Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 22D

Poslovni broj: Gž Ovr-233/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, ovršnoj stvari ovrhovoditelja Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima Damjanu Kriviću i dr., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Gugić, Kovačić & Krivić d.o.o., Zagreb, protiv ovršenika VITA MIRIS HOTEL d.o.o., Zagreb, Martićeva ulica 67, OIB: 16934211786, pravnog slijednika ovršenika Find Rectam d.o.o., Zagreb, Martićeva ulica 67, OIB: 96524840617, zastupanog po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, Horvaćanska cesta 168, radi odgode prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava, odlučujući povodom žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 19. studenog 2024. poslovni broj: Ovr-1162/2024-19, 9. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-1162/2024-19 od 19. studenog 2024.

II. Odbija se ovršenik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe.

III. Odbija se ovrhovoditelj sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenika VITA MIRIS HOTEL d.o.o. Zagreb za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju zadužnice potvrđene kod javnog bilježnika Velimira Panjkovića, Rijeka pod poslovnim brojem OV-3672/08 kao neosnovan.

1.1. Uvodno prvostupanjski sud navodi da donosi rješenje i zaključak no pobijana odluka ne sadrži u izreci zaključak.

2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija ovršenik VITA MIRIS HOTEL d.o.o. Zagreb kao pravni slijednik ovršenika Find Rectam d.o.o. Zagreb zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne primjene odredaba Ovršnog zakona, dakle zbog svih žalbenih osnova propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP), a koji Zakon se u ovršnim postupcima primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj:

112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – Odluka US RH – dalje u tekstu: OZ). Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti pobijano rješenje i usvojiti njegov prijedlog za odgodom prijenosa novčanih sredstava, podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak drugom sucu.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj ističe da su navodi izneseni u žalbi u cijelosti neosnovani i u potpunosti paušalni te usmjereni na odugovlačenje postupka pri čemu ističe da su svi žalbeni razlozi izneseni u njegovoj žalbi identični već ranije iznesenim navodima u žalbama koje je u predmetnom postupku već uložio, a koje su utvrđene neosnovanima. Daljnjim sadržajem iznosi razloge zbog kojih smatra da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odbio prijedlog ovršenika i da nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka.

4. Žalba ovršenika je neosnovana.

5. Iznoseći razloge zbog kojih je odbio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju zadužnice potvrđene kod javnog bilježnika Velimira Panjkovića iz Rijeke pod poslovnim brojem OV-3672/08, prvostupanjski sud navodi da je takav prijedlog ovršenik podnio u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u kojem navodi da osporava pravilnost i zakonitost postupka izravne naplate sadržajno ukazujući da su odredbe Ugovora o dugoročnom kreditu sklopljenim sa ovrhovoditeljem, a koja tražbina je osigurana predmetnom zadužnicom, ništetne pri tome se pozivajući na zaključak donesen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022. kojim je zauzet stav da je sud u postupcima u kojima se provodi prisilno namirenje na temelju ovršne isprave koja nije prošla sudsku kontrolu (primjerice zadužnica), a radi namirenja tražbine koja proizlazi iz potrošačkog ugovora, dužan ispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) odredbe, a koji zaključak podrazumijeva i donošenje odgovarajućih odluka ako bi sud utvrdio da su odredbe potrošačkog ugovora ništetne ili vjerojatno ništetne. Osim toga ovršenik ističe da je ovrhovoditelj podnio Trgovačkom sudu u Zagrebu prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad ovršenikom pa na tu okolnost još navodi da "ukoliko se isti stečajni postupak otvori temeljem blokade računa ovršenika temeljem ništetne zadužnice osnivač ovršenika će imati osnovu za naknadu štete protiv Republike Hrvatske uslijed nepostupanja suda po obvezujućem stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske istaknutom u zaključku od 11. ožujka 2022.

5.1. U ocjeni neosnovanosti prijedloga za odgodu ovrhe prvostupanjski sud polazi od odredbi članka 210. stavka 2. OZ kojim je propisano da se na prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ o odgodi ovrhe, dakle odgovarajućom primjenom članka 65. OZ prema kojem će sud na prijedlog ovršenika odgoditi prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom postupka izravne naplate trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna kako bi se spriječilo nasilje te ako, uz to, postoji i neki od razloga navedenih u točci 1. do 11. stavka 1. članka 65. OZ.

