REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

POVRV-1128/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević, u pravnoj stvari tužitelja AGRAM LEASING d.o.o., Zagreb, Remetinečka cesta 98, OIB: 48922277230, kojeg zastupa punomoćnik Stanislav Ostojić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Ul. grada Vukovara 282, protiv tuženika Porto Max d.o.o., Zagreb, Branovečina 80B/2, OIB: 45311427441, radi isplate iznosa od 33.284,46 EUR-a, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 03. lipnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 09. srpnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-58/2023, UPP/OS-Ovrv-1/2023 kojeg je dana 01. ožujka 2023. godine donijela javna bilježnica Jasna Zorić iz Zagreba, Dugoselska 12 kojim je na temelju vjerodostojne isprave i to izvatka iz poslovnih knjiga 062815 naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 33.284,46 EUR-a, uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 02. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.602,30 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01. ožujka 2023. godine do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od osam dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.879,30 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 09. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.609,25 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 09. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javna bilježnica Jasna Zorić iz Zagreba, Dugoselska 12 dana 01. ožujka 2023. donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-58/2023, UPP/OS-Ovrv-1/2023 kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 33.284,46 EUR-a/ 250.781,76 kn[1] s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos glavnice od 02. srpnja 2022. pa do isplate, te mu nadoknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.602,30 EUR-a/12.072,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 01. ožujka 2023. godine pa do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je izjavio pravodoban prigovor, pa je spis dostavljen Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, koji sud se rješenjem poslovni broj: POVRV-1349/2023 od 12. lipnja 2023. oglasio stvarno nenadležnim, te je nakon pravomoćnosti istog, predmet ustupio ovom sudu kao stvarno nadležnom. Budući da je tuženik izjavio pravodoban prigovor kojim je osporio citirano rješenje o ovrsi u cijelosti, to je stoga ovaj sud rješenjem od 20. rujna 2024. godine poslovni broj: POVRV-1128/2023 navedeno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika osporava potraživanje tužitelja u cijelosti, u bitnome navodeći da u prilogu predmetnog prigovora dostavlja vjerodostojnu ispravu, te da će sve relevantne činjenice predočiti u sudskom postupku.

4. Tužitelj se tijekom ovog postupka podneskom od 30. listopada 2024. očitovao na prigovor tuženika u bitnome navodeći da je prigovor tuženika, paušalan i usmjeren isključivo na odugovlačenje postupka i izbjegavanje podmirenja njegove obveze prema tužitelju, te da je predmet ovog postupka potraživanje tužitelja po računu broj: 062815/1/045 od 01. srpnja 2022., koji je tuženiku ispostavljen na ime otkupa vozila po obračunu 10/791/20 od 07. listopada 20202., a koji račun nije podmiren od strane tuženika, budući da je tužitelj temeljem zahtjeva korisnika leasinga, društva FLEET LOGISTIKA d.o.o., sačinio obračun po Ugovoru o financijskom leasingu broj:

10/791/20 od 07. listopada 2020. (prijevremena otplata) temeljem kojega je vozilo AUDI Q7 TDI QUATRO S LINE, šasija WAUZZZ4M0HD049831, godina proizvodnje 2017., koje je bilo financirano navedenim ugovorom, prodano tuženiku za iznos od 250.781,78 kn/ 33.284,46 EUR, a o čemu svjedoči zapisnik o primopredaji br. 13125894, koji tužitelj dostavlja u prilogu predmetnog podneska, pa slijedom navedenog tužitelj predlaže donošenje presude kojom se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troška parničnog postupka tužitelju.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom dokumentaciju koja prileži spisu i to: presliku izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 31. prosinca 2022. (list 7. spisa), ispis e-maila tuženika upućen tužitelju 06. rujna 2022. (list 20. spisa), presliku računa tuženika br. 23/VP-1-1 od 30. kolovoza 2022. (list 21. spisa), presliku računa tužitelja br. 062815/1/045 od 01. srpnja 2022. (list 51. spisa), presliku Ugovora o financijskom leasingu broj: 10/791/20 od 07. listopada 2020. (list 52. spisa), presliku Općih uvjeta ugovora o financijskom leasingu tužitelja (list 53. – 58. spisa), presliku informativnog obračuna prijevremene otplate financijskog leasinga broj: 10/791/20 od 01. srpnja 2022. (list 59. spisa), ispis e-mail korespondencije od srpnja 2022. (list 60. – 63. spisa), presliku zapisnika o primopredaji br. 13125894 od 01. srpnja 2022. (list 64. spisa).

6. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem svjedoka ML, te za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, kao nesvrsishodne i protivne načelu ekonomičnosti postupka, budući da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja kao prodavatelja za isplatu kupoprodajne cijene za vozilo koje je tužitelj prodao tuženiku kao kupcu, a koje vozilo je predano u posjed i vlasništvo tuženiku, a da tuženik tijekom ovog postupka nije dokazao da je isti podmirio kupoprodajnu cijenu ili da je vratio predmet kupoprodaje tužitelju kao prodavatelju, pa da je njegova obveza prema tužitelju kao prodavatelju za isplatu kupoprodajne cijene prestala, iako teret dokaza u odnosu na plaćanje kupoprodajne cijene ili drugog načina prestanaka obveze tuženika prema tužitelju koja je predmet ovog postupka, leži na tuženiku, kao kupcu vozila, kako će to još nastavno biti obrazloženo, pa bi provođenje prethodno navedenih dokaza od strane tužitelja bilo nesvrsishodno i protivno načelu ekonomičnosti postupka.

7. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. 25/13., 89/14., 70/19. 80/22. i 114/22; dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

8. Naime, predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 33.284,46 EUR-a, a koji iznos tužitelj kao prodavatelj potražuje temeljem računa tužitelja 062815/1/045 od 01. srpnja 2022. za isplatu kupoprodajne cijene za vozilo AUDI Q7 TDI QUATRO S LINE, broj šasije [broj šasije], od tuženika kao kupca.

9. Između stranaka su sporni osnov i visina potraživanja tužitelja.

10. Uvidom u presliku računa tužitelja br. 062815/1/045 od 01. srpnja 2022. (list 51. spisa), ovaj sud je utvrdio da isti račun glasi na tuženika, u iznosu od 250.781,78 kn/ 33.284,46 EUR-a, koji iznos uključuje PDV po stopi od 25%, da se isti račun odnosi na kupoprodajnu cijenu vozila AUDI Q7 TDI QUATRO S LINE, šasija WAUZZZ4M0HD049831, godina proizvodnje 2017., te da je datum dospijeća predmetnog računa 01. srpnja 2022., kao i da je istog dana i datum isporuke predmetnog vozila, te da registarske pločice ostaju na vozilu, dok je uvidom u presliku zapisnika o primopredaji br. 13125894 od 01. srpnja 2022. (list 64. spisa), ovaj sud utvrdio da je tuženik kao kupac od tužitelja kao prodavatelja preuzeo vozilo AUDI Q7 TDI QUATRO S LINE, šasija WAUZZZ4M0HD049831, godina proizvodnje 2017. temeljem kupoprodaje dana 01. srpnja 2022, a što je isti potvrdio svojom potpisom i pečatom na zapisniku o primopredaji br. 13125894 od 01. srpnja 2022., koji zapisnik o primopredaji, tuženik nakon što mu je isti dostavljen, nije niti osporio.

11. Uvidom u presliku Ugovora o financijskom leasingu broj: 10/791/20 od 07. listopada 2020. (list 52. spisa), presliku Općih uvjeta ugovora o financijskom leasingu tužitelja (list 53. – 58. spisa), ispis e-mail korespondencije od srpnja 2022. (list 60. – 63. spisa) i presliku informativnog obračuna prijevremene otplate financijskog leasinga broj: 10/791/20 od 01. srpnja 2022. (list 59. spisa), ovaj sud je utvrdio da je vozilo AUDI Q7 TDI QUATRO S LINE, šasija WAUZZZ4M0HD049831, godina proizvodnje 2017. bilo financirano Ugovorom o financijskom leasingu broj: 10/791/20 od 07. listopada 2020., uz razdoblje otplate od 31. listopada 2020. do 30. rujna 2025., koji Ugovor je sklopljen između tužitelja da davatelja leasinga i društva FLEET LOGISTIKA d.o.o., kao primatelja leasinga, te da je vrijednost predmetnog vozila kao objekta leasinga iznosila 440.000,00 kn, koji iznos uključuje PDV po stopi od 25%, da je temeljem zahtjeva primatelja leasinga predmetni ugovor prijevremeno raskinut, te je tužitelj sukladno sklopljenom Ugovoru o financijskom leasingu broj: 10/791/20 i Općim uvjetima ugovora o financijskom leasingu tužitelja sačinio informativni obračun prijevremene otplate financijskog leasinga broj: 10/791/20 dana 01. srpnja 2022. kojim sukladno vrijednosti objekata leasinga od 237.301,23 kn, koji iznos uključuje PDV po stopi od 25%, naknadi štete po prijevremenom raskidu ugovora u iznosu od 8.555,54 kn, te dospjelim nenaplaćenim potraživanjima po predmetnom Ugovoru o financijskom leasingu u iznosu od 4.925,01 kn, ukupna cijena za uplatu kupca objekta leasinga vozila AUDI Q7 TDI QUATRO S LINE, šasija WAUZZZ4M0HD049831, godina proizvodnje 2017. iznosi 250.781,78 kn, koji iznos uključuje PDV po stopi od 25%, a koji iznos u potpunosti odgovora kupoprodajnoj cijeni za predmetno vozilo iz računa tužitelja br. 062815/1/045 od 01. srpnja 2022. u iznosu od 250.781,78 kn/ 33.284,46 EUR-a (list 51. spisa), koji je predmet ovog postupka.

12. Nadalje, iz ispisa e-maila tuženika upućenog tužitelju 06. rujna 2022. (list 20. spisa) i preslike računa tuženika br. 23/VP-1-1 od 30. kolovoza 2022. (list 21. spisa), dostavljenih u spis od strane tuženika uz prigovor protiv rješenja o ovrsi, proizlazi da je predmetnim e-mailom od 06. rujna 2022. tuženik dostavio tužitelju račun 23/VP-1-1 od 30. kolovoza 2022. koji račun glasi na tužitelja kao akontacija za vozilo, s time da nije navedeno za koje vozilo, i to u iznosu od 250.781,78 kn, dakle u utuženom iznosu. U odnosu na prethodno navedenu dokumentaciju dostavljenu od strane tuženika, sud prvenstveno ističe da račun predstavlja jednostranu ispravu, odnosno da je isti samo poziv na plaćanje, a ne i dokaz o isporučenoj robi ili izvršenoj usluzi, te da samim time ne dokazuje osnov potraživanja iz samog računa, a niti se iz dostavljenog računa tuženika nedvojbeno može utvrditi da se isti odnosi na predmetno vozilo, obzirom da nije navedena specifikacija vozila, kako bi isto bilo određeno ili bar odredivo, a niti se iz istog, može utvrditi temeljem kojeg pravnog odnosa isti proizlazi, dakle iz predmetnog računa se ne može nedvojbeno utvrditi pravna osnovanost istog.

13. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, a prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Tijekom postupka tužitelj je iznio činjenice i dostavio dokumentaciju kojom dokazuje svoje tvrdnje, dok tuženik nije ničime doveo u sumnju valjanost dostavljenih isprava i činjeničnih navoda tužitelja. Tuženik nije naveo ni činjenice kojima pobija navode i dokaze tužitelja, niti je dostavio ili predložio ikakve dokaze iz kojih bi proizlazila neosnovanost tužbenog zahtjeva, poput dokaza iz kojih bi bilo razvidno da je isti podmirio utuženo potraživanje tužitelja, pa makar i djelomično, tj. da je isti dokazao da nema dugovanja prema tužitelju, iako je prema gore navedenim odredbama ZPP-a, to bio dužan učiniti. Nakon podnošenja paušalnog prigovora, tuženik je pokazao potpunu pasivnost u daljnjem tijeku postupka, kako neodazivanjem na zakazana ročišta, tako i neočitovanjem na dokaze koje je dostavio i predložio tužitelj. Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a. ZPP-a).

14. Odredba čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje: ZOO) propisuje da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu, dok odredba čl. 9. ZOO-a propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

15. Nadalje, odredba čl. 116. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14; dalje: ZVDSP) propisuje da se vlasništvo pokretne stvari stječe predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

