Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1320/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sanji Artuković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Gradska groblja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, radi utvrđenja i upisa prava korištenja grobnog mjesta, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 85 P- 5142/2021-23 od 30. kolovoza 2023., u sjednici održanoj 9. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 85 P-5142/2021-23 od 30. kolovoza 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Utvrđuje se da je tužiteljica SR nositeljica prava korištenja grobnog mjesta na groblju Mirogoj, odjel RKT, polje 8, razred I., broj 55, što je tuženik Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Gradska groblja dužan priznati i trpjeti da tužiteljica svoje pravo korištenja upiše u očevidnik grobnih mjesta koji se vodi kod tuženika.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Gradska groblja da tužiteljici SR nadoknadi parnični trošak u iznosu od 834,38 eur1/6.286,64 kn zajedno sa zateznom kamatom od 30. kolovoza 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Žali se tuženik koja pobija prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga u smislu odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 128/22 i 155/23- dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili, istu preinači.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da nije osnovan tuženikov prigovor apsolutne nenadležnosti suda za rješavanje ovoga spora,

- da je neosnovan i tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije,

- da iz Ugovora o ustupanju prava korištenja grobnog mjesta od 22.10.2019. jasno proizlazi da je pok. CR, za koju upravo tuženik dopisom od 10.10.2019. potvrđuje da ima pravo korištenja predmetnog grobnog mjesta, isto ustupila tužiteljici,

- da je tužiteljica kao davateljica uzdržavanja sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa sada pok. CR kao primateljicom uzdržavanja 26. travnja 2019.,

- da je sud iskaz svjedokinje SRR prihvatio kao istinit smatrajući ga uvjerljivim, neovisno o tome što je ova svjedokinja izjavila da je Ugovor o ustupanju prava korištenja grobnog mjesta potpisala tek nakon smrti pok. CR, koja je inače rođena 1935., očigledno da se zabunila kada je navela da je predmetni Ugovor o ustupanju prava korištenja grobnog mjesta od 22.10.2019. potpisala tek nakon smrti pok. CR, a do koje zabune da je vjerojatno došlo zato što je ista tek nakon smrti pok. CR kod javnog bilježnika potpisala Izjavu vezano za to grobno mjesto, koju je tužiteljica dostavila uz podnesak od 13.9.2022. (stranica 65).

6. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da iz Ugovora o ustupanju prava korištenja grobnog mjesta od 22.10.2019. jasno proizlazi da je pok. CR, za koju upravo tuženik dopisom od 10.10.2019. potvrđuje da ima pravo korištenja predmetnog grobnog mjesta, isto ustupila tužiteljici, pa da sud navedeni ugovor smatra valjanom pravnom osnovom za takvo ustupanje neovisno o tome što potpis ustupitelja nije ovjeren imajući u vidu da je između tužiteljice i pok. CR prethodno sklopljen i Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 26.4.2019., čiju valjanost tuženik ne osporava, a iz kojeg jasno proizlazi da pok. CR, kao primateljica uzdržavanja, ostavlja tužiteljici, kao davateljici uzdržavanja, u vlasništvo i posjed svu nepokretnu i pokretnu imovinu koja se zatekne u njezinom vlasništvu u trenutku smrti, kao i to da je odredbom članka 15. stavak 4. Zakona o grobljima (Narodne novine br. 19/98, 50/12 i 89/17, u daljnjem tekstu: ZOG) samo propisano da korisnik može korištenje grobnog mjesta ugovorom ustupiti trećim osobama te da se taj ugovor mora dostaviti upravi groblja radi upisa novog korisnika u grobni očevidnik, što podrazumijeva samo da takav ugovor mora biti u pisanom obliku pri čemu se ukazuje i na to da pravo korištenja grobnog mjesta nije stvarno pravo odnosno da grobno mjesto nije niti nekretnina niti pokretnina radi čega da ne dolazi do analogne primjene odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZV) pa tako niti odredbe članka 120. ZV na koju se tuženik poziva, a iz koje odredbe proizlazi da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu na temelju ovjerovljene isprave.

7. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje spisa ovaj sud je utvrdio da ista ne sadrži nikakve nedostatke niti proturječnosti na koje ukazuje žalba, naprotiv, po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je za zauzeto stajalište o prihvaćanju tužbenog zahtjeva tužiteljice u odnosu na tuženika dao jasne, podudarne, određene i uvjerljive razloge zbog čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju opisno ukazuju žalitelji. Isto tako nije ostvarena niti jedna druga bitna povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP.

8. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog žalitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

9. Stoga je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužiteljice.

10. Odredbom članka 15. stavak 4. članka ZOG, propisano je da korisnik može korištenje grobnog mjesta ugovorom ustupiti trećim osobama, a ugovor o ustupanju tog korištenja mora se dostaviti upravi groblja radi upisa novog korisnika u grobni očevidnik.

11. Predmet vlasništva sukladno članku 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZV) može biti svaka pokretna i nepokretna stvar, osim onih koje za to nisu sposobne, a stvari se definiraju kao tjelesni dijelovi prirode, različiti od ljudi koje služe ljudima za upotrebu, ali i sve drugo što je zakonom na stvarima izjednačeno, dok pravo vlasništva slijedom odredbe članak 30. stavak 2. ZV u sebi sadrži pravo na posjedovanje, uporabu, korištenje i raspolaganje sa stvari.

