REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj Kž-306/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, te Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Mile Solde, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Irene Tomić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ČA, zbog kaznenih djela iz članka 146. stavak 1., članka 236. stavak 1 u svezi članka 51. i članka 278. stavak 1. u svezi članka 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11,144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika po branitelju Nevenu Grdiniću, odvjetniku iz Zagreba, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-294/2022-6 od 12. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika zbog povrede kaznenog zakona, te se preinačuje prvostupanjska presuda u činjeničnom opisu djela na način da se okrivljenik ČA proglašava krivim što je

I. - u vremenskom razdoblju od 8. ožujka 2018. do 12. ožujka 2018. na području Zagreba i Zaprešića, u cilju stjecanja nepripadne imovinske koristi, dana 8. ožujka 2018. telefonskim putem kontaktirao prodajnog predstavnika trgovačkog društva Tele2 d.o.o. te zatražio zasnivanje pretplatničkih odnosa s navedenim trgovačkim društvom, i to četiri pretplatnička ugovora na obvezni rok trajanja ugovornih obveza od 24 mjeseca, za tarifne modele „Ekipna“, uz koje je kupio četiri mobitela marke Huawei P10 Lite Dual SIM crni, IMEI brojeva: [IMEI broj], 867440037601028, 867440037191616 i 867440037198074, sa SIM karticama pretplatničkih brojeva: [broj SIM kartice], 953786151, 953676489 i 953783627, koje mobitele po povlaštenoj cijeni od 1.899,00 kuna se obvezao platiti u iznosu 99,00 kuna odmah, dok se ostatak cijene od 1.800,00 kuna obvezao platiti u 24 mjesečna obroka u iznosu od 75,00 kuna, kao i jedan pretplatnički ugovor na obvezni rok trajanja ugovornih obveza od 24 mjeseca za pretplatnički broj: [broj telefona] za tarifu „Internet uz pretplatu BEZBROJ GB“, uz koji je kupio MBB ZTE 4G WiFi Router i Play Station 4 Slim 500GB, IMEI broja: [IMEI broj], koje uređaje po povlaštenoj cijeni od 2.980,00 kuna se obvezao platiti u iznosu 100,00 kuna odmah, dok se ostatak cijene od 2.880,00 kuna obvezao platiti u 24 mjesečna obroka u iznosu od 120,00 kuna, iako stvarne namjere za plaćanje navedenih troškova nije imao te se prodajnom predstavniku neistinito predstavio kao ZA, kojemu je bez ovlaštenja i privole ZA i protivno članku 7. stavak 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka (NN 103/03, 118/06, 41/08, 130/11, 106/12), dao osobne podatke ZA, i to ime, prezime, adresu stanovanja, datum rođenja te broj osobne iskaznice i datum važenja iste, pa kada mu je prodajni predstavnik trgovačkog društva Tele2 d.o.o. povjerovao, nemajući razloga sumnjati u istinitost njegovih navoda, te mu omogućio zasnivanje pretplatničkih odnosa i dana 9. i 12. ožujka 2018. putem Overseas expressa izvršio dostavu navedenih uređaja na adresu u [adresa] odnosno na adresu koju je naznačio kao adresu isporuke, navedenih dana je uređaje i preuzeo te se u cilju zasnivanja pretplatničkih odnosa i pribavljanja navedenih uređaja potpisao kao ZA na ukupno pet zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa sa trgovačkim društvom Tele 2 d.o.o., kao i na dostavnim listama trgovačkog društva Overseas express broj: 1463628 od 9. ožujka 2018. i broj: 1464453 od 12. ožujka 2018., a s kojim mobitelima, uređajima i SIM karticama se dalje koristio, dok niti jedan račun po sklopljenim pretplatničkim ugovorima nije platio, na koji način je prouzročio štetu ZA za potraživanje koje je trgovačkog društvo Tele2 d.o.o. prema njemu imalo na ime sklopljenih pretplatničkih ugovora i kupljenih mobitela i uređaja u ukupnom iznosu od najmanje 9.421,00 kune, dok je sebi pribavio nepripadnu korist u iznosu najmanje 4.000,00 kuna,

II. – d a k l e, protivno uvjetima određenim u zakonu koristio osobne podatke fizičke osobe, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje i tuđe imovine nešto učini, te izradio lažnu ispravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava i uporabio je kao pravu,

- pa je time počinio kazneno djelo protiv privatnosti – nedozvoljenom uporabom osobnih podataka – opisano i kažnjivo po članku 146. stavku 1. KZ/11, kazneno djelo protiv imovine - prijevarom – opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11 i kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenjem isprave – opisano i kažnjivo po članku 278. stavku 1. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11.