5.2. Sud prvog stupnja smatra da je ovršenik na kojem je teret dokaza o postojanju pretpostavki za odgodu ovrhe, dokazao postojanje pretpostavki za odgodu ovrhe propisane člankom 65. stavkom 1. točke 5. OZ budući je upućen pokrenuti parnicu radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanom člankom 50. stavkom 1. točka 9. OZ, ali da nije dokazao postojanje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive štete. Pojašnjava da se šteta u smislu članka 65. stavka 1. OZ primarno odnosi na nemogućnost ovrhovoditelja da naknadno, ako bude utvrđeno da ovrhovoditelj ipak nije imao pravo na namirenje predmetne tražbine (primjerice, ako revizija ovršenika bude prihvaćena ili pljenidba i prijenos budu proglašeni nedopuštenima), isplati povratno ovršeniku novčana sredstva koja su mu u postupku izravne naplate prenesena, a što primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li ovrhovoditeljeva imovina dostatna za povrat tih novčanih sredstava, a u kojem kontekstu ovršenik niti ne obrazlaže mogućnost nastanka nenadoknadive odnosno teško nadoknadive štete.

5.3. U svezi navoda o nastupu štete zbog nepostupanja suda po obvezujućem stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske istaknutom u zaključku od 11. ožujka 2022. prvostupanjski sud utvrđuje da naprijed navedeni Zaključak nije primjenjiv u ovom postupku obzirom na poimanje štete zbog koje se može tražiti odgoda ovrhe na temelju članka 65. stavka 1. OZ pri čemu naglašava da ovršenik u navodima iznesenim u prijedlogu za odgodu ukazuje na odgovornost Republike Hrvatske za naknadu štete ukoliko nad njim bude otvoren stečaj jer sud nije primijenio obvezujući zaključak Vrhovnog suda od 11. ožujka 2022. što je potpuno promašeno s aspekta odredbe članka 65. stavka 1. OZ. U odnosu na mogućnost otvaranja stečaja navodi da primjena zakonskih odredaba za otvaranje stečaja ako su za to ispunjene zakonske pretpostavke ne može predstavljati štetu u smislu članka 65. stavka 1. OZ. Ujedno smatra pogrešnim da se svaki negativan utjecaj prisilnog namirenja tražbine na egzistenciju ovršenika smatra štetom u smislu članka 65. stavka 1. OZ, što bi primjenom instituta odgode prijenosa ustanovilo pravilom, a ne iznimkom.

6. U žalbi ovršenik prije svega ističe da prvostupanjski sud nije postupio po uputama iz ukidnog rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Ovr-84/2024 od 12. ožujka 2024. pri tome smatrajući da je pobijano rješenje napisano s istim obrazloženjem kao i prethodno rješenje koje je drugostupanjski sud ukinuo. Osporava tražbinu ovrhovoditelja, ističe prigovor zastare, zatim da predmetna zadužnica nije solemnizirana i da predmetna zadužnica nije podobna za ovrhu te tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno odnosno nepotpuno utvrdio činjenično stanje i na takvo utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo što za posljedicu ima bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka rješenja proturječi sama sebi kao i razlozima rješenja, u rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava te zapisnika i tih isprava odnosno zapisnika. Ističe i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 8. ZPP jer prvostupanjski sud nije izveo niti je ocijenio niti jedan od predloženih dokaza, a da za to nije dao razloge pri tome ukazujući da je na okolnosti iznesene u prijedlogu za odgodu prijenosa novčanih sredstava dostavio i predložio izvođenje dokaza te da prvostupanjski sud nije ni jedan od predloženih dokaza ocijenio. Stoga smatra da sud nije primijenio odredbu članka 292. stavak 4. ZPP koje postupanje je dovelo do pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava te s tim u vezi ukazuje na odluke županijskih sudova, Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske. Takvo postupanje prvostupanjskog suda povezuje sa bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP budući proturječi sama sebi i razlozima "presude". Tvrdi da je naveo egzaktne razloge koja šteta će mu nastati uslijed duže blokade računa odnosno gospodarski uništiti njegovo redovno poslovanje uslijed vrlo realne opasnosti koja mu prijeti, a to je stečaj društva tj. ovršenika temeljem kogentne odredbe članka 110. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj: 104/17) prema kojem je Financijska agencija dužna podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnog postupka ako pravna osoba u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u neprekinutom razdoblju od 120 dana, u roku od 8 dana od isteka razdoblja. Ukazuje da se sukladno shvaćanju prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju šteta ne ogleda u tome hoće li ovrhovoditelj u restitucijskoj parnici moći ovršeniku vratiti novčani iznos koji mu je u postupku izravne naplate prenesen s računa već u tome da se ovakvim postupanjem gura ovršenika u stečaj u postupku izravne naplate tražbine koja je u zastari i radi koje je sud uputio ovršenika u pokretanju parnice radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava te da je takvim postupanjem kao i cjelokupnim obrazloženjem pobijanog rješenja prvostupanjski sud institutu odgode prijenosa novčanih sredstava oduzeo njegov temeljni smisao i svrhu pri tome ukazujući da je svrha instituta odgode prijenosa novčanih sredstava privremeno uređenje odnosa između stranaka spora sa ciljem pružanja pravne zaštite onoj strani čije bi pravo postupanjem suprotne strane bilo ugroženo. Ponavlja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 65. OZ i da je pobijanim rješenjem proizveo učinak uskraćivanja pružanje pravne zaštite ovršeniku u predmetnoj pravnoj stvari pri tome se pozivajući na načelo pravne sigurnosti kao jedno od temeljnih vidova vladavine prava sadržanoj u Ustavu i Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

7. Prema članku 365. stavku 2. ZPP u vezi članka 381. istog Zakona i članka 21. stavka 1. OZ drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Ispitivanjem pobijanog rješenja na taj način utvrđeno je da donošenjem istog nije ostvarena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog (ovršnog) postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP jer je prvostupanjski sud iznio dostatne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama koji omogućavaju ovom sudu ispitati pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Ovaj sud ne nalazi niti da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. i članka 292. stavak 4. ZPP. Naime, prvostupanjski sud temeljio je odluku o prijedlogu ovršenika na činjenicama na kojima je ovršenik temeljio prijedlog za odgodu izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju zadužnice potvrđene od javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke pod poslovnih brojem OV-3672/08, dok je u vezi prijedloga ovršenika o proglašenju pljenidbe nedopuštenom ovrhe uputio ovršenika na parnicu. Protivno navodima žalbe nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog (ovršnog) postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 377. stavka 2. ZPP budući je prvostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja otklonio bitnu povredu na koju mu je ukazano rješenjem ovog suda poslovni broj Gž Ovr-84/2024-2 od 12. ožujka 2024.

9. Prednik ovršenika pod nazivom Find Rectam d.o.o. za usluge d.o.o. koji je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-22/33459-1 od 18. kolovoza 2022. brisan iz sudskog registra, (postupak je nakon prekida postupka nastavljen rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1237/2022-8 od 7. prosinca 2022. u odnosu na pravnog slijednika ovršenika Vita miris hotel d.o.o.), podnio je prijedlog za "donošenje rješenja o odgodi i proglašenju pljenidbe nedopuštenom ovrhe" od13. travnja 2022. temeljio na zaključku donesenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. broj Su IV-87/22 od 11. ožujka 2022. obavještavajući sud da se oko valjanosti pravnih poslova u sklopu kojih su izdane zadužnice koje su predmet ovog ovršnog postupka u smislu točke 1. navedenog Zaključka broj Su IV-87/22 od 11. ožujka 2022. vode tri parnična postupka i to pred Trgovačkih sudom u Rijeci poslovni broj P-757/18, pred prvostupanjskim sudom poslovni broj P-643/22 i pred Općinskim sudu u Crikvenici broj P-384/21. Ujedno je naveo da je temeljem nezakonite blokade računa ovršenika ovrhovoditelj podnio Trgovačkom sudu u Zagrebu prijedlog za otvaranje stečajnog postupka, a ukoliko se isti stečajni postupak otvori temeljem blokade računa dužnika temeljem ništetne zadužnice da će osnivač ovršenika imati osnov za naknadu štete protiv Republike Hrvatske uslijed nepostupanja suda po iznesenom obvezujućem stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022. U dokaz iznesenim navodima priložio je izvod iz zapisnika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV- 87/22 od 11. ožujka 2022., prijedlog ovrhovoditelja Trgovačkom sudu u Zagrebu za otvaranje stečajnog postupka nad tvrtkom Find rectam d.o.o., tužbu tužitelja Salutator dea d.o.o. Zagreb i dr. protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, u ovom postupku ovrhovoditelja podnesenom Trgovačkom sudu u Rijeci 29. studenog 2018., zapisnik Trgovačkog suda u Rijeci s ročišta održanog u tom predmetu 27. ožujka 2019., zapisnik s ročišta Trgovačkog suda u Rijeci u predmetu P-757/2018-54 održanog 10. studenog 2021. u kojem se umjesto tužitelja Č dea d.o.o. navodi Find rectam d.o.o. i tužbu podnesenu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu tužitelja Find rectam d.o.o. i TD Optima Maris d.o.o. Zagreb protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz koje nije razvidan datum, a niti da li je predana Općinskom građanskom sudu u Zagrebu te tužbu tužitelja Mjesto sreće d.o.o. Ičići protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom određene rješenjem o ovrsi Ovr- 802/19 od 19. travnja 2019. Nakon toga ovršenik je postupajući po zaključku prvostupanjskog suda dostavio dopis ovrhovoditelja Financijskoj agenciji Regionalni centar Zagreb od 20. rujna 2016. kojim dostavlja zahtjev za naplatu te original zadužnicu Ovr-3672/2008 za tvrtku Anagora d.o.o. pravnog slijednika društva ARM- PAA d.o.o. ranijeg naziva Hotel Selci, izjavu – običnu zadužnicu tvrtke Hotel "Selce" d.o.o. od 1. veljače 2008., podatke iz sudskog registra za tvrtku ARM-PAA d.o.o., podatke FINA-e (list 38 spisa), ugovor o dugoročnom kreditu sklopljen između ovrhovoditelja i Hotele Selce d.o.o. 1. veljače 2008., dodatak broj 1. ugovoru o dugoročnom kreditu sklopljen između istih stranaka 1. veljače 2011., podnesak tvrtke Sautator dea d.o.o. dostavljen Trgovačkom sudu u Rijeci u predmetu P-757/2018 dana 29. travnja 2018., otplatnu tablicu (list 47), izvod iz zapisnika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Građanski odjel od 19. studenog 2018. i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-861/2007 od 20. prosinca 2018.

