REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-393/2022-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji toga suda Anđeli Bionda, u pravnoj stvari tužitelja VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Marijanu Betlach, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetniku u Slavonskom Brodu, Trg pobjede 26, protiv prvotužene SH, drugotužene LH i trećetuženog MH, svi nepoznatog prebivališta i boravišta, svi zastupani po privremenom zastupniku Krešimiru Pencingeru, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetniku u Slavonskom Brodu, Vukovarska 8, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave 10. travnja 2025., zaključene istoga dana u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno te zamjenice privremenog zastupnika DH, odvjetničke vježbenice u odvjetničkom uredu Krešimira Pencingera, odvjetnika u Slavonskom Brodu, nakon javne objave presude, 9. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj RH, OlB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] stekao pravo vlasništva dijela k. č. br. [katastarska čestica] (broj D.L.17) k. o. [katastarska općina] koja je označena kao ulica generala FH ukupne površine 467 ın2, a koja se sastoji od dvorišta površine 457 m2 i spremišta površine 10 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u površini od 43 m2, a koji je dio u nalazu i mišljenju vještaka Maria Tomića, mag. ing. geodezije u PRILOGU 4. označen crvenom bojom i oznakom buduće k. č. br. [katastarska čestica] UI. V HH dvorište površine 43 m2, a koji je nalaz sastavni dio ovog spisa što su tuženi NH iz [adresa]- sada na nepoznatoj adresi, LH iz [adresa].- sada na nepoznatoj adresi i OH (Božin) iz Rijeke- sada na nepoznatoj adresi, dužni priznati i izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva, a koju će u slučaju neizdavanja zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da je tužitelj RH, OlB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] stekao pravo služnosti prolaza i provoza, staze i kolnika, kao i služnosti prolaza vodova električnih, kanalizacijskih, vodovodnih, plinovodnih i telekomunikacijskih preko dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] (broj D.L. 17) k. o. [katastarska općina] koja je označena kao [adresa], spremište površine 10 m2, ukupne površine 467 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao poslužnog dobra i to površine 9 m2, koji se proteže od sjeverno istočnog ugla buduće parcele 1720/2 k. o. [katastarska općina], u širini od 2,47 m, i u pravcu sjevera do ulice u dužini od 3,87 m označeno plavom bojom u PRILOGU 4 i prikazan na orto foto planu PRILOG 5, nalaza i mišljenja vještaka Maria Tomića, mag. ing. geodezije, koji je sastavni dio ovoga spisa, a za korist nekretnina tužitelja upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] (broj D.L. 17) [adresa], dvorište površine 30 m2, kuća [adresa] površine 73 m2, sveukupne površine 103 m2, kao povlasnog dobra što su tuženici NH iz [adresa]- sada na nepoznatoj adresi, LH iz [adresa]. - sada na nepoznatoj adresi i OH (Božin) iz Rijeke,- sada na nepoznatoj adresi, dužni priznati i izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu za uknjižbu prava služnosti, a koju će u slučaju neizdavanja zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tužitelju VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku od 15 (petnaest) dana predujmiti iznos od 1.218,75 EUR (jednu tisuću dvije stotine i osamnaest eura i sedamdeset i pet centa) na ime sredstava za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika za tuženike uplatom na žiro račun Općinskog suda u Slavonskom Brodu suda broj (IBAN):

[broj bankovnog računa], model: HR00, s pozivom na broj 310-393-2022, opis plaćanja: "Predujam u predmetu P-393/2022".

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika, a radi utvrđenja njegova prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Ulica dr. Mile Budaka površine 467 m2, koja se sastoji od dvorišta površine 457 m2 i spremišta površine 10 m2.

1.1. Tužitelj je naveo da je on vlasnik i posjednik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] Ulica dr. Mile Budaka površine 2103 m2, koja nekretnina se sastoji od dvorišta površine 30 m2 i kuće površine 73 m2, a iste u naravi predstavljaju obiteljsku stambenu zgradu s okućnicom. , koju je stekao nasljeđivanjem iza roditelja, odnosno iza pokojne majke ĆH rođene S, koja je zajedno sa svojim pokojnim suprugom predmetnu nekretninu kupila oko 1960. godine, te su ondje 1962. godine sagradili kuću u koju su uselili i istu uživali u neizmijenjenom stanju zajedno sa dvorištem koje je bilo ograđeno živom ogradom dulje od 50 godina. U odnosu na predmetnu nekretninu tužitelj je proveo postupak legalizacije nezakonito izgrađenih objekata, u tijeku kojega postupka je došao do saznanja da dio predmetne nekretnine koji uživa, a koji su uživali i njegovi preci, u površini od 9 m x 6 m ulazi u dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Ulica dr. Mile Budaka površine 467 m2, koja se sastoji od dvorišta površine 457 m2 i spremišta površine 10 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], koja se nalazi sjeverno od tužiteljeve nekretnine.

S tim u svezi tužitelj je naveo kako preko ostalog dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužitelj i njegovi preci prelaze pješice i vozilima kako bi izašli na javnu površinu, odnosno ulicu ranijeg naziva Ulica dr. Mile Budaka, jer je to jedini izlaz na javnu površinu, drugi izlaz na cestu nemaju. Tužitelj je naveo da je predmetna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi upisana kao suvlasništvo tuženika i to AH u 4/10 suvlasničkog dijela, LH u 3/10 suvlasničkog dijela i OH u 3/10 suvlasničkog dijela.

U svezi s navedenim tužitelj je naveo kako je pokušao saznati adrese tuženika, u čemu nije uspio, te o istima saznanja nemaju niti susjedi predmetne nekretnine koji su starije životne dobi, stoga je tužitelj predložio da se tuženicima postavi privremeni zastupnik.

Tužitelj je, nadalje, naveo, kako na predmetnu nekretninu nikada nije dolazio netko od tuženika niti je tražio od tužitelja ili njegovih predaka, promjenu posjedovnog stanja u odnosu na posjedovno stanje koje tužitelj uživa na predmetnoj nekretnini.

1.2. Tužitelj je naveo, kako je on, uračunavajući i posjed njegovih predaka, kvalificirani posjednik dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica], i to dulje od 50 godina te smatra je dosjelošću stekao vlasništvo dijela predmetne nekretnine, i to u površini 9m x 6m, a koji dio je omeđen živom ogradom. S tim u svezi tužitelj je naveo kako je on dosjelošću stekao pravo služnosti prolaza pješice i vozilima (kolima) preko preostalog dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica], i to u širini od 3 m i dužini od 5 m. Tužitelj je u tom smislu naveo kako zadržava pravo uređenja tužbenog zahtjeva nakon provođenja vještačenja po vještaku mjerniku geodetske struke, čime će se utvrditi točna dužina udaljenosti od kapije tužitelja od javne površine – ceste u Ulici dr. Mile Budaka.

2. Ovosudnim rješenjem poslovni broj: 16 P-393/2022-2 od 14. srpnja 2022. tuženicima je postavljen privremeni zastupnik u osobi Krešimira Pencingera, odvjetnika u [adresa], jer je boravište tuženika nepoznato i nemaju punomoćnika, a postupak postavljanja zakonskog zastupnika dugo bi trajao, pa bi za stranke mogle nastati štetne posljedice.

3. Tuženici su po punomoćniku podnijeli odgovor na tužbu u kojemu su osporavali navode tužitelja da bi u postupku legalizacije saznao da je predmetna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika, u kojem smislu je naveo da su takvi tužiteljevi navodi pravno nedostatni. Tuženici su naveli kako iz tužbe i tužbenog zahtjeva proizlazi da tužitelj svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini temelji na stjecanju prava vlasništva dosjelošću, stoga tuženici navode da kod navedenog načina stjecanja prava vlasništva, kao i kod ostalih načina stjecanja, moraju biti ispunjene određene pretpostavke, koje ovise o o istinitosti, zakonitosti i poštenju posjednika, a koje tužitelj u tužbi nije pobliže objasnio.

Tuženici su također osporavali i tužiteljeve navode da bi on predmetnu nekretninu stekao u vlasništvo nasljeđivanjem iza roditelja, te su s tim u svezi naveli kako tužitelj za takav navod nije dostavio niti jedan dokaz. Tuženici su naveli kako u konkretnoj pravnoj stvari valja imati u vidu činjenicu da se poštenje, kao jedna od pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Tuženici smatraju, a budući da je tužitelj u tužbi naveo da je za činjenicu da nije uknjiženi vlasnik na predmetnoj nekretnini, saznao tijekom postupka legalizacije, ne navodeći točno vrijeme, da se pretpostavka poštenja ne može uzeti kao ispunjena. Tuženici su osporavali i da bi tužitelju činjenica da su tuženici uknjiženi suvlasnici sporne nekretnine mogla ostati nepoznata budući da se radi o nekretninama koje su susjedna jedna drugoj.

Tuženicu su, nadalje, naveli kako je posjed tužitelja na predmetnoj nekretnini nesavjestan, a nesavjesni posjednik ne može dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnine bez obzira koliko traje njegov posjed na istoj. Tuženici su osporavali i tužiteljeve navode da bi on na dijelu predmetne nekretnine stekao pravo služnosti prolaza pješice i kolima, navodeći da iako se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, tužitelj nije dokazao da ju je kao posjednik pošteno posjedovao kroz zakonom određeno vrijeme.

Tuženici su predložili sudu tužbeni zahtjev odbiti i tužitelja obvezati da tuženicima naknadi prouzročene troškove parničnog postupka.

4. Podneskom od 9. rujna 2022. tužitelj se očitovao na navode tuženika iznesene u odgovoru na tužbu. Tužitelj je predmetnim podneskom ispravio u tužbi pogrešno naznačenu površinu nekretnine, te je naveo da se radi o očitoj pogrešci u pisanju i da ispravno treba stajati: „nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označenih kao kč. br. [katastarska čestica]- ulica dr. Mile Budaka površine od 103 m2“. Tužitelj je naveo kako je na okolnost posjedovanja spornog dijela nekretnine predloženo vještačenje po vještaku geodetske struke kao i očevid na licu mjesta gdje je vidljiva živa ograda kojom je posjed tužitelja ograđen, a koja je starija od 20 godine, a tužitelj tvrdi i 50 godina.

Nadalje, tužitelj je naveo da dio objekta koji je izgrađen na dijelu nekretnine na kojemu su kao suvlasnici uknjiženi tuženici, a kako je razvidno iz rješenja o izvedenom stanju koje je doneseno 2019. godine, je legaliziran, stoga rokovi za podnošenje tužbe nisu prošli, a u konkretnoj pravnoj stvari radi se o vlasničkoj tužbi koja ne zastarijeva. Tužitelj je ustrajao sa svojim navodima da je tek u postupku legalizacije saznao da se dio njegova objekta nalazi na nekretnini tuženika, koje od nikada nije vidio i koji nikada nisu pravili bilo kakav problem oko posjeda nekretnine i tužiteljeva prelaska preko njihove nekretnine, niti tužitelju niti njegovim prednicima, a navedena okolnost, smatra tužitelj, opravdava tužbeni zahtjev.

Nadalje, naveo je kako on nema interes za vlasništvo na dijelu nekretnine tuženika koji nije ograđen, ali je u postupku legalizacije od strane ovlaštenog geodeta upozoren da mora imati izlaz na javnu površinu – ulicu bivšeg naziva Ulica dr. Mile Budaka, koja predstavlja nerazvrstanu cestu i u korištenju je jedinice lokalne samouprave – grad [adresa]. S tim u svezi naveo je kako smatra da ima pravo utvrditi pravo služnosti prolaza i provoza, odnosno staze i kolnika jer od kada su njegovi prednici stekli pravo vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] površine 103 m2, što je bilo prije gotovo 60 godina, koriste dio predmetne nekretnine za prolaz do ulice jer na drugi način nemaju izlaz na javnu površinu.

Tužitelj je naveo kako mu nije poznato hoće li dio nekretnine koji se vodi kao suvlasništvo tuženika, tijekom vremena, u budućnosti, u zemljišnoj knjizi biti upisana kao nerazvrstana cesta, međutim, smatra da upisana služnost to ne sprječava jer će u slučaju da predmetna nekretnina bude upisana kao javno dobro u općoj uporabi, po sili zakona doći do brisanja upisane služnosti, i ista više neće imati svrhu. Nadalje, naveo je kako je u trenutnoj situaciji predložena služnost nužna kako bi tužiteljeva nekretnina zadržala status građevinskog zemljišta.

5. Podneskom od 14. rujna 2022. tužitelj je izvijestio sud kako je nakon ponošenja tužbe sudu od geodetskog ureda dobio saznanja da vodovi, dakle cijevi vodovoda, kanalizacije, plina, električne struje i telekomunikacije također prolaze uz ulicu dr. Mile Budaka (sada [adresa]). S tim u svezi naveo je da dovod instalacija do njegove nekretnine uvjetuju suglasnost suvlasnika predmetne čestice, unatoč činjenici da se vodovi većine pružatelja usluga nalaze položene u zemlju na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], međutim, za pristup predmetnim vodovima i njihov eventualno popravak pružatelji usluga zahtijevaju suglasnost vlasnika, ukoliko u zemljišnoj knjizi nije uknjiženo pravo služnosti prolaza vodova. S tim u svezi tužitelj je naveo kako on nema druge mogućnosti dovoda instalacija do svoje nekretnine, osim preko nekretnine u suvlasništvu tuženika. Nadalje, naveo je da on to pravo koristi više od 50 godina pa smatra da je temeljem članka 180. i 225. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stekao i pravo služnosti prolaza vodova električnih, kanalizacijskih, vodovodnih, plinovodnih i telekomunikacijskih, koja služnost se može definirati na istom mjestu kao i zatražena služnost prolaza i provoza, staze i kolnika, s tim da će tužitelj površinu i smjer služnosti provoza i prolaza moći konačno definirati nakon obavljenog očevida.

Predmetnim podneskom, temeljem svega iznesenoga, tužitelj je proširio ranije postavljeni deklaratorni tužbeni zahtjev, na način da je uz zatraženo služnosti prolaza i provoza, staze i kolnika, na istoj nekretnini sada potraživao utvrđenje služnosti prolaza vodova električnih, kanalizacionih, vodovodnih, plinovodnih i telekomunikacijskih.

5.1. Podneskom od 21. siječnja 2025. tužitelj je ponovno, a zbog izmijene stanja u zemljišnoj knjizi uredio tužbeni zahtjev na način da je u tužbenom zahtjevu umjesto ranije nekretnine označene kao zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana k. č. br. [katastarska čestica] Ulica dr. Mile Budaka površine 467 m2, sada naznačio nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], te umjesto ranije nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] Ulica dr. Mile Budaka površine 103 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], naznačio nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostao neizmijenjen.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6.1. Među parničnim strankama nije sporno da je u zemljišnoj knjizi u:

- zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana k. č. br. [katastarska čestica] Ulica dr. Mile Budaka površine 467 m2 od čega dvorište površine 457 m2 i spremište 10 m2, a koja je uknjižena kao suvlasništvo i to: AH, Novi Sad u 4/10 suvlasničkog dijela, LH, [adresa] u 3/10 suvlasničkog dijela i OH ([adresa]), [adresa], u 3/10 suvlasničkog dijela,

- zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana k. č. br. [katastarska čestica] Ulica dr. Mile Budaka površine 103 m2, od čega dvorište površine 30 m2, i kuća, [adresa], površine 73 m2, uknjižena kao vlasništvo 1/1 dijela na ime JH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

Nije sporno niti da je u tijeku parničnog postupka došlo do izmijene zemljišnoknjižnog stanja na način da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz ranijeg zk. ul. br. [broj ZK uloška] pripisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], te da je promijenjen opis nekretnine u „ [adresa], dvorište, spremište“, dok podaci o površini i vlasništvu ostaju neizmijenjeni. Također, nesporno je da je u tijeku postupka došlo do izmijene zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je iz ranijeg zk. ul. br. [broj ZK uloška] pripisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], te da je promijenjen opis nekretnine u „ [adresa], dvorište, Kuća, [adresa]“ dok podaci o površini i vlasništvu ostaju neizmijenjeni.

6.2. Sporno je među parničnim strankama jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva i prava dosjelošću spornoga djela nekretnine, sporno je poštenje tužiteljeva posjeda i dugotrajnost istoga te je sporno ima li tužitelj mogućnost izlaska i pristupa javnoj površini od svoje nekretnine, osim preko nekretnine tuženika.

7. Kako je ranije, u obrazloženju ove presude, sud naveo, tužitelj je podneskom od 14. rujna 2022. proširio tužbeni zahtjev, u odnosu na prvotno postavljeni i kasnije ispravljeni u pogledu površine nekretnina, na način da je uz zatraženo služnosti prolaza i provoza, staze i kolnika, na istoj nekretnini u vlasništvu tužitelja kao posllužnoj, u korist svoje nrektnine kao povlasne, sada potraživao utvrđenje služnosti prolaza vodova električnih, kanalizacionih, vodovodnih, plinovodnih i telekomunikacijskih.

Odredbom članka 191. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) propisano je da preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Sukladno odredbama ZPP tužitelj tužbu može preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a u slučaju da tužitelj tužbu preinači nakon zaključenja prethodnog postupka, za preinaku je potreban pristanak tuženika. Odredbom članka 190. stavak 3. ZPP propisano je da će se smatrat da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci. Iz stanja spisa razvidno je da je podnesak tužitelja od 14. rujna 2022. dostavljen tuženicima 19. rujna 2022., što proizlazi iz potvrde o otpravku koja prileži poleđini stranice spisa 28, te su se tuženici kasnijim podneskom od 28. prosinca 2022. upustili u raspravljanje u pogledu prava stvarne služnosti, a da se nisu protivili preinaci tužbe. Slijedom navedenoga, temeljem odredbe članka 190. stavak 3. ZPP smatra se da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe, stoga sud o tome nije posebno odlučivao.

8. Radi potrebe dopune postupka, a s obzirom da je zemljišnoknjižno stanje promijenjeno nakon podnošenja tužbe sud je temeljem članka 305. ZPP preotvorio glavnu raspravu i izvršio uvid u javne podatke dostupne u Zajedničkom informacijskom sustavu zemljišnih knjiga i katastra na dan 4. srpnja 2025. u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

9. Radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja i razjašnjenja spornih činjenica proveden je dokazni postupak u kojemu je sud izvršio uvid u cjelokupni spis predmeta te su pročitane isprave i to: zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranice spisa 5 i 6, 70 i 71), izvod iz katastarskog Plana za kč. br. [katastarska čestica] (stranica spisa 7), rješenje o izvedenom stanju Grad Slavonski Brod, Upravni odjel za graditeljstvo prostornog uređenja i zaštitu okoliša, KLASA:UP/l- 361-03/18-04/831, UR.BROJ: 2178/0110-19-10 od 28. veljače 2019. (stranica spisa 8- 10), obavljen je očevid na licu mjesta (stranica spisa 40), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Mariu Tomiću od 17 studenog 2022. (stranica spisa 43-48), izvršen je uvid u u javne podatke dostupne u Zajedničkom informacijskom sustavu zemljišnih knjiga i katastra na dan 4. srpnja 2025, te su saslušani svjedoci VHE, ZH, te je saslušan tuženik kao stranka u svrhu dokazivanja.

10. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno je da, a što je među parničnim strankama nesporno, da je u isti upisana k. č. br. [katastarska čestica] Ulica dr. Mile Budaka površine 467 m2, od čega dvorište 457 m2, spremište 10 m2, uknjižena kao suvlasništvo i to 4/10 suvlasničkog dijela na ime Vlt Alica, Novi Sad; 3/10 dijela na ime LH, [adresa]; 3/10 dijela na ime ŠH (L), [adresa]. Činjenica promijene zemljišnoknjižnog stanja razvidna je iz zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u koji je pripisana k. č. br. [katastarska čestica] opisana kao [adresa], od čega dvorište 457 m2, spremište 10 m2, bez izmjena u vlastovnici.

Nadalje, iz zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno je da je u isti upisana k. č. br. [katastarska čestica] Ulica dr. Mile Budaka površine 103 m2, od čega dvorište površine 30 m2, Kuća, [adresa] površine 73 m2, uknjižena kao vlasništvo 1/1 dijela na ime JH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. Promjena zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] razvidna je iz zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u koji je pripisana k. č. br. [katastarska čestica] opisana kao [adresa], od čega dvorište 30 m2, Kuća [adresa] površine 73 m2, bez izmjena podataka o vlasništvu.

10.1. Iz izvoda iz katastarskog Plana za kč. br. [katastarska čestica] od 8. srpnja 2022., kao i iz uvida u javnu aplikaciju ZIS od 4. srpnja 2025. razvidno je da su k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] susjedne nekretnine, koje se prostorno naslanjaju jedna na drugu, tako da je k. č. br. [katastarska čestica] uz javnu površinu, a iza k. č. br. [katastarska čestica] nalazi se k. č. br. [katastarska čestica]. Nadalje je razvidno da se na k. č. br. [katastarska čestica] nalazi javna cesta, a da se sa k. č. br. [katastarska čestica] preko k. č. br. [katastarska čestica] može pristupiti istoj.

10.2. Uvidom u rješenje o izvedenom stanju Grad Slavonski Brod, Upravni odjel za graditeljstvo prostornog uređenja i zaštitu okoliša, KLASA:UP/l-361-03/18-04/831, UR.BROJ: 2178/0110-19-10 od 28. veljače 2019. sud je utvrdio da je istim ozakonjena dovršena jednostavna zgrada – stambene namjene; koja je izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na lokaciji [adresa], a koje ozakonjenje je provedeno po zahtjevu RH podnesenim 2. srpnja 2018.

10.3. Navedene isprave ( toč. 10. – 10.2. obrazloženja) sud je prihvatio i iste cijenio istinitim i vjerodostojnim, u tom smislu valja istaknuti da odredba članka 230. ZPP propisuje da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Nadalje, valja istaknuti da istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama, a dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u pogledu javnih isprava u smislu dokazivanja važi pretpostavka vjerodostojnosti međutim dopušten je protudokaz o suprotnom. Na temelju navedenoga sud je prihvatio ranije navedene isprave, jer niti jedna od parničnih stranaka nije osporavala sadržaj navedenih isprava.

11. Sud je 2. studenog 2022. proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Maria Tomića, mag. ing. geodezije. Neposrednim opažanjem suda uočeno je da se na nekretnini u vlasništvu tužitelja nalazi stambeni objekt. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 17. studenog 2022. stalni sudski vještak Mario Tomić, mag. ing. geodezije naveo je da je utvrdio da se tužbeni zahtjev odnosi na dio k. č. br. [katastarska čestica] Ulica dr. Mile Budala površine 467 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], a koja je suvlasništvo tuženika. Nadalje, utvrdio je da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] Ulica dr. Mile Budaka Kuća i dvorište površine 103 m2. Stalni sudski vještak naveo je kako tužiteljeva nekretnina nema drugi pristup na javnu prometnu površinu ulice dr. Mile Budaka, osim isključivo preko k. č. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika. Također je naveo kako dio k. č. br. [katastarska čestica] tužitelj drži unutar svoje ograde, a dijelom prelazi preko k. č. br. [katastarska čestica] kako bi imao izlaz na ulicu. Vještak je naveo kako je dio koji tužitelj drži u posjedu označio kao k. č. br. [katastarska čestica] Ulica dr. Mile Budaka dvorište sa 43 m2, a koje je označio crvenom bojom, dok je dio nekretnine koji tužitelju služi za pristup na javnu prometnu površinu, i u odnosu na koju tužitelj traži pravo služnosti, označio plavom bojom i ta površina iznosi 9 m2, a proteže se od sjeveroistočnog ugla parcele buduće parcele označene kao k. č. br. [katastarska čestica] i širini od 2,47 m i u pravcu sjevera do ulice u dužini 3,87 m, što je prikazano u prilogu 4 i 5 pisanog nalaza i mišljenja.

11.1. Podneskom od 15. prosinca 2022. tužitelj se očitovao na zaprimljeni pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Maria Tomića, mag. ing. geodezije te je naveo da na isti nema primjedbi te ja istim podneskom tužitelj uredio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka.

11.2. Tuženici su se podneskom od 28. prosinca 2022. po privremenom zastupniku očitovali na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke te naveli da isti ne prihvaćaju. Nadalje, naveli su da iz predmetnog nalaza i mišljenja nije moguće nedvojbeno utvrditi postoji li mogućnost tužitelja da na neki drugi način pristupi javno prometnoj površini, na koji način bi manje ugrozio interese tuženika. Tuženici su, nadalje, naveli kako nije vidljivo ima li tužitelj drugi pristupni put i je li isti potpuno onemogućen bez korištenja spornog dijela nekretnine pristupiti svojoj nekretnini. S tim u svezi tuženici su se pozvali na odredbu članka 191. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kojom je propisano da je nužni prolaz služnost puta koje je osnovao sud na zahtjev vlasnika nekretnine do koje nema nikakve ili nema prikladne putne veze s javnim putem. Također su se pozvali i na odredbu članka 75. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kojom je propisano da svaka služnost mora imati razumnu svrhu. Tuženicu su naveli kako je u tijeku postupka ostalo nejasno kada su tužitelj i njegovi prednici započeli koristiti, odnosno prolaziti spornim putem. U tom smislu naveli su kako tužitelj nije dokazao da bi predmetnu služnost koristio duže od 20 godina u širini 2,47 m. Tuženici su naveli da je pri utvrđivanju je li se pravo vlasništva ili služnosti steklo dosjelošću, potrebno raspraviti i utvrditi kada je dosjedanje započelo odnosno kada su se stekli uvjeti nakon dovršenog dosjedanja da se stekne određeno pravo. Tuženici smatraju da u konkretnoj pravnoj stvari nisu ispunjenje pretpostavke za stjecanje služnosti dosjelošću jer tužitelj nije izvršavao sadržaj prava stvarne služnosti kroz zakonom propisano vrijeme.

Pored svega navedenoga tuženici su naveli i kako tužitelj nije dokazao da je pokušao saznati adrese tuženika.

11.3. Usmeno izlažući svoj pisani nalaz i mišljenje od 17. studenog 2022. stalni sudski vještak Mario Tomić, mag. ing. geodezije, na ročištu za glavnu raspravu održanom kod ovoga suda 18. ožujka 2025. iskazao je da u cijelosti ostaje kod svoga pisanog nalaza i mišljenja, te je istaknuo kako je u međuvremenu došlo do promjena u zemljišnoj knjizi, uslijed provedbe postupka obnove zemljišne knjige – usklađenja zemljišnoknjižnog i katastarskog stanja. S tim u svezi naveo je kako je sporna nekretnina i nadalje označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali je promijenila zemljišnoknjižni uložak pa sada dolazi upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. Stalni sudski vještak je iskazao kako je u svom pisanom nalazu naveo da se dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi unutar tužiteljeve ograde, a koja ograda je stara i naočigled je ondje postavljena puno ranije, a taj dio tužitelj drži u svome posjedu. Također je naveo da ne postoji niti jedna druga nekretnina preko koje bi tužitelj, eventualno, mogao pristupiti na javnu površinu.

11.3.1. Nakon usmenog izlaganja nalaza i mišljenja stranke su iskazale da nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka.

11.4. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Maria Tomića, mag. ing. geodezije te je isti cijenio objektivnim i stručnim, uvažavajući činjenicu da nakon usmenog izlaganja nalaza i mišljenja stranke nisu imale primjedbi i prigovora, pa sud utvrđuje da su usmenim izlaganjem pisanog nalaza i mišljenja otklonjeni ranije isticani prigovori tuženika, stoga budući da stranke nisu osporavale nalaz i mišljenje, niti sud nije imao razloga sumnjati u objektivnost istoga.

12. Saslušana svjedokinja VHE, u svom je iskazu navela kako poznaje tužitelja od djetinjstva. Navela je kako tužitelj stanuje iza ugla ulice u kojoj ona stanuje, tužiteljeva kuća je na uglu Budakove i Klaićeve ulice, a u njegovu nekretninu se ulazi iz ulice dr. HH. Svjedokinja je iskazala da joj je poznato što je predmet konkretnog parničnog postupka te je navela kako joj je poznato da se ondje nalaze tri stambena objekta, od kojih se svakome pristupa na drukčiji način. U tom smislu iskazala je kako se jednom od predmetnih objekata pristupa iz Klaićeve ulice, dok druga dva objekta imaju pristup iz ulice dr. Mile Budaka. Svjedokinja je iskazala kako je u predmetnoj nekretnini stanovao u djetinjstvu sa svojim roditeljima, a ondje je stanovao i tužiteljev djed i njegova braća. Tužitelj je prije rata odselio u inozemstvo, a nakon nekoliko godina boravka u inozemstvu ponovno se vratio. Svjedokinji nije poznato gdje točno tužitelj danas stanuje, nikada nije čula za osobe imena NH, LH i OH, niti je osobe navedenih imena ikada poznavala. Svjedokinja je iskazala kako je predmetna nekretnina, o kojoj je iskazivala, a na kojoj se nalaze tri stambena objekta, oduvijek pripadala obitelji RH, poznato joj je da još od njezina djetinjstva ondje nije bilo drugih vlasnika te ona nikada nije vidjela nikoga drugoga kako ondje stanuje ili duže vrijeme boravi, kao niti da posjeduje predmetnu nekretninu. S tim u svezi iskazala je da nikada nije vidjela ili čula da bi tužitelju tko smetao posjed ili mu posjed predmetnog dijela nekretnine ikada osporavao. Svjedokinja je iskazala i kako je na predmetnoj nekretnini bila postavljena ograda, ali joj nije poznato kada i tko ju je postavio. Svjedokinja je navela kako misli da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem iza smrti njegove majke, a s kojom se inače svjedokinja susretala i odlazila s njom zajedno u Crkvu, te sve činjenice o okolnostima o kojima je iskazivala pred sudom poznate su joj iz razgovora s tužiteljevom majkom.

12.1. Iskaz svjedokinje VHE sud je prihvatio i isti cijenio iskrenim, svjedokinja je iskazivala uvjerljivo, a saznanja o relevantnim činjenicama glede ima po čuvenju od pokojne majke tužitelja. Svjedokinja stanuje u susjedstvu sporne nekretnine, poznaje tužitelja od djetinjstva te sud cijeni da u odnosu na posjed predmetne nekretnine ima neposredna saznanja jer joj nije moglo ostati nepoznato tko posjeduje predmetnu nekretninu, koliko dugo, kao i jesu li je posjedovali NH, LH i OH

13. Svjedok ZH u svom je iskazi naveo da tužitelja poznaje od svog rođenja, odnosno 62 godine, s njim je susjed. Iskazao je kako osobe imena tuženika imena NH, LH i OH ne poznaje i nikada prije nije čuo za njih. Iskazao je kako mu je poznato da je tužitelj nekretninu koja je u njegovu vlasništvu stekao nasljeđivanjem od svojih roditelja. Nadalje, iskazao je kako je predmetna nekretnina, svo vrijeme od kada poznaje tužitelja, dakle, 62 godine u posjedu odbitelji ĆH, kako se tužitelj ranije prezivao, odnosno RH, kako se sada preziva. S tim u svezi naveo je kako je predmetna nekretnina pripadala tužiteljevim roditeljima i njegovoj braći, a prethodno njegovim djedu i baki. Svjedok je iskazao kako tužitelj nema mogućnost pristupa javnoj površini od svoje nekretnine osim izlazom na ulicu dr. Mile Budaka. Svjedok je iskazao i kako on nikada nije koga drugoga da tužiteljevu nekretninu posjeduje, da ondje stanuje ili određeni period ondje boravi, a objekt s ulazom na Klaićevu, a koji nije predmet postupka, je prodan. Također je iskazao kako nikada nije čuo niti vidio da bi tužitelju netko osporavao ili smetao posjed zelene površine koja se nalazi ispred njegove kuće. S tim u svezi iskazao je da ondje nekada nalazio cvjetnjak, i taj cvjetnjak je ondje bio dok je svjedok bio dijete, a prethodno cvjetnjaku ondje je bila bašča za koju svjedok pretpostavlja da su ju sadila tužiteljeva baka. Nadalje je iskazao kako je oko te bašče, a kasnije cvjetnjaka, bila ograda koju je prije 50 ili više godina postavio tužiteljev djed, te je iskazao da misli da ista nije mijenjana na način da je izmicana i da ona ondje stoji na istom mjestu već 50 godina. Svjedok je iskazao da nema saznanja da je tužitelj podnosio zahtjev za postupak legalizacije svoje nekretnine.

13.1. Iskaz svjedoka ZH sud je prihvatio i isti cijenio iskrenim osim u djelu u kojemu je svjedok iskazao da predmetna ograda stoji na istom mjestu već 50 godina, jer je u tom dijelu njegov iskaz u suprotnosti s iskazom tužitelja koji je iskazao da je predmenu ogradu srušio prije 6 ili 7 mjeseci s obzirom da je ista dotrajala, a također i svjedokinja VHE je iskazala da je na spornoj nekretnini postojala ograda, ali ne i da danas ondje postoji. Međutim, sud uzima iskrenim da je ograda ondje bila postavljena 50 godina, odnosno da je ista uklonjena u tijeku postupka jer je u vrijeme obavljanja očevida sa stalnim sudskim vještakom ograda bila ondje i za koju je sam sudski vještak naveo da je naočigled dotrajala pa je očito da je ondje postavljena puno ranije.

14. Saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja tužitelj RH u svom je iskazu naveo kako je on stanovao zajedno sa svojim roditeljima u kući u [adresa] (raniji naziv Ulica dr. Mile Budaka), a ispred predmetne kuće nalazi se mala parcela za koju je saznao da su na njoj kao vlasnici uknjiženi tuženici. Tužitelj je iskazao kako je njegova obitelj, od njegova rođenja 1962. godine, ali i ranije, koristila taj dio nekretnine jer je s javnog puta njihovoj kući, u dvorište, moguće pristupiti samo preko nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje je iskazao kako je prije 3 ili 4 godine imao namjeru preurediti kuću jer je ista dotrajala te nije bila legalizirana, stoga je prikupljao potrebnu dokumentaciju i tada po prvi puta došao do saznanja da predmetna površina nije njegova, nego da su na istoj uknjiženi tuženici, a čija imena mu nisu poznata i ne zna tko su te osobe. Tužitelj je naveo kako su mu roditelji pokojni i nije mogao doći do saznanja tko su tuženici. Tužitelj je, nadalje, iskazao kako je u njegovoj kući potrebno provesti plin, a cijevi plinovoda imaju jedini put do njegove kuće preko nekretnine tuženika, stoga je pokrenuo konkretni parnični postupak. Iskazujući o načinu stjecanja nekretnine u njegovu vlasništvu, naveo je kako je kuću sagradio njegov djed, koji je po struci bio zidar, te tužitelj, od rođenja – 1962. godine, stanovao u predmetnoj kući zajedno sa roditeljima.

Tužitelj je iskazao kako je kuća o kojoj je iskazivao danas srušena, a on stanuje oko 150 metara dalje od mjesta gdje je ta kuća bila izgrađena. S tim u svezi iskazao je da je nekada u toj kući stanova njegov djed, njegovi roditelji te i sam tužitelj, a nakon njihove smrti tužitelj je neko vrijeme stanovao ondje pa sve do unazad 4 godine, ali je nastavio i danas održava predmetnu nekretninu. Iskazao je kako je danas ondje prazan prostor kojega uz njegovo odobrenje koristi susjed koji je vlasnik autoškole, pa istu koristi za potrebe parkinga. Tužitelj je naveo kako je sporni dio nekretnine bio ogradom zatvoren zajedno sa tužiteljevom kućom te je to bila jedna cjelina, a predmetnu ogradu tužitelj je prije 6 ili 7 mjeseci srušio jer je bila dotrajala. S tim u svezi iskazao je da je predmetnu ogradio postavio otac, tužitelj je tada imao oko 12 godina i sjeća se postavljanja te ograde jer je pomagao ocu postaviti je. Tužitelj je iskazao kako je ta ograda postavljena prije 50 godina, te nitko nikada niti njemu niti njegovim prednicima nije rekao da ne smiju koristiti raj dio nekretnine niti je osporavao da taj dio pripada tužitelju, odnosno njegovim precima. S tim u svezi iskazao je da je njegova majka na tom dijelu nekretnine godinama sadila i održavala bašču.

14.1. Iskaz tužitelja sud je u cijelosti prihvatio i isti cijenim iskrenim jer je njegov iskaz u bitnome u skladu s iskazima saslušanih svjedoka VHE i ZH, ali i sa materijalnim dokazima i rezultatima provedenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku geodetske struke, iz kojeg razloga sud nije imao osnove posumnjati u iskrenost njegova iskaza.

15. Prema odredbi članka 28. stavak 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ“ br. 6/80 i 36/90 i „Narodne novine“ br. 53/91, 9/92, 77/92, u daljnjem tekstu: ZOVO), koji je stupio na snagu 08. srpnja 1980. godine, savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a savjesni posjednik protekom dvadeset godina. U članku 30. istog Zakona propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, time da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici.

16. Prema odredbi članka 159. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. u daljnjem tekstu: ZVDSP) propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Odredbom stavka 2. istog članka predviđeno je da samostalni posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe nepokretnu stvar dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a prema odredbi stavka 3. tog članka samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina.

16.1. Dakle, pretpostavke za dosjelost su posjed određene kakvoće, vrijeme zakonom određeno, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu, odnosno sposobnost biti vlasnikom te stvari.

16.2. Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Prema odredbi članka 160. stavak 2. ZVDSP u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

16.3. Kod dosjelosti prava vlasništva dugotrajnim posjedom treba utvrditi vlasnički posjed tj. miran posjed s voljom da se stvar drži kao svoja, te vrijeme takvog posjedovanja od strane prednika, time da pravni učinci dosjelosti nastupaju čim se ispune pretpostavke dosjelosti, pa ako netko stekne nekretninu putem dosjelosti postaje njezin vlasnik bez obzira što nije upisan u zemljišne knjige kao jedini vlasnik.