II. Žalba okrivljenika se u preostalom dijelu odbija kao neosnovana te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom okrivljenik ČA proglašen je krivim zbog kaznenih djela i to kaznenog djela protiv privatnosti – nedozvoljenom uporabom osobnih podataka – opisano i kažnjivo po članku 146. stavku 1. KZ/11, kaznenog djela protiv imovine - prijevarom – opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11 i kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenjem isprave – opisano i kažnjivo po članku 278. stavku 1. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, a na temelju članka 57. KZ/11 izrečena mu je djelomična uvjetna osuda tako da se od izrečene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca na koju je osuđen ima izvršiti 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće se izvršiti ako okrivljeni u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo .

2. Na temelju članka 560. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 I 80/22 - dalje u tekstu ZKP/08) od okrivljenika je oduzeta imovinska korist u iznosu od 4.000,00 (četiritisuće) kuna / 530,89 eura (petstotrideseteura osamdesetdevetcenti).koju imovinsku korist koju je okrivljeni ostvario počinjenjem kaznenog djela iz čl. 236 st. 1 KZ/11. Utvrđuje se da je novčani iznos od 4.000,00 (četiritisuće) kuna / 530,89 eura (petstotrideseteuraosamdesetdevetcenti) imovina Republike Hrvatske Nalaže se okrivljeniku da u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude uplati novčani iznos od 4.000,00 (četiritisuće) / 530,89 eura

(petstotrideseteuraosamdesetdevetcenti) kuna u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

3. Na temelju čl. 148 st. 1 u svezi čl. 145 st. 2 toč. 1 i 6 ZKP/08 okrivljenik je obvezan na ime troškova kaznenog postupka platiti troškove vještačenja u iznosu od 2.562,00 (dvijetisućepetstošezdesetdvije) kune / 340,04 (tristočetrdeseteuračetiricenta) eura te paušalnu svotu odmjerenu sa 500,00 (petsto) kuna / 66,36 (šezdesetšesteuratridesetšestcenta) eura.

2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju Nevenu Grdiniću, odvjetniku iz Zagreba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje i odluke o kazni/sankciji. Žalitelj navodi kako je presudom pogrešno utvrđeno da bi okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 146. stavka 1. KZ, jer ga se tereti da bi povrijedio odredbe propisa koji nije bio na snazi u inkriminiranom razdoblju. Naime, Opća uredba se primjenjuje izravno u cijeloj Europskoj uniji, ali tek od 25. svibnja 2018. Smatraju kako je prvostupanjski sud pri odlučivanju o vrsti i visini kazne odredio sankciju protivno utvrđenim činjenicama u postupku i pravilima o uračunavanju olakotnih i otegotnih okolnosti. Da je sud uzeo u obzir sve olakotne okolnosti, posebice činjenicu da će briga o dvije teško bolesne osobe biti znatno otežana ukoliko okrivljenik bude upućen na odsluživanje kazne, utvrdio bi da je svrsi kažnjavanja udovoljeno i primjenom uvjetne osude u odnosu na cjelokupnu izrečenu kaznu zatvora. Slijedom sveg navedenog, predlažu da drugostupanjski sud žalbu prihvati i preinači prvostupanjsku presudu na način da okrivljenika oslobodi od optužbe, te da u skladu s time umanji trajanje određene jedinstvene kazne na 10 mjeseci, a neovisno o odluci u pogledu navedenog kaznenog djela, da odredi primjenu uvjetne osude za cjelokupnu izrečenu zatvorsku kaznu sukladno olakotnim okolnostima na strani okrivljenika.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba okrivljenika je djelomično osnovana.

5. Iako žalitelj navodi da žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj to ničim ne obrazlaže, pa je ovaj drugostupanjski sud ispitao presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 te nije utvrdio da je pri donošenju presude prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana. Naime i ovaj žalbeni razlog žalitelj ničim ne obrazlaže, već samo općenito ističe kako žalbu podnosi zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iako se okrivljenik o svim točkama optužbe očitovao kako se smatra krivim, stoga sukladno članku 464. stavak 7. ZKP/08 isti ne može podnositi žalbu iz žalbenog razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Žalba okrivljenika zbog pogrešne primjene kaznenog zakona je osnovana. U pravu je žalitelj kad navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da bi okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 146. stavak 1. KZ/11 na način kako ga se tereti optužnicom odnosno da je "postupio protivno uvjetima propisanim Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ".

7.1.Naime, točno je da okrivljenik u razdoblju od 8. ožujka 2018. do 12. ožujka 2018. nije mogao postupiti protivno uvjetima propisanim Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ, jer je doista ista Uredba stupila na snagu 25. svibnja 2018. Međutim u vrijeme počinjenja kaznenog djela na snazi je bio Zakon o zaštiti osobnih podataka (NN 103/03, 118/06, 41/08, 130/11, 106/12) koji je važio sve do stupanja na snagu navedene Uredbe odnosno do 25. svibnja 2018. U članku 7. stavak 1. navedenog zakona je propisano da se osobni podaci smiju pribavljati i dalje obrađivati isključivo uz privolu ispitanika i u svrhu za koju je ispitanik dao privolu te između ostalog i u svrhu sklapanja izvršenja ugovora u kojem je ispitanik stranka.

7.2. Kako je iz svih provedenih dokaza koje je prvostupanjski sud iscrpno analizirao te pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice iz kojih proizlazi da je okrivljenik bez privole i ovlaštenja ZA dao prodajnom predstavniku trgovačkog društva Tele2 njegove osobne podatke i to ime, prezime, adresu stanovanja, datum rođenja, broj osobne iskaznice i datum važenja iste, to proizlazi da je postupio protivno članku 7. stavak 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka (NN 103/03, 118/06, 41/08, 130/11, 106/12).

8. Prema tome, prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio odredbe Kaznenog zakona kad je naveo pravnu normu koja nije bila na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela iz članka 146.stavak 1.KZ/11, i to Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ , pa je zbog toga valjalo pobijanu presudu u tom dijelu preinačiti i pravilno označiti zakonsku normu koju je okrivljenik svojim protupravnim postupanjem prekršio - članak 7. stavak 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka. Slijedom navedenog valjalo djelomično prihvatiti žalbu okrivljenika te na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08 preinačiti prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci.

9. Nisu osnovani žalbeni navodi žalitelja kako je prvostupanjski sud pri ocjenjivanju olakotnih okolnosti zanemario činjenice da se okrivljenik brine o svom bolesnom ocu kao i o svojoj sestri ĐA, koja boluje od leukemije, a živi sama s djecom i potrebna joj je okrivljenikova pomoć kao i žalbeni navod da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir pobudu iz koje je došlo do počinjenja djela, a to je loša materijalna situacija i nedostatak redovnih prihoda u to vrijeme.

10. Ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne u smislu članka 47. KZ/11. koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao te kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika uzeo njegovo priznanje djela, njegovu mlađu životnu dob, izraženo žaljenje i kajanje, činjenicu da se u međuvremenu oženio i zaposlio, dok je kao otegotno uzeo u obzir njegovu višestruku osuđivanost .

11. Uzimajući u obzir tako utvrđene okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne, pravilno je prvostupanjski sud optuženiku utvrdio pojedinačne kazne zbog počinjenih kaznenih djela i to kaznenog djela protiv privatnosti – nedozvoljenom uporabom osobnih podataka – opisano i kažnjivo po članku 146. stavku 1. KZ/11, kaznenog djela protiv imovine - prijevarom – opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11 i kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenjem isprave – opisano i kažnjivo po članku 278. stavku 1. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11, te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, a na temelju članka 57. KZ/11 ocjenjujući da za ostvarenje svrhe kažnjavanja nije nužno izvršiti cijelu kaznu zatvora, izrekao mu djelomičnu uvjetnu osudu tako da se od jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen, ima izvršiti 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće se izvršiti ako okrivljeni u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Ova se kazna i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ukazuje primjerenom kako stupnju krivnje okrivljenika, tako i okolnostima počinjenja kaznenog djela i ličnosti okrivljenika, te se opravdano može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije propisana člankom 41. KZ/11. Blaža kazna odnosno izricanje samo uvjetne osude, kako žalitelj neosnovano predlaže, ne bi bilo razmjerno stupnju krivnje niti ukupnosti počinjenih kaznenih djela u stjecaju.

12. Stoga je u preostalom nepreinačenom dijelu, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u skladu s člankom 482.ZKP/08.

Požega, 9. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Damir Ronko