10. Člankom 210. stavkom 1. OZ pod naslovom "Pravna sredstva ovršenika", određeno je da ovršenik, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona (koja je prema tom članku i zadužnica ), ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, a stavkom 2. istog članka da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. tog članka da se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.)..

11. Odredbom članka 209. stavku 7. OZ propisano je da ako Agencija u roku od 60 dana od dana kad joj je dostavljena isprava iz stavka 1. ovoga članka ne primi rješenje suda o odgodi izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava ili rješenje suda kojim se pljenidba i prijenos proglašava nedopuštenim na temelju ovršne isprave na temelju koje je ona zatražena, izdat će nalog bankama da obave prijenos sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja.

12. Člankom 65. stavkom 1. OZ propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu:

1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek, 2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka,

3. ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha,

4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti, 5. ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. ovoga Zakona ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. ovoga Zakona,

6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno,

7. ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe,

8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni,

9. ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa,

10. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak,

11. ako ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač te je, ovisno o raspoloživim dokazima, vjerojatna ništetnost jedne ili više ugovornih odredbi, do podnošenja tužbe za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužbe za utvrđenje njezine ništetnosti, a najdulje u trajanju do 30 dana.

13. Iz naprijed citiranog članka 65. stavka 1. OZ proizlazi da su pretpostavke za odgodu ovrhe da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te uz to ispunjenje još jedne pretpostavke pobrojane i označene u toj odredbi točkama 1. do 11.

14. U odnosu na pretpostavku da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ovršenik u činjeničnim navodima prijedloga tu pretpostavku temelji na tvrdnji da je na temelju nezakonite blokade računa ovršenika ovrhovoditelj podnio Trgovačkom sudu u Zagrebu prijedlog za otvaranje stečajnog postupka uz daljnju tvrdnju da će osnivač ovršenika imati osnovu za naknadu štete protiv Republike Hrvatske ukoliko se stečajni postupak otvori temeljem blokade računa ovršenika osnovom ništetne zadužnice, a to uslijed nepostupanja suda po obvezujućem stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u zaključku od 11. ožujka 2022.