16.4. Prema odredbi članka 388. stavak 2. ZVDSP, stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih učinaka. Nadalje, valja istaknuti kako pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje) posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu, moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

17. U odnosu na drugi postavljeni tužbeni zahtjev, a to je utvrđenje stjecanja prava stvarne služnosti dosjelošću, kako je pobliže navedeno u točki II. izreke presude, valja istaknuti da se prema odredbi članka 388. stavak 1. ZVDSP stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ZVDSP prosuđuje prema njihovim odredbama, time da je stavkom 3. navedene zakonske odredbe određeno da rokovi koji su za sjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim zakonom, ako su bili počeli teći i prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne i dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim zakonom, ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

Dakle, imajući u vidu naprijed navedene odredbe, rok za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću počeo je teći u vrijeme dok je bila na snazi odredba članka 54. stavak 1. ZOVO, koja odredba je propisivala da se stvarna služnost stječe dosjelošću kada je vlasnik povlasnog dobra faktično ostvarivao služnost za vrijeme od 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra se tome nije protivio. Sada je to propisano odredbom članka 229. stavak 1. ZVDSP.

18. Ocjenjujući izvedene dokaze - iskaze svjedoka i tužitelja, ovaj sud nalazi da je tužitelj dokazao da je njegov prednik- majka, od koje je naslijedio k. č. br. [katastarska čestica] bila i posjednik realnog djela utužene nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer je navedeni dio bio ograđen i predstavljalo je jedinstvenu cjelinu s nekretninom tužitelja, koju ogradu je prema iskazu tužitelja postavio još njegov otac, a koji dio nekretnine je majka tužitelja, prema njegovu iskazu i iskazu svjedoka koristila za sadnju vrta, odnosno bašće, kao i cvjetnjaka. Da se predmetna ograda kojom je realni dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila ograđena i tako prostorno pridružena nekretnini tužitelja, ondje bila postavljena dugi niz godina, potvrdio je i sam vještak geodetske struke u svom nalazu i mišljenju. Iz izvedenih dokaza, i to iskaza svjedoka ZH proizlazi da je tužitelj samostalno i putem svojih prednika u mirnom i nesmetanom posjedu predmetnog realnog dijela nekretnine najmanje 62 godine, a uknjiženi vlasnici nikada nisu osporavali ili smetali posjed tužitelja, što je svojim iskazom potvrdila i svjedokinja VHE. S tim u svezi valja istaknuti kako je sam vještak naveo, a što su i svjedoci potvrdili da tužitelj od svoje nekretnine nema izlaz na javnu površinu, odnosno ulicu ranijeg naziva dr. HH, sada [adresa], osim preko dijela nekretnine tuženika. S tim u svezi valja istaknuti da je s obzirom na dugogodišnji posjed tužitelja spornog djela nekretnine i činjenice da je to jedini put koji ima za prolaz i provoz do svoje nekretnine od javne površine – kolnika [adresa], jasno da je isti dio i koristio jer inače niti ne bi mogao pristupiti svojoj nekretnini, a na kojoj je izvodio građevinske radove, rušenjem, dakle, pristupao istoj. Tužitelj je u tijeku postupka naveo i kako s obzirom na javnu infrastrukturu nema niti mogućnost dovoda, odnosno obnove i održavanja priključaka za električne, kanalizacijske, vodovodne, plinovodne i telekomunikacijske vodove i priključke do nekretnine u njegovu vlasništvu.

18. Pravni učinci dosjelosti kao izvornog načina stjecanja prava vlasništva nastupaju po samom pravu istekom potrebnog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ako su ispunjeni i ostali uvjeti koje propisuje zakon o stjecanju putem dosjelosti, u konkretnom slučaju savjesnost posjeda.

18.1. Dakle, da bi se vlasništvo moglo steći dosjelošću, mora, osim isteka potrebnog vremena, biti ispunjena pretpostavka savjesnosti (poštenja) posjeda i to kako po odredbama ZV (članak 159.) koji je na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, tako i prema odredbama ZOVO koji se primjenjuje od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996., tako i prema pravnim pravilima OGZ-a.

18.2. Pri ocjeni savjesnosti posjeda neke osobe, činjenica da je posjedovana nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo neke druge osobe te saznanje o upisu te osobe samo po sebi ne čini posjed nepoštenim, kako su tome u tijeku postupka prigovarali tuženici navodeći da je tužitelj u postupku legalizacije, kako je i sam tužitelj naveo, saznao da predmetni dio nekretnine nije njegovo vlasništvo i da je time postao nepošten. Takve navode tuženika ovaj sud cijeni neosnovnim jer navedena činjenica ne dovodio do nepoštenja kao i što ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanje upisa u zemljišnoj knjizi, osobito ako prema svim ostalim okolnostima u kojima je vršen posjed, nije imao ozbiljnog razloga sumnjati u pravo na svoj posjed, a kao što je upravo slučaj u ovom predmetu. Uz to valja istaknuti da je postupak legalizacije, a kako proizlazi iz rješenja koji prileži spisu proveden po zahtjevu tužitelja od 2. srpnja 2018., a u kojem trenutku je tužitelj posjedovao predmetnu nekretninu, uračunavajući i posjed njegovih prednika više od 50 godina. Dakle, u trenutku kada je tužitelj saznao da predmetni dio sporne nekretnine nije njegovo knjižno vlasništvo već je bila ispunjena pretpostavka dugogodišnjeg posjedovanja.

18.2.1. U odnosu na poštenje posjeda, prema odredbi članka 18. stavak 5. ZVDSP, poštenje posjeda se presumira, odnosno posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Također se i prema odredbi čanka 72. stavak 3. ZOVO savjesnost pretpostavlja, a prema pravnim pravilima paragrafa 328. OGZ-a u dvojbi se uzima da je posjed pošten. Slijedom navedenog, a obzirom da tuženik ne dokazuje da bi posjed tužitelja bio nepošten, te obzirom da iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj bio pošteni posjednik u smislu navedenih odredbi jer je držao da je stvar koju posjeduje njegova, to je tužitelj, s obzirom na protek vremena više od 62 godine, stekao pravo vlasništva sporne nekretnine dosjelošću.

19. Sud je poklonio vjeru saslušanim svjedocima koji su suglasno i uvjerljivo iskazivali o posjedu spornog dijela predmetne nekretnine u vremenskom razdoblju o kojemu su imali neposrednih saznanja, kao i saznanja koje je svjedokinja VHE imala iz razgovora s pokojnom majkom tužitelja, posebice cijeneći da ti svjedoci nisu imali interes svjedočiti u korist tužitelja, u prilog čijim iskazima govori i stanje na terenu, odnosno činjenica da se je očevidom i vještačenjem utvrđeno da se predmetni dio nekretnine nalazi ograđen zajedno s tužiteljevom kućom, da tužitelj nema drugog izlaza na javnu površinu, te da je isti u posjedu tužitelja.

19.1. Slijedom navedenog, temeljem iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja, te temeljem uviđaja na licu mjesta utvrđeno je da su tužitelj i njegovi pravni prednici u dugogodišnjem nesmetanom posjedu predmetnog dijela nekretnine koji u naravi predstavlja dio dvorišta uz kuću tužitelja, radi čega je tužbeni zahtjev u točki I. prihvaćen u cijelosti.

20. U svezi s navedenim valja istaknuti da tužitelj koji dokaže da je stekao dosjelošću realni dio nekretnine tuženika ovlašten je temeljem pravomoćne presude izvršiti parcelaciju tuženikove nekretnine na način da iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio koji tužitelju pripada, te da navedeni dio formira kao samostalnu česticu zemlje s novim katastarskim brojem, i da provede parcelaciju u katastru zemljišta s novim katastarskim brojem i u zemljišnim knjigama. Tuženik je dužan navedeno trpjeti, odnosno dopustiti da se tužitelj upiše kao samovlasnik navedenog realnog dijela, koji ustvari postaje nova zemljišnoknjižna čestica kojoj je tužitelj vlasnik. (isto Županijski sud u Zagrebu, poslovni broj: Gž 2308/2020-2 od 3. studenog 2020.)

21. U odnosu na stjecanje prava stvarne služnosti valja istaknuti kako je odredbom članka 54. stavak 1. ZOVO, odnosno odredbe članka 229. stavak 1. ZVDSP propisano je da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. U stavku 2. istoga članka propisano je da se ne može dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.

21.1. Iz navedene odredbe jasno proizlazi da se za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću ne traži ni savjestan (pošten) niti zakonit posjed. Posjed prava stvarne služnosti stječe se faktičnim vršenjem ovlaštenja koja čine sadržaj tog prava nezavisno od volje vlasnika poslužnog dobra. Posjed prava stvarne služnosti ostvaruje se pod pretpostavkama iz odredbe 228. stavak 1. ZVDSP, s time da titular stvarne služnosti stečene dosjelošću koja nije upisana u zemljišnu knjigu, može svoje pravo s uspjehom isticati i prema savjesnom stjecatelju prava vlasništva na poslužnom dobru.

21.2. U svezi s navedenim, a kako je u tijeku postupka iz iskaza svjedoka i provedenim vještačenjem nesporno utvrđeno da tužitelj nema druge mogućnosti da pristupa na javnu površinu iz svoje nekretnine, stoga je sud temeljem članka 191. ZVDSP utvrdio da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o nužnom prolazu kao stvarnoj služnosti. S obzirom da su roditelji, odnosno majka tužitelja, bili vlasnici k. č. br. [katastarska čestica], a da je tužitelj istu naslijedio, da je svjedok ZH iskazao da predmetnu nekretninu obitelj tužitelja posjeduje najmanje 62 godine, sasvim je logično i životno da su tužitelji predmetni dio nekretnine koristili za prolaz, provoz kao i da su ondje položili vodove za opskrbu svoje nekretnine energentima i drugim priključcima. S tim u svezi valja istaknuti da je odredbom članka 108. ZVDSP propisano da postavljanje vodova i drugih uređaja (električnih, kanalizacijskih, plinovodnih, vodovodnih, toplovodnih, elektroničkih komunikacijskih i dr.) na tuđoj nekretnini bez pristanka njezina vlasnika moguće je u interesu Republike Hrvatske na temelju zakonskih odredaba koje uređuju nepotpuno izvlaštenje, a u privatnom interesu prema odredbama o osnivanju služnosti vodova i drugih uređaja odlukom suda, ako zakon ne odredi drukčije. S obzirom da iz izvedenih dokaza nesporno proizlazi da se tužitelj dijelom nekretnine tuženika kao povlasnom nekretninom služio više od 50 godina, da nema drugog izlaza na javnu površinu, da se predmetni dio sporne nekretnine koristio za polaganje vodova, sud je ocijenio da je u tom dijelu tužbeni zahtjev osnovan.

22. U pogledu troškova parničnog postupka valja istaknuti da tužitelj nije podnio zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka. Nadalje da iz stanja spisa proizlazi da je tuženike, na temelju sudskog rješenja zastupao privremeni zastupnik. Privremeni zastupnik podnio je, prije zaključenja glavne rasprave, zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

22.1. S tim u svezi valja istaknuti kako iz članka 85. stavak 3. ZPP, kao iz stava zauzetog na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova u Republici Hrvatskoj i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12. studenog 2018., sredstava za pokriće postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženika dužan je predujmiti tužitelj i ti troškovi ulaze u parnični trošak.

Iz stanja spisa nije razvidno da je sud tužitelja pozivao na uplatu predujma za pokriće postavljanja i rada privremenog zastupnika, niti da je sam tužitelj neki iznos predujmio, osim iznosa za pokriće troškova objave oglasa, na što je bio pozvan.

22.2. Konkretni parnični postupak ne bi se mogao voditi bez postavljenog privremenog zastupnika jer su svi tuženici nepoznatog boravišta i nemaju punomoćnika, stoga ovaj sud trošak privremenog zastupnika u smislu odredbe članka 155. ZPP cijeni kao nužan trošak za vođenje parnice, pa isti pripada privremenom zastupniku bez obzira na uspjeh stranaka u sporu. Prema troškovniku predanom u sudski spis 10. travnja 2025., uz zatraženi trošak pristupa ročištu 4. srpnja 2025., privremeni zastupnik je potraživao ukupan iznos od 1.218,75 EUR. Slijedom navedenoga sud je temeljem odredbe članka 85. stavak 2. ZPP donio odluku kao u rješenju, a po predujmljenim sredstvima, sud će, neovisno o odluci o glavnoj stvari donijeti odluku u povodu zahtjeva privremenog zastupnika za naknadu troškova parničnog postupka.

23. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

Slavonski Brod, 9. srpnja 2025.

Sutkinja

Anđela Bionda

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

Protiv rješenja žalba nije dopuštena (članka 85. stavak 3. ZPP).

DNA:

1. Tužitelj RH po punomoćniku Marijanu Betlachu, odvjetniku u Slavonskom Brodu,

2. Prvotuženica-Trećetuženik po privremenom zastupniku Krešimiru Pencingeru, odvjetniku u Slavonskom Brodu