12. Dakle, korisnik može korištenje grobnog mjesta ugovorom ustupiti trećim osobama a ugovor o ustupanju tog korištenja mora se dostaviti upravi groblja radi upisa novog korisnika u grobni očevidnik (čl. 15. st. 4. ZOG). Prema tome, pravo korištenja daje pravo određenoj osobi da koristi grobno mjesto, ali uz određena ograničenja koja postavlja ZOG i pravilnici jedinica lokalne samouprave koji pobliže mogu odrediti način korištenja grobnog mjesta. Onaj tko ima pravo korištenja grobnog mjesta može ga se odreći i to na način da ga ugovorom ustupi trećim osobama (koji ugovor mora dostaviti upravi groblja radi upisa novog korisnika).

13. Pravni posao kojim se prenosi pravo korištenja nije ugovor o kupoprodaji grobnog mjesta, jer grobno mjesto nije samostalna stvar sposobna biti predmetom vlasništva, već je pravni posao ustupanje prava korištenja grobnog mjesta. Valja zaključiti da je u pravnom prometu (ustupanja) subjektivno pravo korištenja grobnog mjesta. Prijašnji Zakon o grobljima („Narodne novine“, broj 26/60, 46/61, 15/65 ) je propisivao da se pravo na korištenje groba može ustupiti samo besplatno i u pismenom obliku (čl. 12.), no ZOG takvo ograničenje raspolaganja ne propisuje, iz čega bi proizlazilo da korisnik grobnog mjesta može ustupiti svoje pravo besplatno, ali isto tako i naplatno, obzirom ZOG izričito ne zabranjuje naplatu.

14. Iz navedenog proizlazi da je pravo korištenja grobnog mjesta posebno subjektivno imovinsko pravo koje obuhvaća pravo raspolaganja grobnim mjestom, pravo ukopa u grobno mjesto i pravo uređenja grobnog mjesta. Ono se može naslijediti, dakle radi se o pravu koje je imovinsko i koje se kao takvo nalazi u prometu, a što proizlazi iz odredbe članka 15. stavak 3. i 4. ZOG.

15. Stjecanjem prava korištenja grobnog mjesta osoba stječe samo subjektivno pravo korištenja, a ne i pravo vlasništva grobnog mjesta. Grobno mjesto kao dio groblja ostaje i dalje u vlasništvu jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba. Vlasnik groblja tako jedno od vlasnikovih prava (članak 30. ZV)

16. Iz tijeka postupka proizlazi da tuženik odbija provesti upis prava korištenja grobnog mjesta sa sada pok. CR, ranije korisnice istog na tužiteljicu jer da Ugovor o ustupanju nije ovjeren i da u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju nije izričito navedeno grobno mjesto.

17. U okolnostima kada je utvrđeno kako je sada pok. CR pravo korištenja grobnog mjesta na groblju Mirogoj, odjel RKT, polje 8, razred I., broj 5 prenijela temeljem Ugovora o ustupanju na tužiteljicu, to osnovano tužiteljica smatra da ima valjanu osnovu za prijenos prava korištenja grobnog mjesta sa pok. CR na istu. Naime, predmetni Ugovor o ustupanju sadrži sve pretpostavke valjanosti istog, za koji Ugovor nije potrebna ovjera potpisa stranka niti to proizlazi iz odredbe članka 15. ZOG, slijedom čega je tužiteljica pravo korištenja grobnog mjesta stekla upravo temeljem tog Ugovora a to pravo je stekla i temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju i to članka 2. stavak 2. istog kojom odredbom je primateljica uzdržavanja CR poslije svoje smrti ostavila u vlasništvo svu imovinu iz članak 2. stavak 1. Ugovora kao i ostalu nepokretnu i pokretnu imovinu koja se zatekla u vlasništvu primateljice uzdržavanja u trenutku njezine smrti tužiteljici. Pojam imovine kao pravne kategorije podrazumijeva sva subjektivna imovinska prava koja su predstavljena jednim nositeljem, a pravo korištenja grobnog mjesta kao subjektivno imovinsko pravo sui generis, sukladno takvom tumačenju pojma imovine, svakako ulazi u imovinu određene osobe. Dakle, za zaključiti je da je prava namjera primateljice uzdržavanja u trenutku njezine smrti bila da svu svoju imovinu nakon svoje smrti prenese na davateljicu uzdržavanja, a ovdje tužiteljicu, a što je sve i u u skladu s člankom 319. stvak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO, pa stoga nema mjesta restriktivnom tumačenju odredbe članak 2, stavak 2. Ugovora. Načelo savjesnosti i poštenja nalaže da se u obveznopravnim odnosima u obzir uzimaju i međusobne moralne obveze ugovornih strana, a tužiteljica je u skladu s tim načelom ispunjavala svoje obveze iz Ugovora i davala uzdržavanje pok. primateljici uzdržavanja zbog čega je u trenutku njezine smrti stekla svu njezinu imovinu

18. Tuženik nema zakonodavne ovlasti propisivati uvjete valjanosti ugovora pa se nametanje ovjere potpisa kao uvjeta valjanosti ugovora od strane tuženika smatra nezakonitim i neustavnim.

19. Pozivanje žalitelja u žalbi na odluke Županijskih sudova je bespredmetno jer iste nisu primjenjive na konkretan slučaj obzirom da se ne radi o istom činjeničnom i pravnom osnovu, a i u predmetnom postupku nije naložen bilo kakav upis, slijedom čega se žalba tuženika ukazuje neosnovanom.

20. S obzirom da je tužiteljica uspjela u zahtjevu, to je osnovano prvostupanjski sud tuženika obvezao da naknadi trošak postupka tužiteljici sukladno odredbi članak 154. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 155. ZPP što žalitelj žalbenim navodima nije doveo u dvojbu.

21. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu žalitelja valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu po osnovi odredbe članka 368. stavak 1. ZPP

U Splitu 9. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac