REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl. br. Pr-23/2025-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu tog suda Danieli Subotić Biondić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice PU, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Draganu Antiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika OSNOVNA ŠKOLA JURŠIĆI, OIB 75125395250, Juršići 21, Svetvinčenat, zastupanom po punomoćnici Sandri Vanjak, odvjetnici iz Pule, radi poništenja odluke, nakon glavne rasprave zaključene dana 20. svibnja 2025. godine u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice Dragana Antića, odvjetnika iz Pule i punomoćnice tuženika Sandre Vanjak, odvjetnice iz Pule, te na ročištu za objavu presude dana 09. srpnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužiteljice koji glase:

"1. Poništava se Odluka školskog odbora Osnovne škole Juršići, Juršići 21, 52342 Svetvinčenat OIB 75125395250 o razrješenju ravnateljice, KLASA: 007-04/22-

02/, URBROJ: 2168-8-06-22-, od 20.4.2022. godine.

2. Utvrđuje se da mandat ravnateljice PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem Odluke o imenovanju ravnateljice KLASA: 003-05/20-01/10, URBROJ: 2167/07/07-01-20-02 od dana 18.12.2020. godine nije prestao.

3.Nalaže se tuženiku Osnovnoj školi Juršići, Jurišići 21, 52342 Svetvičenat, OIB: 75125395250 da tužiteljicu PU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na radno mjesto ravnatelja škole na kojem je radila prije donošenja odluke o razrješenju ravnatelja koju je donio školski odbor pod brojem, Klasa: 007-

04/22-02, Urbroj: 2168-8-06-22 od 20.04.2022.

4.Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu koju je donio tuženik Osnovna škola Juršići, Juršići 21, 52342 Svetvičenat, OIB: 75125395250 pod brojem Klasa: 112-01/22-02/ Urbroj: 2168-8-01-22 od 21.4.2022. kojom se tužiteljici PU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] otkazuje ugovor o radu na radnom mjestu ravnatelja škole tako da joj radni odnos na mjestu ravnatelja nikad nije prestao.

5.Nalaže se tuženiku Osnovnoj školi Juršići, Jurišići 21, 52342 Svetvičenat, OIB: 75125395250 da tužiteljicu PU [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na radno mjesto ravnatelja u roku od 8 dana.

6.Nalaže se tuženiku Osnovnoj školi Juršići, Jurišići 21, 52342 Svetvičenat, OIB: 75125395250 da tužiteljici PU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati bruto mjesečne plaće u iznosu od 1979,03 eura koje bi ostvarivala na radnom mjestu ravnatelja Osnovne škole Juršići, Jurišići 21, 52342 Svetvičenat, OIB: 75125395250 za vremensko razdoblje od 1.8.2022 do 31.1.2023. odnosno u ukupnom iznosu od 11.874,18 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

-na iznos od 1.979,03 eura od 16.9.2022. do isplate,

-na iznos od 1.979,03 eura od 16.10.2022. do isplate,

-na iznos od 1.979,03 eura od 16.11.2022. do isplate,

-na iznos od 1.979,03 eura od 16.12.2022. do isplate,

-na iznos od 1.979,03 eura od 16.1.2023. do isplate,

-na iznos od 1.979,03 eura od 16.2.2023 do isplate, koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskom trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 1.siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate."

II Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.300,00 eur, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je Školski odbor Osnovne škole Juršići dana 20.4.2022.g. donio Odluku kojom je tužiteljica razriješena dužnosti ravnatelja Osnovne škole Juršići. Tužiteljica smatra da je donesena Odluka nezakonita. Iz obrazloženja Odluke Školskog odbora Osnovne škole Juršići da je vidljivo da se ta Odluka temelji na zapisniku Samostalnog sektora prosvjetne inspekcije, Područne Službe prosvjetne inspekcije Rijeka, kojom se tužiteljici stavlja na teret protuzakonite radnje i to razdvajanje razrednih odjela bez pravovremene Odluke nadležnog upravnog tijela, zapošljavanje suprotno članku 107. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, upis učenika bez odluke Učiteljskog vijeća, raspravljanje na sjednicama učiteljskog vijeća o temama koje ne spadaju u nadležnost istoga, izdavanje pisanog upozorenja učiteljici protivno odredbi članka 117. Zakona o radu, nepropisno vođenje evidencije o radu radnika te unošenje u istu neistinitih podataka, neprimjenjivanje odredbi čl. 119 st. 1 toč. 2. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, nepraćenje vođenja pedagoške dokumentacije. Nadalje se u navedenoj Odluci navodi kao činjenično stanje pobijane odluke:

1. Škola je tekuću nastavnu godinu započela s 8 razrednih odjela i prije nego li je od Upravnog odjela, koji sukladno odredbi članka 52. stavak 2, Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (u daljnjem tekstu: Zakona) utvrđuje broj razrednih odjela, dobila izmijenjenu Odluku o broju učenika i razrednih odjela. Naime, Odluku o izmjeni Odluke o ustroju razrednih odjela u školskoj godini 2021./2022., KLASA: 602-02/21-07/47, URBROJ: 2163/1-05/16-21-4, Upravnog odjela za obrazovanje, sport i tehničku kulturu Škola je zaprimila 5. listopada 2021. godine te je navedenim postupanjem ravnateljica povrijedila odredbu članka 125. stavak 3. točka 7. Zakona.

2. Učiteljica S.P. je nakon isteka ugovora o radu sklopljenog do 60 dana, u razdoblju od 5. do 15. studenog 2021. godine nastavila raditi bez ugovora, a što je propust koji se ubraja u najteže prekršaje poslodavca, a opisan i kažnjiv prema članku 229. stavak 1. točka 3. Zakona o radu (NN 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 07/17, 68/18, 98/19, 64/20) novčanom kaznom za poslodavca koja se kreće od 61.000,00 kn do 100.000,00 kn, čime je ravnateljica povrijedila odredbu članka 125. stavak 3. točka 4. i 9. Zakona.

3. Škola je Upravnom odjelu za obrazovanje, sport i tehničku kulturu Istarske županije za školsku godinu 2021./2022.g., prijavila potrebu za učiteljem/icom razredne nastave na neodređeno puno radno vrijeme (potpisana od strane ravnateljice i sindikalnog povjerenika) iako u tom trenutku još nije imala suglasnost MZO-a za zapošljavanje istog. Za navedeno je radno mjesto Škola, 19. listopada 2021. godine, dobila Uputnicu o prednosti zapošljavanja učiteljice razredne nastave D.K. na puno i neodređeno radno vrijeme, ali je imenovana odbila posao uz obrazloženje da već radi u drugoj školi. Utvrđeno je nadalje da je Škola natječaj za isto radno mjesto ponovila dana 16. studenog 2021. godine, nakon što je od nadležnog Ministarstva dobila potrebnu suglasnost, ali je pri tome postupila suprotno odredbi članka 107. stavak 3. i 6. Zakona, tj. potrebu za radnikom nije prijavila nadležnom Upravnom tijelu županije, čime je počinila prekršaj opisan i kažnjiv prema članku 151. stavak 1. točka 5. Zakona, a za koji prekršaj je predviđena novčana kazna za školsku ustanovu od 5.000,00 do 10.000,00 kn, a čime je postupala protivno čl. 125 st. 2 Zakona.

4. Ravnateljica je propustila zatražiti stručnu pomoć za učenika D.S. koji je u Školu upisan 1. rujna 2021. godine odlukom ravnateljice, a ne Učiteljskog vijeća. Ovakvo je postupanje suprotno odredbi članka 125. stavak 3. točka 10. Zakona kojim je propisano da ravnatelj brine o pravima i interesima učenika i radnika školske ustanove.

5. Na sjednici Učiteljskog vijeća održanoj 3. studenog 2021. godine raspravljalo se o radno-pravnom statusu učiteljice S.P. i izrečenom pisanom upozorenju što nije u ovlasti Učiteljskog vijeća. Sjednice tog tijela, sukladno odredbi članka 125. stavak 3. točka 7. Zakona i Članka 86. stavak 3. Statuta, saziva i predsjedava im ravnatelj Škole stoga je isti i odgovoran za rad tog tijela.

6. Ravnateljica je u tablici „evidencija na radu” za studeni 2021. godine iskazala neistinite podatke budući da je za dane od 8. do 10. studenog 2021. godine, kada je bila na seminaru u Opatiji, upisala 8 sati, kao da je bila u Školi, što je propust opisan i kažnjiv prema odredbi članka 279. Kaznenog zakona i ujedno je prekršena odredba članka 125. stavak 2. Zakona.

7. Tijekom inspekcijskog nadzora izvršen je uvid u tablicu s mjesečnim pregledom evidencije radnog vremena za studeni 2021. godine. Pregledom sadržaja tablice evidencije na radu utvrđeno je da ista ne sadrži sve podatke koji su propisani Pravilnikom o evidenciji radnog vremena za radnike školskih ustanova. Tako npr. nije naznačen, sukladno članku 4. stavak 1. citiranog Pravilnika, naziv radnog mjesta, niti početak i završetak rada. Nadalje, u „evidenciji o radnom vremenu” nije, sukladno citiranom članku Pravilnika, navedena ugovorena satnica radnika prema Ugovoru o radu i Rješenju o tjednom i godišnjem zaduženju učitelja.

8. Uvidom u personalni dosje učiteljice S.P. utvrđeno je da je ravnateljica dana 27. listopada, pozivom na članak 119. Zakona o radu istoj uputila upozorenje na obveze iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza ugovora o radu što je protivno odredbi članka 117. Zakona o radu te odredbi članka 125. Zakona.

9. Predstavnica roditelja u Školskom odboru, V.Š., ujedno je bila i pomoćnica u nastavi učeniku s teškoćama što je u suprotnosti s odredbom članka 119. stavak 1. toč. 2. Zakona kojim je propisano da vijeće roditelja imenuje jednog člana Školskog odbora iz reda roditelja koji nije radnik škole. Budući da ravnatelj koordinira sjednicama Vijeća roditelja, sukladno odredbi članka 125. stavak. 2. Zakona, odgovoran je i za propuste u radu tog tijela.

10. Ispred glavnog ulaza u školu održan je sastanak roditelja prvog razreda dana 22. studenog 2021. godine, zapisnik sa sastanka sastavili su roditelji te nije za očekivati da će isti biti unesen u e-Dnevnik, a što nije u skladu s odredbama članka 138. Zakona, a u svezi s člankom 125. stavak 2. Zakona. Temeljem navedenog školski odbor je zaključio da je tužiteljica “Postupala protivno kogentnim odredbama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Zakona o radu, pravilnika te Statuta Osnovne škole [adresa] te je zanemarila i nesavjesno obavljala svoje dužnosti kako je to naprijed opisano (posebno propusti u zapošljavanju i glede vođenja evidenciju o radu u koju je unosila neistinite podatke, te nepraćenje vođenja pedagoške dokumentacije), tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti ustanove, a što je dovelo i do narušenih odnosa između djelatnika škole i ravnateljice, a čime je narušen i ugled Škole, te je Školski odbor sukladno svojim ovlastima propisanim člankom 118. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi sukladno čl. 44 st. 2. točke 3. i 4. Zakona o ustanovama i donio odluku kao u izreci.” te je nezakonito razriješio tužiteljicu kao ravnateljicu Osnovne škole Juršići. U svom činjeničnom obrazloženju pobijane odluke školski odbor navodi:

Ad.1) „Škola je u tekuću nastavnu godinu započela s 8 razrednih odjela i prije nego li je od Upravnog odjela, koji sukladno odredbi članka 52. stavak 2, Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (u daljnjem tekstu: Zakona) utvrđuje broj razrednih odjela, dobila izmijenjenu Odluku o broju učenika i razrednih odjela. Naime, Odluku o izmjeni Odluke o ustroju razrednih odjela u školskoj godini 2021./2022., KLASA: 602-02/21-07/47, URBROJ: 2163/1-05/16-21-4, Upravnog odjela za obrazovanje, sport i tehničku kulturu Škola je zaprimila 5. listopada 2021. godine te je navedenim postupanjem ravnateljica povrijedila odredbu članka 125. stavak 3. točka 7. Zakona.“ Navedeno jednostavno nije točno. Tuženik se vodi zapisnikom prosvjetne inspekcije od 3.12.2021. godine, te uzima one činjenice iz zapisnika koje su njemu relevantne kako bi Odluku o razrješenju prikazao zakonitom a da pri tome izostavlja one činjenice koje ukazuju da propusta, odnosno nezakonitosti stvarno nije bilo. Dakle, zapisnikom se navodi i činjenica da je škola započela školsku godinu 2021./2022. Odlukom Upravnog odjela za obrazovanje, sport i tehničku kulturu od 22. srpnja 2021. godine, KLASA: 602-02/21- 7/44, URBROJ: 2163/1-05/16-21-4, kojom je utvrđen ustroj 7 razrednih odjela (6 redovnih i jedan kombinirani razredni odjel). Dakle, kod redovnog upisa učenika u osnovnu školu, Zahtjev za ustroj razrednih odjela Škola upućuje UO za obrazovanje, sport i tehničku kulturu prije početka školske godine koja počinje 01. rujna tekuće godine. Nadalje, zapisnikom se navodi i druga bitna činjenica koju tuženik izostavlja u svojoj Odluci o razrješenju, a to je da se dana 1.9.2021. godine u školu upisao učenik s teškoćama u razvoju (TUR) u 3 razred, čime su se sukladno Pravilniku o broju učenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu i odgojno obrazovnoj skupini u osnovnoj školi (“Narodne novine” broj, 124/09 I 73/10), stekli uvjeti za ustroj 4 čista razredna odjela razredne nastave što sveukupno sa 4 razreda predmetne nastave (5. -8. razred) predstavlja ustroj od 8 čistih razrednih odjela, sukladno navedenom, nije za očekivati da Škola prije upisa učenika, odnosno prije nego što se steknu uvjeti za promjenom ustroja, mora podnijeti Zahtjev za novim ustrojem razrednog odjela (za razdvajanje razrednih odjela) kada nema ni saznanja da će upis učenika biti izvršen. Također tuženik izostavlja bitnu činjenicu da je Škola od pročelnice Upravnog odjela za obrazovanja, sport i tehničku kulturu gđe JU, putem e-maila dana, 3. rujna 2021. godine, primila obavijest da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja dalo suglasnost Upravnom odjelu na predloženi ustroj od 2. rujna 2021. po Zahtjevu Škole, dakle dan nakon upisa učenika. Naposljetku je Škola dana 5. listopada 2021. godine zaprimila Odluku o izmjeni Odluke o ustroju razrednih odjela u OŠ [adresa] u školskoj godine 2021./2022. od 5.10.2021. godine kojom se utvrđuje ustroj od 8 (osam) redovnih razrednih odjela. Odluke o ustroju razrednih odjela u školskoj godini 2021 ./2022., KLASA: 602-02/21-07/47, URBROJ: 2163/1-05/16-21- 4, Upravnog odjela za obrazovanje, sport i tehničku kulturu koju je Škola zaprimila 5. listopada 2021. godine potvrđuje da je Škola zakonito postupala, te je tom odlukom samo potvrđeno zakonito stanje koje je nastalo početkom školske godine. Razlog za smjenu bi bio da škola nije dobila tu odluku i u tom slučaju bi postojala osnova za smjenu, jer ustroj razrednih odjeljenja ne bi bio zakonit. Nije jasno što ima školskom odboru biti nezakonito, ako odluka od 5. listopada 2021. godine potvrđuje da je ravnateljica napravila sve po zakonu. Nije jasno kako je po školskom odboru jedno te stvarno isto činjenično stanje – ustroj razrednih odjeljenja- bio nezakonit od početka školske godine do 5. listopada 2021. g., a onda temeljem jednog papira postao zakonit. Jedno te isto stvarno činjenično stanje ne može biti nezakonito uslijed jednog papira koji je uslijed rada birokracije, opravdano ili neopravdano kasnio, tim prije što se s ustrojem razrednih odjeljenja nije moglo čekati tu odluku, budući da je započeo tijek nastavne godine. Ravnateljica – ovdje tužiteljica bi prekršila zakon da nije ustrojila razredna odjeljenja sukladno zakonu, a po školskom odboru je kriva što je razredna odjeljenja /iako je imala mailove od nadležnog upravnog odbora da je sve po zakonu/ ustrojila sukladno zakonu. Dakle, po logici stvari tužiteljica je postupila sukladno zakonskim propisima koji reguliraju odgojno obrazovnu djelatnost, te ukazuje na činjenicu da ista nije svojim postupanjem povrijedila odredbu članka 125. stavak 3. točka7. Zakona o odgoju i obrazovanja u osnovnoj i srednjoj školi koja propisuje da ravnatelj škole planira rad, saziva i vodi sjednice Učiteljskog, odnosno Nastavničkog, odnosno Odgajateljskog vijeća što je u potpunosti promašeno glede navoda tuženika iz ove točke Odluke. Nadalje se u Odluci o razrješenju ravnatelja navodi da je učiteljica S.P. nakon isteka ugovora o radu sklopljenog do 60 dana, u razdoblju od 5. do 15. studenog 2021. godine nastavila raditi bez ugovora, a što je propust koji se ubraja u najteže prekršaje poslodavca, a opisan i kažnjiv prema članku 229. stavak 1. točka 3. Zakona o radu {NN 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 07/17, 68/18, 98/19, 64/20) novčanom kaznom za poslodavca koja se kreće od 61.000,00 kn do 100.000,00 kn, čime je ravnateljica povrijedila odredbu članka 125. stavak 3. točka 4. i 9. Zakona. Tužiteljica je na dan isteka ugovora o radu 4. studenog 2021.g. obavijestila radnicu S.P. o tome da joj prestaje radni odnos te su radnica i ravnateljica dogovorile nastavak radnog odnosa na daljnji period od 60 dana. Naime, i ravnateljica i radnica bile su opravdano fizički odsutne s radnog mjesta dana 5. studenog 2021.godine te radi navedenog nisu isti dan sklopile novi ugovor o radu u pisanom obliku. Također, u danima koji su prethodili isteku ugovora učitelji su radili on- line zbog epidemiološke situacije uzrokovane virusom Covid-19. Osnovna škola Juršići, zastupana po ravnateljici, dana 5. studenog 2021. godine donijela je Odluku kojom se S.P. produljuje radni odnos počevši od 5.11. 2021. na dalje. Ravnateljica je, naime, od 5. do 10. studenog 2021. godine bila odsutna s radnog mjesta radi smrti u obitelji i sudjelovanja na stručnom skupu u Opatiji, te je u međuvremenu tajnica Škole, a u čijem je djelokrugu rada, sukladno odredbama čl. 2. Pravilnika o djelokrugu rada tajnika te administrativno-tehničkim i pomoćnim poslovima koji se obavljaju u osnovnoj školi (Narodne novine br, 40/14), pripremila i izradila Ugovor o radu, s danom primjene od 05. studenog 2021. godine, te je isti bio uručen radnici S.P. 12.11.2021., prema kojem bi se radni odnos zasnovao na daljnjih 60 dana, počevši od slijedećeg dana od dana isteka posljednjeg Ugovora. Škola je o cjelokupnoj situaciji sastavila službene zabilješke, a koje su bile predočene i inspekcijskom tijelu za vrijeme trajanja nadzora. Na kraju, radnica je odbila dati svoju suglasnost za sklapanje Ugovora, smatrajući da je ista automatizmom zaposlena na neodređeno vrijeme (iako takvu obavijest nikada nije primila od poslodavca) te je u konačnici donesena Odluka o prestanku radnog odnosa, s danom 15. studenog 2021. godine. O navedenom vodio se zapisnik KLASA: 602-02/21- 01/23, URBROJ: 2168/07-01-21-02 od 15.11.2021. godine na kojeg su sve prisutne osobe pa i sama radnica S.P. dala svoj potpis. Radnica S.P. nije pokrenula bilo kakav sudski postupak za zaštitu svojih prava tako da za tuženika nije nastupila bilo kakva šteta, niti se ne zna kakvu bi sudbinu na sudu imao njezin odštetni zahtjev. Pravilnik o djelokrugu rada tajnika te administrativno-tehničkim i pomoćnim poslovima koji se obavljaju u osnovnoj školi je u čl. 2 st. 2 propisano je da tajnik osnovne škole obavlja sljedeće poslove; kadrovske poslove (obavlja poslove vezane za zasnivanje i prestanak radnog odnosa, vodi evidencije radnika, vrši prijave i odjave radnika i članova njihovih obitelji nadležnima službama mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, izrađuje rješenja o korištenju godišnjeg odmora radnika i o tome vodi kontrolu, vodi ostale evidencije radnika)”, Osnovna škola Juršići na mjestu tajnika nema zaposlenog pravnika. Osoba koja obavlja poslove tajnika kod tuženika je bez ikakve pravne naobrazbe, a tužiteljica ju je zatekla u Školi, te je "tajnica" Škole izvršila propust za koji ne može biti odgovorna tužiteljica, budući da je u njenom djelokrugu rada briga oko rokova zapošljavanja radnika zaposlenih na određeno vrijeme. Sam Zakon o radu u čl. 14. st. 2 propisuje da propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost toga ugovora. Navedeni propust nije učinila ravnateljica škole, već tajnica koja nema pravnu naobrazbu i stvarno u Školi ničemu nije služila, a sama je isprovocirala ovaj „slučaj“. Tužiteljica je po struci profesor matematike i fizike i ne može biti odgovorna za rad tajnice "pravnice". Osim toga Županijski sud u Rijeci je u obrazloženju svoje odluke posl. br. Gž R-59/2020-2 od dana 11. ožujka 2020. godine, naveo kad radnik i poslodavac zaključe ugovor radu uz ugovaranje probnog rada, dakle kada su stranke radnopravnog odnosa propustile sklopiti pismeni ugovor o radu, no usmeno su ugovorile zasnivanje radnog odnosa uz probni rad, tada nema mjesta primjene zakonske odredbe kojom je propisano da ako poslodavac prije početka rada ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, će se smatrati da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, upravo stoga što su usmena utanačenja stranaka bila nesporno takva da je na taj način ugovoren probni rad, a što bi se analogijom moglo primijeniti i na ovaj slučaj. Tužiteljica ukazuje na to kako ne može biti odgovorna za prekršaje opisane u članku 229. Stavak 1. točka 3. Zakona o radu (NN 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 07/17, 68/18, 98/19, 64/20); obzirom da se tom odredbom propisuju prekršajne odredbe za najteži prekršaj poslodavca bez da navodi odredba materijalnog prava koja propisuje sam prekršaj. Dakle tužiteljica ne može biti kažnjena bez da joj se prethodno ne odredi prekršaj u smislu materijalnog prava odnosno odredi odredba zakona kojeg bi eventualno povrijedila. Sukladno tome ravnateljica ne može biti odgovorna temeljem odredbe članka 125. stavak 3. točka 4. i 9. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Zakonom o sudovima je u čl. 18 st. 1. točka 4. (NN 67/18) propisano da Općinski sudovi rješavaju prekršajne predmete, osim onih za koje je zakonom propisana stvarna nadležnost drugog tijela, a Prekršajni zakon propisuje u čl. 4. da nitko ne može biti kažnjen niti se prema njemu može primijeniti druga prekršajnopravna sankcija ako nije kriv za počinjeni prekršaj. Dakle, školski odbor, u kome sjede pismeni i polupismeni – poslodavac je uzeo sebi pravo da on odlučuje da li je ili nije počinjen prekršaj i da on donosi odluku o krivnji i kazni tužiteljice umjesto Općinskog suda u Puli što da je ne protuzakonito, nego skandalozno. Školski odbor je utvrđivanjem krivnje ravnateljice za prekršaj prekoračio svoje ovlasti. Tužiteljica smatra i da ne može biti odgovorna niti za nezakonito zapošljavanje kada do zapošljavanja nije niti došlo. U svojoj odluci o razrješenju tužiteljice kao ravnateljice tuženik navodi da je tužiteljica odgovorna jer je Škola Upravnom odjelu za obrazovanje, sport i tehničku kulturu istarske županije za školsku godinu 2021./2022.g., prijavila potrebu za učiteljem/icom razredne nastave na neodređeno puno radno vrijeme (potpisana od strane ravnateljice i sindikalnog povjerenika) iako u tom trenutku još nije imala suglasnost MZO-a za zapošljavanje istog. Za navedeno je radno mjesto Škola, 19. listopada 2021. godine, dobila Uputnicu o prednosti zapošljavanja učiteljice razredne nastave D.K. na puno i neodređeno radno vrijeme, ali je imenovana odbila posao uz obrazloženje da već radi u drugoj školi. Utvrđeno je nadalje da je Škola natječaj za isto radno mjesto ponovila dana 16. studenog 2021. godine, nakon što je od nadležnog Ministarstva dobila potrebnu suglasnost, ali je pri tome postupila suprotno odredbi članka 107. stavak 3. i 6. Zakona, tj. potrebu za radnikom nije prijavila nadležnom Upravnom tijelu županije, čime je počinila prekršaj opisan i kažnjiv prema članku 151. stavak 1. točka 5. Zakona, a za koji prekršaj je predviđena novčana kazna za školsku ustanovu od 5.000,00 do 10.000,00 kn, a čime je postupala protivno čl. 125 st. 2 Zakona. Tužiteljica ukratko iznosi kronologiju događaja koji su prethodili raspisivanju natječaja; Dana 07.10.2021. godine OŠ Juršići podnijela je prijavu potrebe za zapošljavanjem učiteljice razredne nastave na neodređeno puno radno vrijeme Upravnom odjelu za obrazovanje, sport i tehničku kulturu Istarske županije, dana 25.10.2021. godine temeljem Obavijesti o uputnici o prednosti zapošljavanja učiteljice razredne nastave D.K. odbila je posao uz obrazloženje da već radi u drugoj školi, dana 05.11.2021. godine OŠ Juršići je od nadležnog ministarstva zaprimila suglasnost za zapošljavanje učiteljice razredne nastave na neodređeno puno radno vrijeme, dana 16.11.2021. godine OŠ Juršići raspisala je natječaj za zapošljavanje učiteljice razredne nastave na neodređeno puno radno vrijeme. Radno mjesto je do dana pisanja ove tužbe ostalo nepopunjeno i do dana podnošenja ove tužbe tuženik nije zaposlio bilo kakvu osobu ne neodređeno vrijeme kao učitelja razredne nastave. Tužiteljica posebno ističe da niti jednim pozitivno pravnom propisu nije propisan rok kojim je potrebno prijaviti potrebu za radnikom nadležnom Upravnom tijelu županije. Dakle, prije raspisivanja natječaja potrebno je prijaviti potrebu za radnikom nadležnom Upravnom tijelu županije. Škola je dana 7.10.2021. godine prijavila potrebu za radnikom nadležnom Upravnom tijelu županije temeljem koje prijave je zaprimila obavijest o prednosti zapošljavanja učiteljice razredne nastave D.K. koja je odbila ponuđeni posao. Nadalje, Škola je 5.11.2021. godine od nadležnog ministarstva zaprimila suglasnost za zapošljavanje učitelja/ice razredne nastave na puno i neodređeno radno vrijeme. Dakle, Škola do dana dobivanja obavijesti o Uputnici o prednosti zapošljavanja učiteljice razredne nastave od nadležnog Upravnog tijela županije odnosno do dana 5. 11.2021. kada je zaprimila suglasnost nadležnog ministarstva za zapošljavanje nije objavila natječaj za sporno radno mjesto već je natječaj raspisan dana 16.11.2021. godine slijedom čega proizlazi da su navedene nepravilnosti od strane tuženika u cijelosti promašene. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi u čl. 107. propisuje da radni odnos u školskoj ustanovi zasniva se ugovorom o radu na temelju natječaja koji se objavljuje na mrežnim stranicama i oglasnim pločama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje te mrežnim stranicama i oglasnim pločama školskih ustanova, a rok za primanje prijava kandidata ne može biti kraći od osam dana. Potreba i prestanak potrebe za radnikom prijavljuje se nadležnom upravnom tijelu županije, odnosno Gradskom uredu i Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. Školska ustanova obvezna je prijaviti nadležnom upravnom tijelu županije, odnosno Gradskom uredu prestanak potrebe za radnikom nakon što je određenog radnika utvrdila organizacijskim viškom. Školska ustanova može popuniti radno mjesto na način propisan odredbom stavka 1. ovoga članka tek nakon što su je nadležno upravno tijelo županije, odnosno Gradski ured iz stavka 3. ovoga članka obavijestili da u evidenciji nema odgovarajuće osobe, odnosno nakon što se školska ustanova istom tijelu pisano očitovala o razlozima zbog kojih nije primljena upućena osoba. Temeljem iznesenog tužiteljica nije postupila suprotno čl. 107. st. 3. i 6. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Nadalje, tužiteljica osporava navod da je ravnateljica propustila zatražiti stručnu pomoć za učenika D.S. koji je u Školu upisan 1. rujna 2021. godine odlukom ravnateljice, a ne Učiteljskog vijeća. Ovakvo je postupanje suprotno odredbi članka 125. stavak 3. točka 10. Zakona kojim je propisano da ravnatelj brine o pravima i interesima učenika i radnika školske ustanove. Ovakav navod u potpunosti je arbitraran i neobrazložen, nedostaje opis konkretnog postupanja kojim je navodno povrijeđen zakon te je kao takav nezakonit, a osim toga žalitelj se na isto ne može detaljnije očitovati. Članak 125. st. 3 točka 10. propisuje da poslove utvrđene Zakonom o ustanovama, ravnatelj kao stručni voditelj obavlja osobito i sljedeće poslove: brine se o sigurnosti te o pravima i interesima učenika i radnika školske ustanove te nema nikakve veze što je učenik upisan u školu 1. rujna 2021. godine odlukom ravnateljice, a ne Učiteljskog vijeća. Učiteljsko vijeće je bilo 30. 9. 2021. godine i nije imalo nikakve primjedbe na upis učenika. Tužiteljica je dana 1. travnja 2022.godine zaprimila nalaz od Agencije za odgoj i obrazovanje o provedenom stručno-pedagoškom nadzoru Klasa 602-02/22- 02/06 od 21. ožujka 2022.godine kojim nisu utvrđene nepravilnosti ravnateljice škole, ovdje tužiteljice koje bi utvrđivale bilo kakvu nezakonitost u upisu učenika u školu koji je sporan tuženiku. Agencija za odgoj i obrazovanje u svom zaključku navodi da će škola nastaviti provoditi sve mjere za osiguranje kvalitetnog obrazovanja i pomoći učeniku, a realizirati će posjetu školi za Odgoj i obrazovanje u Puli kako bi dobili dodatne informacije i materijale o provedbi posebnog programa. Za provedbu se zadužuje ravnateljica škole, a rok za provođenje je 30 dana. Škola će pokrenuti postupak promjene primjerenog programa školovanja za učenika D.S. a rok za provedbu je 15 dana. Za provedbu se zadužuje školsko povjerenstvo. Ravnateljica škole će s nalazom upoznati razredno vijeće. Ravnateljicu škole obvezujemo da izvijesti višeg savjetnika o ostvarenom na kraju nastavne godine. Dakle, Agenciji za odgoj i obrazovanje nije sporan upis učenika D. S. u školu te ona ne vidi kao ni tužiteljica bilo kakvu protuzakonitu radnju tužiteljice vezano za upis učenika, te najmanje članka 125 st. 3 točka 10 čija se povreda stavlja na teret ravnateljici. Zaključak školskog odora je suprotan nalazu Agencije za odgoj i obrazovanje o provedenom stručno-pedagoškom nadzoru Klasa 602-02/22-02/06 od 21. ožujka 2022.godine. U odluci se navodi da se na sjednici Učiteljskog vijeća održanoj 3. studenog 2021. godine raspravljalo o radno-pravnom statusu učiteljice S.P. i izrečenom pisanom upozorenju što nije u ovlasti Učiteljskog vijeća. Sjednice tog tijela, sukladno odredbi članka 125. stavak 3. točka 7. Zakona i članka 86. stavak 3. Statuta, saziva i predsjedava im ravnatelj Škole stoga je isti i odgovoran za rad tog tijela. Tužiteljica je sazvala sjednicu Učiteljskog vijeća uz slijedeći dnevni red:

