o uvjetima za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije - psiholog u svrhu poslovnog nastana u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 148/22., u daljnjem tekstu: Pravilnik), istaknuvši da je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-551-05/23-03/01, URBROJ: 524-15-01/2-23-2 od 3. travnja 2023. poništio prvostupanjsko rješenje i da je to drugostupanjsko poništavajuće rješenje dostavio prvostupanjskom tijelu 1. lipnja 2023.

9. U ovom stadiju upravne stvari pokazalo se spornim je li rok za donošenje rješenja u smislu računanja četveromjesečnog roka iz članka 12. stavka 6. Pravilnika teče od kada je prvostupanjsko tijelo zaprimilo poništavajuće rješenje drugostupanjskog tijela (1. lipnja 2023.) ili taj rok teče od kada stranka, odnosno njegov opunomoćenik zaprimi to rješenje (7. srpnja 2023.). Pokazalo se supstancijalno spornim je li riječ o preuranjenom zahtjevu i jesu li bile ispunjene pretpostavke za primjenu tzv. zakonske presumpcije usvajanja zahtjeva za priznavanjem inozemne stručne kvalifikacije.

9.1. Tužitelj smatra da taj rok teče od trenutka kada je prvostupanjsko tijelo zaprimilo drugostupanjsko poništavajuće rješenje, a, s druge strane, tuženik smatra da taj rok teče od kada je to rješenje zaprimljeno od stranke, žalitelja, odnosno njegova opunomoćenika. S tim u vezi nije sporno da je tuženik ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za postupanje po tužiteljevu zahtjevu i da ga je on odbacio primjenom odredbe članka 41. stavka 2. ZUP-a, jer je preuranjen i podnijet prije 7. listopada 2023., odnosno 7. studenoga 2023. (u obrazloženju je navedeno da smatra da postoji opravdan razlog za produljenjem roka).

10. Pokazalo se i dvojbenim je li u konkretnom predmetu prvostupanjsko tijelo trebalo meritorno odlučiti o tužiteljevu (urednom) zahtjevu za priznavanjem inozemne stručne kvalifikacije stečene na inozemnoj visokoškolskoj ustanovi stručne inozemne (kojeg je on 25. lipnja 2021. podnio komori) u roku od tri ili četiri mjeseca zbog postojanja opravdanih razloga za produljenjem toga tzv. osnovnog tromjesečnog roka za dodatnih mjesec dana. Tužitelj je skrenuo pozornost i da tuženik niti je ovlašten ocijeniti opravdanost postojanja razloga za produljenjem roka i da nije naveo ikakve opravdane razloge za produljenjem roka, osim što je to lakonski ocijenio.

11. Prije upuštanja u srž dvojbenog između stranaka sud smatra potrebnim ukazati na neka stajališta i ocjene Ustavnog suda Republike Hrvatske, koja su primjenjiva i u konkretnom predmetu.

11.1. Ustavni sud već godinama uporno ponavlja da su nadležna tijela, uključujući sudove, dužni tumačiti i primjenjivati mjerodavno pravo, uvijek i bez izuzetka, u svjetlu osobitih okolnosti svakog konkretnog slučaja. Ako je u nekom konkretnom slučaju mjerodavan jedan zakon, ali združeni učinci tog i nekog drugog ili više drugih zakona izravno utječu na zakonska prava ili obveze stranaka, onda su nadležna tijela, uključujući sudove, bez iznimke dužni tumačiti sve te mjerodavne propise u njihovoj ukupnosti, polazeći od združenih učinaka koje oni proizvode za stranku u svjetlu osobitih okolnosti samog slučaja, stalno imajući na umu da njihove odluke ne smiju dovoditi do nerazumnog i objektivno neopravdanog ishoda za samu stranku, a ponajmanje kršiti njihova ustavna prava ili objektivne vrijednosti hrvatskog ustavnog poretka. Ustavni sud je podsjetio i da pravna sigurnost - zajedno s načelom supremacije prava - podrazumijeva da je pravo stvoreno kako bi se primjenjivalo u praksi na konkretne životne situacije. Iako je apstraktno vrednovanje samog zakonodavstva važno za ostvarenje načela vladavine prava, kategoričnost objektivnog prava nikako ne znači da se pravna pravila smiju primjenjivati na konkretne životne situacije toliko nefleksibilno, mehanički i slijepo da postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti. U svakom takvom slučaju uvijek će biti riječ o pretjeranom formalizmu protivnom Ustavu. (tako, primjerice u odluci poslovni broj U- III-6008/2016 od 4. listopada 2017.)

11.2. Ustavni sud je, u odluci poslovni broj U-III-357/2016 od 1. veljače 2018., istaknuo da se objektivni pravni poredak u društvu utemeljenom na vladavini prava ne može graditi ni zaštita ustavnih prava pojedinaca zasnivati na razlozima koji ne počivaju na argumentu "zdravog razuma". Stoga svako tumačenje mjerodavnog prava mora imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici jer bi u protivnom moglo imati apsurdne učinke u odnosu na ostvarivanje i zaštitu pojedinačnih prava. Takav način tumačenja i primjene mjerodavnog prava posljedično se ne može drukčije nazvati nego arbitrarnim.

12. Uzimajući kao polazišnu osnovu citirana općenita pravna shvaćanja iz ustavnosudske prakse, valja istaknuti sljedeće.

13. Prema odredbi članka 1. stavka 2. Zakona na postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija primjenjuju se odredbe propisa kojim se uređuje opći upravni postupak.

13.1. U skladu s regulacijom čanka 19. Zakona nadležno tijelo dužno je donijeti rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije i dostaviti ga kandidatu najkasnije u roku od tri mjeseca od dana zaprimanja urednog zahtjeva (stavak 1.); rok iz stavka 1. toga članka može se produžiti najviše za mjesec dana ako za to postoje opravdani razlozi, osim u slučaju automatskog priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija za obavljanje reguliranih profesija na temelju usklađivanja minimalnih uvjeta osposobljavanja iz poglavlja I. glave IV. toga zakona (stavak 2.); ako nadležno tijelo, u postupku pokrenutom na uredan zahtjev kandidata, ne donese rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije i ne dostavi ga kandidatu u roku iz stavka 1. toga članka, odnosno u slučaju opravdanih razloga u roku iz stavka 2. toga članka, smatrat će se da je zahtjev kandidata usvojen. U tom slučaju kandidat ima pravo tražiti od nadležnog tijela donošenje rješenja kojim se utvrđuje da je zahtjev kandidata usvojen, a koje je nadležno tijelo obvezno izdati u roku od osam dana od dana traženja kandidata (stavak 7.).

13.2. Odredbom članka 12. stavka 1. Pravilnika Komora je dužna donijeti rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije i dostaviti ga kandidatu najkasnije u roku tri mjeseca od dana zaprimanja urednog zahtjeva, dok prema stavku 2. toga članka rok iz stavka 1. ovoga članka može se produžiti najviše za mjesec dana ako za to postoje opravdani razlozi. Stavkom 3. toga članka je propisano da ako nadležno tijelo, u postupku pokrenutom na uredan zahtjev kandidata, ne donese rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije i ne dostavi ga kandidatu u roku iz stavka 1. toga članka, odnosno u slučaju opravdanih razloga u roku iz stavka 2. toga članka, smatrat će se da je zahtjev kandidata usvojen. U tom slučaju kandidat ima pravo tražiti od Komore donošenje rješenja kojim se utvrđuje da je zahtjev kandidata usvojen, a koje je Komora obvezna izdati u roku osam dana od dana traženja kandidata.

13.3. Kad službena osoba utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, rješenjem će odbaciti zahtjev (članak 41. stavak 2. ZUP-a).

13.4. Prema odredbi članka 102. stavka 1. ZUP-a kad je to propisano zakonom, smatrat će se da je zahtjev stranke usvojen ako javnopravno tijelo, u postupku pokrenutom na uredan zahtjev stranke u kojem je ovlašteno neposredno riješiti upravnu stvar, ne donese rješenje u propisanom roku, dok prema stavku 2. toga članka Stranka ima pravo tražiti da javnopravno tijelo donese rješenje kojim se utvrđuje da je zahtjev stranke usvojen, a javnopravno tijelo dužno je izdati takvo rješenje u roku od osam dana od dana traženja stranke.

14. Prvo, sud smatra da je tuženik, arbitrarnom i pretjerano formalističkom primjenom odredbe 41. stavka 2. ZUP-a, ocijenio da u konkretnom predmetu nisu ispunjene pretpostavke za pokretanje (samostalnog) postupka po zahtjevu stranke da se donese deklaratorno rješenje kojim se utvrđuje da je zahtjev (za priznanjem inozemne stručne kvalifikacije za obavljanje regulirane profesije) usvojen na temelju odredbe članka 102. stavka 2. ZUP-a i članka 19. stavka 7. Zakona. Sud smatra da razlozi za odbačaj toga tužiteljeva zahtjeva kao preuranjenog, odnosno za takav način rješavanja konkretne upravne stvari ne bi imali svoje uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu. Sud smatra da su bile ispunjene pretpostavke za pokretanje postupka i da je trebalo razmotriti (ne)osnovanost zahtjeva te jesu li ispunjene pretpostavke za predmnjevanim usvajanjem zahtjeva koji propisan zakonom.

15. Vezano za (ne)ispunjene pretpostavki za primjenu tzv. zakonske presumpcije usvajanja zahtjeva, valja istaknuti sljedeće.

16. Nije sporno da je tužitelj 25. lipnja 2021. podnio uredan zahtjev koji je bio podoban za meritorno razmatranje.

16.1. Nije sporno ni da je tuženik, po treći put, rješenjem KLASA: UP/II-551- 05/23-03/01, URBROJ: 524-15-01/2-23-2 od 3. travnja 2023. poništio prvostupanjsko rješenje o odbijanju tužiteljeva zahtjeva za priznanjem inozemne stručne kvalifikacije (prethodno je tuženik dvaput rješenjima od 3. prosinca 2021. i od 3. studenoga 2022. poništio prvostupanjska rješenja od 29. srpnja 2021. i 17. ožujka 2022. i predmet vratio na ponovni postupak) i da je to drugostupanjsko poništavajuće rješenje uz spis predmeta dostavio prvostupanjskom tijelu 1. lipnja 2023. na ponovni postupak.

16.2. Nije, u biti, sporno ni da je to drugostupanjsko rješenje dostavljeno opunomoćeniku tužitelja 7. srpnja 2023.; da je prvostupanjsko tijelo, postupajući po uputi drugostupanjskog tijela, 4. kolovoza 2023. od Filozofskog fakulteta u Zagrebu zatražio mišljenje u smislu odredbe 86. stavka 1. Zakona; da je ono 18. rujna 2023. zaprimilo mišljenje navedene obrazovne ustanove 18. rujna 2023.; da je ono potom dopisom KLASA: UP/I-034-03/21-23/10 od 18. rujna 2023. istoga dana dostavilo to mišljenje opunomoćeniku tužitelja putem elektroničke pošte, ostavljajući mu rok od osam dana za očitovanje; da je opunomoćenik žalitelja 26. rujna 2023. obavijestio prvostupanjsko tijelo da je navedeni dopis uz mišljenje pronašao 25. rujna 2023. te je zatražio da mu se ono dostavi na propisani način u skladu s pravilima upravnog postupka te da je potom on 2. listopada 2023. podnio zahtjev za donošenje rješenja kojim se deklarira da je zahtjev od 25. lipnja 2021. usvojen.

17. Tumačeći gramatički i teleološki (ciljno) pojedinačno i ukupnosti citirane odredbe članka 19. stavka 1., 2. i 7. Zakona i članka 12. Pravilnika, sud smatra da je smisao implementacije tih tzv. krajnjih rokova rješavanja o zahtjevu stranke za priznanjem inozemne stručne kvalifikacije za obavljanje regulirane profesije usmjeren na postizanje učinkovitog rada uprave. Cilj je bio zaštiti stranke u tim vrstama postupaka od tromosti sustava uprave. Dakle, te odredbe su usmjerene upravo na rad i postupanje javnopravnih tijela, kako je to pravilno zaključio tužitelj.

18. Međutim, sud, ne ulazeći u ocjene stranaka o načinu računanja (početnog i završnog) roka, u svjetlu osobitih okolnosti konkretne upravne stvari, a osobito uzimajući u obzir kronologiju upravnog postupka, procesne radnje koje je prvostupanjsko tijelo poduzimalo i u (trećem) ponovljenom postupku u skladu s uputom drugostupanjskog tijela ali i uzimajući u obzir i držanje/postupanje žalitelja, stranke i njegovo korištenje procesnih ovlasti, ocjenjuje da u konkretnom predmetu nije riječ o ikakvom neodgovornom, sporom i neučinkovitom postupanju javnopravnih tijela.

19. Općenito iznoseći, po pravnom shvaćanju suda eventualna mehanička primjena odredbi članka 19. stavka 7. Zakona i članka 12. stavka 6. Pravilnika, a ne sagledavajući i ne primjenjujući te odredbe smisleno i u kontekstu osobitih okolnosti konkretnog predmeta, mogla bi imati negativne posljedice na prava i dobrobit osoba s poteškoćama kojima je potrebna pomoć psihologa. Sud smatra i da interes tih osoba valja staviti u test razmjernosti s pravom nositelja inozemne stručne kvalifikacije da se o zahtjevu za priznavanje stečene stručne kvalifikacije odluči u zakonskim propisanim rokovima. Apriornom zaštitom nositelja inozemne stručne kvalifikacije u kontekstu članka 19. Zakona u praksi bi moglo rezultirati ulaskom u obrazovni sustav nositelja inozemnih stručnih kvalifikacija čije kompetencije nisu odgovarajuće zahtijevanim za rad u konkretnoj reguliranoj profesiji u Republici Hrvatskoj na štetu pacijenata.

20. Iznesena pravna shvaćanja dostatno su utemeljena i na pravnim stajalištima koja je zauzeo Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž- 1879/18-2 od 17. listopada 2018.

21. U izloženom sud ocjenjuje da u konkretnom predmetu nisu bile ispunjene pretpostavke za predmnijevanim usvajanjem zahtjeva podnositelja, žalitelja u smislu odredbi članka 102. ZUP-a, članka 19. stavka 7. Zakona i članka 12. stavka 6. Pravilnika te da je zakonito trebalo odbiti (a ne odbaciti kao preuranjen) tužiteljev zahtjev za donošenjem traženog deklaratornog rješenja, ali zbog razloga koje je iznio sud, a ne onih koje su iznijela javnopravna tijela.

22. Stoga je valjalo, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva i ne vezano za razloge tužbe, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. u vezi s člankom 47. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), s obzirom na prirodu upravne stvari, poništiti rješenje tuženika i riješiti upravnu stvar, tako što će se odbiti tužiteljeva žalba protiv prvostupanjskog rješenja kao neosnovana, odnosno presudi kao pod točkama I. i II. izreke.

23. S obzirom da je sud ocijenio nezakonitom rješenje tuženika samo zbog procesne povrede te s obzirom na to da tužitelj, žalitelj supstancijalno i u meritornom smislu nije uspio u upravnoj stvari, a uzimajući u obziri i načelo pravičnosti te tumačeći i iščitavajući smisleno odredbe članka 147. ZUS-a, trebalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

23.1. Stoga je valjalo, na temelju odredbi članka 148. stavka 1. i 4. u vezi s člankom 147. ZUS-a, odbiti njegov zahtjev za naknadom troška spora kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom III. izreke.

U Splitu 9. srpnja 2025.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 1. i 6., članak 127., 128. stavak 1. i 3. u vezi s člankom 148. stavkom 5. i 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Nikoli Božikoviću, odvjetniku u Splitu, Trg. hrvatske bratske zajednice 3A,

- tuženiku Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnom sektoru za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, a spis predmeta upravnog tijela KLASA: UP/I-034-03/21-

28/10 vratiti nakon pravomoćnosti presude,

- u spis.