16. Slijedom svega navedenog, budući da je ovaj sud utvrdio da je tužitelj valjanim očitovanjem volje i predajom u samostalan posjed tuženiku kao kupcu vozila AUDI Q7 TDI QUATRO S LINE, šasija WAUZZZ4M0HD049831, godina proizvodnje 2017., sukladno zapisniku o primopredaji br. 13125894 od 01. srpnja 2022., a što je tuženik potvrdio svojom potpisom i pečatom na predmetnom zapisniku, izvršio svoju svoju ugovornu obvezu prema tuženiku kao kupcu, dakle da je tužitelj kao prodavatelj sukladno odredbi čl. 376. st. 1. ZOO-a, u vezi čl. 116. ZVDSP-a predao vozilo AUDI Q7 TDI QUATRO S LINE, šasija WAUZZZ4M0HD049831 u vlasništvo tuženiku, a da tuženik tijekom ovog postupka nije dokazao da je isti tužitelju kao prodavatelju isplatio kupoprodajnu cijenu predmetnog vozila u utvrđenom iznosu od 250.781,78 kn/ 33.284,46 EUR-a, a niti je isti dokazao da je tražbina tužitelja prestala, pa makar i djelomično, na bilo koji drugi način, iako je to bio dužan učiniti, to je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 33.284,46 EUR-a, na ime kupoprodajne cijene za vozilo AUDI Q7 TDI QUATRO S LINE, broj šasije [broj šasije], od tuženika kao kupca, a temeljem računa tužitelja 062815/1/045 od 01. srpnja 2022. te je stoga, temeljem odredbe čl. 376. st. 1. ZOO-a i čl. 9. ZOO-a, kao i na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, ovaj sud presudio kao u toč. I. izreke ove presude.

17. Uvidom u presliku utuženog računa tužitelja br. 062815/1/045 od 01. srpnja 2022. (list 51. spisa), ovaj sud je utvrdio da tužitelj osnovano potražuje zakonske zatezne kamate na utuženi račun od prvog dana nakon dospijeća istog.

18. Naime, odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, i to do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), a od 30. prosinca 2023. do isplate, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), te odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a koja propisuje da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, a imajući u vidu da se radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora.

19. U odnosu na ovršni trošak, tužitelj ima pravo na naknadu troška i to za sastav prijedloga za ovrhu sukladno Tbr. 11. t. 1., a u vezi Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., i 103/14., 118/14., 107/15. 37/22. i 126/22; dalje: OT) u iznosu od 995,00 EUR-a, uvećano za 25 % PDV- a u iznosu od 248,75 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 1.243,75 EUR-a, te na ime javnobilježničke nagrade u iznosu od 286,84 EUR-a s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 71,71 EUR-a, što sveukupno iznosi 358,55 EUR-a, sukladno odredbi čl. 5. i 9. Pravilnika o nagradama i naknadama troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 9/21., 18/22. i 154/22).

20. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO), jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, i to do 29. prosinca 2023., po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, a od 30. prosinca 2023. do isplate, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

21. Slijedom navedenog, glede ovršnog troška, odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude.

22. Odluka o troškovima postupka iz toč. II. i III. izreke presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 151. st. 1. čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), a temeljem vrijednosti predmeta spora u iznosu od 33.284,46 EUR-a i to: za sastav podneska od 30. listopada 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 250,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 1.250,00 EUR-a, te za zastupanje na ročištu dana 03. lipnja 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 250,00 EUR- a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 1.250,00 EUR-a. Tužitelju je također priznat kao osnovan zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 379,30 EUR-a sukladno Tar. br. 2. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23.; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.; dalje: ZOSP). Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 2.879,30 EUR-a.

23. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visina stope određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa da stoga tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni parnični trošak po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

24. Slijedom svega navedenog, glede naknade parničnog troška tužitelju odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

25. Tužitelju nije priznat kao osnovan trošak sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 380,00 EUR-a, budući da pravilnom primjenom Tbr. 2. t. 1. Uredbe, a u vezi odredbe čl. 1. ZOSP-a, te temeljem naznačene vrijednosti predmeta spora u iznosu od 33.284,46 EUR-a, tužitelj ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u dosuđenom iznosu od 379,30 EUR-a. Tužitelju, ujedno, nije posebno dosuđen zatraženi trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 1.608,55 EUR-a, jer je isti tužitelju priznat djelomičnim održavanjem na snazi platnog naloga iz rješenja o ovrsi. Dakle, tužitelju nije priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 1.609,25 EUR-a pa je slijedom svega navedenog, odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

26. Novčani iznosi navedeni u ovoj presudi iskazani su u valuti EUR i HRK, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22. i 88/22.).

U Zagrebu 09. srpnja 2025. godine

Sudac:

Hrvoje Lukšić

Odluku pismeno izradila:

Viši sudski savjetnik - specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana objave presude ako je bila uredno obaviještena o ročištu za objave presude, a ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA

1. tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu

2. tuženiku izravno