1. Usvajanje zapisnika s prethodne sjednice,

2. Realizacija aktivnosti u listopadu 2021. i planirane aktivnosti za studeni 2021.

3. Razno. Člankom 125. st. 3. t.7. Zakona propisano je kako ravnatelj planira rad, saziva i vodi sjednice učiteljskog, odnosno nastavničkog, odnosno odgajateljskog vijeća, te već iz gore navedenog dnevnog reda proizlazi kako ravnateljica ni na koji način nije uvrstila radno-pravni status učiteljice S.P. kao predmet saziva Učiteljskog vijeća. Navodna odgovornost ravnateljice za raspravljanje o točkama koje nisu bile na dnevnom redu radi kojih je sjednica sazvana nema uporišta ni u jednom važećem propisu te je, posljedično, i takvo prozivanje tužiteljice na odgovornost nezakonito. Nadalje se u spornoj odluci navodi da je ravnateljica u “ tablici evidencija na radu” za studeni 2021. godine iskazala neistinite podatke budući da je za dane od 8. do 10. studenog 2021. godine, kada je bila na seminaru u Opatiji, upisala 8 sati, kao da je bila u Školi, što je propust opisan i kažnjiv prema odredbi članka 279. Kaznenog zakona i ujedno je prekršena odredba članka 125. stavak 2. Zakona. Tužiteljica apsolutno osporava citirani navod. Da li je ravnateljica učinila kazneno djelo ili prekršaj o tome ne može prosuđivati školski odbor već tijela kaznenog progona i na kraju sud. Ravnateljici se ne može stavljati na teret počinjenja kaznenog djela ili prekršaja za koje nije osuđena. Po samom kaznenom pravu svatko je nevin dok nije osuđen, te je tvrdnja da je tužiteljica počinila kazneno djelo besmislena, jer to nije utvrđeno od tijela kaznenog progona. Po školskom odboru, ne samo po ovom stavku tužiteljica kao ravnateljica bi bila odgovorna i da školska spremačica nije npr. očistila WC. Školski odbor nije kvalificiran niti prosuđivati da li je pojedina radnja kazneno djelo ili prekršaj, već je to dužan prijaviti nadležnim tijelima, a ne uzimati pravdu u svoje ruke po principu „kadija te tuži, kadija ti sudi“. Zaključak tuženika da je „propust opisan i kažnjiv prema odredbi čl. 279. Kaznenog zakona", ne samo prekoračenje ovlasti od strane tuženika već i povređivanje temeljnih prava i načela zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske, poput presumpcije nevinosti i prava na zakonito, pošteno i nepristrano suđenje. Isto se odnosi i na počinjenje navodnog prekršaja. Već citirani članak 18. (NN 67/18) u st. 1 točka Zakona o sudovima propisuje da Općinski sudovi rješavaju kaznene predmete, osim onih za koje je zakonom propisana stvarna nadležnost drugog suda te stoga nije na seoskom školskom odboru da tumači kazneni zakon, sudi i izriče kaznu. Osim toga sam Zakon o kaznenom postupku propisuje u članku 3. st.1. da svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja. Dakle, prema Zakonu o kaznenom postupku tužiteljica je nedužna i ne može se smatrati krivom za kazneno djelo jer joj nije pravomoćnom sudskom, jer joj pravomoćnom sudskom presudom nije utvrđena krivom, ali školski odbor je „iznad“ svakog kaznenog i prekršajnog suda i sam sudi i propisuje kazne. Kada je tužiteljica prilikom nadzora, nakon ispisivanja tablice, uočila da ista sadrži pogrešan zapis za dane 8. do 10. studenog 2021. godine, (navedeno je inspektorica ukazala tužiteljici) korigirala sporne podatke i ponovno ispisala tablicu s ispravnim podacima, a što nedvojbeno proizlazi i iz zapisnika kojim se navodi da je „utvrđeno da je za dane od 8.do 10. studenog 2021. godine, kada je ravnateljica bila na seminaru u Opatiji, upisano 8 sati, kao da je bila u Školi. Kada je na navedeno ravnateljici skrenuta pozornost ista je u tablici korigirala sporne podatke te je ponovno ispisala tablicu, a prethodnu je htjela uzeti što joj nije bilo omogućeno.“ Dakle, u prvoj ispisanoj tablici, omaškom je navedeno da je ravnateljica bila prisutna na radnom mjestu, a ne na stručnom skupu. Prosvjetnoj inspektorici ispisana je tablica iz kompjutera, koja nije bila potpisana niti ovjerena od strane Škole, tako da ista ne može biti bilo kakav dokaz budući da ju je ravnateljica prilikom provjere mogla korigirati. Tužiteljica osobito ističe kako se ovakva inicijalna radna verzija ispisane tablice ne smatra ispravom u smislu Zakona o radu, Pravilnika o evidenciji radnog vremena za radnike školskih ustanova (NN 144/2011) (dalje u tekstu: Pravilnik o evidenciji) te računovodstvenih propisa. Naime, člankom 8. Pravilnika o evidenciji propisano je, između ostalog, da se evidencija radnog vremena na kraju mjeseca zaključuje, a što se obavlja zbrajanjem sati, potpisivanjem i predajom evidencije osobi koja obavlja kontrolu odrađenih i ispisanih sati, nakon čega tajnik ustanove obavlja kontrolu evidencije budući radno mjesto ravnatelja spada u nenastavno osoblje, a potom i rekapitulaciju evidencije koja služi kao podloga za isplatu plaće. Ravnatelj svojim potpisom na „rekapitulaciji evidencije" daje nalog računovodstvu da prema podacima iz rekapitulacije obračuna i isplati plaće za prethodni mjesec. Sama evidencija prethodi rekapitulaciji i podložna je izmjenama i dopunama vezano za pripremu isplate plaća. Evidentno je da je tablica - evidencija na radu tek osnova za donošenje isprave - rekapitulacija evidencije, a koja je u smislu računovodstvenih propisa isprava odnosno temelj obračuna plaće. U Odluci tuženik navodi da je tijekom inspekcijskog nadzora izvršen uvid u tablicu s mjesečnim pregledom evidencije radnog vremena za studeni 2021. godine. Pregledom sadržaja tablice evidencije na radu utvrđeno je da ista ne sadrži sve podatke koji su propisani Pravilnikom o evidenciji radnog vremena za radnike školskih ustanova. Tako npr. nije naznačen, sukladno članku 4. stavak 1. citiranog Pravilnika, naziv radnog mjesta, niti početak i završetak rada. Nadalje, u „evidenciji o radnom vremenu” nije, sukladno citiranom članku Pravilnika, navedena ugovorena satnica radnika prema Ugovoru o radu i Rješenju o tjednom i godišnjem zaduženju učitelja”. Evidenciju mjesečnog pregleda radnog vremena vodi tajnik škole koji mora biti po struci pravnik. Škola je zaposlila osobu koja radi na mjestu pravnika i prima plaću tajnika koja po struci nije pravnik, nema bilo kakvu pravnu izobrazbu i nije sposobna raditi taj posao. Nekvalificiranu osobu na mjestu tajnika je tužiteljica zatekla i nije ju mogla po zakonu otpustiti. Stoga tužiteljica ne može biti odgovorna što je tuženik na mjestu tajnika škole zaposlio osobu koja nema kvalifikacije u skladu sa statutom škole. Ukoliko je škola takvu osobu zaposlila i drži za njen rad ne može biti odgovorna ravnateljica već sam tuženik. Nadalje puno radno vrijeme je pravilo, tako da se u tablicu unose samo iznimke s manjim radnim vremenom kraćim od 8 sati, tako da za tuženika nije nastala bilo kakva šteta uslijed propusta tajnice. Inspektorica u zapisniku koji je osnova odluke tuženika o razrješenju tužiteljice s mjesta ravnatelja škole je činjenično netočna, budući da je svoj nalaz utemeljila na tablici s mjesečnim pregledom evidencije radnog vremena za studeni 2021.godine. Pravilnik o evidenciji radnog vremena za radnike školskih ustanova propisuje da su školske ustanove dužne voditi evidenciju o radnom vremenu radnika, koja je relevantna za vođenje radnog vremena radnika i koja je vođena u skladu s zakonskim propisima, a prosvjetna inspektorica je za pravno relevantnu tablicu uzela ispisanu tablicu s mjesečnim pregledom evidencije o radnom vremenu za studeni 2021.g. koja nije pravno relevantna. Pravno relevantna evidencija radnog vremena se ispisuje dnevno i nalazi se u drugoj tablici, a ne u tablici s mjesečnim pregledom. Prosvjetna inspektorica nije upoznata s relevantnom dokumentacijom o vođenju dnevnog radnog vremena radnika te je inspektorica za relevantnu uzela pogrešnu dokumentaciju, a na njoj tuženi zasnovao odluku o razrješenju tužiteljice kao ravnateljice. Stoga tvrdnja tuženika da je pogrešno vođena evidencija radnog vremena zasnovana na zapisniku prosvjetne inspektorice je neosnovana i evidencija je vođena on line u skladu s aplikacijom i pravilnikom. U Odluci tuženik navodi da je uvidom u personalni dosje učiteljice S.P. utvrđeno da je ravnateljica dana 27. listopada, pozivom na članak 119. Zakona o radu, istoj uputila upozorenje na obveze iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza ugovora o radu što je protivno odredbi članka 117. Zakona o radu te odredbi članka 125. stavak. Zakona. Navedeno je apsolutno nejasno. Naime Zakon o radu u čl. 119. st. 1. propisuje da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Stavkom 2. istog Zakona propisano je da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, dok je čl.117. st. 1. Zakona o radu propisano da privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede nije opravdani razlog za otkaz ugovora o radu a st. 2. istog Zakona propisano je da podnošenje žalbe ili tužbe, odnosno sudjelovanje u postupku protiv poslodavca zbog povrede zakona, drugog propisa, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu, odnosno obraćanje radnika nadležnim tijelima državne vlasti, ne predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. (3) Obraćanje radnika zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri podnošenje prijave o toj sumnji odgovornim osobama ili nadležnim tijelima državne vlasti, ne predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. U stavci tuženika navodi se čl. 125. Zakona, pri čemu se ne zna kojeg zakona, a s druge strane se navodi 27. listopad bez godine, pa se tom dijelu navod odluke o razrješenju ne može ispitati. Ukoliko se radi o Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi taj Zakon propisuje u čl. 125 u st. 3. da poslove utvrđene Zakonom o ustanovama, ravnatelj kao stručni voditelj obavlja osobito i sljedeće poslove: poduzima mjere propisane zakonom zbog neizvršavanja poslova ili zbog neispunjavanja drugih obveza iz radnog odnosa te nije jasno na koji je to način tužiteljica povrijedila bio kakav zakon izričući upozorenje radniku. Upozorenje nije otkaz i nije podložno sudskoj zaštiti samo za sebe, te apsolutno nije jasno koji je propis tužiteljica povrijedila. Pravilnost izrečene mjere bi sud vrednovao i isključivo u slučaju otkaza radniku do kojeg nije došlo. Upozorenje samo po sebi nema bilo kakav pravni učinak i posljedicu za radnika. Da li je upozorenje bilo pravno osnovano ili nije mogao je ispitati samo sud u slučaju da je radnik dobio otkaz što nije u ovom slučaju, te je tvrdnja tuženika da je izricanje opomene kao osnov za razrješenje tužiteljice s radnog mjesta ravnateljice nezakonit jer ga nije ispitao sud niti ga može ispitati bilo koji sud bez otkaza radniku. Odlukom tuženik navodi da predstavnica roditelja u Školskom odboru, V.Š., ujedno je bila i pomoćnica u nastavi učeniku s teškoćama što je u suprotnosti s odredbom članka 119. stavak 1. toč. 2. Zakona kojim je propisano da vijeće roditelja imenuje jednog člana Školskog odbora iz reda roditelja koji nije radnik škole. Budući da ravnatelj koordinira sjednicama Vijeća roditelja, sukladno odredbi članka 125. stavak. 2. Zakona, odgovoran je i za propuste u radu tog tijela. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi pripisuje u čl. 119. da školski odbor ima sedam članova, od kojih jednog člana bira i razrješuje radničko vijeće, a ako radničko vijeće nije utemeljeno, imenuju ga i opozivaju radnici neposrednim i tajnim glasovanjem, na način propisan Zakonom o radu za izbor radničkog vijeća koje ima samo jednog člana, a ostalih šest članova imenuje i razrješava učiteljsko, nastavničko, odnosno odgajateljsko vijeće dva člana iz reda učitelja, nastavnika i stručnih suradnika, vijeće roditelja jednog člana iz reda roditelja koji nije radnik škole i osnivač tri člana. Činjenica je da je sporna osoba kao član školskog odbora bila u taj odbor izabrana prije nego što se zaposlila u školi, te u trenutku izbora je bio ispunjen zakonski uvjet za njen izbor u školski odbor. Po Zakonu ravnateljica škole nema ništa s imenovanjem i razrješenjem člana školskog odbora. Školski odbor je tijelo koje bira ravnatelja, a ne ravnatelj školski odbor, te je tuženik „malo pobrkao lončiće“. Ravnatelj ne odgovara za nezakonitost rada školskog odbora. Člankom 121. st. 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi je propisano da član školskog odbora može biti razriješen, a školski odbor raspušten i prije isteka mandata ako se utvrdi da član ne ispunjava obveze utvrđene zakonom, aktom o osnivanju ili statutom školske ustanove, odnosno da školski odbor ne obavlja poslove iz svojeg djelokruga u skladu sa zakonom, aktom o osnivanju ili statutom školske ustanove ili da te poslove obavlja na način koji ne omogućuje redovito poslovanje i obavljanje djelatnosti školske ustanove. St. 2. istog Zakona propisno je da član školskog odbora može biti razriješen, a školski odbor raspušten prije isteka mandata i u drugim slučajevima utvrđenim statutom školske ustanove te st. 3. istog Zakona propisano je da odluku o raspuštanju školskog odbora donosi nadležno upravno tijelo županije odnosno Gradski ured. Statut Osnovne škole Juršići propisuje u članku 29. da članom Školskog odbora ne može biti imenovana osoba za koju postoje zapreke za imenovanje propisane člankom 119. stavkom 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, dok je u članku 55. Statuta propisano da se člana Školskog odbora iz reda učitelja i stručnih suradnika i iz reda roditelja razrješuje ako podnese ostavku na članstvo u Školskom odboru, ako mu kao učitelju, odnosno stručnom suradniku prestane radni odnos u Školi, ako učeniku čiji je roditelj član Školskog odbora prestane školovanje u ovoj Školi, najkasnije u roku od 60 dana od dana kada je prestalo školovanje učenika u Školi, ako privremeno ili trajno ne može izvršavati obveze člana, ako zbog nastanaka razloga iz posebnih propisa član više ne može obavljati poslove učitelja i stručnog suradnika ili ako je roditelj sankcioniran sukladno odredbama posebnih propisa, ako tijelo koje ga je imenovalo u Školski odbor nije zadovoljno njegovim radom u Školskom odboru i ako u postupku imenovanja ravnatelja ne glasuje u skladu sa zaključkom tijela koje ga je imenovalo u Školski odbor, ako prosvjetni inspektor ili Školski odbor utvrde da član Školskog odbora ne ispunjava obveze odnosno obavlja poslove iz svog djelokruga utvrđene zakonom, aktom o osnivanju ili statutom Škole ili ako obveze i poslove obavlja na način koji ne omogućuje redovito poslovanje Škole ako nastanu razlozi iz posebnih propisa zbog kojih osoba više ne može biti član Školskog odbora Prijedlog za razrješenje člana Školskog odbora iz reda učitelja i stručnih suradnika može dati najmanje desetina članova Učiteljskog vijeća, a prijedlog za razrješenje člana Školskog odbora iz reda roditelja može predložiti najmanje desetina članova Vijeća roditelja. Dakle, prijedlog za razrješenje člana školskog odbora ne daje ravnatelj, te stoga ne može biti niti odgovoran za zakonitost imenovanja i razrješenja članova školskog odbora. Temeljem iznesenog školski odbor koji je razriješio tužiteljicu s radnog mjesta ravnatelja nema pojma što radi, kako radi niti članovi znaju kako su na to mjesto došli, te trebaju i zakonski i materijalno odgovarati za svoje nezakonite odluke. Temeljem iznesenog sa zakonitim sastavom i radom školskog odbora ravnatelj nema apsolutno ništa. Drukčije ne može niti biti, jer školski odbor bira ravnatelja, pa ne može ravnatelj imati bilo kakav utjecaj na biranje i sastav školskog odbora. Ukoliko je taj odbor bio nezakonito sastavljen, trebalo ga je upravno tijelo županije raspustiti. Temeljem iznesenog ne postoji odgovornost tužiteljice niti po ovoj točki razloga za razrješenje. Spornog člana školskog odbora je izabralo vijeće roditelja, a ne tužiteljica. Činjenicom da netko koordinira radom nekog tijela, ako ga ne bira, ne može biti bilo kako odgovoran za njegov sastav niti za njegove odluke, jer nema pravo glasa. Nadalje se tužiteljici stavlja na teret da je ispred glavnog ulaza u školu održan sastanak roditelja prvog razreda dana 22. studenog 2021. godine, zapisnik sa sastanka sastavili su roditelji te nije za očekivati da će isti biti unesen u e-Dnevnik, a što nije u skladu s odredbama članka 138. Zakona, a u svezi s člankom 125. stavak 2. Zakona. Navedeno stvarno nema nikakve veze s povredom bilo kakvih propisa. Ukoliko se navedeni članci odnose na Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, navedeno činjenično stanje nema nikakve veze s povredom navedenog članka zakona. Navedeni članak 138. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi propisuje da se u školskim ustanovama vodi pedagoška dokumentacija i evidencija o učenicima, praćenju nastave i drugih oblika odgojno-obrazovnog rada, upisu i ispisu učenika, ocjenjivanju i uspjehu učenika, pedagoškim mjerama i ispitima (obavijest o ostvarenim rezultatima na kraju prvog polugodišta, svjedodžba, prijepis ocjena kada učenik prelazi iz jedne škole u drugu, matična knjiga, dnevnik rada, imenik učenika i spomenica škole. Matična knjiga i svjedodžba da su javne isprave. Na završetku svakog razreda osnovne škole učeniku se izdaje razredna svjedodžba. Svjedodžba osmog razreda je isprava o završetku osnovne škole. Na završetku svakog razreda srednje škole učeniku se izdaje razredna svjedodžba, a na završetku srednje škole svjedodžba o položenoj državnoj maturi ili svjedodžba o završnom radu. Učeniku koji je s uspjehom završio program srednjeg obrazovanja nautičkog ili brodostrojarskog smjera uz svjedodžbu izdaje se i potvrdnica za svaki program izobrazbe koji je obuhvaćen programom obrazovanja. Učeniku koji završi program osposobljavanja ili usavršavanja izdaje se uvjerenje o osposobljenosti, odnosno usavršavanju. Školska ustanova trajno čuva matičnu knjigu, a osnovna škola trajno čuva i spomenicu škole. Imenik i evidencija o ispitima čuvaju se deset godina. Sadržaj i oblik svjedodžbi, uvjerenja i potvrdnice te obrazac pedagoške dokumentacije i evidencije, uključujući i obrazac evidencije ustanova koje provode posebne programe za učenike s teškoćama propisuje ministar. a članak 125 st. 2 propisano je da je ravnatelj odgovoran za zakonitost rada i stručni rad školske ustanove. Tužiteljica ne vidi poveznicu činjeničnog stanja kojeg navodi tuženik s povredom navedenih članaka. Jedno s drugim apsolutno nije povezano. Činjenice da je sastanak roditelja prvog razreda održan ispred glavnog ulaza u školu dana 22. studenog 2021. godine, da su zapisnik sa sastanka sastavili roditelji te nije za očekivati da će isti biti unesen u e- Dnevnik, a što po tuženiku nije u skladu s odredbama članka 138. Zakona, a u svezi s člankom 125. stavak 2. Zakona je nejasno i jedno s drugim nema bilo kakve poveznice. Nadalje, tuženik sukladno čl.78. Statuta OŠ Juršići bio je dužan prije Odluke o razrješenju omogućiti tužiteljici da iznese svoju obranu odnosno da se izjasni o navedenim razlozima u pisanom obliku i u primjerenom roku od najmanje tri dana, što isti nije učinio. Članak 78. Statusa propisuje da kada Školski odbor utvrdi da postoje razlozi za razrješenje iz razloga navedenih u članku 75. stavku 1. točke 3. i 4. ovog statuta, prije donošenja odluke o razrješenju, obvezan je ravnatelju omogućiti da iznese svoju obranu odnosno da se izjasni o navedenim razlozima u pisanom obliku i u primjerenom roku od najmanje tri dana koji mu je odredio Školski odbor. Obzirom da tuženik nije postupio sukladno svom općem aktu prije donošenja Odluke o razrješenju to tužiteljica ukazuje na činjenicu da nisu ispunjene formalne zakonske pretpostavke, za zakonitost takve Odluke, te smatra da je Odluka o razrješenju ravnateljice nezakonita u cijelosti. Temeljem iznesenog odluka školskog odbora je nezakonita te stoga tužiteljica predlaže da Općinski sud u Puli kao stvarno i mjesno nadležan sud donese presudu i utvrdi takvu odluku nezakonitom.

2. Rješenjem naslovnog suda posl. br. Pr-96/22-5 od 09.studenog 2022. na ovaj predmet spojen je predmet istih stranaka koji se vodio do spajanja pod brojem Pr- 100/22. Tužiteljica u navedenoj tužbi navodi da je v.d. ravnateljice Osnovne škole Juršići dana 21.4.2022.g. donijela odluku pod brojem KLASA:112- 01/22-02/ URBROJ:2168-8-01-22- od 21.04.2022. godine kojom se tužiteljici otkazuje Ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme od dana 2. siječnja 2021. godine, KLASA:112- 03/21-01/01, URBROJ:2168/07-06-21-01 kojom je obavljala dužnosti ravnatelja Osnovne škole Juršići. Tužiteljica smatra da je donesena Odluka nezakonita. Naime, pobijana odluka je suprotna čl. 119. I 120. Zakona o radu i Statutu Osnovne škole Juršići. Zakon o radu u čl. 119. st. 2. je propisao da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. U čl. 120. st. 2 propisano je da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz. Navedenim člankom je propisano da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz. Tužiteljica smatra da navedena odluka nema zakonom propisano obrazloženje. Naime, obrazloženje mora sadržavati činjenice na kojima se takva odluka temelji. U obrazloženju pobijane odluke nije navedena niti jedna činjenica. U njoj se nabacuju propisi bez ijedne činjenice na kojima se ti propisi temelje. U obrazloženju se jedino navodi: „Odlukom o razrješenju koju je donio sukladno čl. 130 st 1 Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj srednjoj školi Školski odbor dana 20.04.2022. godine Klasa: 007-04/22-02, URBROJ:2168-8-06-22-, PU razriješena je s mjesta ravnateljice, obzirom je prosvjetnim nadzorom utvrđeno da je postupala protivno kogentnim odredbama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Zakona o radu, pravilnika te Statuta Osnovne škole Juršići te je zanemarila i nesavjesno obavljala svoje dužnosti tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti ustanove, odnosno zbog zanemarivanja obveza poslovodnog i stručnog voditelja škole, u skladu sa člankom 44. stavku 2. točke 3. i 4. Zakona o ustanovama.” U ovom dijelu koji jedino daje odluci kakvu takvu činjeničnu osnovu navodi se: “…prosvjetnim nadzorom utvrđeno da je postupala protivno kogentnim odredbama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Zakona o radu, pravilnika te Statuta Osnovne škole Juršići...” Navedeno jednostavno nije točno, jer ovaj činjenični navod jednostavno nije pravno relevantno utvrđen. Prosvjetnim nadzorom nije ništa pravno relevantno utvrđeno. Činjenica je da je Prosvjetna inspekcija izvršila nadzor u školi, sačinila zapisnik o nadzoru, te na osnovu toga donijela svoje rješenje od 31. siječnja 2022.g. Prosvjetna inspekcija je prvostupanjsko tijelo Ministarstva znanosti i obrazovanja, te je u svom rješenju dalo uputu o pravnom lijeku kojim se školi daje rok od 15 dana da izjavi žalbu nadležnom ministarstvu, što je Škola i učinila u zakonskom roku dana 23. veljače 2022.godine odnosno 4. travnja 2022. godine. Temeljem iznesenog pravno relevantno nije utvrđeno da je tužiteljica „ postupala protivno kogentnim odredbama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Zakona o radu, pravilnika te Statuta Osnovne škole [adresa] te je zanemarila i nesavjesno obavljala svoje dužnosti tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti ustanove, odnosno zbog zanemarivanja obveza poslovodnog i stručnog voditelja škole, u skladu sa člankom 44. stavku 2. toč ke 3. i 4. Zakona o ustanovama.”, a to će biti tek kada o žalbi odluči nadležno ministarstvo. Dakle, tek kada žalba Škole podnesena na rješenje prosvjetne inspekcije bude riješena na način da bude odbijena, tuženik će moći tvrditi da je tužiteljica postupala protivno „kogentnim odredbama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Zakona o radu, pravilnika te Statuta Osnovne škole Juršići“. Sama odluka nadležnog ministarstva biti će podložna upravno sudskoj kontroli, tako da je tuženik preuranjeno donio svoj zaključak. Obzirom da je protiv rješenja prosvjetne inspekcije tužiteljica kao ravnateljica Škole uložila žalbu, o žalbi nije riješilo nadležno ministarstvo. Tuženik ne može tvrditi da je prosvjetna inspekcija utvrdila pravno relevantno bilo što jer postupak nije konačno niti pravomoćno okončan. Nadalje, u navedenoj Odluci o prestanku radnog odnosa, a da bi je tužiteljica mogla ispitati, mora sadržavati kojim postupcima je tužiteljica „postupala protivno kogentnim odredbama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Zakona o radu, pravilnika te Statuta Osnovne škole Juršići te je zanemarila i nesavjesno obavljala svoje dužnosti.” U obrazloženju Odluke o prestanku radnog odnosa v.d. ravnateljica morala je navesti i to koje su „nastale“ veće smetnje u obavljanju djelatnosti ustanove, te koje su to smetnje mogle nastati. Koliko je poznato Škola normalno funkcionira, bez ikakvih smetnji u obavljanju svoje djelatnosti. U Odluci ne stoji niti čime je to tužiteljica zanemarivala svoje obveze poslovodnog i stručnog voditelja škole, u skladu sa člankom 44. stavku 2. točke 3. i 4. Zakona o ustanovama. Članak 44. (NN 127/19) propisuje da ravnatelj ustanove može biti razriješen prije isteka vremena na koje je imenovan. Upravno vijeće odnosno tijelo iz članka 38. stavka 2. ovoga zakona dužno je razriješiti ravnatelja: 3. ako ravnatelj ne postupa sukladno propisima ili općim aktima ustanove, ili neosnovano ne izvršava odluke tijela ustanove ili postupa protivno njima, 4. ako ravnatelj svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči ustanovi veću štetu ili ako zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti ustanove. Da bi se tužiteljica mogla očitovati o pobijanoj Odluci obrazloženje mora sadržavati utvrđeno činjenično stanje, koje ova Odluka ne sadrži, te je formalno nezakonita. Dakle, tužiteljica pobija spornu Odluku jer nije pravno relevantno utvrđeno da je tužiteljica „postupala protivno kogentnim odredbama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Zakona o radu, pravilnika te Statuta Osnovne škole [adresa] te je zanemarila i nesavjesno obavljala svoje dužnosti tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti ustanove, odnosno zbog zanemarivanja obveza poslovodnog i stručnog voditelja škole, u skladu sa člankom 44. stavku 2. točke 3. i 4. Zakona o ustanovama.” budući da nije riješena žalba Škole koja je uložena na rješenje prosvjetne inspekcije od strane nadležnog ministarstva, prosvjetna inspekcija nije pravno relevantno utvrdila bilo kakve nepravilnosti u OŠ Juršići, jer je njeno rješenje doneseno u upravnom postupku u fazi preispitivanja kod nadležnog ministarstva i ne postoji bilo kakvo konačno ili pravomoćno rješenje doneseno u upravnom postupku kojim se utvrđuje da je bilo bilo kakvih nepravilnosti u OŠ Juršići, sama odluka nadležnog ministarstva donesena u upravnom postupku je podložna sudskoj kontroli, te stvarno tek kad se okonča eventualni upravni spor, tuženik se može pozivati na nalaz prosvjetne inspekcije, (tada bi se vjerojatno pozivao na odluku upravnog suda)pobijana odluka u obrazloženju ne sadrži činjenice (osim navedene činjenice koja nije konačno i pravomoćno utvrđena a to je utvrđenje prosvjetne inspekcije /koje nije niti navedeno) na kojima se temelji, što je čini pravno nevaljanom, jer se ne može činjenično ispitati. Suprotnost odluke s čl. 120. st. 2. Zakona o radu 5. Navedenim člankom je propisano da poslodavac prije otkazivanja radniku mora dati mogućnost radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. U konkretnom slučaju poslodavac nije dao mogućnost radniku da iznese svoju obranu, a u Odluci se niti ne navodi koje su to okolnosti koje poslodavca opravdavaju da to ne učini, te se Odluka ne može ispitati sukladno navedenom članku ZOR-a. U Odluci se navodi da se odluka v.d. ravnateljice temelji na Odluci Školskog odbora o razrješenju tužiteljice s mjesta ravnatelja i suglasnosti za donošenje odluke v.d. ravnateljici za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici na radnom mjestu ravnatelja. Međutim, niti Školski odbor nije omogućio tužiteljici da iznese svoju obranu prije donošenja Odluke o razrješenju, niti prije odluke o davanju suglasnosti na donošenje odluke o prestanku ugovora o radu te niti je to učinila v.d. ravnateljica prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu. Takvim postupanjem tuženika teško je povrijeđen Zakon o radu, Statutu OŠ [adresa] te radna prava tužiteljice. Statut Osnovne škole Juršići u čl.78. propisuje: Kada Školski odbor utvrdi da postoje razlozi za razrješenje iz razloga navedenih u članku 75. stavku 1. točke 3. i 4. ovog statuta, prije donošenja odluke o razrješenju, obvezan je ravnatelju omogućiti da iznese svoju obranu odnosno da se izjasni o navedenim razlozima u pisanom obliku i u primjerenom roku od najmanje tri dana koji mu je odredio Školski odbor. Članak 75. Statuta škole navodi da je Školski odbor dužan razriješiti ravnatelja i prije isteka roka na koji je imenovan ako ravnatelj zanemaruje obveze poslovodnog i stručnog voditelja Škole te u slučajevima propisanim Zakonom o ustanovama ako ravnatelj sam zatraži razrješenje u skladu s ugovorom o radnom odnosu, ako nastanu takvi razlozi koji po posebnim propisima ili propisima kojima se uređuju radni odnosi dovode do prestanka ugovora o radu, ako ravnatelj ne postupa po propisima ili općim aktima Škole, ili neosnovano ne izvršava odluke Školskog odbora ili postupa protivno njima, ako ravnatelj svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči Školi veću štetu ili ako zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti Škole. Dakle, Statut Škole izričito nalaže Školskom odboru da ukoliko je razlog za razrješenje što ravnatelj ne postupa po propisima ili općim aktima Škole, ili neosnovano ne izvršava odluke Školskog odbora ili postupa protivno njima ili ako ravnatelj svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči Školi veću štetu ili ako zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti Škole, Školski odbor je dužan ravnatelju omogućiti da iznese svoju obranu odnosno da se izjasni o navedenim razlozima u pisanom obliku i u primjerenom roku od najmanje tri dana koji mu je odredio Školski odbor. Školski odbor nije dao mogućnost tužiteljici da iznese svoju obranu u pisanom obliku niti joj dao primjereni rok za to. Temeljem iznesenog tužiteljici nije dana mogućnost da iznese svoju obranu niti pred Školskim odborom niti pred v.d. ravnateljicom koja je donijela pobijanu Odluku te je Odluka o otkazu ugovora o radu u cijelosti nezakonita. Obzirom da tuženik nije postupio sukladno svom Statutu i navedenim člancima Zakona o radu, to tužiteljica ukazuje na činjenicu da nisu ispunjene formalne zakonske pretpostavke, za zakonitost takve Odluke, te je pobijana Odluka protivna Zakonu o radu s jedne strane što ne sadrži činjenični osnov te se ne može činjenično ispitati, te s druge strane tuženik nije dao tužiteljici mogućnost da iznese svoju obranu, pa stoga tužiteljica predlaže da sud donese presudu kako je pobliže opisano u izreci. Konačan uređenim tužbenih zahtjevom tužiteljica potražuje i bruto plaću (list 256 spisa).

3. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi kako tužbu i tužbeni zahtjev smatra nedopuštenima, podredno, neosnovanima te ih osporava u cijelosti, a na tužbu se podrobno očituje u nastavku ovog podneska. Unatoč propisanoj dužnosti da naznači vrijednost predmeta spora (čl. 40. st. 2. Zakona o parničnom postupku), tužiteljica u tužbi nije naznačila vrijednost predmeta spora. Tuženica prvenstveno navodi kako predmetnu odluku sukladno jasno propisanoj odredbi čl. 45. Zakona o ustanovama razriješena osoba može pobijati "ako smatra da nisu postojali razlozi za razrješenje iz čl. 44. st. 2. ovog zakona ili da je u postupku donošenja odluke o razrješenju došlo do povrede koja je značajno utjecala na ishod postupka". Tužiteljica, pak, uvodno navodi kako odluku pobija iz razloga koji bi primjereniji bili sadržaju žalbe u upravnom ili parničnom postupku, odnosno, upravnoj tužbi. Na navode iz podnesene tužbe tuženica se u nastavku očituje kako slijedi. Što se tiče točke tužbe Ad I. da je nesporno. Tuženica ukazuje kako sukladno podacima iz e-predmeta proizlazi da je predmetni postupak pokrenut dana 23. svibnja 2022. godine, dok temeljem čl. 45. Zakona o ustanovama razriješena osoba može predmetnu odluku pobijati u roku od 30 dana od dana zaprimanja odluke pa tuženica smatra kako je tužba podnesena nepravodobno i predlaže da je sud odmah odbaci. Nadalje u pogledu točke Ad II. tužbe tuženica ne spori navode u ovom dijelu historijata tužbe, a u kojem isti verbatim predstavljaju iznošenje dijela obrazloženja predmetne odluke, međutim, ta se odluka, suprotno navodu tužiteljice, ne temelji isključivo na zapisniku prosvjetne inspekcije, ona je dopuštena, zakonita i pravilna. Za donošenje predmetne odluke postojao je cijeli niz razloga za razrješenje propisanih u čl. 44. st. 2. toč. 3. i 4. Zakona o ustanovama, a u postupku donošenja te odluke nije došlo ni do kakve povrede postupka, tako ni do onakve/onakvih koja/koje bi značajno utjecala/utjecale na ishod postupka. Nadalje u pogledu točke Ad III tužbe da se tužiteljica u nastavku tužbe očituje o svakom od navedenih razloga za donošenje predmetne odluke pa da će to i tuženica učiniti jednako u svom odgovoru na tužbu. Prije svega valja reći kako je razdvajanje razrednih odjela bez pravovremene odluke nadležnog tijela tek jedan, prvi od osam (!) decidirano navedenih razloga za donošenje predmetne odluke, a tužbi ne prileži odluka o izmjeni odluke o ustroju razrednih odjela od dana 5. listopada 2021. godine posredstvom koje tužiteljica pokušava u cijelosti od sebe otkloniti bilo kakvu odgovornost vezano za činjenicu koju je utvrdila i nadležna prosvjetna inspekcija. Međutim, člankom 52. st. 2. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi strogo je i nedvojbeno propisano tko utvrđuje broj razrednih odjela u osnovnoj školi – nadležno upravno tijelo županije koje je u odluci koja je u trenutku početka nastavne školske godine bila na snazi utvrdilo ustroj 7 razrednih odjela kod tuženice. Ravnatelj je poslovodni i stručni voditelj školske ustanove koji odgovara za zakonitost rada i koji temeljem čl. 125. st. 3. toč. 7. zakona planira rad ustanove, a koliko god se tužiteljica pozivala na naknadnu konvalidaciju stanja na početku školske godine, nepobitna činjenica jest da u trenutku početka školske godine broj razrednih odjela nije odgovarao odluci nadležnog tijela koja je tada bila na snazi. U cijelosti je, dakle, netočna tvrdnja tužiteljice kako bi ona „prekršila zakon da nije ustrojila razredna odjeljenja sukladno zakonu” jer, kao što je naprijed citirano, razredne odjele ne utvrđuje i „ne ustrojava” ravnatelj škole, već nadležno upravno tijelo županije. Valja bez daljnjeg napomenuti i to kako je zapisnik inspekcije od dana 3. prosinca 2021. godine tužiteljica osobno u svojstvu ravnateljice potpisala te na njega nije imala primjedbi (ni na koji dio brojnih i opširno obrazloženih utvrđenja). Upravo zbog navedenog, tuženica ukazuje kako je u zapisnik prosvjetne inspekcije od dana 3. prosinca 2021. godine uvedena i izjava psihologinje o potrebi upisa učenika D.S. (čiji kasni upis dana 1. rujna 2021. godine spominje tužiteljica u ovom dijelu historijata tužbe) u školu koja ima poseban program te je posebno istaknuto kako je učenik u školu upisan za vrijeme odsutnosti psihologinje. Nadalje u pogledu točke Ad IV. da temeljem čl. 125. st. 3. toč. 4. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ravnatelj odlučuje o zasnivanju i prestanku radnog odnosa sukladno čl. 114. istog zakona (koji, pak, određuje kako ravnatelj o zasnivanju i prestanku radnog odnosa odlučuje „samostalno u slučaju kada je zbog obavljanja poslova koji ne trpe odgodu potrebno zaposliti osobu na vrijeme do 60 dana”). Kao i glede navoda pod toč. III. historijata tužbe, koliko god tužiteljica raznolikim objašnjenjima za pasivnost i nepravodobno postupanje u skladu sa citiranim zakonskim odredbama pokušavala otkloniti od sebe odgovornost, nepobitna činjenica koju je utvrdila i prosvjetna inspekcija jest da je učiteljica S.P. nakon isteka ugovora o radu, u razdoblju od dana 5. do 15. studenog 2021. godine nastavila kod tuženice raditi bez ugovora. Iz naprijed citirane odredbe nedvosmisleno slijedi kako ravnatelj može, i to isključivo zbog obavljanja poslova koji ne trpe odgodu, samostalno odlučivati o zasnivanju i prestanku radnog odnosa pa tužiteljica ne može samostalno donijeti odluku „o produljenju” radnog odnosa, a takvu jednostranu odluku, uostalom, nigdje ne predviđa ni Zakon o radu (u konkretnom slučaju se naprosto ima potpisati novi ugovor o radu jer, primjerice, čak i eventualni aneks ranije zaključenog ugovora o radu na određeno vrijeme sukladno čl. 12. st. 5. Zakona o radu i ustaljenoj sudskoj praksi de facto i de iure predstavlja potpuno novi ugovor o radu na određeno vrijeme). Vezano za vlastito nepostupanje u (s obzirom na zakonsku terminologiju "poslova koji ne trpe odgodu" izuzetno dugom vremenskom) periodu od dana 4. do 12. studenog 2021. godine, tužiteljica se pravda odsutnošću s posla zbog smrtnog slučaja u obitelji, potom i zbog stručnog skupa u Opatiji, najzad odgovornost pokušavajući potpuno svaliti na tajnicu škole gđu ĆU za koju čak krajnje uvredljivo, klevetnički navodi kako „stvarno u školi ničemu nije služila”. Upravo suprotno onome što tužiteljica iznosi, tajnica škole je i prije isteka vremena na koje je bio zaključen prethodni ugovor o radu učiteljice S.P. tužiteljicu kontinuirano, na vrijeme upozoravala da se njezin daljnji radnopravni status mora valjano regulirati (brigu oko rokova zapošljavanja radnika zaposlenih na određeno vrijeme tajnica škole već desetljećima vodi veoma savjesno i s povećanom pažnjom pa tuženica izričito osporava zaista uvredljive ocjene tužiteljice o radu tajnice škole), no tužiteljica je sračunato otezala s propisanim postupkom zbog vlastitog osobnog animoziteta prema učiteljici S.P. koja je tužiteljici, inače, s punim pravom nakon proteka tolikog vremena u obavljanju "poslova koji ne trpe odgodu" ukazala i na odredbu čl. 12. st. 7. Zakona o radu. Tužiteljica nije ni smjela, ni mogla donijeti odluku „o produljenju” radnog odnosa dana 5. studenog 2021. godine (ista se ni u kom smislu ne može smatrati pisanom potvrdom o sklopljenom ugovoru o radu, a još manje to može predstavljati "službena bilješka" od dana 15. studenog 2021. godine), a odluka o prestanku radnog odnosa mora se, kako i sama riječ kaže, donositi kao takva te nije ni propisano, još manje uobičajeno da se povodom prestanka radnog odnosa sastavlja zapisnik?! Radi potpunog razjašnjenja, tajnica škole gđe ĆU poslove toga istoga radnog mjesta obavlja u još jednoj školi – Osnovnoj školi Svetvinčenat, od 1993. godine, a tuženica smatra potrebnim istaknuti kako ona tijekom višedesetljetne karijere (od 1998. godine kod tuženice) ni od kojeg od mnogih ravnatelja, niti od bilo kojih drugih službenih osoba s kojima je surađivala doista nikad nije dobila baš nikakve primjedbe na obavljanje poslova, kamoli uvredljive ocjene o njenom radu poput onih koje u tužbi iznosi tužiteljica. Tuženica smjerno ukazuje na to da su klasa i urudžbeni broj na odluci o prekidu radnog odnosa od dana 15. studenog 2021. godine vidno uneseni vlastitom rukom (kao i na službenoj bilješci ravnateljice od istoga nadnevka) te u evidenciji tuženice takva odluka naknadno nije pronađena. Također, a vezano za odluku o "produljenju" radnog odnosa od dana 5. studenog 2021. godine, tuženica je naknadno ustanovila kako ta odluka, suprotno propisima o uredskom poslovanju, sadrži jednaku klasifikacijsku oznaku i urudžbeni broj kao i ugovor o radu kojeg je škola zaključila s AU dana 18. siječnja 2021. godine. U obrazloženju predmetne odluke navedeno je kako se radi „o propustu tužiteljice koji predstavlja najteži prekršaj poslodavca, opisan i kažnjiv prema čl. 229. st. 1. toč. 3. Zakona o radu” (neizdavanje radniku pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu prije početka rada ili izostanak dostave radniku primjerka prijave na obvezna osiguranja u propisanom roku). Iz izdvojenog dijela obrazloženja odluke nigdje ne proizlazi da je školski odbor donosio bilo kakvu odluku o tužiteljičinoj krivnji ili kazni, već je samo, kao i prosvjetna inspekcija, utvrdio kakve je točno pravne prirode bio propust tužiteljice koji je naposljetku, kao jedan od osam razloga, rezultirao donošenjem predmetne odluke. Učiteljica S.P. nastavila je raditi kod tuženice (o čemu više kasnije) i vezano za konkretan propust tužiteljice zaista nije podnosila daljnje prijave ili tražila sudsku zaštitu, no ta gola okolnost ne može u potpunosti opravdati propust tužiteljice, niti može oduzeti pravo školskom odboru kao nadležnom tijelu da o tom propustu zauzme stav kao o jednom od razloga za donošenje predmetne odluke. Iznesen stav o tome kako štete u smislu pokretanja sudskog postupka protiv škole, eto, nije bilo ne može oduzeti pravo i ovlast školskom odboru da razmatra one nedvojbeno prouzročene smetnje u urednom i zakonitom funkcioniranju škole te zaključi kako se radilo o nesavjesnom vršenju veoma odgovorne dužnosti zbog čega su nastale smetnje u obavljanju djelatnosti školske ustanove. Uostalom, radnopravni status konkretne učiteljice mogao se, stav je tuženice, bez većih poteškoća regulirati i neposredno prije isteka ranije zaključenog ugovora o radu na određeno vrijeme, o čemu tužiteljica u historijatu tužbe nije iznosila. Tužiteljica se u ovom dijelu historijata tužbe krajnje neprimjereno i uvredljivo izražava i o članovima školskog odbora kad navodi da u njemu „sjede pismeni i polupismeni” te tuženica koristi priliku podsjetiti punomoćnika tužiteljice na dužnost poštivanja dostojanstva svih sudionika postupka te ga poziva da se ubuduće suzdrži od iznošenja uvredljivih navoda u svojim podnescima. Nadalje u pogledu točke Ad. V tužbe tuženica navodi da s obzirom na to da je člankom 107. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi postupak povodom zasnivanja radnog odnosa u školskoj ustanovi veoma precizno propisan, a i nadzorom je utvrđeno kako se povodom prijave potrebe za radnikom nije postupalo na propisani način i promptno, to je deplasiran stav tužiteljice kako "ne može biti odgovorna za nezakonito zapošljavanje kada do zapošljavanja nije niti došlo" (valja se samo zapitati bi li potpuno poštivanje propisane procedure u samom startu dovelo do bržeg zapošljavanja, bržeg zadovoljavanja potrebe za radnikom i urednog funkcioniranja školske ustanove). Unatoč tome što rok za prijavu potrebe za radnikom nadležnom upravnom tijelu županije nije propisan, samo se po sebi podrazumijeva ili bi svakako trebalo da o tome ravnatelj školske ustanove mora voditi budnu brigu, a za objave natječaja protivno propisanoj proceduri doista je predviđena i prekršajno pravna odgovornost školske ustanove. Iz sadržaja zapisnika prosvjetne inspekcije od dana 3. prosinca 2021. godine, međutim, proizlazi kako je tužiteljica navela da "nije bila upoznata s procedurom zapošljavanja jer ju tajnica nije s istom upoznala" (što je gđa ĆU već i prilikom sastavljanja zapisnika negirala, a tuženica ponovno čini za potrebe odgovora na tužbu). Ravnateljica odgovara za zakonitost rada školske ustanove, a nepoznavanje prava ne ispričava nikoga, ponajmanje voditelja ustanove, te je i prosvjetna inspekcija citirani navod tužiteljice tijekom nadzora sasvim opravdano ocijenila kao "nedopustiv". Uvažavajući period provođenja nadzora u školi, tuženica naglašava kako je od stupanja na dužnost ravnateljice već bilo objavljeno oko 10-ak natječaja nakon kojih je uslijedilo i zasnivanje radnih odnosa s većim brojem djelatnika, stoga je tužiteljica već u jesen 2021. godine zasigurno mogla steći potrebno iskustvo i saznanja vezana za postupak zapošljavanja. Što s tiče daljnjih navoda tužbe tuženica ističe da s obzirom na to da iz dokaza priloženog tužbi proizlazi kako je nadležna agencija školi naložila "pokretanje postupka promjene primjerenog programa školovanja za učenika D.S., a rok za provedbu je 15 dana", to je vidljivo da, kako se to upravo i navodi u predmetnoj odluci, tužiteljica nije pravodobno postupala glede osiguravanja adekvatne stručne pomoći učeniku (zašto bi se u suprotnom nalagalo pokretanja postupka promjene primjerenog programa školovanja?) što joj je dužnost sukladno čl. 125. st. 3. toč. 10. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. U zapisniku prosvjetne inspekcije od dana 3. prosinca 2021. godine navedena je izjava psihologinje o potrebi upisa dotičnog učenika u školu koja ima poseban program te je istaknuto kako je učenik u školu upisan za vrijeme odsutnosti psihologinje. Tužiteljica je, pak, povodom navedenog tijekom inspekcijskog nadzora izjavila "da nije imala dovoljno informacija i da se nije snašla" (što je, po mišljenju tuženice, također nedopustivo objašnjenje voditelja školske ustanove) potvrđujući ustvari u cijelosti točnost iznesenog zaključka u predmetnoj odluci. Nadalje navodi da mimo toga što raspravljanje o radno pravnom statusu učiteljice S.P. nije bilo ni uvršteno u dnevni red sjednice Učiteljskog vijeća održane dana 3. studenog 2021. godine, nepobitna činjenica koju je utvrdila i prosvjetna inspekcija jest da se upravo o tome i izrečenom pisanom upozorenju istoj učiteljici de facto raspravljalo na sjednici školskog tijela koje o tome nije ni pozvano, ni nadležno raspravljati. Ravnatelj je svakako odgovoran za rad Učiteljskog vijeća, brine o sigurnosti, pravima i interesima radnika ustanove te je u svjetlu navedenog barem posredno zadužen i za održavanje kvalitetnih međuljudskih odnosa u kolektivu koje je, pasivnim dopuštanjem rasprave o situacijama koje nisu ni u domeni Učiteljskog vijeća, onda mogao isključivo htjeti grubo narušiti. Rješenjem prosvjetne inspekcije od dana 31. siječnja 2022. godine, uostalom, školi je naređeno da zaključke sa službenih sjednica školskih tijela redovito objavljuje na mrežnim stranicama (što potvrđuje opravdanost zaključka u predmetnoj odluci), a iz zapisnika sa sjednice Učiteljskog vijeća od dana 3. studenog 2021. godine je razvidno kako su pojedini učitelji nezadovoljni klimom u školi za koju su naveli da nije kao što je bila (tužiteljica je dužnost ravnateljice obavljala temeljem ugovora o radu zaključenog dana 2. siječnja 2021. godine, dakle, relativno kratko), da nije dobra. U pogledu odnosnog razloga za donošenje predmetne odluke (točka 7. tužbe), valja reći da se tuženica doista rukovodila navodima prosvjetne inspekcije iz rješenja od dana 31. siječnja 2022. godine, a gdje se izrijekom spominje kako je propust tužiteljice (koji je inspektorica, inače, utvrdila neposrednim zapažanjem jer je tužiteljica ispravke u evidenciji radnog vremena doslovno vršila u prisutnosti inspektorice, njoj pred očima) opisan i kažnjiv prema čl. 279. Kaznenog zakona te je takvim postupanjem "ravnateljica prekršila i odredbu čl. 125. st. 2. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi". Uslijed navedenog, školi je naređeno da evidenciju o radnom vremenu djelatnika vodi sukladno odredbama Pravilnika o evidenciji radnog vremena za radnike školskih ustanova, s rokom izvršenja od 15 dana, a tuženica navodi kako ne treba dodatno isticati koliku štetu je ugledu ustanove prouzročila okolnost kako su se netočno uneseni podaci o radnom vremenu u konkretnom slučaju odnosili upravo na ravnateljicu škole. Tuženica napominje kako se predmetna evidencija vodi za svaki mjesec kao obračunsko razdoblje isplate plaće (dužan ju je voditi ravnatelj), kako se ona na kraju mjeseca zaključuje, a kontrola evidencije obavlja se prvog dana u mjesecu za prethodni mjesec. Naime, neistinito uneseni podaci o radnom vremenu odnosili su se na dane od 8. do 10. studenog 2021. godine, a inspekcijski nadzor obavljen je dana 3. prosinca 2021. godine, dakle, nakon prvog dana u mjesecu kada se obavlja kontrola evidencije radnog vremena za mjesec studeni 2021. godine. Tužiteljica je, pak, u pokušaju otklanjanja odgovornosti zbog nesumnjivo povrijeđene dužnosti vođenja točne evidencije o radnom vremenu (prioritetno vlastite), u historijatu tužbe nažalost ponovno "pobjegla" u pretpostavljeno negativno etiketiranje školskog odbora kao seoskog. Ukoliko je tužiteljičin čin ispravka evidencije o radnom vremenu naočigled inspektorici predstavljao tek ljudsku korekciju "omaške" (za koju se ne navodi tko iza nje stoji), zbog čega inspektorica u toj prigodi nije omogućila povrat prethodne evidencije s "omaškom" tužiteljici i zbog čega je nastavno naredila da se evidencija vodi u skladu s mjerodavnim propisima. Nadalje navodi da temeljem čl. 9. st. 1. Pravilnika o evidenciji radnog vremena za radnike školskih ustanova, evidenciju radnog vremena u školskim ustanovama (do veličine matične škole s najmanje 8 razrednih odjela i 150 učenika) dužan je voditi ravnatelj ustanove. Međutim, tužiteljica ponovno u pokušaju otklanjanja odgovornosti zbog nesumnjivo povrijeđene dužnosti vođenja točne evidencije o radnom vremenu pribjegava uvredljivim (a neistinitim) tvrdnjama na štetu tajnice škole za koju navodi da "nije sposobna raditi taj posao", da ju je tužiteljica na tom radnom mjestu zatekla i "nije ju mogla po zakonu otpustiti". Korak dalje, tužiteljica čak iznosi ocjenu kako ni prosvjetna inspektorica "nije upoznata s relevantnom dokumentacijom", no tijekom nadzora ovlašteni inspektor, naravno, može izvršiti uvid u evidenciju radnog vremena za ma koji vremenski period i u ma kojem obliku, a u mjesečnoj evidenciji za studeni 2021. godine, nasumično i konkretno, utvrdio je kako se ista ne vodi potpuno jer ne sadrži sve propisane podatke. U pogledu izricanja pisanog upozorenja učiteljici S.P. kao jednog od razloga za donošenje predmetne odluke isti je u obrazloženju možda opisan ekonomično, no točno, a spominje se i u zapisniku prosvjetne inspekcije. Premda se tužiteljica u upozorenju pozvala na čl. 119. Zakona o radu, ono uopće ne sadrži konkretne opise ponašanja učiteljice S.P. kojima je povrijedila obveze iz radnog odnosa, a ne sadrži ni konkretne obveze koje je povrijedila. Prije svega valja navesti kako je u upozorenju spomenuto kako je „dana 26. listopada 2021. godine” učiteljica uvrijedila tužiteljicu kao poslodavca neprihvatljivim izrazima (kakvima točno, to nije navedeno) i prijetila prijavama nadležnim tijelima zbog odluke o zapošljavanju djelatnice R.U. Tuženica najprije domeće kako je u neosnovano izrečenom upozorenju navedeni datum razvidno neposredno prethodio situaciji opisanoj u toč. IV. historijata tužbe, stoga je jasno da je postojao osobni animozitet tužiteljice prema konkretnoj učiteljici i posredni interes tužiteljice da s postupkom zaključenja novog ugovora o radu s njom sračunato oteže. Pisana upozorenja propisana člankom 119. Zakona o radu poslodavac, dakako, smije upućivati u situacijama koje ih opravdavaju, ali je u njima dužan veoma konkretno iznijeti ponašanja, postupke i riječi radnika te obveze iz radnog odnosa koje je on njima povrijedio (može navesti i smatra li da se radilo o lakšoj, teškoj ili osobito teškoj povredi). S obzirom na to da neprihvatljive izraze koji su joj bili upućeni tužiteljica u upozorenju nije konkretno ni navela, nije se moglo ni utvrđivati, ni provjeriti jesu li uistinu predstavljali povredu prešutne obveze iz radnog odnosa usmjerene na poštivanje nadređene i odgovorne osobe kod poslodavca (nije jasno zbog čega je u ovom kontekstu uopće spomenut Pravilnik o kućnom redu škole?), a o „prijetnjama prijavama” nadležnim tijelima tužiteljica odista, s obzirom na čl. 117. st. 2. Zakona o radu, nije ni smjela, ni mogla iznositi u upozorenju jer ako precizno opisano držanje radnika ne može predstavljati opravdan razlog za otkaz, onda se logično na to nema što ni upozoravati radnika. Izrečeno upozorenje razvidno je bilo grubo protivno odredbama Zakona o radu (nepoznavanje prava, ponavlja se, ne ispričava nikoga, ponajmanje voditelja školske ustanove), a valja reći i to da se u izvjesnom trenutku, pogotovo po dostavi spornog pisanog upozorenja učiteljici S.P., među djelatnicima ustanove stvorila atmosfera strahovlade i uvjerenje da će javno iznošenje stavova koji su protivni tužiteljičinim automatski rezultirati pisanim upozorenjem poput spornoga. Tužiteljica, međutim, i izricanje neutemeljenog i Zakonu o radu protivnog pisanog upozorenja učiteljici S.P. u tužbi minorizira i banalizira više puta istaknutim argumentom kako „štete nije bilo” jer do otkaza naposljetku nije došlo (do nastavka radnog odnosa konkretne učiteljice u školi nikako nije došlo voljom tužiteljice, već zaslugom ostatka kolektiva i, ponajviše, roditelja učenika). Neovisno o tome je li naposljetku došlo do otkaza zbog skrivljenog ponašanja radnika ili ne, ravnatelj je dužan postupati sukladno propisima (čl. 44. st. 2. toč. 3. Zakona o ustanovama), sukladno Zakonu o radu, stoga prvenstveno ne može izricati upozorenja radnicima u protivnosti s odredbom Zakona o radu, a još manje smije ista zlonamjerno koristiti protiv radnika koji otvoreno ukazuju na nezakonitosti i nepravilnosti u obavljanju djelatnosti ustanove. Što se tiče točke XI. tužbe tuženica navodi da koliko god tužiteljica u ovom dijelu historijata tužbe skretala pažnju na to da u njezinoj nadležnosti nije biranje i razrješenje članova školskog odbora, ona i sama navodi kako koordinira sjednicama Vijeća roditelja, a temeljem čl. 125. st. 2. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi odgovara za zakonitost rada školske ustanove. Dakle, neovisno o tome što prijedlog za razrješenje člana školskog odbora ne daje ravnatelj, niti on donosi odluku o razrješenju člana školskog odbora, ravnatelj je svakako dužan svakodobno brinuti da je sastav i rad svih tijela školske ustanove usklađen s pozitivnim propisima, tim više što je o konkretnoj situaciji tužiteljica morala imati i imala potrebna saznanja (morale su joj po prirodi stvari i zbog dužnosti koju je obavljala biti u svakom trenutku poznati sastav školskog odbora i činjenica da je V.Š. kasnije zaposlena kao pomoćnica u nastavi) i povodom nje mogla trenutačno reagirati adekvatnim skretanjem pažnje na potrebu da se ona žurno uskladi s pozitivnim propisom. Naime, na sjednici školskog odbora od dana 15. studenog 2021. godine učiteljica S.P. i tajnica škole (potonja ponovno) ukazale su tužiteljici izrijekom na spornu situaciju, no tužiteljica je navela kako za to „nije znala i da se ne sjeća da ju je tajnica na to upozorila”. Tuženica razjašnjava kako je gđa V.Š. član školskog odbora bila još od dana 5. svibnja 2017. godine, a mandat joj je obnovljen na sjednici školskog odbora održanoj dana 5. svibnja 2021. godine na kojoj je prisustvovala i tužiteljica (!) što dokazuje da je u trenutku zapošljavanja V.Š. tužiteljici bilo otprije poznato da je ona član školskog odbora. Nadalje tuženica navodi da suprotno mišljenju tužiteljice, činjenica da o sastanku roditelja učenika prvog razreda (kojem je glavna tema bilo zadržavanje učiteljice S.P. u radnom odnosu) nije bio sastavljen zapisnik koji bi na odgovarajući način bio evidentiran predstavlja povredu dužnosti urednog vođenja pedagoške dokumentacije i e-dnevnika, a ravnatelj je taj koji odgovara za zakonitost rada školske ustanove. Imajući u vidu animozitet tužiteljice prema učiteljici S.P., ne treba posebno čuditi što su zapisnik naposljetku morali sastavljati roditelji djece prvašića, no na potrebu većeg poštivanja odredaba (čak i) Zakona o pravu na pristup informacijama također je ukazala prosvjetna inspekcija svojim rješenjem od dana 31. siječnja 2022. godine Nadalje u odnosu na točku Ad XIII tužbe tuženica navodi da iz citirane odredbe statuta škole proizlazi da je školski odbor bio obvezan ravnatelju omogućiti da iznese svoju obranu, a kakvu svoju obvezu je školski odbor u potpunosti poštovao. Naime, na sjednici školskog odbora održanoj dana 20. travnja 2022. godine tužiteljica je osobno prisustvovala, a toč. 9. dnevnog reda bila je rasprava o nepravilnostima u njenom radu (s obzirom na provedeni inspekcijski nadzor). U zapisniku sa sjednice školski odbor je izrijekom naveo kako „je ravnateljica prisustvovala i ovoj točki Dnevnog reda” , drugim riječima, bila je u otvorenoj mogućnosti iznijeti svoju obranu. Školski odbor u zapisniku vidljivo velik značaj daje činjenici da je tužiteljica dana 3. prosinca 2021. godine potpisala zapisnik o provedenom nadzoru „i time potvrdila navode, odnosno, činjenično stanje od strane službene osobe”. Iz zapisnika nije vidljivo da je tužiteljica uopće zatražila da obranu iznese i u pisanom obliku, a statutom škole su očito predviđene dvije mogućnosti: usmeno ili pisano iznošenje obrane ravnatelja. Ukoliko na sjednici tužiteljica nije iznosila nikakvu obranu, to ne znači da je ujedno nije bila u mogućnosti iznijeti jer je čitavoj sjednici uredno nazočila. Nije, dakle, točno da nisu bile ispunjene formalne pretpostavke za donošenje predmetne odluke, a valja voditi računa i o tome da čl. 119. st. 2. Zakona o radu čak propisuje kako poslodavac nije dužan omogućiti radniku iznošenje obrane „ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini”. Promašeno je, stoga, pozivanje tužiteljice na to da joj nije bilo omogućeno iznošenje obrane ukoliko je osobno nazočila usmenoj, neposrednoj raspravi o razlozima zbog kojih je naposljetku školski odbor donio predmetnu odluku. Kako je spisu priložen zapisnik u skraćenoj verziji, tuženica dostavlja i cjeloviti tekst zapisnika sa sjednice školskog odbora održane dana 20. travnja 2022. godine. S obzirom na vidljivu raznolikost i brojnost razloga zbog kojih je školski odbor donio predmetnu odluku, valja zaključno navesti kako je izvjesno da bi upravo takva odluka bila donesena sve i da je tijekom održane sjednice tužiteljica odlučila efektivno iznositi usmenu obranu pa ona ne može s uspjehom tvrditi da bi povreda dužnosti da joj se omogući iznošenje obrane "značajno utjecala na ishod postupka", kako kaže Zakon o ustanovama. Slijedom okolnosti slučaja, izvjesno je da bi odluka jednakog sadržaja bila donesena i izvjesno je da bi tužiteljica svejednako potražila sudsku zaštitu protiv te odluke pa ne može na isticanju netočne tvrdnje da joj nije bilo omogućeno iznošenje usmene obrane graditi sebi povoljniju pravnu poziciju u ovom postupku. Najzad, valja reći i to kako odredba čl. 78. Statuta škole nažalost još nije usklađena s odredbama Zakona o ustanovama. U čl. 44. Zakona o ustanovama ranije je postojao st. 3. koji je glasio: „Prije donošenja odluke o razrješenju, ravnatelju se mora dati mogućnost da se izjasni o razlozima za razrješenje.” Citirani stavak zakonske odredbe brisanje izmjenama i dopunama zakona objavljenima u „Narodnim novinama” br. 127/2019, no statut škole se u tome dijelu još nije uskladio. S obzirom na to da se u hijerarhiji propisa na predmetnu situaciju ima primijeniti zakon, vidljivo je da on više ni ne predviđa obvezu školskog odbora da omogući ravnatelju da se izjasni o razlozima za razrješenje! Zaključno, predmetnu odluku donijelo je u okviru svojih ovlasti za to nadležno tijelo, odluku je valjano i dostatno obrazložilo, a temeljem čl. 44. st. 2. Zakona o ustanovama, po utvrđenju postojanja razloga iz toč. 3. i 4., školski odbor je ravnatelja dužan razriješiti. Nadalje, valja voditi računa kako je po provedenom inspekcijskom nadzoru tuženici nekoliko puta odaslana vrlo jasna, nedvosmislena poruka kako dužnost iz čl. 44. st. 2. Zakona o ustanovama školski odbor treba žurno ispuniti (u rješenjima prosvjetne inspekcije od dana 31. siječnja 2022. godine, potom i dana 1. ožujka 2022. godine ustrajno se navodi kako je temeljem čl. 73. statuta škole tužiteljica odgovorna za svoj rad školskom odboru i osnivaču te „i nadalje ostaje na školskom odboru da u okviru svojih ovlasti, a na temelju činjenica utvrđenih inspekcijskim nadzorom, utvrdi odgovornost ravnateljice škole”). Tužiteljica dužnost ravnateljice razvidno nije obnašala u dugom vremenskom periodu, no uvažavajući osjetljivo čak i tzv. grace period po njenom stupanju na tu dužnost, provedeni inspekcijski nadzor rezultirao je raznovrsnim utvrđenjima temeljem kojih se dade zaključiti o izvjesnom postojanju osnovanih razloga iz čl. 44. st. 2. toč. 3. i 4. Zakona o ustanovama za donošenje predmetne odluke. Argumenti koje je tijekom nadzora, uvelike i u tužbi iznosila tužiteljica (nepoznavanje pojedinih situacija u školi i pozitivnih propisa, mišljenje da ju je na sve trebao i, očito i ubuduće, stalno treba upozoravati tajnik škole, vrlo kratkovidno ukazivanje na navodni izostanak većih štetnih posljedica za školu i sl.) naprosto nisu ni osnovani, a ni dovoljni za otklanjanje odgovornosti tužiteljice i dovođenje u pitanje osnovanosti predmetne odluke. Već sama činjenica da je u prvoj godini tužiteljičinog mandata inspekcijski nadzor iznjedrio tolike nepravilnosti, kao i stvaranje izuzetno loše klime u školi te potpuno, dramatično narušavanje odnosa između djelatnika škole i tužiteljice kao ravnateljice dovoljni su za stvaranje zaključka da je ugled školskoj ustanovi, kao što je to, uostalom, u odluci navedeno, već narušen, a valja se zapitati koliko dugo je školski odbor trebao čekati da ispuni zakonom propisanu dužnost na čije ispunjenje mu je usto, ne posebno biranim riječima, ustrajno upirala i nadležna prosvjetna inspekcija. Minoriziranje vlastitih propusta i povreda u obavljanju dužnosti ravnatelja u ovakvom postupku nije put do uspješnog obaranja zaključaka iznesenih u predmetnoj odluci (kako slijedi i iz sudske prakse, primjerice, odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. UIII- 1020/2018 od dana 11. prosinca 2019. godine).Tuženica napominje kako je temeljem važećih propisa nastavno otkazala i ugovor o radu tužiteljici u pogledu radnog mjesta ravnateljice. Imajući u vidu da temeljem čl. 130.c Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ravnatelj može tražiti sudsku zaštitu protiv takve odluke samo ako je tužbom tražio sudsku zaštitu i protiv odluke o razrješenju, tuženica obavještava sud da je i protiv odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljica također podnijela tužbu povodom koje se kod naslovnog suda vodi postupak pod posl. br. Pr-100/2022. Prije svega, tuženica ukazuje kako je tužiteljica, s obzirom na litispendenciju u ovom predmetu zahtjev da sud utvrdi kako joj mandat ravnateljice nije prestao naknadno nedopušteno postavila i u toč. 1. tužbenog zahtjeva u ovosudnom predmetu posl. br. Pr-100/2022, a zahtjev za vraćanje u rad na radnom mjestu ravnatelja, naknadno također nedopušteno postavila i u toč. 2. tužbenog zahtjeva u ovosudnom predmetu posl. br. Pr-100/2022. Kako bilo, radi maksimalne ekonomičnosti postupka, tuženica, s obzirom na to da je ovaj predmet ranije otpočet, predlaže da sud temeljem čl. 313. Zakona o parničnom postupku, rješenjem spoji parnice pod posl. br. Pr-96/2022 i posl. br. Pr- 100/2022. Premda je tužiteljica dana 20. travnja 2022. godine bila upoznata s time da je odmah za dan 21. travnja 2022. godine predviđena primopredaja dužnosti i sačinjavanje posebnog zapisnika o primopredaji, primopredaja toga dana nije obavljena, a tužiteljica je od dana 21. travnja 2022. godine na bolovanju. Vodeći računa o tome da je tužiteljica sa sobom iz školskih prostora bez dopuštenja odnijela pojedina tuženici izuzetno bitna sredstva i opremu, u izbjegavanju bilo kakvih eventualnih zlouporaba, tuženica je događaj prijavila policiji, a uz čiju pomoć je školi tek naknadno vraćena oprema (o svim događajima između dana 21. travnja do 2. svibnja 2022. godine tuženica je sačinila poseban zapisnik). Naknadnim pregledom dokumentacije utvrđeno je kako pojedina vrlo važna pismena (primjerice, ugovori o radu) nedostaju te kako je u obavljanju djelatnosti škole za mandata tužiteljice izvjesno bilo i dodatnih nepravilnosti s kojima nadležna inspekcija tijekom provedenog nadzora nije bila čak ni upoznata. Sud se obavještava kako je tužiteljica, u smislu čl. 128. st. 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, podnijela zahtjev da se vrati na rad kod tuženice koji je obavljala prije ravnateljskih poslova, međutim, kao što je naprijed navedeno, tužiteljica je na bolovanju, stoga se nažalost još nije uistinu vratila na rad na radnom mjestu koje je kod tuženice ugovorila prije stupanja na dužnost ravnateljice. Slijedom svega navedenog, tuženica tužbu i tužbeni zahtjev smatra nedopuštenima pa predlaže da sud tužbu odmah odbaci, podredno, neosnovanima u cijelosti, stoga predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i obveže tužiteljicu na naknadu troškova tuženici.

4. Nadalje u odgovoru na tužbu spojenog predmeta (Pr-100/22) na ovaj predmet tuženik tužbu i tužbeni zahtjev smatra nedopuštenima, podredno, neosnovanima te ih osporava u cijelosti, a na tužbu se podrobno očituje u nastavku ovog podneska. Unatoč propisanoj dužnosti da naznači vrijednost predmeta spora (čl. 40. st. 2. Zakona o parničnom postupku), tužiteljica u tužbi nije naznačila vrijednost predmeta spora. Tuženica prvenstveno navodi kako je tužiteljica protiv tuženice pred naslovnim sudom već pokrenula parnični postupak u kojem traži poništavanje odluke školskog odbora tuženice od dana 20. travnja 2022. godine, a kojom je razriješena dužnosti ravnateljice s danom 20. travnja 2022. godine. Opisani postupak vodi se pod poslovnim brojem Pr – 96/2022 tuženica je ranije danas predala odgovor na tužbu i u označenoj pravnoj stvari, a s obzirom na stanje ovih dvaju predmeta, tuženica izvještava sud kako je u ranije otpočetoj parnici pod posl. br. Pr – 96/2022 temeljem čl. 313.Zakona o parničnom postupku, radi ekonomičnosti postupka, predložila spajanje parnica. U ovosudnom predmetu posl. br. Pr – 96/2022 tuženica je ukazala kako je tužiteljica, s obzirom na litispendenciju u ranijem predmetu, i u ovome, kasnije pokrenutom predmetu ponovno, a nedopušteno postavila zahtjev da sud utvrdi kako joj mandat ravnateljice nije prestao (toč. 1. tužbenog zahtjeva) i zahtjev za vraćanje u rad na radnom mjestu ravnatelja (toč. 2. tužbenog zahtjeva). Uvodno se skreće dužna pažnja sudu na sadržaj odredbi čl. 130.c Zakona o odgoju I obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi:

- ako se ravnatelj razrješuje dužnosti iz razloga navedenih u čl. 44. st. 2. toč. 3. i 4. Zakona o ustanovama (kao u predmetnom slučaju), školska ustanova ĆE otkazati ugovor o radu,

- ravnatelju pripada otkazni rok u trajanju od mjesec dana,

- otkaz mora imati pisani oblik i mora biti dostavljen drugoj strani,

- protiv otkaza ravnatelj ima pravo tužbom tražiti sudsku zaštitu samo ako je tužbom zatražio zaštitu protiv odluke o razrješenju prema Zakonu o ustanovama (postupak se vodi kod Naslovnog suda pod posl. br. Pr – 96/2022). Iz mjerodavnog propisa jasno proizlazi kako su dvije parnice koje je tužiteljica protiv tuženice pokrenula u svakom smislu povezane jer zaključak o (ne)osnovanosti tužbe u ranije pokrenutom postupku za sobom ustvari odmah povlači jedan te isti zaključak o predmetu spora druge parnice. Naime, zakonska odredba čl. 130.c st. 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi vidno doista ne ostavlja tuženici nikakav drugačiji pravni put u situaciji kad je već donio odluku o razrješenju zbog razloga navedenih u čl. 44. st. 2. toč. 3. i 4. Zakona o ustanovama, osim da otkaže ugovor o radu ravnatelju što je i učinila. Upravo zbog okolnosti da su ovosudna parnica posl. br. Pr – 96/2022 i predmetna toliko povezane, a prije nego što o prijedlogu za spajanje ovih dviju parnica sud u okvirima ranije započete parnice odluči i u izbjegavanju nepotrebnog ponavljanja, tuženica u spis dostavlja odgovor na tužbu tužiteljice u ovosudnom postupku posl. br. Pr – 96/2022 (tuženica se i u tome sporu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice u cijelosti). Tužiteljica, međutim, mjerodavne zakonske odredbe u historijatu tužbe uopće ne spominje, a uvodno navodi kako odluku o otkazu ugovora o radu pobija iz razloga koji bi primjereniji bili sadržaju žalbe u upravnom ili parničnom postupku, odnosno, upravnoj tužbi. Na navode iz podnesene tužbe tuženica se u nastavku očitovala. Što ste tiče točke 1. da je nesporno (razvidno se radi o danu iza onoga kad je školski odbor donio odluku o razrješenju). Tuženica ukazuje kako sukladno podacima iz e-predmeta proizlazi da je predmetni postupak pokrenut dana 31. svibnja 2022. godine, dok se temeljem čl. 130.c st. 6. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi tužba podnosi nadležnom sudu u roku od 30 dana od dana primitka odluke o otkazu. Tužiteljica nigdje ni ne navodi (a što je bez daljnjeg dužna učiniti) kojega je dana odluku primila pa tuženica smatra kako je tužba podnesena nepravodobno i predlaže da je sud odmah odbaci. Što se tiče točke 2. tužbe tuženica izričito osporava navod tužiteljica kako je predmetna odluka nezakonita. Odluku je donijela ovlaštena osoba, u obliku i na način podrobno propisan u čl. 130.c Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, stoga je ta odluka dopuštena, zakonita i pravilna, a u postupku donošenja te odluke nije došlo ni do kakve povrede postupka, tako ni do onakve/onakvih koja/koje bi značajno utjecala/utjecale na ishod postupka. Valja reći kako se na predmet spora sasvim očito primjenjuje odredba čl. 130.c Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi kao lex specialis pa tuženica smatra da se tužiteljica potpuno neutemeljeno poziva na odredbe čl. 119. st. 2. i čl. 120. st. 2. Zakona o radu. Što se tiče točke 3. tužbe kao što je naprijed navedeno, mjerodavni propis u odredbama čl. 130.c tuženici ne ostavlja bilo kakvi drugi put, doli donošenje odluke o otkazu ugovora o radu ako je ravnatelj razriješen dužnosti iz razloga navedenih u čl. 44. st. 2. toč. 3. i 4. Zakona o ustanovama (u predmetnom slučaju jest). Označena zakonska odredba ne spominje i ne uređuje dužnost tuženice da nakon što je odluka o razrješenju već donesena prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu omogući tužiteljici da iznosi svoju obranu. O tome da je prije donošenja odluke o razrješenju tužiteljici de facto čak i bilo omogućeno da iznese svoju obranu tuženica je iznijela u odgovoru na tužbu u ovosudnom postupku posl. br. Pr – 96/2022, no ni odredbe Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, ni Statuta škole nigdje ne predviđaju dužnost tuženice da prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu u ovakvoj situaciji omoguće ravnatelju da (ponovno) iznese svoju obranu. Uostalom, tužiteljica je propustila uvidjeti da je zakonodavac postupak povodom otkazivanja ugovora o radu jamačno propisao tako zato što odluci o otkazu prethodi ona o razrješenju donesena iz veoma ozbiljnih razloga pa prije donošenja jedine odluke koju tuženica još mora donijeti, one o otkazu, zaista "nije ni opravdano očekivati od poslodavca" da još jednom omogućava ravnatelju iznošenje obrane. Promašeno tužiteljica upire i na navodnu protivnost odluke odredbi čl. 120. st. 2. Zakona o radu koja propisuje kako poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz. Valja krenuti od najočitijeg: donesena odluka ima obrazloženje. Dodatno, mjerodavni propis kao lex specialis čak ni ne propisuje dužnost obrazlaganja odluke, već jedino uređuje kako "otkaz mora imati pisani oblik" kojega odluka nedvojbeno ima. Što se tiče točke 4. tužbe tuženik opetovano ističe kako mjerodavni propis (kojeg tužiteljica sračunato nije citirala u historijatu tužbe) uređuje kako predmetna odluka mora imati pisani oblik, tj. čak ni ne uređuje dužnost da je poslodavac obrazloži pa obrazloženje predmetne odluke, suprotno tvrdnji tužiteljice, nije "zakonom propisano". Čak i unatoč tome, ponovno suprotno tvrdnji tužiteljice, predmetna odluka jest obrazložena, u njoj su uredno navedene činjenice na kojima se temelji, a odmah se na prvoj stranici tuženica izrijekom (isticanjem klasifikacijske oznake, urudžbenog broja, nadnevka) pozvala i na odluku o razrješenju tužiteljice donesenu dana 20. travnja 2022. godine po čijem donošenju će školska ustanova otkazati ugovor o radu ravnatelju. Uzvraćajući navodu kako se u odluci "nabacuju propisi bez ijedne činjenice na kojima se ti propisi temelje", tuženica ukazuje kako mjerodavni propisi, koje tužiteljica kroz tužbu sračunato ignorira, nipošto nisu nabacani u odluci, tamo su s razlogom, jednako kao I činjenice na kojima se temelji odluka (jer se propisi ne temelje na činjenicama, već se na relevantne činjenice u konkretnom slučaju primjenjuju). S obzirom na to da je odluka o razrješenju od dana 20. travnja 2022. godine svakako podloga za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu, tuženica će radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja sudu ponovno skrenuti pažnju na opširni odgovor na tužbu kojeg je predala u ovosudni predmet posl. br. Pr – 96/2022. U kontekstu predmetne odluke, tuženica izričito osporava navod tužiteljice koja pogrešno smatra kako školski odbor ne bi smio utvrđenja prosvjetne inspekcije po provedenom nadzoru uzimati u bilo kojem smislu pravno relevantnima (pogotovo dok se ne odluči o žalbama protiv upravnih akata koje je škola, tada i dalje zastupana po sada razriješenoj ravnateljici, podnosila). Temeljem čl. 44. st. 2. Zakona o ustanovama, po utvrđenju postojanja razloga iz toč. 3. i 4., školski odbor je ravnatelja dužan razriješiti (jednako i čl. 130. st. 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi), s time da je školski odbor i u pogledu utvrđenja da su stečeni uvjeti za razrješenje ravnatelja potpuno autonomno tijelo te zakon, suprotno stavu tužiteljice, nigdje ne propisuje da je to tijelo dužno čekati rasplet bilo kakvih eventualnih žalbenih postupaka povodom upravnih akata, ovdje konkretno rješenja prosvjetnog inspektora kojim je školi naređena provedba pojedinih mjera. Premda temeljem čl. 130. st. 2. Zakona o odgoju I obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, prijedlog za razrješenje ravnatelja može dati I prosvjetni inspektor, on u konkretnom slučaju nije konzumirao takvo svoje pravo i ovlast, već je nekoliko puta po provedenom nadzoru odaslao vrlo jasnu, nedvosmislenu poruku kakodužnost iz čl. 44. st. 2. Zakona o ustanovama školski odbor treba žurno ispuniti (u rješenjima prosvjetne inspekcije od dana 31. siječnja 2022. godine, potom i dana 1. ožujka 2022. godine ustrajno se navodi kako je temeljem čl. 73. statuta škole tužiteljica odgovorna za svoj rad školskom odboru i osnivaču te „i nadalje ostaje na školskom odboru da u okviru svojih ovlasti, a na temelju činjenica utvrđenih inspekcijskim nadzorom, utvrdi odgovornost ravnateljice škole”). Tužiteljica je dužnost ravnateljice obnašala u relativno kratkom vremenskom periodu, no uvažavajući osjetljivo čak i tzv. grace period po njenom stupanju na tu dužnost (kakvu ranije u karijeri nije obnašala), provedeni inspekcijski nadzor rezultirao je raznovrsnim utvrđenjima temeljem kojih se dade i na prvi pogled zaključiti o izvjesnom postojanju osnovanih razloga iz čl. 44. st. 2. toč. 3. i 4. Zakona o ustanovama za donošenje odluke o razrješenju koja je odluci o otkazu ustvari podloga. Argumenti koje je tijekom provedenog nadzora, uvelike i u tužbi kojom traži poništavanje odluke o razrješenju u okvirima ovosudnog postupka posl. br. Pr – 96/2022 iznijela tužiteljica (nepoznavanje pojedinih situacija u školi i pozitivnih propisa, mišljenje da ju je na sve trebao i, očito i ubuduće, stalno treba upozoravati tajnik škole, vrlo kratkovidno ukazivanje na navodni izostanak većih štetnih posljedica za školu i sl.) naprosto nisu ni osnovani, a ni dovoljni za otklanjanje odgovornosti tužiteljice i dovođenje u pitanje osnovanosti predmetnih odluka. Već sama činjenica da je u prvoj godini tužiteljičinog mandata inspekcijski nadzor iznjedrio tolike nepravilnosti, kao I stvaranje izuzetno loše klime u školi te potpuno, dramatično narušavanje odnosa između djelatnika škole i tužiteljice kao ravnateljice dovoljni su za stvaranje zaključka da je ugled školskoj ustanovi, kao što je to, uostalom, u odluci o razrješenju navedeno, već narušen, a valja se zapitati koliko dugo je školski odbor trebao čekati da ispuni zakonom propisanu dužnost na čije ispunjenje mu je usto, ne posebno biranim riječima, ustrajno upirala i nadležna prosvjetna inspekcija? Tužiteljica mjerodavni propis tumači pogrešno jer iz ponuđenog tumačenja proizlazi kako u situaciji poput predmetne ravnatelj ovlasti svog položaja može praktički unedogled (tužiteljica tako spominje čak i upravnosudsku kontrolu, op.) koristiti podnoseći u ime škole, a uistinu, u vlastito ime i za vlastiti račun, žalbe i ostala pravna sredstva, odgađajući time donošenje predmetnih odluka što zakonodavac zasigurno nije htio propisujući dužnost školskog odbora, kao autonomnog tijela kojem je tužiteljica odgovarala, da razriješi ravnatelja po ostvarenju propisanih razloga za to. S obzirom na to da je u odluci o razrješenju bilo navedeno 8 decidiranih i različitih razloga za njeno donošenje, teško da se može govoriti o „preuranjenosti zaključka” školskog odbora (kojem je upravo takvo postupanje, opetovano se ističe, uporno sugerirala i nadležna prosvjetna inspekcija). Brojne utvrđene nepravilnosti u obavljanju djelatnosti školske ustanove, izuzetno loša klima u školi te potpuno, dramatično narušavanje odnosa između djelatnika škole i tužiteljice kao ravnateljice bili su sasvim dovoljni za stvaranje zaključka da je ugled školskoj ustanovi već bitno narušen, a što se sve dogodilo u nepunoj prvoj godini mandata tužiteljice. Kako je odluka o razrješenju ustvari podloga odluci o otkazu, tuženica ponovno ističe kako su postupci tužiteljice koji su u konačnici rezultirali predmetnim odlukama podrobno opisani i u odluci o razrješenju čije poništavanje tužiteljica također traži u sudskom postupku. Imajući u vidu da su među razlozima za donošenje odluke o razrješenju, između ostalog, I zapošljavanje suprotno čl. 107. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, nepropisno vođenje evidencije o radnom vremenu i slične situacije koje se prvenstveno tiču djelatnika ustanove, to je razvidno da su u trenutku donošenja odluke već bile nastale, a svakako mogle nastati i još veće smetnje u obavljanju djelatnosti ustanove što je utvrdio i inspektor tijekom provedenog nadzora. Tuženica drži kako je ugled ustanove u kojoj je tijekom prve godine mandata tužiteljice nadležna inspekcija utvrdila tolike nepravilnosti zaista bitno narušen što predstavlja tuženici već prouzročenu štetu (i u smislu Zakona o obveznim odnosima) koju sud prilikom procjene osnovanosti tužbenih zahtjeva tužiteljice ne smije zanemariti. Osim toga, tijekom provedenog nadzora utvrđeno je kako tužiteljica nije postupala sukladno propisima i općim aktima škole. Što se tiče točke V. tužbe kao što je naprijed navedeno, na predmet spora sasvim očito se primjenjuje odredba čl. 130.c Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi kao lex specialis pa tuženica smatra da se tužiteljica potpuno neutemeljeno poziva na povrede odredbe čl. 119. st. 2. Zakona o radu. Mjerodavni propis u odredbama čl. 130.c tuženici doista ne ostavlja bilo kakvi drugi put, doli donošenje odluke o otkazu ugovora o radu ako je ravnatelj razriješen dužnosti iz razloga navedenih u čl. 44. st. 2. toč. 3. i 4. Zakona o ustanovama. Označena zakonska odredba ne spominje i ne uređuje dužnost tuženice da nakon što je odluka o razrješenju već donesena prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu omogući tužiteljici da iznosi svoju obranu. O tome da je prije donošenja odluke o razrješenju tužiteljici bilo omogućeno da iznese svoju obranu tuženica je iznijela u odgovoru na tužbu u ovosudnom postupku posl. br. Pr-96/2022, no ni odredbe Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, ni Statuta škole nigdje ne predviđaju dužnost tuženice da prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu u ovakvoj situaciji omogući ravnatelju da (ponovno) iznese svoju obranu. Uostalom, tužiteljica je propustila uvidjeti da je zakonodavac postupak povodom otkazivanja ugovora o radu jamačno propisao tako zato što odluci o otkazu prethodi ona o razrješenju donesena iz veoma ozbiljnih razloga pa prije donošenja jedine odluke koju tuženica još mora donijeti, one o otkazu, zaista "nije ni opravdano očekivati od poslodavca" da još jednom omogućava ravnatelju iznošenje obrane. Iz po tužiteljici citirane odredbe čl. 78. Statuta škole proizlazi da je školski odbor bio obvezan ravnatelju omogućiti da iznese svoju obranu, a kakvu svoju obvezu je školski odbor u potpunosti poštovao. Naime, na sjednici školskog odbora održanoj dana 20. travnja 2022. godine tužiteljica je osobno prisustvovala, a toč. 9. dnevnog reda bila je rasprava o nepravilnostima u njenom radu (s obzirom na provedeni inspekcijski nadzor). U zapisniku sa sjednice školski odbor je izrijekom naveo kako „je ravnateljica prisustvovala i ovoj točki Dnevnog reda”, drugim riječima, bila je u mogućnosti iznijeti svoju obranu. Školski odbor u zapisniku vidljivo velik značaj daje činjenici da je tužiteljica dana 3. prosinca 2021. godine potpisala zapisnik o provedenom nadzoru „i time potvrdila navode, odnosno, činjenično stanje od strane službene osobe”. Iz zapisnika nije vidljivo da je tužiteljica uopće zatražila da obranu iznese i u pisanom obliku, a statutom su očito predviđene dvije mogućnosti: usmeno ili pisano iznošenje obrane ravnatelja. Ukoliko na sjednici tužiteljica nije iznosila nikakvu obranu, to ne znači da je nije bila u mogućnosti iznijeti jer je čitavoj sjednici uredno nazočila. Promašeno je, stoga, pozivanje tužiteljice na to da joj nije bilo omogućeno iznošenje obrane ukoliko je osobno nazočila usmenoj, neposrednoj raspravi o razlozima zbog kojih je naposljetku školski odbor donio odluku o razrješenju. S obzirom na to da je spisu priložen zapisnik u skraćenoj verziji, tuženica dostavlja cjeloviti tekst zapisnika sa sjednice školskog odbora održane dana 20. travnja 2022. godine. Pored toga, valja reći kako se radi o odredbi Statuta koja nažalost još nije usklađena s odredbama Zakona o ustanovama. U čl. 44. Zakona o ustanovama ranije je postojao st. 3. koji je glasio: „Prije donošenja odluke o razrješenju, ravnatelju se mora dati mogućnost da se izjasni o razlozima za razrješenje.” Citirani stavak zakonske odredbe brisan je izmjenama i dopunama zakona („Narodne novine” br. 127/2019), no statut škole se u tome dijelu još nije uskladio. S obzirom na to da se u hijerarhiji propisa na predmetnu situaciju ima primijeniti zakon, vidljivo je da on više ni ne predviđa obvezu školskog odbora da omogući ravnatelju da se izjasni o razlozima za razrješenje. Premda je tužiteljica dana 20. travnja 2022. godine bila upoznata s time da je odmah za dan 21. travnja 2022. godine predviđena primopredaja dužnosti i sačinjavanje posebnog zapisnika o primopredaji, primopredaja toga dana nije obavljena, a tužiteljica je od dana 21. travnja 2022. godine na bolovanju. Vodeći računa o tome da je tužiteljica sa sobom bez dopuštenja odnijela pojedina tuženici izuzetno bitna sredstva i opremu, u izbjegavanju bilo kakvih eventualnih zlouporaba, tuženica je događaj prijavila policiji, a uz čiju pomoć je školi tek naknadno vraćena oprema (o svim događajima između dana 21. travnja do 2. svibnja 2022. godine tuženica je sačinila poseban zapisnik). Naknadnim pregledom dokumentacije utvrđeno je kako pojedina vrlo važna pismena (primjerice, ugovori o radu) nedostaju te kako je u obavljanju djelatnosti škole za mandata tužiteljice izvjesno bilo i dodatnih nepravilnosti s kojima nadležna inspekcija tijekom provedenog nadzora nije bila čak ni upoznata. Sud se obavještava kako je tužiteljica, u smislu čl. 128. st. 3. Zakona o odgoju I obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, podnijela zahtjev da se vrati na rad kod tuženice koji je obavljala prije ravnateljskih poslova, međutim, kao što je naprijed navedeno, tužiteljica je na bolovanju, stoga se nažalost još nije uistinu vratila na rad na radnom mjestu koje je kod tuženice ugovorila prije stupanja na dužnost ravnateljice. Slijedom svega navedenog, tuženica tužbu i tužbeni zahtjev smatra nedopuštenima pa predlaže da sud tužbu odmah odbaci, podredno, neosnovanima u cijelosti, stoga predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i obveže tužiteljicu na naknadu troškova tuženici.

5. U dokaznom je postupku izvršen uvid u odluku o razrješenju tužiteljice (list 21-24), dopis, zapisnik (list 25-33), žalbu i rješenje (list 35-47), odluku (list 61), odluku o radu (list 63-66), zapisnik druge sjednice školskog odbora (list 67-73), zapisnik o zatečenom stanju (lit 74-77), dopis (list 80), izvršen je uvid u odluku o otkazu ugovora o radu, zapisnik i sve isprave iz spisa Pr-100/22 , izvršen je uvid u dopise i mail prepiske (list 178-189), nalaz o provedenom stručnom pedagoškom nadzoru (list 190- 193), zapisnik sa sjednice školskog odbora (list 200-207), ugovor o radu (list 208-209), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka IU, PUE, JUE, NU, ŽU, CU (list 199-207), izvršen je uvid u izračun plaće (list 212), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka FU, BU, SU, MU (list 221-226), ĐU, ĆU (list 227-223), izvršen je uvid u platne liste (list 237-239 i 242), proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i zakonske zastupnice tužene (list 244-250) te je izvršen uvid u svu dokumentaciju priležeću spisu.

6. Presudom Naslovnog suda posl. broj Pr-93/2022 od 30. travnja 2024. odbijeni su tužbeni zahtjevi tužiteljice u cijelosti, pa je odlukom Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž R-418/2024 od 13. veljače 2025. ukinuta navedena presuda Naslovnog suda te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud tužbeni zahtjev nalazi neosnovanim.

7. Između stranaka nije sporno da je školski odbor donio odluku o razrješenju tužiteljice kao ravnateljice, KLASA: 007-04/22-02/, URBROJ: 2168-8-06-22-, od 20.4.2022. godine, kao i da je tuženik donio dana 21.4.2022. pod Klasom: 112-01/22- 02, Urbroj: 2168-8-01-22 odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici sklopljen na određeno vrijeme od dana 2.siječnja 2021. pod klasom: 112-03/21-01/01, Urbroj: 2168/07-067-21-1. Sporno je da li su obje navedene odluke valjane i zakonite.

8. Svjedok IU u svom iskazu navodi da je član školskog odbora tuženika i predsjednica tog odbora i to u novom sastavu od 14.04.2022. Naime prije toga da je razriješen bivši školski odbor, sada da ne bi htjela napamet govoriti ali moguće odlukom općine Ili županije ali o tome da postoji odluka. Pojašnjava na upit suda da joj je poznato što je predmet ovog spora odnosno da je ovdje tužiteljica razriješena sa mjesta ravnateljice i da je točka dnevne rasprave na sjednici na kojoj je donesena takva odluka između ostalog bila i ta tema, a tome da je prethodila školska prosvjetna inspekcija od koje da su dobili i zapisnik u kojem su utvrđene nepravilnosti. Inače taj nadzor da je bio u 12. mjesecu 2021. i u to vrijeme da je bio školski odbor u drugom sastavu i koliko zna i oni su imali jednu od točaka dnevnog reda na sjednici upravo ovu problematiku pa su po formiranju novog školskog odbora i oni stavili to kao točku dnevnog raspravljanja. Dalje na upit suda navodi da sve što je navedeno u njihovom zapisniku i što se navodi kao razlog razrješenja ravnateljice da je ono što je utvrđeno u zapisniku, da nisu ulazili u analizu ispravnosti odnosno točnosti toga što je inspekcija utvrdila i na kraju krajeva prosvjetna inspekcija da je prosvjetno tijelo tako da su se držali onoga što stoji u zapisniku od prosvjetne inspekcije. Inače na sjednici školskog odbora kada se donose odluke kao što je predmetna da se pristupa tajnom glasanju, time da prethodi čitanje onoga što je utvrđeno, a u ovom slučaju od strane inspekcije. Isto tako da se raspravlja o nekim općenitim situacijama kao što je atmosfera, način rada i onda da se tajno glasuje, a za donošenje takve odluke da je potrebna većina, u ovom slučaju da je bilo 6:1 za razrješenje. Obzirom da je donesena odluka da se ovdje tužiteljica razriješi sa mjesta ravnatelja školski odbor da je morao imenovati vršitelja dužnosti i tada da je bila imenovana profesorica engleskog jezika FU. Na upit suda navodi da joj je poznato da je nakon toga donesena odluka o otkazu, po struci da nije pravnik no da zna da je nakon toga ta odluka morala uslijediti. Inače da su imali nakon ove sjednice školskog odbora gdje je razriješena tužiteljica hitnu elektronsku sjednicu i tu da su dali suglasnost za donošenje odluke o otkazu. Na upit suda da li joj je poznato o kojoj vrsti otkaza bi se radilo navodi da u pravnom smislu to ne može reći ali sve da je vezano upravo za sve okolnosti zbog kojih je uopće tužiteljica i razriješena sa mjesta ravnatelja. Na upit navodi da je sazvala sjednicu školskog odbora na dan kada se odlučivalo između ostalog i o razrješenju tužiteljice sa mjesta ravnatelja. Nadalje na upit navodi da je u pozivu sigurno bilo da će se raspraviti o odgovornosti ravnateljice a kako je točno bilo to navedeno kao tema na može reći dok ne pogleda u papir. Poziv za sjednicu sa točkama dnevnog reda između kojih je bila i tema razrješenja odnosno odgovornosti tužiteljice kao ravnateljice je bila i više nego 3 dana prije same sjednice a jedino što se desilo da su sjednicu morali nadopuniti jednom točkom odnosno kada je osnovan novi školski odbor 14.04.2022., jer da nije mogla pristupiti jedna članica, inače predstavnik roditelja zbog poslovnih obaveza pa da su morali samo verificirati njezin mandat, i to je jedina nadopuna koja se desila. Postoje propisi koji uređuju način rada školskog odbora, to da je propisano i Zakonom o ustanovama, Statutom i Zakonom o obrazovanju. Ponavlja da nije pravnik i ne može reći da je upoznata sa Zakonom o upravnom postupku. Ponavlja da ne poznaje pravo ali u vođenje cijelog postupka pa tako i održavanje sjednica i vođenje zapisnika da se konzultirala sa pravnicima iz Rijeke, Zagreba i tu da postoje i pravnici iz Hrvatske udruge osnovnih škola koji im pružaju pravnu pomoć. Mišljenje svjedokinje da se potpisom zapisnika priznaje sadržaj istog. Na upit zašto su na temelju zapisnika inspekcije a ne na temelju rješenja navodi da zato što je zapisnik bio prvi i na temelju njega je doneseno rješenje a potom to rješenje je na neki način pobijeno. Želi napomenuti da i u drugom rješenju se navelo da činjenice koje su utvrđene kao bitne i dalje stoje i da se sve propusti školskom odboru da postupa prema svojim ovlastima. Naputak da raspravljaju na temelju zapisnika a ne rješenja da su im dali pravnici, kao što je rekla s njim da se konzultiraju. Poznato joj je da je protiv oba dva rješenja izjavljena žalba. Ne zna kakav je bio ishod žalbe protiv ovog drugog rješenja. Na daljnji upit da li je znala da je protiv tih rješenja izjavljena žalba navodi da se ne sjeća. Upoznata je sa Statutom škole a kada joj se ukazuje na čl. 78. Statuta te na upit da li su postupali sukladno tom članku Statuta navodi da nije omogućila tužiteljici niti ju pitala ali želi pojasniti naime taj članak da nije u skladu sa Zakonom o ustanovama, Naime njihov Statut je iz 2010. godine a Zakon o ustanovama je mijenjan a Statut se nije uskladio sa njim. Na upit obzirom da nije pravnik navodi da su joj to rekli pravnici s kojim se konzultirala. Na upit tko je dao prijedlog da se pristupi glasanju o razrješenju tužiteljice navodi da je kao predsjednica školskog odbora to morala biti ona jer kad su iznijeli sve točke morala se zaključiti ta rasprava o tome da li na temelju toga treba razriješiti ravnatelja. Dalje navodi da je zamolila tužiteljicu da napusti sjednicu dok su raspravljali o točkama koje se navode u zapisniku inspekcije. Međutim želi nadodati da, iako su je zamolili i to na način da su joj rekli kako će ju pozvati nakon što rasprave o svemu, nije htjela napustiti sjednicu te je ostala. Tužiteljica inače da nije ništa na toj sjednici komentirala, govorila, oni da joj nisu priječili da govori, da je željela govoriti da je ne bi priječili međutim ona da nije pokazivala volju. Izgovorom tužiteljica nije pokazivala volju da nešto kaže ili iznese obranu. Svjedokinji nije poznat sadržaj žalbe protiv rješenja koja je uložena. Kada joj se predočuje dio zapisnika: "na zapisnik koji je pročitan prije potpisivanja ravnateljica škole nema primjedbi a ukoliko primjedbe postoje one će biti sastavni dio zapisnika", pa na upit što je po njenom mišljenju tog zapisnika značaj od strane inspekcije navodi da je po njoj to velik značaj odnosno značaj da nije tužiteljica imala primjedbi na zapisnik. Dalje navodi da ona osobno nije komunicirala sa višom inspektoricom SU, misli da je po imenovanju vd ravnateljica sa njom komunicirala a poslije da je došao novi inspekcijski nadzor, glavna inspektorica. Nakon razrješenja ravnateljice i otkaza tužiteljici da je ponovno proveden inspekcijski nadzor, da su morali ponoviti inspekciji nadzor i tada da su dostavili sve dokumente koje su tražili. Vezano za atmosferu u školi za vrijeme dok je tužiteljica bila ravnatelj može reći samo ono što je izčitala iz zapisnika učiteljskog vijeća od strane učitelja koji su imali hrabrosti reći ono što im smeta, naime bilo je tu određenih opomena i postojala je nekakva vrsta straha da li će netko tko kaže nešto biti slijedeći koji će dobiti opomenu, općenito da je vladala neka nesigurnost. Ona da je isto bila ravnatelj te škole i to od 2011. do 2016. godine, tada je isto bila tajnica gđa ĆU i svjedokinja da je s njom imala jako dobru suradnju, konačno u samom početku kad ste imenovani za ravnateljica morate se oslanjati na tajnika. Trenutno da je zadovoljna sa "klimom" u školi. Misli da je gđa ĆU koliko zna ekonomist.

9. Svjedok PUE u svom iskazu navodi da je kod tuženika zaposlena kao stručni suradnik - knjižničar i poznato joj je da je tužiteljica razriješena sa mjesta ravnatelja obzirom sam da je i ona član školskog odbora i da je bila na sjednici na kojoj se raspravljalo o tome. Sjednici da je prethodio poziv a ne sjeća se točno kad su točno dobili poziv, ali sigurno 3 dana prije. Uz to da su dobili i dnevni red između kojih točaka je bilo raspravljanje o mjestu ravnatelja tužiteljice ali da se ne sjeća da li je pisalo da će se raspravljati o razrješenju ili odgovornosti tužiteljice. I tužiteljica da je bila prisutna na toj sjednici i koliko se sjeća nije ništa komentirala a na upit suda navodi da joj nitko nije niti branio da nešto kaže a ona da je šutjela. Inače toj sjednici da je prethodio školski nadzor i misli da su za tu sjednicu već dobili zapisnik o inspekciji a na sjednici da je pročitano sve što se navodilo. Poslije se pristupalo glasovanju koje je anonimno i zna da je jedan član ili članica bio protiv razrješenja a ostali da su bili za. Ne sjeća se da li su posebno raspravljali prije donošenja odluke o otkazu tužiteljici, na upit da li je bila neka elektronska sjednica navodi da moguće da je bila ali se ne sjeća. Na upit suda navodi da ne bi odgovorila kako bi glasala za razrješenje tužiteljice jer kao što je rekla i tada je bilo tajno. Njoj se nije sviđala atmosfera u školi dok je tužiteljica bila ravnatelj, rekla bih da je bilo grozno a ukratko može objasniti da jednostavno nikada nisi mogao znati što očekivati. Inače da je bila i predsjednik školskog odbora u vrijeme dok je tužiteljica bila ravnatelj i znala bi joj postaviti puno pitanja vezano za njenu struku pa je stekla dojam da nije bila informirana za ono za što je trebala biti. Koliko zna donesena su neka rješenja od strane inspekcije a da li su izjavljene žalbe to da se ne sjeća a da li ih je predsjednica upoznala s time navodi da se i toga ne sjeća. Kao član školskog odbora da mora znati statut školskog odbora. Poznato joj je da u Statutu stoji da prije razrješenja ravnatelj ima pravo na pismenu obranu ali misli da je to protivno zakonu a po njoj da je zakon iznad statuta. Taj statut da je bio na snazi u vrijeme kada se razriješilo tužiteljicu a na upit da li je sada novi statut navodi da ne zna. Na upit da li su bili dužni primjenjivati statut navodi da su bili dužni primjenjivati zakon. Misli da su imali i pravnu podršku odnosno da su dobivali pravne savjete ali ne svaki član posebno već da je to bilo na nivou predsjednika školskog odbora. Misli da na sjednicama školskog odbora može biti prisutan tajnik a da li je tada bio prisutan to da ne zna. Misli da tajnica nije bila prisutna kada se odlučivalo o razrješenju tužiteljice, odnosno ona da je došla iako nije bila pozvala ali je odmah i otišla zbog toga. Inače u to vrijeme da je tajnica bila ČU. Na upit navodi da se tužiteljica nije pozivala na odredbu Statuta (čl. 78). odnosno da nije tražila da na sjednici iskoristi svoje pravo iznošenja obrane. Ne sjeća se da li je netko od tužiteljice tražio da napusti tu sjednicu prije odlučivanja o temi njezina razrješenja.

10. Svjedok ĆUE u svom iskazu navodi da je inače bivši učenik škole tuženika a član da je školskog odbora od 14.04.2022. i to kao vanjski član osnivača, tada da je bila zaposlena u Općini Medulin a sada da je zaposlena u Gradu Vodnjanu. Bila je prisutna na sjednici školskog odbora kada se raspravljalo o temi razrješenja tužiteljice. Sjeća se da je poziv dobila mailom i to više dana prije sjednice, sigurno više od 3 dana i da su dobili i određenu dokumentaciju od MU, misli da su dobili nekakvu dokumentaciju od prosvjetne inspekcije jer je jedna od točaka bila raspravljanje o odgovornosti tužiteljice vezano za nadzor školske inspekcije iako da se sada ne može sjetiti kako je glasio naziv te točke. Koliko se sjeća knjižničarka je pročitala što se sve stavlja na teret tužiteljice u tom nadzoru. Teško joj je sada se sjetiti da li su dobili zapisnik ili rješenje od inspekcije, zna samo da je u tom dokumentu stajalo da se nalaže školskom odboru da u roku od 15 dana provede određeni postupak. Nakon što je pročitano da se nešto se malo i raspravljalo o tome i onda se tajno glasovalo. Tužiteljica da se nije uključivala u raspravljanje a nitko je u tome nije niti priječilo. Na upit suda da li joj je poznato da su izjavljene žalbe protiv rješenja o inspekciji, odnosno da li im je to predočeno kao članovima školskog odbora navodi da koliko se sjeća kasnije, nakon te sjednice. Na istoj toj sjednici da su imenovali vd ravnatelja koja je trebala nakon toga i sastaviti odluku o otkazu tužiteljici, a ne sjeća se da li su nakon toga imali nekakvu sjednicu, na upit suda da li elektronsku navodi da se ne sjeća. Sa statutom škole da su bili upoznati, svi da su ga pročitali. Inače ovo da joj je prvi put da je bila član školskog odbora. Na upit da li je upoznata da bi po statutu trebalo dati tužiteljici dati mogućnost da se pismeno očituje odnosno da se očituje o obrani navodi da je na kraju sjednice predsjednica pitala tužiteljicu da se stavi na zapisnik a tužiteljica je rekla da nema primjedbi, pretpostavlja da je tužiteljica rekla da će naknadno dostaviti nekakvo očitovanje predsjednica bi joj tu mogućnost i dala. Dalje navodi da je upoznata sa upravnim postupkom jer radi na poslu gdje moram znati takav propis, da radi u gradu Vodnjanu na izdavanju građevinskih dozvola. Po njoj je zapisnik o upravnom postupku samo dokazno sredstvo. Potpisivanjem zapisnika po njenom mišljenju onaj tko ga potpiše prihvaća sadržaj, dakle da prihvaća i ono što je utvrđeno u zapisniku. Inače postoje situacije da se odbija potpisati zapisnik. Na upit navodi da tužiteljica na toj sjednici nije tražila mogućnost da iznosi svoju obranu ili da nešto kaže na temu o kojoj se raspravljalo. Vezano za raspravljanje o ovoj temi na sjednici školskog odbora predsjednica da je napomenula da je konzultirala i osnivače za pravne savjete. Točno da je da je predsjednica odbora sugerirala tužiteljicu da napusti prostoriju jer bon ton nalaže kad se o nekome raspravlja da ne bude prisutan pa da će ju ponovno pozvati a tužiteljica da nije napustila sjednicu. Ne sjeća se da li je netko od strane školskog odbora tražio od tužiteljice da iznosi svoju obranu ili da se očituje. Zaključno navodi da nisu posebno analizirali ono što je navedeno u zapisniku o inspekciji, na kraju krajeva nisu niti ovlašteni da ulaze u to jer je od strane inspekcije sve već izjašnjeno.

11. Svjedok NU u svom iskazu navodi da je član školskog odbora i da je bila prisutna na sjednici od kojih je jedna od točaka bila o nepravilnostima o radu škole, to da se odnosilo na tužiteljicu koliko se sjeća da je tako glasila ta točka. Inače poziv da su dobili nekoliko dana prije, sigurno više od 3 dana prije sjednice. Uz poziv da su dobili nekakvu dokumentaciju, ne zna točno šta sve jer je bilo dosta točaka dnevnog reda no da su dobili i zapisnik prosvjetne inspekcije koji im je proslijedio MU koji je predsjednik povjerenstva za upravljanje školom. Ne zna da bi dobili nekakva rješenja od inspekcije i misli da na toj sjednici nitko nije spominjao nikakva rješenja. Pristupilo se i glasanju a glasanje da je bilo anonimno. Rasprava je bila na toj sjednici ali se tužiteljica nije uključivala u raspravu, svjedokinja je inače bila zapisničar i sigurno bi zamijetila da je jer je bila koncentrirana da se unese u zapisnik sve što je netko rekao. Na upit suda da li je netko priječio tužiteljici da nešto kaže navodi da nije, a nije imala ni primjedbi na zapisnik jer pretpostavlja da bi to bio sastavni dio zapisnika. Nitko nije od tužiteljice tražio da kaže nešto u svoju obranu, naime i to bi bio sastavni dio zapisnika da se dogodilo. Na upit da li je članove odbora netko konzultirao oko donošenja odluke o otkazu navodi da koliko se sjećam nije a na daljnji upit dali je bila nekakva elektronska sjednica navodim da je bila, ali misli da je bila tema potvrđivanje vd ravnateljice ali sada više da nije sigurna. Na upit navodi da ne može odgovoriti na pitanje da li je tužiteljica znala da će se raspravljati o njezinom razrješenju obzirom da je tema bila nepravilnosti u školi ali svjedokinja da je mogla pretpostaviti da ako je to tema da će doći i rasprava o njezinom razrješenju. Na upit tko je došao do prijedloga da se raspravlja o razrješenju tužiteljice pretpostavlja da je to dao predsjednik školskog odbora. Ona da je jako dugo zaposlena u školi tuženika i dobro poznaje tužiteljicu i da su kolegice međutim od strane učitelja, a njihov sam predstavnik u učiteljskom odboru, da je imala saznanja da je atmosfera bila loša dok je tužiteljica bila ravnatelj i to u bitnome da su govorili da se jednostavno boje odlaziti u zbornicu, od toga da ne dobiju opomenu od nečeg krivog izrečenog. Koliko zna tužiteljica je dala dvije opomene pred otkaz. Sada da su dobri odnosi.

12. Svjedok ŽU u svom iskazu navodi da trenutno nije član školskog odbora škole tuženika ali da je bila 2022. godine i to od konstituirajuće sjednice 14.04.2022. do negdje 12. mjeseca te godine gdje je na svoj zahtjev tražila da ju se razriješi i da je bila član osnivača, dakle ispred Istarske županije. Bila je i na sjednici 20.04.2022. kada se raspravljalo o tužiteljici, naime prije toga nekoliko dana prije sjednice da je dobila poziv na mail za sjednicu a g-din MU da im je poslao i svu dokumentaciju. Zna da je bilo više toga i da je ona to printala i pokušala nekako kronološki posložiti, misli da je bilo dostavljeno i nekakvo rješenje od inspekcije a sigurna je da je na sjednici pročitan zapisnik o inspekciji. Sjeća se da je bila i tužiteljica na sjednici jer je sjedila preko puta svjedokinje. Dosta dugo da je trajalo to čitanje jer koliko se sjeća da je bilo 8 točaka nepravilnosti koje je utvrdila inspekcija, ona u slobodnom izražavanju da je to shvatila kao nekakav recept u smislu kao kad ide kod doktora pa propiše da mora piti 3 dana Sumamed, a pod time misli da je to bila uputa da se raspravlja o tim nepravilnostima i razrješenju tužiteljice o čemu je konačno predsjednica školskog odbora nakon što je i pročitano dala prijedlog da se ide na glasanje, što da su oni i učinili i glasanje da je bilo tajno. Sjeća se da je imenovan i vd ravnatelja, a odluke o otkazu se ne sjeća. Na upit suda da li su imali kakvu elektronsku sjednicu navodi da jesu ali da je bilo više toga i ne može se sjetiti što je bila tematika tih sjednica. Na upit navodi da misli da joj nekako zvoni da je bila nekakva žalba na rješenje od inspekcije i misli da se kasnije to i spominjalo na sjednicama ali ne zna kako je to završeno. Točno je da je predsjednica odbora predložila iz bontona da napusti sjednicu budući da se raspravlja o tužiteljici. Misli da tužiteljici nitko nije rekao da nešto kaže ili očituje se, sjeća se da je ona sama pitala tužiteljicu kakva je atmosfera u školi i još jedan član ju je nešto pitao ali da se tužiteljica nije uključivala. Na upit navodi da je tužiteljica sudjelovala u raspravi na sjednici dok su bile druge točke dnevnog reda ali ne i na ovoj, to gdje se uključivala dam je bilo vezano za natječaje, zna da je imala nekakve papire ispred sebe ali vezano za ovu predmetnu točku da se nije uključivala. Misli da se škola tuženika obraćala njima kao osnivaču odnosno županiji vezano za to da se uključe i pokušaju pomoći ono što je potrebno. Nju tužiteljica prije ove sjednice da nije kontaktirala. Ona da je pretpostavila jer joj je bilo logično da će se raspravljati i o razrješenju tužiteljice a po onome što je pročitala iz dokumentacije a u točci je stajalo o utvrđenim nepravilnostima o radu škole. Ona da je po pitanju o atmosferi u školi postavila samo zato jer da je i ona učiteljica a iz tih dokumenata koje je dobila vidjela je da mora postojati nekakva napetost pa da joj je rečeno od strane IU da se na djecu to nije odrazilo već su učitelji u nekom grču. Sve to skupa da nije utjecalo na njenu odluku.

13. Svjedok LU u svom iskazu navodi da je član školskog odbora isto kao predstavnik osnivača i da je bio na sjednici kako konstituirajućoj za školski odbor tako i roditelj na sjednici na kojoj se raspravljalo o tužiteljici. Nekoliko dana prije da su dobili poziv i uz to da su dobili i zapisnik od inspekcije. Koliko se sjeća jedna od točaka dnevnog reda da je bilo i raspravljanje o nekakvim nepravilnostima u radu. Na sjednici da je pročitan taj zapisnik a on da je iz razgovora sa g-dinom MU da je on imao saznanja da će se tužiteljica žaliti na to rješenje od inspekcije, ali nema saznanja kako je to završilo. Inače tužiteljica da je bila čitavo vrijeme na sjednici i ne zna da li se upustila u raspravljanje. Isto tako privremeno tajnici da nisu pustili da bude na sjednici. Misli da je predsjednica školskog odbora dala prijedlog za razrješenje tužiteljice. Misli da iz točaka dnevnog reda nije stajalo da će se glasati o razrješenju tužiteljice a na upit suda da li je mogao pretpostaviti da će to biti tema navodim+ da on osobno i nije. Koliko se sjeća prije donošenja odluke o otkazu da su se elektronički sastali odnosno razgovarali o tome. Na upit navodi da nitko nije preispitivao sadržaj zapisnika inspekcije odnosno ulazio u točnost onoga što je utvrđeno. Na upit navodi da se ne sjeća da li je tužiteljica nešto htjela reći, njemu da je logično da bi netko htio nešto reći u svoju obranu ali da se više toga ne sjeća.

14. Svjedok FU u svom iskazu navodi da joj je poznato da je ovdje tužiteljica razriješena sa mjesta ravnateljice škole tuženika, ona da nije bila prisutna kada se donosila ta odluka jer nije bila u školskom odboru ali da je poslije bila vd ravnatelja i potpisala odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljice. Na upit navodi da koliko zna da je ta odluka donesena na temelju zapisnika inspekcijskog nadzora a na upit da li zna o kakvim propustima se radilo navodi da ukratko zna da je bilo riječi o zapošljavanju određene osobe iz školskog odbora i nekakve nepravilnosti vezano uz dokumentaciju škole ali više da bi mogla pričati što je zatekla nakon imenovanja za vd ravnatelja. Na upit što je zatekla kao vd ravnatelja navodi da nije zatekla gotovo ništa a pojašnjava da nije bilo laptopa ravnateljice, to da nije bio njezin laptop već laptop škole, da nije bilo ugovora o radu nastavnika, da su nedostajale su kartice Fine, kartice eKomunikacije, kao i ključevi škole. Tužiteljica da je inače razriješena 20.04. a ona da je na dužnost stupila 21.04. Obzirom da nije zatekla ništa od ovoga što je nabrojala da je nazvala tužiteljicu, međutim ona da joj se nije javljala i po njenom mišljenju da je neopravdano izostala toga dana s posla. Negdje poslije 10 sati da joj se javila, a obzirom da živi nekih 1,5 km od škole svjedokinja da se ponudila da dođe to preuzeti kod nje kući a ona da joj je rekla da nije u mogućnosti to predati sve do ponedjeljka 25.04. Inače da joj je tada kod poziva rekla da joj ne može dostaviti jer da se ne osjeća dobro a svoj izostanak opravdala je sa doznakama. Tog ponedjeljka 25.04. nije sve dostavila što ju je svjedokinja tražila, već da ju je mailom tražila da dođe sa pečatom škole i da naprave primopredaju kod nje kući, a ona da smatra da se primopredaja ne bi trebala odvijati u njezinoj privatnoj kući ali da isto tako i da ona ne bi trebala iznositi pečat izvan škole. Kako bi sebe zaštitila već u petak, nakon što je prvi puta odbila dostaviti stvari, da ju je prijavila dopisom policiji i obavijestila ih da ne raspolaže dokumentacijom koja joj je potrebna i ukoliko se što desi da nisam ja odgovorna, a u ponedjeljak da je od strane policije djelomično djelomično dokumentacija predana. Pod time misli da nisu dostavljani prekovremeni rad za učitelje, ugovori za učitelje, laptop koji je bio dostavljen da bio potpuno prazan i iz kojeg je bila izbrisana sva dokumentacija, ključevi da su dostavljeni ali od papirologije gotovo da ništa nije dostavljeno. Tužiteljica da je nakon toga dugo bila na bolovanju, zapravo cijelo vrijeme dok je svjedokinja bila vd ona da je bila na bolovanju. Treći ili četvrti dan njenog mandata vd ravnatelja da je bila ponovno prosvjetna inspekcija kako bi vidjeli što se radi a da je odradila određene stvari pa je tako sklopila nove ugovore sa nastavnicima obzirom je nekima isticao ugovor o radu. U svakom slučaju sve da je evidentirano u zapisniku kojeg je predala inspekciji. Na upit navodi da joj nije poznato da je doneseno rješenje od strane prosvjetne inspekcije a djelomično da je upoznata s time da je nekakva žalba uložena od strane škole ali i tu da ne zna detaljno, jedino da su je od strane Istarske županije tražili da se oduzme punomoć punomoćniku jer je on zastupao ovdje tužiteljicu. Ta žalba da je povučena jer je bila izjavljena u ime škole. Žalbu da je povukla jer smatrala da je neosnovana. Škola da ima tajnicu i tajnica sastavlja ugovore o radu a potpisuje ih ravnatelj. Tajnica da inače vodi računa o trajanju ugovora nastavnika i potrebi produljenja ali mora naglasiti da je u to vrijeme tajnica bila na bolovanju a mijenjala ju je tajnica iz OŠ Divšići. Kod povlačenja žalbe da se je savjetovala sa Istarskom županijom, konkretno sa gđom ĐU. Na upit navodi da za vrijeme dok je tužiteljica bila ravnatelj da je bila nastavnica i međuljudski odnosi da su bili loši.

15. Svjedok BU u svom iskazu je navela da joj je poznato da je ovdje tužiteljica bila ravnateljica škole tuženika a da je svjedokinja bila prisutna na sjednici školskog odbora kao predstavnik roditelja kada je donesena odluka o razrješenju. Sjednicu da je vodila kao predsjednika IU. Inače da je bilo više točaka dnevnog reda a jedna od točaka da je bila i razrješenje tužiteljice. Radilo se o nekakvim nepravilnostima u radu koje su utvrđene od strane tužiteljice, misli da je to utvrdila nekakva komisija no da ne zna naziv te komisije. Kad joj se ukazuje od strane suda da bi to bila prosvjetna komisija navodi da moguće da je. Dobili su to napismeno ali ne zna da li je bilo u formi nekakve odluke ili zapisnika ali predsjednica da je pročitala sve što se stavlja na teret tužiteljici. Na upit da li se sjeća o kakvim povredama je bilo riječi koje su utvrđene navodi da joj je ostalo u sjećanju rad jednog nastavnika kojem je bio istekao ugovor o radu pa da je nastavio raditi bez ugovora i još slučaj jedne osobe sa posebnim potrebama ali ne zna točno šta je bilo i ne bih htjela nešto govoriti da ne kaže netočno ali o nekakvoj nepravilnosti da se radilo. Od toga da je prošlo godina i pol i detalja se više ne sjeća. Na upit suda da li se posebno raspravljalo o svakoj povredi koja je stavljana na teret tužiteljici navodi da je to jednostavno pročitano od strane predsjednice školskog odbora. Nakon toga da se glasalo tajno o razrješenju tužiteljice i koliko se sjeća 6 glasova je bila za razrješenje a 1 glas protiv. Za vrijeme dok je tužiteljica bila ravnatelj da je bilo nezadovoljstva u školi i to od strane ravnatelja koji nisu bili zadovoljni, na upit suda ne bi rekla da se to održavalo na djecu ali od strane učitelja je bilo kao i pojedinih roditelja. Na upit navodi da je na toj sjednici školskog odbora tužiteljica bila prisutna, ona da je slušala dok se čitala točka dnevnog reda koja se odnosi na nju i nije se uključivala a bilo joj je ponuđeno ako ne želi slušati da može napustiti sjednicu ali ona da je ostala slušati. Na upit navodi da su prije sjednice školskog odbora dobili dnevni red i jedna točka da je bila da će se raspravljati o nepravilnostima u radu tužiteljice. Svjedokinja je samo pretpostavila da će se na toj sjednici glasati o razrješenju tužiteljice. Tužiteljici da je rečeno da napusti sjednicu jer da nije primjereno da se raspravlja o osobi dok je ona tamo ali je tužiteljica inzistirala da ostane i u tome je nitko nije priječio. Na daljnji upit da li su članovi školskog odbora postavljali nekakva pitanja tužiteljici vezano za točku o kojoj se raspravljalo o njoj navodi da se ne sjeća.

16. Svjedok SU u svom iskaz navodi da je bila u nadzoru kada su utvrđene nepravilnosti u radu škole dok je tužiteljica bila ravnateljica a u nadzor da je došla po jednom podnesku jedne učiteljice razredne nastave koja je radila oko 10 dana bez ugovora o radu jer je imala prethodni ugovor o radu koji je istekao a nije sklopljen novi. Uz to da je ustanovila i druge nepravilnosti u radu škole, ne sjeća se detaljno svega ali sve što je utvrđeno da stoji u zapisniku a kasnije i u rješenju. Sjeća se da je bilo niz nepravilnosti vezano za nepravilno vođenje evidencije nazočnosti na radu što je podlijegalo i prekršajnom propustu pa je išao i optužni prijedlog prema prekršajnom sudu. Niti školski odbor nije funkcionirao po propisima tako da je od strane upravnog odjela raspušten na njen prijedlog školski odbor i formiran novi školski odbor koji je tada održao sjednicu na kojem se raspravljalo o ovim utvrđenim propustima i kada je donijeta odluka o razrješenju ovdje tužiteljice. Na njeno rješenje da je uslijedila žalba od strane tužiteljice odnosno škole koju je tada zastupala ovdje tužiteljica kao ravnateljica i ona da je po toj žalbi čak poništila jednu točku, a kasnije da je nova vd ravnateljice povukla žalbu. Na upit zašto je poništila tu jednu točku protiv rješenja svjedok navodi da je to bilo zato jer je bila svjesna da bi u drugom stupnju bila poništena s obzirom da nije bila u skladu sa zakonom. Svjedok navodi da nije imala apsolutno nikakvog utjecaja na povlačenje žalbe protiv rješenja niti je imala utjecaja na vd ravnateljicu. Inače da je mogla ići i sa prijedlogom za razrješenje ali da je išla čak išla na blažu varijantu nadajući se da će to rezultirati rješavanjem problema a misli da to piše u obrazloženju mog rješenja. Na upit navodi da nije sugerirala u svojoj odluci razrješenje tužiteljici. Na upit da li je očekivala obzirom na ono što se navodi u zaključku rješenja razrješenja tužiteljice navodi da ona može nešto privatno očekivati ili ne ali to da je manje bitno, da je očekivala da školski odbor postupa po zakonu. Na daljnji obzirom tužiteljica nije imala primjedbe na zapisnik znači da nije imala primjedbi na sadržaj zapisnika, uredno da ga je potpisala i nije imala nikakve primjedbe. Pod time misli na utvrđenje činjenica. Na upit da li je mogla iznijeti primjedbe navodi da je mogla, misli da čak to i piše u zapisniku. Ravnateljica da je inače pred njom mijenjala evidenciju prisutnosti na radu i to za sebe jer je to svjedokinja od nje tražila, koliko se sjeća, evidenciju za studeni obzirom da za ovu učiteljicu s kojom nije bio sklopljen ugovor o radu a po meni nije bilo zapreke sklopiti novi ugovor, nije bila na poslu a iz evidencije proizlazi da je bila svaki dan na poslu pa je tužiteljica počela mijenjati evidenciju pa da svjedokinja smatra da je na taj način krivotvorila dokumentaciju pa je upravo zbog toga uslijedio optužni prijedlog. Vezano za ovu učiteljicu koja je radila bez ugovora o radu, da nije bilo zapreke da joj se sklopi novi ugovor a tužiteljica da je priznala da je radila te je učiteljica i tražila da joj se sklopi ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Ona da je inače prije inspekcije radila i kao tajnik u školama i poznata joj je ta problematika a kod tužiteljice da je stekla dojam da joj je nepoznata procedura odnosno propisi za zapošljavanje, a sada ne zna da li je zakazala suradnja sa tajnicom ali općenito da je stanje bilo kaotično. Tadašnja tajnica škole tuženika da nije bila pravnica. Brigu o ugovorima o radu i rokovima bi zajedno trebali raditi zajedno i tajnik i ravnatelj ali ravnatelj da je odgovoran za sve.

17. Svjedok MU u svom je iskazu naveo da mu je poznato da je tužiteljica bila ravnateljica OŠ Juršići i da je razriješena. Na upit navodi da koliko zna od strane Istarske županije nije naloženo povlačenje žalbe protiv odluke prosvjetne inspekcije. Ukratko, oni da su sudjelovali samo u postupku imenovanja školskog odbora i tu da je njihova nadležnost završila. Inače ravnatelj da nema utjecaj na imenovanje školskog odbora niti može razriješiti isti. Što se tiče materijala o onome što se raspravlja na školskom odboru oni da nisu ništa slali. Inače u slučajevima kada se povlači žalba na određene odluke inspekcijskog nadzora koliko zna ne traži se suglasnost, sa njim osobno svakako da se ne bi razgovaralo jer da je na funkciji referenta. Sve da bi se eventualno u tom slučaju odvijalo preko pročelnika ili zamjenika pročelnika a to je u ovom slučaju ĐU.

18. Svjedok ĐU u svom je iskazu navela da je kao pročelnica u Istarskoj županiji, Odjelu za obrazovanje sporta i tehničku kulturu bila upoznata sa činjenicom da je tužiteljica bila ravnatelj OŠ Juršići. Naime, od strane Ministarstva znanosti obrazovanja, Samostalnog sektora prosvjetne inspekcije Područne službe u Rijeci da je zbog nepravilnosti koje su utvrđene u radu škole tuženika prijedlog bio da raspuste školski odbor. Prije nego su dobili to rješenje inspekcije po kojem su i postupili taj isti samostalni sektor je po njenom saznanju proveo i nadzor nad školom tuženika. Imenovano je tročlano povjerenstvo u kojem su bili dvoje ljudi njene službe i to MU, ŠU i NU koja je bila zaposlenica te škole. Dakle njihov zadatak da je bio raspuštanje školskog odbora i imenovanje novog školskog odbora. Opet napominje da su postupili po uputi prosvjetne inspekcije. Nakon što je imenovan novi školski odbor da je zakazana sjednica tog odbora na kojem je jedna točka od tog dnevnog reda bila raspravljanje o nepravilnosti škole tuženika i kada je donesena odluka o razrješenju ravnateljice ovdje tužiteljice kao i imenovanju vd ravnateljice FU. Od strane njenog odjela za obrazovanje sporta i tehničku kulturu nije imenovan niti jedan član jer po zakonu nemaju pravo sudjelovanja u školskom odboru, a isto tako smatra bitnim napomenuti da radom škole rukovodi ravnateljica a upravlja školski odbor s time da članovi osnivača, a to je u ovom slučaju Istarska županija, nemaju većinu jer imaju samo tri člana. Tako da isti ne mogu imati ključnog utjecaja na donošenje odluka i rad školskog odbora. Na upit suda navodi da se zapisnik prosvjetne inspekcije dostavlja županiji po službenoj dužnosti tako da tim informacijama raspolažu, međutim o nepravilnostima koje su utvrđene u tom nadzoru ne bi imala ništa posebno za komentirati to zato jer je od tada prošlo već neko vrijeme. Utvrđeno je da se svjedokinja prilikom iskazivanja koristila određenim bilješkama pa na upit suda koju dokumentaciju ima na raspolaganju kod sebe navodi da joj je od strane njezinog odjela sastavljena bilješka radi lakšeg snalaženja zbog proteka vremena i navodi da je zahtjev za razrješenje školskog odbora a kasnije i zasjedanje novog školskog odbora radi raspravljanja o nepravilnosti škole tuženika uslijedio nakon nadzora prosvjetne inspekcije od 03.12.2021. Na upit navodi da su od strane inspekcije dobili, pretpostavlja, rješenje kada se od njih tražilo da se krene u postupak razrješenja školskog odbora. Ne zna da li to rješenje ima uputu o pravu na žalbu. Za njih da tu takva rješenja uvijek obvezuju, odnosno uvijek postupaju kad dobiju takvo rješenje i ne preispituju razloge zbog kojeg im je dostavljeno. Na daljnji upit navodi da pretpostavlja da je inspekcija donijela i nekakvu odluku protiv škole tuženika a na upit da li je to rješenje od 31.01.2022. navodi da sva rješenja koje prosvjetna inspekcija donese a tiče se pravne osobe kojih je Županija osnivač da su dostavljeno i njima. Ona da je upoznata da takva rješenja ima pouku o pravnom lijeku odnosno imaju pravo na žalbu i to da se odnosi na školu. Poznato joj je da je škola uložila žalbu na to rješenje. Može reći da je 24.02.2022. zaprimljena žalba na rješenje prosvjetne inspekcije. Na upit vezano za žalbu škole od 04.04.2022. da li joj je poznato da je takva žalba uložena navodi da se ne može točno sjetiti ali pretpostavlja da bi se moglo raditi o žalbi koju je škola uložila protiv rješenja prosvjetne inspekcije. Na upit da li osobno naložila da se ta žalba povuče navodi da se toga ne sjeća a na ukazivanje pun. tužiteljice da su određeni svjedoci to iskazivali navodi da se i dalje toga ne sjeća. Na upit pun. tužiteljice može samo pretpostaviti da rješenje na koje se ulaže i žalba da se može i poništiti. Na daljnji upit da li je tužiteljici poslala mail od 03.09.2021.u kojem se navodi "Ovime Vas upoznajem da me malo prije kontaktirala gđa P iz MZO-a te me upoznala sa predloženim ustrojom razrednog odjela", navodi da ukoliko se to navodi u mailu da je to onda poslala tužiteljici, međutim sada se zbog proteka vremena ne sjeća što joj je tada ga P rekla osim da se sjeća da ju je kontaktirala. Na upit da li ravnatelj kada dobije takvu uputu a koja je zapravo proslijeđena usmena uputa od strane Ministarstva postupaju u skladu s takvom uputom navodi da uglavnom postupaju ali opet da se ograđuje s time da napominje da se tu radi o početku školske godine što je u pravilu kraj 8. mjeseca i radi se o pripremama za početak školske godine. Na daljnji upit da li ravnatelj ima i može imati utjecaj na odabir školskog odbora navodi da obzirom sam je i sama bila ravnatelj škole može reći da nije imala nikakav utjecaj a u bitnome članove školskog odbora propisuje zakon koji je po tom pitanju jasan. Na upit da li je MZO imalo saznanja o postupcima prosvjetne inspekcije Područne službe Rijeka navodi da svaki samostalni sektor prosvjetne inspekcije je "pod kapom" MZO-a a zapravo pod time misli da je u sastavu MZO-a. Nije joj poznato da bi se članovi školskog odbora prilikom donošenja odluke savjetovali sa pravnikom. Na daljnji upit navodi da oni kao odjel u Istarskoj županiji nemaj u praksi situacije da u radu sa školama nešto nalažu, ovisno koja ja tema eventualno da može doći do nekakvog savjetovanja sa njima ukoliko imaju upite jer je to i smisao njihove komunikacije sa školom i da im budu podrška i da škola funkcionira kako treba. Što se tiče nalaza prosvjetne inspekcije škole da postupaju samostalno, na upit suda da li se u tom smislu savjetuju sa osnivačem navodi da tu imaju različite slučajeve. Što se tiče savjetovanja škole sa županijom kao osnivačem da može reći da to ovisi od ravnatelja do ravnatelja, netko da primjeni a neko da odluči sam. Na upit navodi da se sjeća da je kontaktirala sa vd ravnateljem tuženika FU i po njenom mišljenju ona da je bila kratko na toj poziciji a nije ništa uobičajeno da kontaktiraju sa ravnateljem škole. Na upit da li ravnatelji kontaktirali odjel županije prije angažiranja odvjetnika kao stručnog pomoćnika navodi da uglavnom kontaktiraju jer oni da odobravaju novčana sredstva, ali da ima slučajeva da se niti ne traži od njih mišljenje. Na daljnji upit navodi da se ne sjeća u konkretnom slučaju da li je tužiteljica tražila mišljenje, odobrenje za angažiranje odvjetnika a sada da se ne može sjetiti niti o kojoj osobi odvjetnika se radilo, međutim sjeća se kada je tužiteljica podigla tužbu protiv škole tada da je sa njihove strane bila uputa da se otkaže punomoć tog odvjetnika i angažira drugi odvjetnik. Ne može se sjetiti da li je u konkretnom slučaju vezano za razdvajanje razrednih odjela bilo riječi o žurnom zahtjevu ili redovnoj proceduri ali mora napomenuti da već u 5. ili 6. mjesecu od Ministarstva dobivaju određene tabele vezano za ustroj razrednih odjela i već tada se kreće s obradom tih podataka koji se dostavljaju Ministarstvu. Upravo u tom razdoblju, dakle 5. li 6. mjesecu, bi ravnatelji trebali podnijeti zahtjeve za formiranje razrednih odjela odnosno razdvajanje. Na daljnji upit navodi da su i prije ovog postupka razrješenja tužiteljice sa mjesta ravnatelja imali, i od strane djelatnika škole i roditelja učenika, saznanja o nepravilnostima o radu u školi, to su svari koje se ne dokumentiraju a radi se o usmenim dojavama i vrlo često osobe koje se vrlo često jave i imaju saznanje i boje se nekakvih reperkusija. Na upit da li je zaprimljen dopis od 02.09.2021. (list 47 spisa Pr-100/22) navodi da ukoliko raspolažu sa njim vjerojatno je zaprimljen. Na daljnji upit da li je bila upoznata sa sadržajem žalbe za koju je savjetovano da ju se povuče navodi da se ne sjeća a u odjelu imaju zaposlene pravnike koji su za to područje. Po njenom mišljenju da je stanje koje konstatira prosvjetna inspekcija definitivno a što se tiče prava na žalbu na koju ukazuje pun. tužiteljice da postoji opet ponavlja da to pravo konzumira škola.

19. Svjedok ĆU je u svom iskazu navela da je kod tuženika zaposlena od 1998. s time da je na pola radnog vremena u školi tuženika a na pola radnog vremena u OŠ Svetvinčenat na radnom mjestu tajnice. Bila je tajnica i za vrijeme mandata ravnateljice tužiteljice i zna da je razriješena. Odluku o razrješenju da je donio školski odbor, član tog školskog odbora da nije bila ali da je bila u sastavu ranijeg školskog odbora i to kao predstavnik zaposlenika. Isto tako da je upoznata da je do takve odluke o razrješenju i zasjedanju odbora došlo nakon nadzora prosvjetne inspekcije. Nadzor koji je proveden prije donošenja odluke o razrješenju ravnateljice da je bio izvanredan nadzor a takav nadzor uslijedi u pravilu kad uoče određene nepravilnosti. Ovaj nadzor da je dosta dugo trajao, toga dana kad je pristupila prosvjetna inspektorica kod njih da je trajao sigurno 3 ili 4 sata i ona da je bila prisutna, da je sudjelovala u tome onoliko koliko je od nje traženo, što je trebalo da je kopirala i uručila inspektorici na njezino traženje jedino da je na svoju inicijativu uručila jedan zapisnik roditelja koji se odnosi na jedan sastanak, roditelji da su ga sami sastavili a radilo se o jednom sastanku koji je održan ispred zgrade škole. Roditelji da su htjeli da se učiteljica TU zadrži kao učiteljica njihovog razreda. Inače da je već u to vrijeme počelo mijenjanje učiteljica, bila je 10 dana jedna a 10 dana druga i djeci da je to bilo teško. Inače po traženju inspektorice da su dostavljali naknadno dokumentaciju koju je trebalo tako da je taj nadzor trajao skoro i mjesec dana dok se nije sastavio zapisnik. Tužiteljica i prosvjetna inspektorica da su potpisale zapisnik o provedenom nadzoru a i svjedokinja na dijelovima gdje ju se spominje. Na upit suda da li je tužiteljica imala kakve primjedbe prilikom potpisivanja tog zapisnika navodi da nije a na daljnji upit da li ih je mogla iznijeti, odnosno da li joj je netko branio, navodi da joj nije nitko branio. Dalje navodi da je upoznata i pojedinačno s tim nepravilnostima koje su utvrđene u tom inspekcijskom nadzoru pa kada joj se ukazuje na prvu nepravilnost vezano za razdvajanje razrednog odjela može reći da se tu radilo o tome da su imali dijete koje je trebalo pohađati školu po posebnom programu u posebnom razrednom odjelu u sklopu škole koje ima redovno školovanje a škola je imala odluku od 7 oformljenih odjela međutim 01.09. da je došlo do razdvajanje razrednih odjela a što je učinjeno bez odluke osnivača Istarske županije i Ministarstva. Upoznata je sa situacijom zapošljavanja suprotno čl. 7. Zakona o odgoju i obrazovanju…, naime tu da se radilo o učiteljici TU kojoj je isticao ugovor i ona da je već 02.11. upozorila ravnateljicu da joj treba produžiti ugovor, međutim ravnateljica da je bila mišljenja da joj ne treba produžiti ugovor. Opet joj je 04.11. ukazivala na isto a to je bio i zadnji dan to ugovora međutim odgovor da nije dobila. Zapravo da joj je rekla da joj neće produžiti ugovor. Isto tako da je pitala na koji način da riješimo nastalu situaciju da zaposle nekog drugog jer su slijedeći dan imali nastavu međutim ni na to pitanje da nije dobila odgovor. Naknadno da joj je tužiteljica dala uputu da joj produži ugovor što je isto i učinila ali tada nije bilo tužiteljice, da je sama htjela čak datirati ugovor na 05.11. jer je tada učiteljica radila, dalje da je radila bez ugovora sigurno 15-ak međutim učiteljica da tada više nije htjela potpisati ugovor jer da se po zakonu ima smatrati da je sada zaposlena na neodređeno. Što se tiče upisa učenika bez odluke učiteljskog vijeća tu da se radi o osobi sa posebnim potrebama koju je već spominjala, naime on da je upisan u redovni razredni odjel što nije smio biti. Čak joj se činilo da je tužiteljica mislila da će se za vrijeme njezinog mandata otvoriti još jedan razredni odjel, iako svjedokinja smatra da se nije dovoljno razmišljalo o tom djetetu. Vezano za raspravljanje na sjednicama učiteljskog vijeća tu da se opet radi o situaciji koja se odnosi na učiteljicu EU, naime raspravljalo se o opomeni pred otkaz istoj a svjedokinja da je ukazivala tada tužiteljici da za to postoji određena procedura, da se to tako ne radi, međutim od tužiteljice da je dobila odgovor da je protiv nje što joj se urezalo. Inače tek naknadno, u tom inspekcijskom nadzoru ona da je i vidjela tu pisanu opomenu, naime da ju je ranije vidjela ta opomena da je trebala biti u dosjeu. Što se tiče vođenja evidencije djelatnika navodi da to vodi tajnik, ona da je bila zadužena za djelatnike škole ali da ona nije imala potrebne šifre jer je ona u toj školi bila jedan tjedan 3 puta a drugi tjedan 2 puta tako da ona to ne bi niti mogla voditi. Tužiteljica da je sebi upisivala da je prisutna na radu a bila je navodno na nekakvom stručnom skupu što ona da ne zna da li je bila. Putni nalog da bi trebala ona kao tajnica izdati, ali da si je tužiteljica sama izdavala isto. Što se tiče ostalih nepravilnosti, kao što je nepraćenje vođenja pedagoške dokumentacije, ne može se sjetiti o čemu se radi ali misli da isto nešto nije unošeno u eDnevnik, pravovremeno i potpuno. Svjedokinja da nema primjedbi na sadržaj zapisnika inspekcijskog nadzora osim u dijelu gdje se njoj stavlja na teret da nije pravovremeno uputila ravnateljicu vezano za zapošljavanje osoba prilikom raspisivanja natječaja a gdje bi se trebalo obratiti županiji kao osnivaču i prednost dati tehnološkom višku radnika u ostalim ustanovama. U tom smislu da je uputila mail inspektorici gdje joj je pokušala to prikazati. Koliko zna tužiteljica da je izjavila žalbu protiv rješenja prosvjetne inspekcije kojom je naloženo da utvrdi odgovornost tužiteljice i propusti i misli da je poslije to rješenje i stavljeno van snage jer da se navodno inspekcija pozvala na pogrešnu zakonsku odredbu. Poslije da je vd ravnateljica povukla i žalbu a misli da je to bilo protiv odluke o razrješenju ravnateljice i otkaza ugovora o radu međutim to da nije sigurna. Svakak zna da je bilo komunikacije između vd ravnateljice FU i osnivača Istarske županije. Na upit navodi da je prije tužiteljice imala jako dobru suradnju i komunikaciju sa prijašnjim ravnateljima, ukupno njih 9. Nitko od ravnatelja ranije da nije prigovarao njenoj stručnoj spremi obzirom da je ekonomist a kad se zaposlila obzirom na svoje zvanje to je i mogla biti. Na upit na što bi trebala ukazivati ravnatelju ili ga podsjećati kao bitno navodi da je sa svim ravnateljima ranije, a i sada, ujutro imala i ima jedan mali brifing

- kolegij gdje se dogovaraju što je najbitnije taj dan a to je posebno i bitno obzirom ona svaki drugi dan dolazi raditi u školu tuženika. Ona da je na isti način pokušavala imati komunikaciju i sa tužiteljicom i ukazati na bitno ali nije nailazila na razumijevanje, kao da ju tužiteljica nije čula. Opet se vraća na slučaj ugovora za učiteljicu kada je ukazivala da se treba produžiti ugovor ali pored tih njenih ukazivanja da se samo prelazilo. Ona da od tužiteljice nije doživjela da ima upite vezano za određeno postupanje a gdje bi trebala poznavati propise. Može opisati kao jedno čudno vrijeme za vrijeme mandata tužiteljice kao ravnateljice pa tako primjerice navodi kad bi spajala fiksni telefon na svoj mobitel pa nije znala tko zove i zašto. Vezano za povlačenje žalbe od stane škole ona može reći da je tu komunikacija bila između vd ravnatelja i osnivača tako da ona ne zna detaljno zbog čega je došlo do povlačenja žalbe ali zna da je u jednom trenutku vd ravnatelja spominjala da nije išlo po ispravnoj proceduri jer da će biti sudski spor i da osnivač mora osigurati novčana sredstva. Pojašnjava da je TU radila od 05.11. do 15.11. ali da nije imala ugovor o radu, ona da ne zna na temelju čega je radila ali zna da ju ravnateljica nije udaljila, dakle nije joj rekla da ne dolazi na posao. Izričito tvrdi da njoj tužiteljica nije dala uputu 05.11. da spremi produljenje ugovora o radu za EU nego joj je naprotiv rekla da joj neće produžiti ugovor. Na upit da li je bila upoznata sa bilješkom od 05.11.2021. od strane ravnateljice gdje stoji da se TU produžio ugovor navodi da je upoznata s time ali to da je pisano puno kasnije. Na daljnji upit da li su za školu nastale kakve štetne posljedice sa situacijom sa TU navodi da materijalna šteta nije nastala ali su bile druge posljedice, bile su nervoze, djeca su patila. Želi napomenuti da je bila toliko loša atmosfera na način da nastavnici nisu dolazili u zbornicu zbog straha od opomena koje su se dijelile, ona da je isto tako dobila opomenu i to zbog toga jer je iskoristila slobodan dan zbog darivanja krvi i to iz prošle godine.

20. Tužiteljica PU u svom iskazu je navela da je bila prisutna na svim ročištima i slušala iskaze svih svjedoka tako da za početak može reći da je sjednici školskog odbora na kojoj je donesena odluka o njenom razrješenju prethodio inspekcijski nadzor. Na upit suda navodi kako ne zna tko je prijavio taj nadzor odnosno ona da je smatrala da je to čak bio i redovni nadzor, svakako da ga ona nije prijavila odnosno tražila da se provede. Navodi da je bila prisutna čitavo vrijeme dok se nadzor provodio, u nadzoru da je bila jedna inspektorica a da su bile prisutne ona i tajnica. Sve što se od nje tražilo vezano za dokumentaciju da je dala i općenito odgovarala na pitanja koja su joj postavljana. Inače od strane inspektorice da joj nije rečeno zbog čega su oni točno u nadzoru tako da je ona upravo i zbog toga razloga smatrala da se radi o redovnom nadzoru. Jedino što može reći je da je tajnica bez konzultacije sa njom i bez da je to inspektorica tražila predala jedan zapisnik sa roditeljskog sastanka za kojeg ne zna od kuda to njoj, a ponavlja da inspektorica to nije niti tražila. Nakon toga da su dobili zapisnik inspekcije a potom i prvo rješenje na koje je škola izjavila žalbu i po toj žalbi da je poništena točka I tog rješenja. Nakon toga da je uslijedilo drugo rješenje inspekcije u kojem je opet škola izjavila žalbu na što tužiteljica ne zna što se poslije toga dogodilo, iako je odmah prvi dan nakon tog izjavljivanja žalbe povukla tu žalbu. Na sjednici školskog odbora na kojem se donijela odluka o njenom razrješenju da je bila prisutna, naime da je bila prisutna i ranije na sjednicama školskog odbora pa tako i na ovom, međutim odmah na početku da je predsjednica školskog odbora tražila od zamjenice tajnice, jer je tajnica bila na bolovanju, konkretno od ČU da napusti sjednicu uz nekakvo obrazloženje da nije niti najavljena da će biti prisutna iako smatra da nije bilo razloga da ona napušta sjednicu i ona da je sama sugerirala da bi bilo korisno da kao pravnica bude prisutna a i njeno je mišljenje da bi tajnik imao pravo biti prisutan na takvim sjednicama međutim ona je ipak napustila sjednicu a potom je traženo i od nje da napusti sjednicu, što je odbila, pa da joj je rečeno ukoliko će ostati da može ostati ali se ne može upuštati u raspravu jer da nema pravo glasa. Kad se došlo do točke dnevnog reda zapisnika prosvjetne inspekcije da se čitao taj zapisnik međutim ona da nije imala mogućnost dati bilo kakvo pojašnjenje niti ju je itko tražio da nešto pojasni što je navedeno u tom zapisnik. Kao što joj se čini ta točka nije niti bila navedena u dnevnom redu ali se u čitanju tog zapisnika nadovezala predsjednica je predložila da se glasa o njenom razrješenju. Inače niti ostali prisutni na školskom odboru se nisu uključivali u raspravu dok se čitao zapisnik prosvjetne inspekcije, jednostavno da je jedna članica školskog odbora to čitala. Glasanje o njenom razrješenju je bilo tajno i odluka je bila jednoglasna. Inače dok se raspravljalo o drugim točkama dnevnog reda koji nisu bili vezani za inspekcijski nadzor i njeno razrješenje da je sudjelovala jer se tražila suglasnost vezano za zapošljavanje određenih osoba, a na upit suda navodi da se sada ne sjeća da li se na samom početku tražilo od nje da sjednicu napusti općenito ili samo za vrijeme dok se raspravlja o zapisniku prosvjetne inspekcije. Vezano za razdvajanje razrednih odjela koji se nalazi u odluci o razrješenju i to kao nepravovremeno odnosno bez pravovremene odluke može pojasniti da se u pravilu u 5. ili 6. mjesecu prema osnivaču ide sa zahtjevom za utvrđivanje ustroja u školi a osnivač koja je istarska županija traži suglasnost od Ministarstva. Ona da je inače ravnateljica bila od 02.01.2021. i čitavo vrijeme da je bio prisutan i J tako da je i te godine u 5. ili 6. mjesecu podnijela takav zahtjev odnosno potvrdu ustroja i trebalo je biti 7 razrednih odjela te je školska godina i započela sa 7 razrednih odjela. Međutim da se dogodi slučaj da jedan učenik iz drugog ustroje kojem, je bila oduzeta roditeljska skrb i bio je u Domu u Majmajola i da primaju učenike iz tih škola tako da su dobili zahtjev da se učenik upiše u školu tuženika i što su odobrili. Na upit suda kada je to bilo navodi 01.09. ili odmah nakon 01.09. ali oni da to nisu znali u 5. ili 6. mjesecu da će imati takav zahtjev. Upravo zato da se desila potreba za razdvajanje jednog kombiniranog odjela tako da je ponovno u 9. mjesecu upućen zahtjev Istarskoj županiji kao osnivaču za to razdvajanje i nakon toga da je uslijedio mail od strane pročelnice županije jer su oni prethodno morali kontaktirati Ministarstvo tako da su imali mailom i usmeno odobrenje za takvo razdvajanje međutim u pisanom obliku da su to dobili tek u 10. mjesecu te godine. Na taj način da su nastavili funkcionirati, dakle sa 8 razrednih odjela. Na upit suda pojašnjava da bi bilo moguće razdvojiti taj odjel jer je bilo dovoljno učenika, s time da u 6. mjesecu kad su prvi puta tražili ustroj nije bilo dovoljno učenika. Nadalje pojašnjava da u slučaju kada je samo 10 učenika u dva razredna odjela tada nije moguće razdvajati odnosno mora biti kombinirani odjeli. Da su zahtjev za upis toga učenika dobili u 5. ili 6. mjesecu te godine mogli su već tada tražili razdvajanje ali vjerojatno bi ih Ministarstvo bilo odbilo jer nisu imali dovoljan broj učenika. Što se tiče okolnosti koje joj se stavljaju na teret o zapošljavanju nastavnice protivno čl. 107. Zakona o odgoju i obrazovanju radi se nastavnici TU, ona da je bila zaposlena na ugovor na određeno i ugovor je isticao negdje 04. ili 05.11. Mora napomenuti da se tada nastava kao i u cijeloj zemlji odvijala on-line i ona da je nju nazvala telefonski i pitala ju da li želi nastaviti raditi jer bi u protivnom morali drugog zaposliti na što je ona rekla da želi nastaviti raditi a isto tako da su dogovorili da će ugovor u pisanom obliku potpisati kad se budu fizički vidjeli jer se tada nastava odvijala on-line. Ona je na taj način nastavila raditi do 12.11. s time da napominje da je 3 dana bila na seminaru u Opatiji pa da se odužilo ali kad su se vidjeli da joj je ponudila ugovor na što je nastavnica odbila jer je smatrala da je ona sada zaposlena na neodređeno. Bio joj je ponuđen ugovor o na određeno vrijeme jer nisu imali suglasnost od Ministarstva za drugačiji način ugovora. Na ukazivanje suda i iskazivanju svjedokinje ĆU koji je protivan iskazu tužiteljice navodi da nije točno što je iskazivala svjedokinja, ona da ustraje kod svog iskaza jer sigurno ne bi zvala tu nastavnicu i pitala je želi li nastaviti raditi za slučaj da nije postojala namjera da se s njom sklopi ugovor o radu. Inače da je upoznata sam s time kada se ugovor sklapa na određeno on da po zakonu prestaje istekom rok na koji je sklopljen. Vezano za tu nastavnicu da može još samo reći da ona nakon svega toga nije nastavila raditi. Na upit suda da li je zaposlenica TU nakon toga pokrenula nekakav postupak vezano za utvrđenje svog radno pravnog statusa na neodređeno vrijeme navodi da nije. Smatra bitnim napomenuti da u vrijeme dok je spomenuta nastavnica radila da je imala i smrtni slučaj tako da je i to jedan od okolnosti zbog čega se sve to izdešavalo. Što se tiče upisa učenika navodno bez upisa učiteljskog vijeća mora reći da je bila sjednica učiteljskog vijeća ali nešto kasnije nego što je on upisan, i to nekih 15-ak dana. Točno je da bi trebala biti sjednica prije upisa učenika ali tu da je bila izvanredna situacija jer se radi o djetetu s posebnim potrebama. Inače na toj sjednici učiteljskog vijeća nije bilo nikakvih problema u smislu protivljenja upisu takvog učenika. Nadalje želi ukazati da na sjednici učiteljskog vijeća o kojoj misli da se navodi u odluci o njenom razrješenju točka dnevnog reda nije bilo raspravljanje o nastavnici TU, nije sporo da to ne spada u nadležnost učiteljskog vijeća ali ta sjednica je bila on-line i nastavnici su počeli između sebe raspravljati o tome, u pravilu su davali podršku da se nju zadrži. Ona da misli da je pokušala i prekinuti raspravu o tome ali više se niti ne sjeća u kojem pravcu je sve to išlo, svakako nije imala razloga protiviti se tome da nastavi raditi odnosno da se zapošljavanje ponudi nekom drugom već kad ona radi. Točno da je istoj toj radnici TU dala pisano upozorenje negdje sredinom 10-og mjeseca a to da je bilo iz razloga neprimjerenog razgovora sa njom, međutim sada da se ne može sjetiti da li se sa nastavnicima raspravljalo i o tome. Misli da je o tome bio upoznat sindikalni povjerenik. Inače to da je bio jedini slučaj kojeg da je dala toj radnici vezano za upozorenje, misli da su se tome protivili jedan nastavnik i sindikalni povjerenik. Na upit suda navodi da se takvo upozorenje dostavlja u dosje i mislim da bi trebalo biti i u njezinom dosjeu. Vezano za nepropisno vođenje evidencije i unošenje podataka misli da se to radilo 3 dana kada je bila na stručnom skupu i tu da je čistom omaškom kliknula da je bila u školi, taj ispis da je dala inspektorici kad je bila u nadzoru i pojasnila joj da postoji pravi dokument gdje se vidi da je bila na skupu, međutim ona je rekla da joj je dovoljno da to samo ispravi tako da je to pred inspektoricom na kompjuteru ispravila. Inače nikakve financijske koristi od toga da nije imala, zbog krivog klikanja u kompjuteru. Radilo se samo o čistoj grešci u klikanju. Što se tiče vođenja evidencije škole tuženika ona da je ja kao ravnatelj bila zadužena za to obzirom je tajnica radila dijelom i u školi Svetvinčenat. Pretpostavlja ovo što je isčitala iz zapisnika inspekcije opet vezano za slučaj gdje je pogrešno kliknula podatak iako mi je inspektorica rekla da je dovoljno da ispravim to u kompjuteru a sada da shvaća da je to ispravno trebala i isprintati. Misli da se radi o tome koliko je ja shvatila iz isčitavanja zapisnika jer smatra da ispravan ispis postoji u dokumentarnoj građi škole i to potpisan. Na upit navodi da nju nitko nikada prije nije tražio da iznese svoju obranu, zapravo danas prvi puta na sudu da je iznosi odnosno obrazlaže točke koje joj se stavljaju na teret. Ona da može samo pretpostaviti da ju je gđa ĆU prijavila inspekcijskom nadzoru i to iz razloga jer je tražila pojašnjenje o radno pravnom statusu radnice TU. Ona nije znala kad je ona tražila taj upit, o tome je saznala tek kad je prosvjetna inspekcija odgovorila na taj upit. Njeno mišljenje je da ravnatelj ima pravo donijeti odluku o upisu učenika bez učiteljskog vijeća ako je izvanredna situacija. Koliko zna škola nije imala nikakvih štetnih posljedica vezano za ovu situaciju sa zaposlenicom TU. Na daljnji upit da li ravnatelj ima utjecaj na sastav školskog odbora navodi da nema, a niti ga ja ona imala. Točno je da je jedan sastanak sa roditeljima održan izvan školske zgrade i to iz razloga jer su tada roditelji morali imati potvrdu o cijepljenju da bi ušli u zgradu, što svi nisu imali, pa je održala sastanak izvan zgrade. Inače taj zapisnik da se regularno unio u školsku dokumentaciju. Smatra da nije točno da se za ovog učenika sa posebnim potrebama nije zatražio stručni nadzor jer je zatražen pedagoški nadzor. To inače da provodi Agencija za odgoj i obrazovanje. Ne može se konkretno sjetiti zašto upravnom tijelu Istarske županije nisu prijavili vezano za zaposlenje nekog zaposlenika na što je pun. tuženika ukazao da se isto navodi u zapisniku prosvjetne inspekcije. Na upit da li se prilikom upisa učenika sa posebnim potrebama konzultirala sa psihologinjom škole navodim da je i to prije upisa ali se sjeća da je ista imala neki smrtni slučaj, a sve da se dešavalo u par dana. Taj učenik da više nije učenik škole tuženika. Na ukazivanje pun. tuženika da se navodi kako će Agencija za odgoj i obrazovanje pokrenuti postupak promjene programa za učenika sa posebnim potrebama te na upit da li može pojasniti navedeno, navodi da pretpostavlja jer učenik nije mogao u potpunosti savladavati gradivo. Na upit navodi da je točno da je gđa ĆU dobila pisanu opomenu a tu da se radilo o korištenju slobodnih dana vezano za dobrovoljno darivanje krvi, koliko se sjeća ona je takvu potvrdu iskoristila 2 dana s time da 1 dan nije koristila onog dana kada je davala krv a potom je na tu potvrdu tražila još 1 dan i ona da ju je tražila da za drugi dan dostavi potvrdu i daje istu dostavila treći dan. U bitnome opomenu da je dobila jer neopravdano nije došla na posao, odnosno nije dostavila valjanu potvrdu. Ne može se sjetiti da li se u opomeni zaposlenici TU navodilo još nešto. Isto tako se ne može sjetiti da li je od strane školskog odbora (ukazuje se na zapisnik od 15.11.2021.) dobila naputak da se ispita radno pravna situacija zaposlenice TU. Na upit da li joj je poznato na koji način se produljuje ugovor o radu na određeno vrijeme odnosno nakon isteka takvog ugovora navodi da je smatrala da je o tome postojala nekakva bilješka odnosno tada da nisu bili fizički u školi. Koliko zna za ugovor na određeno ravnatelj da može sam donijeti odluku o produljenju odnosno ne treba suglasnost. Nakon toga školski odbor daje suglasnost jer je situacija takva da nastava mora teći. Na daljnji upit navodi da ne zna da li se o prestanku radnog odnosa nekog zaposlenika mora donijeti odluka ili se to može konstatirati zapisnički. Ne može komentirati zbog čega je prosvjetna inspekcija predložila čak optužni prijedlog vezano za pogrešnu evidenciju odnosno prisustvo vezano za rad zaposlenika. Inače ravnatelj da odgovara za evidenciju o prisutnosti na radu iako to vodi tajnik. Imala je na raspolaganju tko su članovi školskog odbora a tko vijeća školskog odbora. Na upit zašto je reagirala na situaciju da je član školskog odbora ista osoba i predstavnik odbora i radnik škole navodi da ona nema utjecaja na članove školskog odbora. Na upit zašto nije ukazala na to navodi da je sam školski odbor mogao utjecati i ukazati na to. Za vrijeme inspekcijskog nadzora da nije znala što se će nalaziti u zapisniku a kad ga je dobila da nije isticala primjedbe na zapisnik iz kulturnih razloga. Inače da je imala primjedbe ali ponavlja iz kulturnih razloga nije pisala primjedbe na isti. Stručnu pravnu pomoć da je zatražila tek nakon pisanja žalbi na rješenja, a da je znala što će se sve razvijati i kakav će ishod biti sigurno bi zatražila stručnu pomoć i kada je zaprimila zapisnik inspekcije. Na sjednici školskog odbora nije tražila da iznese svoju obranu jer da nije imala pravo glasa. Za ono što se navodi da je brisala dokumente iz laptopa škole navodi da to nije istina, već kako ga je zadužila tako da ga je i vratila. Ako je nekad pisala na dokumentima olovkom Klasa i Urbroj to je samo kad bi joj tajnica diktirala a ona pisala, to se dešavalo povremeno. Zna da je psihologinja bila upoznata da je Agencija bila upoznata vezano za upis ovog učenika s posebnim potrebama.

21. Zakonska zastupnica tuženika DU u svom iskazu je navela da je ravnateljica tuženika od 23.06.2022. a prije toga da nije bila niti zaposlenik te škole. Obzirom je 22.06. bio praznik ona da je doslovno 23.06. kad je stupila na dužnost imala primopredaju tada sa vd FU. Do tada je ovdje tužiteljica bila na bolovanju koje je onda bilo zaključeno i zna samo da je tražila odmah da joj se odobri i godišnji a nastavniku koji je nju mijenjao, kao nastavnik matematike da je morala otkazati ugovor o radu. Navodi da nema konkretnih saznanja vezano za razdoblje kada je tužiteljica bila ravnatelj, u vremenu kada se donosila odluka o njezinom razrješenju već može samo pričati o stanju koje je zatekla. Obzirom se spominje učenik D.S. sa posebnim potrebama, on da je doista pohađao tu školu i ispostavilo se da on ne bi trebao biti niti upisan jer njemu da treba čak poseban program. Dalje navodi da su morali angažirati logopeda, što je rijetka struka, a da je stigla i anonimna prijava agenciji za odgoj i obrazovanje te su se očitovali za zanemarivanje djetetovih potreba međutim na kraju da se ispostavilo da nije bilo zanemarivanje te da je on završio 4. razred nakon čega da je upisao školu za odgoj i obrazovanje u Puli što je adekvatno za takvo dijete a to je bila preporuka i g-dina. Cimpermana iz agencije. Na upit suda navodi da nema saznanja da li je od strane Doma bio zatraženo da se to dijete upiše u školu Juršići ali svakako da su mu nastojali pomoći i ona osobno da se zalagala. Može pričati i o atmosferi koju je zatekla ali to da se radi o vremenu nakon što je postala ravnatelj, odnosno od kada je ravnatelj i radi se o zategnutim odnosima između tužiteljice i ostalih nastavnika na što se od strane suda ukazuje da isto nije predmet ovog postupka. Što se tiče vođenja evidencije proučavajući Pravilnik da je zaključila da evidenciju vodi pravilnik posebno u školama kao što je škola tuženika sa malim brojem učenika a da imaju i računovođu koja radi i u drugim školama. Na upit suda navodi da sve ono što je bilo u inspekcijskom nadzoru navedeno kao propust da je bilo ispravljeno od strane vd ravnateljice prije nje. Ono što može reći je da pregledom dosjea radnika da su oni vođeni uredno, njen odnos konkretno i sa tajnikom i sa računovođom da je korektan. Što se tiče davanja opomena zaposlenicima ona osobno nije imala priliku ni potrebu posezati za time ali ono što zna je to da takva opomena mora imati uporište u pravilniku, da mora postojati nekakva povreda i to je razlog zbog kojeg se ona u pisanom obliku daje određenom zaposleniku. Vezano za ove dvije opomene koje se spominje a koje su vezane za tužiteljicu one jesu u dosjeima još uvijek. Na upit navodi da nije upoznata sa nalazom Agencije za odgoj i obrazovanje vezano za ovog učenika D.S. Na upit navodi da joj je laptop od strane tužiteljice vraćen ali da je bio na tehničkim postavkama, dakle većinom dokumenata koji su joj bili potrebni da je morala sama pronaći. Gđa. TU da je danas zaposlena u kod tuženika na neodređeno i nema primjedbi na njezin rad a za nju da su dobili suglasnost i zaposlena je za vrijeme dok je prije nje dužnost ravnatelja vršila vd. Dalje navodi da je izvršila uvid u opomenu koja je bila data nastavnici TU ali osim neprimjerenog izražavanja da nije našla da se spominje neka druga povreda od strane nastavnice. Što se tiče ugovora o radu da treba paziti na rokove a ona kao ravnateljica da pazi na to. Za vrijeme njenog mandata da je proveden on-line inspekcijski nadzor, vezano za ovog učenika D.S. a to da je riješeno kako je već iskazala. Drugu vrstu inspekcijskog nadzora da nisu imali. Na upit navodi da nema osobni interes da tužiteljica uspije ili ne uspije u ovom sporu. Ne bi imala niti problem da zbog toga dobije otkaz jer da će tada tražiti drugi posao.

22. Odredbom čl. 118. st. 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ r. 87/08., 86/09., 92/10., 105/10. – ispravak, 90/11., 5/12., 16/12., 86/12., 126/12. – pročišćeni tekst, 94/13., 152/14., 7/17., 68/18., 98/19., 64/20., dalje u tekstu: Zakona o odgoju i obrazovanju) propisano je da školom upravlja školski odbor. Stavkom 2. istog članka propisano je između ostalog da školski odbor imenuje i razrješuje ravnatelja, da daje prethodnu suglasnost u vezi sa zasnivanjem radnog odnosa u školskoj ustanovi. Člankom 125. Zakona o odgoju i obrazovanju propisano je u stavku 1. da je ravnatelj poslovodni i stručni voditelj školske ustanove, a u stavku 2. da je ravnatelj odgovoran za zakonitost rada i stručni rad školske ustanove. U stavku 3. istog članka definirano je da ravnatelj pored poslova koji su definirani Zakonom o ustanovama kao stručni voditelj obavlja osobito između ostalog i sljedeće poslove: predlaže školskom odboru godišnji plan i program rada, odlučuje o zasnivanju i prestanku radno odnosa sukladno članku 114. Zakona o odgoju i obrazovanju (dakle da za zasnivanje mora imati prethodnu suglasnost školskog odbora, a iznimno da u slučajevima koji ne trpe odgodu može zaposliti osobu na najdulje 60 dana), poduzima mjere propisane zakonom zbog neizvršavanja poslova, ili zbog neispunjavanja drugih obveza iz radnog odnosa, surađuje sa osnivačem, tijelima državne uprave, ustanovama i drugim tijelima, te nadzire pravodobno i točno unošenje podataka u elektronsku maticu. Člankom 130. st. 1. Zakona o odgoju i obrazovanju propisano je da je školski odbor dužan razriješiti ravnatelja i prije isteka roka na koji je imenovan ako se utvrdi da su se stekli uvjet za razrješenje propisani Zakonom o ustanovama, nadalje ako krši obveze i ugovor o radu, ili da zanemaruje obveze poslovodnog ili stručnog voditelja školske ustanove. Stavkom 2. istog članka Zakona odgoju i obrazovanju propisano je da školski odbor može predložiti razrješenje i na prijedlog prosvjetnog inspektora. Člankom 44. stavkom 2. točkom 3. Zakona o ustanovama („Narodne novine“76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19) propisano je da upravno vijeće ili tijelo iz člana 38.st.2. Zakona o ustanovama što je u konkretnom slučaju školski odbor dužno razriješiti ravnatelja između ostalog ako ravnatelj ne postupa sukladno propisima ili općim aktima ustanove. Odredbom čl. 45. Zakona o ustanovama propisano je da razriješena osoba može odluku o razrješenju pobijati pred nadležnim sudom u roku od 30 dana od zaprimanja odluke o razrješenju ako smatra da nisu postojali uvjeti za razrješenje iz članka 44.st.2. Zakona o ustanovama, ili da je postupku donošenja odluke o razrješenju došlo do povrede koja je značajno utjecala na ishod postupka. Člankom 130a. Zakona o odgoju i obrazovanju propisano je da ravnatelju školske ustanove ugovor o radu prestaje i otkazom školske ustanove. Člankom 130.c. Zakona o odgoju i obrazovanju propisano je da će u slučaju razrješenja ravnatelja između ostalog i zbog članka 44.st. 2. točka 3. Zakona o ustanovama školski odbor ravnatelju otkazati ugovor o radu. Člankom 148. Zakona o odgoju i obrazovanju propisano je da inspekcijski nadzor u školskoj ustanovi obavlja prosvjetna inspekcija u skladu sa posebnim zakonom. Člankom 2. st. 1. Zakona o prosvjetnoj inspekciji („Narodne novine“ broj 61/11, 16/12, 98/19 i 52/21) propisano je da prosvjetna inspekcija provodi nadzor i u osnovnim školama. Nadalje prema čl.11. Zakona o prosvjetnoj inspekciji u stavku 1. točci 9. proizlazi da inspektor u postupku nadzora ustvrđuje stanje da li je broj odjela i odgojno-obrazovnih skupina, te broj učenika u odjelu i odgojno-obrazovnoj ustanovi u skladu sa zakonom, drugim propisom i normativom, dok je člankom 11. st. 1. u točci 19. Zakona o prosvjetnoj inspekciji propisano da inspektor utvrđuje obavlja li se djelatnost na osnovi propisanih standarda i normativa u skladu sa Zakonom, drugim propisom i općim aktom a isto obuhvaća pod točkom a) utvrđivanje potrebe za radnikom, pribavljanje suglasnosti, objava oglasa, odnosno natječaja, izbor kandidata, zasnivanje radnog odnosa, raspored na poslove za koje je zasnovan radni odnos te zaduživanje radnim obvezama sukladno s ugovorom o radu, nadalje pod točkom b) utvrđivanje prestanka potrebe za radom radnika, osiguravanje njegovih prava, otkazivanje ugovora o radu i prestanak radnog odnosa, nadalje pod točkom c) zasnivanje radnog odnosa bez oglašavanja, odnosno bez natječaja i pod točkom d) zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme i prestanak radnog odnosa. Nadalje u članku 11. st. 1.točci 26. Zakona o prosvjetnoj inspekciji propisano je između ostalog je li rad ravnatelja nadzirane ustanove sukladan s propisima i s godišnjim planom i programom rada te donose li se odluke i drugi pojedinačni akti u skladu sa zakonom i drugim propisom, statutom i drugim općim aktom. Odredbom čl. 11. st. 1. točci 27. Zakona o prosvjetnoj inspekciji propisano je vodi li se između ostalog i evidencija i dokumentacija na području radnih odnosa u skladu sa zakonom i drugim propisom a člankom 18. istog Zakona propisano je u stavku 1. da inspektor o obavljenom nadzoru i utvrđenom stanju sastavlja zapisnik, dok je u stavku 2. propisano je da se zapisnik iz stavka 1. ovoga istog članka sastavlja, zaključuje i potpisuje sukladno s odredbama Zakona o općem upravnom postupku, a treba sadržavati sve činjenice relevantne za ocjenu stanja u nadziranoj ustanovi vezano uz predmet nadzora. Člankom 76. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine 47/09 i 110/11) u stavku 3. propisano je da će se prije zaključenja zapisnik pročitati nazočnim osobama koje su sudjelovale u upravnoj radnji. Nadalje da će se na kraju zapisnika navest da je zapisnik pročitan i da nisu stavljene primjedbe ili će se, ako su primjedbe stavljene, ukratko navesti njihov sadržaj. Zapisnik će potpisati službena osoba koja je vodila upravnu radnju i zapisničar ako ga je bilo. Osobe koje su dale izjave potpisuju zapisnik neposredno iza svoje izjave te na kraju svake stranice na kojima se njihova izjava nalazi. U potpisanom i zaključenom zapisniku ne smije se ništa dodavati niti mijenjati. Dopuna u već zaključeni zapisnik unosi se kao dodatak zapisniku koji potpisuje službena osoba i osoba na prijedlog koje je dopuna unesena. Prema čl. 76. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku zapisnik sastavljen na način propisan zakonom javna je isprava kao i da je zapisnik dokaz o tijeku i sadržaju radnje postupka i danih izjava, osim onih dijelova zapisnika na koje je stavljena primjedba da nisu pravilno sastavljeni.

23. Uvidom u zapisnik Ministarstva znanosti i obrazovanja (dalje MZO-a), Samostalnog sektora prosvjetne inspekcije, Područne službe prosvjetne inspekcije Rijeka (list 26-47 spisa) u bitnom je utvrđeno u točci 2). da je u nadzoru utvrđeno da je tuženik tekuću nastavu započeo sa 8 razrednih odijela i prije nego li je od Upravnog odjela, koji sukladno članku 52. st. 2. Zakona o odgoju i obrazovanju utvrđuje broj razrednih odijela, dobila izmijenjenu Odluku o broju učenika i razrednih odijela. Nadalje je utvrđeno da je prvi razred dana 6.rujna 2021. temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme, do 60. dana preuzela učiteljica RU. koja je u školi od 31. listopada 2020. bila na zamjeni za porodni dopust. Da bi mogla preuzeti 1. razred učiteljica je dana 6.rujna 2021. dala zahtjev za raskid ugovora o radu. Zahtjev je urudžbiran, ali temeljem istoga nije donesen sporazum o prestanku ugovora o radu niti je prekidu prethodila sukladno odredbi članka 114. Zakona o odgoju i obrazovanju suglasnost školskog odbora. Nadalje u točci 2) odjeljcima drugi, treći, četvrti i peti zapisnika utvrđeno je u bitnom da je učiteljica dana 6.rujna 2021. za obavljanje poslova razredne nastave sklopila sa tuženikom ugovor o radu na određeno vrijeme do 60 dana, kao i da istekom tog ugovora isti ugovor joj nije produžen, da natječajni postupak nije proveden niti je škola dobila u tom periodu suglasnost MZO-a. Nadalje je utvrđeno da je istoj učiteljici isplaćena plaća i nakon isteka ugovora o radu na određeno vrijeme (isti je istekao 4.studni 2021.) i to za razdoblje od 5.11. do 15. 11. 2021., što podrazumijeva da je ista radila bez ugovora sve do 15.11.2021. Utvrđeno je i da se i e-mailom inspekciji obratila tajnica škole dana 16.studenog 2021. u kojem je navela da je ugovor istoj učiteljici istekao nakon 60 dana i to 4.studenog 2021., kao i da ravnateljica nije na vrijeme učiteljici dala novi ugovor na potpisivanje. Ravnateljica da je nadalje ugovor istoj učiteljici dala naknadno na potpis 12.studenog 2021., a koji da ista nije htjela retrogradno potpisati, što znači da je radila bez ugovora od 5.11. do 15.11.2021. Ravnateljica je na te navode navela da je taj e-mail tajnica uputila bez njenog znanja. U daljnjim navodima zapisnika tužiteljica se očitovala da je tužiteljica zatražila u periodu od 6.9.2021. do 4.11.2021. suglasnost MZO-a za zapošljavanje, pa tako i za navedenu RU. Kako ju nije dobila da će joj tek 12.11.2021. moći potpisati novi ugovor, a sve jer se tada nastava odvijala on-line (Covid mjere), da je imala smrtni slučaj, te da je bila na seminaru u Opatiji. Nakon toga da 12.11.2021. učiteljica nije htjela potpisati novi ugovor, pa da joj je nakon toga Odlukom tužiteljice od 15.studenog 2021. utvrđeno da joj prestaje radni odnos.

23.1. Nadalje u točci 3). zapisnika utvrđeno je da kada je ravnateljica zbog smrtnog slučaja i seminara bila odsutna da je zatražena evidencija nazočnosti na radu. U postupku je utvrđeno da je za dane 8. do 10. studenog 2021. kada je ravnateljica bila na seminaru u Opatiji upisano 8 sati kao da je bila u školi. Tijekom nadzora je utvrđeno da je nakon što je tužiteljici na isto skrenuta pozornost ista u tablici korigirala sporne podatke, te je ponovo ispisala tablicu, a prethodnu je htjela uzeti što joj je onemogućeno. Nadalje pregledom sadržaja tablice evidencije na radu utvrđeno je da ista ne sadrži sve podatke koji su propisani Pravilnikom o evidenciji radnog vremena za radnika školskih ustanova, pa tako npr. da nije naznačen sukladno članku 4.st.1. Pravilnika naziv radnog mjesta, niti početak i završetak rada. Nadalje u „evidenciji o radnom vremenu“ nije sukladno citiranom članku Pravilnika, navedena ugovorna satnica radnika prema Ugovoru o radu i Rješenju o tjednom i godišnjem zaduženju učitelja. U točci 4). zapisnika se zatim navodi da je utvrđeno da je tužiteljica dana 27.listopada 2021. pozivom na članak 119. Zakona o radu uputila upozorenje na obveze iz radnog odnosa RU s mogućnošću otkaza ugovora o radu i sve s obrazloženjem da je razlog upozorenja da ju je RU uvrijedila kao poslodavca neprihvatljivim izrazima i prijetnjama prijavama, jer je kao ravnateljica odlučila primiti u radni odnos drugu djelatnicu prema uputi Upravnog odjela za obrazovanje, sport i tehničku kulturu. Takvim ponašanjem da je djelatnica prekršila Pravilnik o kućnom redu i to članak 44. i navedeni članak Zakona o radu. Uvidom u članak 44. Pravilnika o kućnom redu da je propisano da je u školi zabranjen svaki oblik nasilja, izražavanja neprijateljstva, nesnošljivosti i drugog neprimjerenog ponašanja. Svatko da je dužan upozoriti osobu koja protupravnim činjenjem krši navedenu zabranu. U pisanom upozorenju da ne postoji opis ponašanja ili rada učiteljice koji bi predstavljao kršenje obveza iz radnog odnosa. U točci 5) zapisnika navodi se kako je inspekcijskim nadzorom nadalje utvrđeno da je Škola dana 07.10.2020. (radi se o tip feleru budući je iz sadržaja prijave razvidno da je školska godina 2021/2022) prijavila potrebu za učiteljem razredne nastave na neodređeno puno vrijeme potpisano od strane ravnateljice i sindikalnog povjerenika iako u tom trenutku nije imala suglasnost MZO-a za zapošljavanje istoga pa da ravnateljica Nadzoru navodi da nije bila upoznata s procedurom zapošljavanja navodeći da ju i tajnica nije s istom upoznala, što nazočna tajnica negira. Iz točke 6) zapisnika se navodi da je s ciljem pružanja podrške djelatnici S.P. održan dana 28.10.2021. skup radnika kojeg je sazvao sindikalni povjerenik a na sjednici da je donesen zaključak prema kojem se od ravnateljice traži da poduzme sve korake kako bi zaposlenica S.P. ostala zaposlenik škole. U istoj točci se između ostalog navodi kako se o radnom statusu učiteljice S.P. raspravljalo i na sjednici učiteljskog vijeća koju je 03.11.2021. sazvala ravnateljica škole a da su u zapisnik iznesene izjave pojedinih učiteljica da će izbjegavati razgovor s ravnateljicom jer im se može izreći opomena ako se nešto krivo protumači pa da zbog navedenog učitelji izbjegavaju boraviti u učionici u čemu su, kako pojedini navode, prije uživali. U istoj točci se navodi i da je problem radnog odnosa učiteljice S.P. bio predmetom rasprave i na sjednici školskog odbora koju je dana 15.11.2021. sazvala predsjednica tog odjela a da se iz zapisnika s navedene sjednice može isčitati da je predstavnica roditelja u školskom odboru V .Š. ujedno bila i pomoćnica nastavnica učeniku s poteškoćama što je protivno čl. 119. st. 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi kojim je propisano da vijeće roditelja imenuje jednog člana školskog odbora iz reda roditelja koji nije radnik škole. Iz zapisnika je dakle razvidno da je učiteljica S.P.na sjednici skrenula pažnju na navedenu odredbu a da se na istu nadovezala i tajnica Škole koja je prema njenim riječima na navedenu činjenicu upozorila ravnateljicu ali da je ista i dalje ostala raditi kao pomoćnik u nastavi. Zapisnički da je konstatirano da je ravnateljica odgovorila da za to nije znala i da se ne sjeća da ju je tajnica na isto upozorila. Na toj sjednici da se problematizirao upis učenika D.Š. u školu 01.09.2021. budući da učenik ima rješenje za nastavak školovanja po posebnom programu uz individualizirane postupke iz svih nastavnih predmeta u posebnom razrednom odjelu te stručni tretman edukacijskog rehabilitatora, logopeda i psihologa. Nastavno je u zapisniku navedeno u točci 7) da na isti nitko od potpisnika, pa tako i tužiteljica nije imala primjedbi. Konačno tužiteljica je isto potvrdila i u svom iskazu objašnjavajući da ista nije imala primjedbi iz kulturnih razloga.

24. Iz iskaza naprijed navedenih saslušanih svjedoka (članovi školskog odbora koji su donijeli odluku o razrješenju tužiteljice sa dužnosti ravnatelja) u bitnome proizlazi da su po pozivu predsjednice Školskog odbora i uz prethodno dostavljen im (nekoliko dana prije sjednice) zapisnik o inspekcijom nadzoru nakon što im je isti pročitan donijeli odluku o razrješenju tužiteljice sa mjesta ravnatelja tuženika i to sa 6 glasova za i sa 1 protiv. Isti su isto tako većinom potvrdili da je tužiteljica sudjelovala cijelo vrijeme na sjednici, da joj je savjetovano prije odlučivanja o njenom statusu da napusti sjednicu, no da je ista odlučila ostati. To i sama tužiteljica potvrđuje. Nadalje svi tadašnji članovi školskog odbora navode da nisu onemogućavali tužiteljici da postavlja upite, dakle da se očituje po pitanju tog prijedloga da se razriješi, no da ista nije sudjelovala. Sud u tom dijelu poklanja vjeru saslušanim svjedocima jer su iskazi h saslušanih svjedoka podudarni te sudu životno uvjerljivi, a konačno niti tužiteljica ne tvrdi da je tražila riječ pa da bi joj isto bilo uskraćeno. Konačno u tom djelu školski odbor je autonoman u odlučivanju, jer je on pretpostavljeni ravnatelju i svoju odluku donio je sukladno svojim zakonskim ovlastima iz članak 118. st. 2. Zakona o odgoju i obrazovanju, a sve slijedeći zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru.

25.Sud pritom nije prihvatio objašnjenja ravnateljice vezano za činjenicu da je škola započela nastavu sa 8 razrednih odijela, a sve jer ista nije što i potvrđuje dobila suglasnost nadležnog upravnog odijela Istarske županije kako to zahtijeva odnosno izričito propisuje članak 52. st. 2. Zakona o odgoju i obrazovanju. Naime takvu je kasnije primila i to tek 5.10.2021. Na opisani način tužiteljica je evidentno povrijedila odredbe članka 125. st. 3. točka 7. Zakona o odgoju i obrazovanju kojim je propisano da ista planira rad, saziva i vodi sjednice učiteljskog, odnosno nastavničkog vijeća. Dakle ista nije mogla samostalno formirati odjel bez suglasnosti nadležnog upravnog odjela Istarske županije u aktualno vrijeme niti to otkloniti naknadnom pribavom odluke. Nadalje u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je u pogledu ugovora o radu sklopljenog sa učiteljicom RU, odnosno po prestanku tog ugovora sklopljenog na određeno vrijeme (isti je prestao 4.11.2021.) tužiteljica kao ravnatelj omogućila istoj učiteljici nastavak rada kod tuženika bez ugovora i to za razdoblje od 5. do 15.11.2021., a što je propust kažnjiv prema članku 229.st.1.točka 3. Zakona o radu. Konkretno kao što je već navedeno odluka o zasnivanju i prestanku radnog odnosa u nadležnosti je školskog odbora tuženika koji daje potrebnu suglasnost i za zapošljavanje i prestanak radnog odnosa (članak 118.st.2. alineja 2. Zakona o odgoju i obrazovanju), dok je iznimka propisana člankom 114.st. 1. istoga zakona koji daje iznimnu mogućnost da ravnatelj najduže do 60 dana zaposli osobu ako se radi o poslovima koji ne trpe odgodu. Dakle u konkretnom slučaju tužiteljica je omogućila radni odnos učiteljici RU punih 10 dana preko tih 60 dana, a da za to nije imala suglasnost školskog odbora čime je postupila sukladno citiranim odredbama. Pojašnjenja tužiteljice da je imala smrtni slučaj, da je vladao i Covid, da je od 8. do 10.11.2021. bila na stručnom seminaru u Opatiji (kada je isto vladao Covid) pa da su to razlozi zašto nije došlo do sklapanja ugovora sa učiteljicom za ovaj sud su neprihvatljivi, odnosno ne mogu tužiteljicu dovesti u povoljniju pravnu poziciju a sve pored činjenice da ista nije smjela omogućiti nastavak radnog odnosa učiteljici bez suglasnosti školskog odbora preko 60 dana, već je bila dužna za zadnjim danom ugovora o radu na određeno vrijeme istu odjaviti sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Prethodno je po ocjeni suda ista imala dovoljno vremena u slučaju prijeke potreba eventualno zaposliti drugog učitelja pozivom na odredbu članka 114. Zakona o odgoju i obrazovanju i što ista također nije učinila.

26.Nadalje tužiteljica evidentno nije vodila uredno niti evidenciju radnog vremena radnika sukladno mjerodavnom pravilniku, što je jasno utvrđeno u inspekcijskom nadzoru na koji ista nije imala primjedbu. Posebno teškom povredom sud cijeni i opisano ponašanje tužiteljice koja sama u svom iskazu navodi da je za vrijeme svog boravka na stručnom seminaru u Opatiji u razdoblju od 8. do 10. studenog 2021. pogrešno upisala da je bila u školi, a ne na seminaru. Opravdanje tužiteljice da je do toga došlo pogrešnim klikanjem (pogrešno klikanje 8., pa 9., pa 10. studenog 2021.) za ovaj sud opet nije prihvatljivo i evidentno je ista i tu postupala suprotno mjerodavnom propisu. Uz to proizlazi da je od tijela nadzora htjela i uzeti papir sa tim pogrešnim upisom da je bila u školi, a bila je na stručnom seminaru u Opatiji i što je u inspekcijskom nadzoru i zapisniku jasno i opisano, a na koji zapisnik tužiteljica kako je već navedeno nije imala primjedbi, što samo dodatno govori o težini navedene povrede osobe koja je obvezna stručno voditi ustanovu kao što je škola i koja je pred tijelom nadzora imala namjeru mijenjati utvrđeno stanje stvari.

27. I sve ostale povrede utvrđene nadzorom nadležne prosvjetne inspekcije kao što su upis učenika bez odluke Učiteljskog vijeća te neprimjenjivanje odredbe čl. 119.st. 1. toč. 2. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi a što se odnosi na člana školskog odbora iz reda roditelja koji nije radnik škole, tužiteljica posebno i ne spori u svom iskazu osim opet navođenja opravdanja za takva postupanja koja za ovaj sud nisu prihvatljiva obzirom su takva postupanja tužiteljice protivna važećim zakonskim odredbama. Naime i nadalje je stajalište suda da je tužiteljica kao ravnateljica Škole morala imati i imala saznanja o članovima Školskog odbora pa tako i članu V.Š. koja je bila zaposlena kao pomoćnica u nastavi, jer je tužiteljici moralo po prirodi stvari i dužnosti koju je obavljala biti u svakom trenutku poznat sastav školskog odbora povodom čega je mogla i adekvatno reagirati. Posebno tužiteljicu, bez obzira što ista nije pravne struke, ne može na poziciji ravnatelja Škole dakle čelnika jedne ustanove opravdati nepoznavanje propisa jer obnašanje takve dužnosti isto podrazumijeva bez obzira na zvanje a konačno se uvijek može zatražiti mišljenje osobe te struke (pravnika, odvjetnika..).

28.Dakle u ukupnosti navedenih povreda u obavljanju dužnosti ravnatelja evidentno je tužiteljica postupila suprotno članku 44.st 2. točka 3. Zakona o ustanovama kojim je, kao što je već i prethodno u presudi navedeno, propisano da će školski odbor razriješiti ravnatelja sa dužnosti ukoliko isti ne postupa sukladno propisima i općim aktima ustanove, ili neosnovano izvršava odluke tijela ustanove ili postupa protivno njima. Ocjena je ovog suda iako u prethodnom dijelu presude to nije navedeno da je pored toga ravnateljica povrijedila i odredbe članka 44.st.2. točke 4. Zakona o ustanovama jer je ista zanemarila opisanim postupanje po prethodnim točkama ove presude i nesavjesno obavljala svoje dužnosti, tako da su mogle nastati i veće smetnje u djelatnosti ustanove. Pri tome sud zaključuje da su te veće smetnje mogle biti takve da bi tuženik mogao snositi i prekršajnu odgovornost prvenstveno vezano za odredbe članka 229. st. 1. točka 1. i 3. Zakona o radu za koje su propisane najteže kazne u visini od 8.090,00 eura do 13.270,00 eura za ono što je i utvrđeno u nadzoru prosvjetne inspekcije, a to je da nisu uredno i na propisan način vođene uredno evidencije o radnom vremenu kao i u slučaju kada se radilo bez ugovora o radu ili potvrde o radu, a što su konkretni propusti tužiteljice dokazani u ovom postupku.

29. Slijedom svega navedenog stajalište je suda da je tuženik na kojem je teret dokazivanja dokazao povrede koje se tužiteljici stavljaju na teret a koje su prethodile odluci o razrješenju. Valja napomenuti kako utvrđeni propusti tužiteljice prije svega proizlaze iz zapisnika prosvjetne inspekcije ali i iz iskaza saslušanih svjedoka. Naime iskazi saslušanih svjedoka u bitnome su podudarni te time sudu i uvjerljivi to posebno jer nisu protivni drugim materijalnim dokazima zbog čega prema ocjeni suda nije bilo potrebe posebno kritički takve iskaze razmatrati. Konačno sama tužiteljica u svom iskazu posebno ne spori utvrđene činjenice, koje je Školski odbor ocijenio kao povrede u obnašanju dužnosti ravnatelja, međutim svojom subjektivnom analizom ne daje posebnu težinu istima već nastoji objasniti razloge koji bi prema mišljenju tužiteljice umanjili značaj i težinu učinjenih propusta. Sa takvom ocjenom i opravdavanjem učinjenih propusta ovaj sud se ne može suglasiti. Naime temeljem provedenih dokaza, sagledavajući ukupno postupanje tužiteljice, kako je naprijed opisano, kao i povrede koje su razlog razrješenju tužiteljice sa mjesta ravnatelja stajalište je suda da je tužiteljica (kako je prethodno opisano) kršila sve dužnosti kao poslovodnog i stručnog tijela tuženika zbog čega je odluka školskog odbora o njezinom razrješenju u cijelost utemeljena, a posljedično tome i odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici koja je slijedom toga i uslijedila, a sve sukladno tome da školski odbor ukoliko utvrdi povrede iz članka 44.st.2. točke 3. i 4. ujedno je u obvezi dostavit odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju. Dakle odluka o otkazu samo je daljnja posljedica odluke o razrješenju pa je stoga sukladno čl. 44. st.2. toč. 3. i 4. te čl. 130.c Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi valjalo odbiti tužbene zahtjeve u cijelosti i odlučiti kao u izreci.

29.1. Posebno valja ukazati da prema motrištu ovog suda težina svake od povreda zbog koji su donesene pobijane odluke o razrješenju i otkazu ugovora o radu nije jednaka ali svaka pojedinačno a posebno u svojoj ukupnosti su takva značaja da opravdavaju donošenje predmetnih odluka odnosno radi se o takvim povredama koje bi mogle biti štetne za nastavak mandata tužiteljice. Naime sama činjenica da su zbog određenih propusta mogle nastati veće smetnje u djelatnosti ustanove i to takve da bi tuženik mogao snositi i prekršajnu odgovornost (čl. 229. st. 1. točka 1. i 3. Zakona o radu) za koje su propisane najteže kazne u visini od 8.090,00 eura do 13.270,00 eura a to je da nisu uredno i na propisan način vođene evidencije o radnom vremenu te slučaj u kojem se radilo bez ugovora o radu ili potvrde o radu, a što su konkretni propusti tužiteljice dokazani u ovom postupku, takvog su značaja da prema ocjeni suda opravdavaju pobijanu odluku Školskog odbora. S druge strane a što se tiče narušavanja ugleda škole valja ukazati na dio iskaza svjedoka ĐU ( inače pročelnice u Istarskoj županiji, Odjelu za obrazovanje sporta i tehničku kulturu) iz čijeg iskaza proizlazi da su i prije ovog postupka razrješenja tužiteljice sa mjesta ravnatelja imali i od strane djelatnika škole i roditelja učenika, saznanja o nepravilnostima o radu u školi, da su to svari koje se ne dokumentiraju već se radi o usmenim dojavama jer da vrlo često osobe koje se jave i imaju saznanje boje se nekakvih reperkusija. Obzirom imenovana svjedokinja nema osobni interes za ishod ovog postupka sud takav iskaz cijeni uvjerljivim i životnim to posebno jer su i ostali saslušani svjedoci mahom zaposlenici škole tuženika iskazivali o narušenim odnosima i lošoj atmosferi unutar kolektiva škole a za što odgovornost nalaze u tadašnjoj ravnateljici. Sve navedeno posebno negodovanja roditelja učenika na određene nepravilnosti zasigurno narušavaju ugled škole jer upravo je na odluci roditelja da li će njihova djeca upisati i pratiti nastavu u određenoj školi.

30. Zaključno nije osnovana niti tvrdnja tužiteljice da joj nije dana mogućnost na iznošenje obrane. Naime, ista je bila prisutna na sjednici školskog odbora na kojem se raspravljalo o njezinom razrješenju sa mjesta ravnatelja pa je svakako imala mogućnost iznijeti obranu i upravo zbog toga nije za očekivati od tuženika da se istu posebno poziva na iznošenje obrane. Konačno, i da je tuženik napravio takav propust isto samo po sebi ne bi bio razlog za utvrđenje predmetnih odluka nezakonitim o čemu je sudska praksa već i zauzela stav u brojnim odlukama. Isto tako valja napomenuti da nije osnovana niti tvrdnja tužene da je tužba podnesena nepravodobno, naime tužena navodi kako je tužba podnijeta 23.05.2022. a tužba je zapravo podnijeta 20.05.2022., što znači da je sukladno čl. 45. Zakona o ustanovama tužiteljica u roku od 30 dana podnijela tužbu kojom traži poništenje odluke školskog odbora o njezinu razrješenju obzirom je odluka o razrješenju ravnateljice donijeta 20.04.2022. Ostale predložene dokaze saslušanjem svjedoka sud je odbio provesti obzirom je prema ocjeni suda činjenično sanje dovoljno raspravljanje za donošenje meritorne odluke.

31.Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a pa je tuženoj priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku a prema Tbr. 7. st .2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Stoga je tuženoj priznat trošak i to 250 bodova Tbr. 7. st. 2. Tarife za 4 radnje (sastav odgovora na tužbu, zastupanje na ročištu 14.10.2022., sastav odgovora na tužbu Pr-100/22 i za sastav podneska od 16.02.2023.) te za zastupanje na ročištu 02.02.2023., 19.04.2023., 11.10.2023., 12.12.2023., 12.02.2024. i 20.05.2025. i za sastav podneska od 04.03.2024. i 12.02.2024., sve po 50 bodova što uvećano za vrijednost boda (2,00 eur) ukupno iznosi 1.300,00 eur.

U Puli, 09. srpnja 2025. godine

S u d a c

Daniela Subotić Biondić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave ove presude za stranku koja je bila uredno obaviještena, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu.

Dostaviti:

-Tužiteljici po pun.

-Tuženiku po pun.