15. Takve činjenične navode ovršenika opovrgavaju odredbe Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj: 68/18, 2/20, 47/20, 46/20, 83/20 i 133/20 – dalje u tekstu: ZPONS). Naime, člankom 9. ZPONS propisan je postupak izvršenja osnove za plaćanje pa tako i da Agencija nalaže banci da, u roku propisanom pravilnikom kojim se uređuje način i postupak provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, izvrši nalog u visini potrebnoj za izvršenje osnove za plaćanje (stavak 1.) te da banka izvršava nalog Agencije iz stavka 1. ovoga članka u visini raspoloživih novčanih sredstava po računima na kojima se provodi ovrha do iznosa određenog u nalogu Agencije i o tome obavještava Agenciju (stavak 2.), a stavkom 4. tog članka ako nalog iz stavka 1. ovoga članka nije izvršen u cijelosti, banka će prema nalogu Agencije zabraniti raspolaganje novčanim sredstvima po računima i oročenim novčanim sredstvima do visine određene u nalogu iz stavka 1. ovoga članka, sve do novoga naloga Agencije, dok je člankom 11. stavkom 5. propisano: "Ako je određena pljenidba novčanih sredstava ili zabrana raspolaganja odnosno uskrata isplate, smatra se da je nalog izvršen onda kada je banka zaplijenila raspoloživa novčana sredstva na računu ovršenika i/ili oročena novčana sredstva ili kada je ovršeniku ili trećoj osobi na temelju naloga ovršenika zabranila odnosno uskratila isplatu s računa i/ili oročenih novčanih sredstava.). Člankom 209. stavkom 7. OZ propisano je da ako Agencija u roku od 60 dana od dana kad joj je dostavljena isprava iz stavka 1. tog članka ne primi rješenje suda o odgodi izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava ili rješenje suda kojim se pljenidba i prijenos proglašava nedopuštenim na temelju ovršne isprave na temelju koje je ona zatražena, izdat će se nalog bankama da obave prijenos sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja. Nadalje, prema članku 65. stavku 5. OZ za vrijeme odgode ovrhe neće se poduzimati radnje kojima se ona provodi dok će se prema stavku 6. istog članka iznimno od odredbe stavka 5., u ovrsi radi naplate novčane tražbine i nakon donošenja rješenja o odgodi ovrhe provesti radnje na temelju kojih ovrhovoditelj stječe založno pravo ili pravo namirenja na predmetu ovrhe.

16. Iz naprijed citiranih zakonskih odredbi nesumnjivo proizlazi zaključak da su na temelju naloga Agencije povodom dostavljene osnove za plaćanje od strane ovrhovoditelja, banke kod kojih ovršenik ima račune zaplijenile novčane iznose na računu odnosno zabranile ovršeniku raspolaganje novčanim sredstvima po računima i oročenim novčanim sredstvima do visine određene u nalogu. Navedeno znači da ovršenik i za slučaj odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava neće biti u mogućnosti raspolagati novčanim sredstvima na svojem žiro-računu zbog čega se njegovi navodi o nastanku nenadoknadive štete u vidu blokade računa s posljedicom mogućeg otvaranja stečajnog postupka ne mogu prihvatiti osnovanim. Naime, prema već naprijed citiranom članku 210. stavku 1. OZ ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u kojem slučaju ovršenik ne može raspolagati zaplijenjenim novčanim iznosom iz osnove za plaćanje. Osim toga valja navesti da je ovršenik Find rectam d.o.o. Zagreb koji je i podnio prijedlog za odgodu prijenosa brisan iz sudskog registra te da je pripojen trgovačkom društvu Vita miris hoteli d.o.o. pa stoga više ne postoji niti opasnost "nezakonite" blokade računa prvotnog ovršenika Find rectam d.o.o. protiv kojeg je ovrhovoditelj podnio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka do kojeg nije ni došlo do brisanja iz sudskog registra 18. kolovoza 2022. .

17. Ovaj sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da se odgoda ovrhe u smislu članka 65. stavka 1. OZ primarno odnosi na nemogućnost ovrhovoditelja da naknadno, ako, kao u konkretnom slučaju, ovršenik uspije u parnici protiv ovrhovoditelja radi proglašenja pljenidbe i prijenosa na temelju prijeporne zadužnice nedopuštenim, isplati povratno ovršeniku novčana sredstva koja su mu u postupku izravne naplate prenesena, a što primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja koji je u konkretnom slučaju banka. Ovršenik u činjeničnim navodima prijedloga niti ne navodi da postoji opasnost da od ovrhovoditelja u slučaju uspjeha u parnici radi proglašenja zapljene i prijenosa nedopuštenim ne bi bio u mogućnosti od istog naplatiti prenesena novčana sredstva. Isto tako ovaj sud pravilno prihvaća pravno stajalište prvostupanjskog suda da se Zaključak donesen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022. ne primjenjuje u konkretnom slučaju jer zadužnicom na temelju koje se provodi izravna naplata nije osigurana tražbina iz potrošačkog ugovora.

18. Obzirom na naprijed iznesene razloge žalba ovršenika ocijenjena je neosnovanom zbog čega je na temelju članka 380. točke 2. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ odbijena i potvrđeno pobijano prvostupanjsko rješenje.

19. Budući ovršenik nije uspio sa žalbom odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe, a odbijen je i zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u kojem osporava činjenične navode prijedloga za odgodu prijenosa, ističe da ovršna tražbina nije u zastari, ukazuje da prijedlogom za odgodu ovršenik nije dokazao vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete te osporava žalbene navode da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer takvi navodi nisu od značaja za ishod žalbenog postupka i zbog čega je zahtijevani trošak ocijenjen nepotrebnim u smislu članka 155. ZPP.

U Varaždinu 9. srpnja 2025.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec