REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

PREKRŠAJNI ODJEL

[adresa]

Poslovni broj: Pp-1212/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Prekršajni odjel, po sutkinji ovog suda Karmen Lončar Mišura uz sudjelovanje Ines Pindrić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv 1. okrivljene pravne osobe Kurbla d.o.o. i 2 okrivljene odgovorne osobe NC, radi djela prekršaja iz čl. 116. st. 1. tč.1. u svezi st. 2 i 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu ("Narodne novine" 41/18., 98/19., 30/21., 89/21., 114/22., 136/24.) pokrenutog optužnim prijedlogom Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprava za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektor inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Služba inspekcije cestovnog prijevoza, Klasa: 340-06/24-02/539, Urbroj: 530-8-3-1-3-24-5 od 26.03.2024. nakon provedene glavne rasprave, bez prisustva okrivljenih, branitelja okrivljenika odvjetnika RC i tužitelja, u smislu čl. 179. st. 1., 2. i 3. i čl. 183. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), dana 8. srpnja 2025. donio je, objavio i

presudio je

1. okrivljena pravna osoba Kurbla d.o.o. zastupana po NC, sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prekršajno kažnjavani,

2. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi NC, ime oca N, ime majke R, rođen **.**.1977. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa adresom stanovanja u [adresa], oženjen, otac jednog djeteta, državljanin RH, po zanimanju ekonomist, pismen, zaposlen, prekršajno kažnjavan,

krivi su

što su kao pravna i odgovorna osoba u pravnoj osobi dana 31. siječnja 2024. u 09:26 sati na državnoj cesti D40, ugibalište uz terminal Škrljevo – Luka Rijeka, u naselju Kukuljanovo, vozilom registarske oznake [registarska oznaka] koje je u vlasništvu 1. okrivljene pravne osobe, dopustili da u ime i za račun prijevoznika Kurbla d.o.o., prijevoz obavlja vozač ĐC rođen **.**.1972., OIB: [osobni identifikacijski broj] koji je obavljao javni cestovni prijevoz tereta na relaciji Rijeka – Labin, a koji vozač nije bio stručno osposobljen,

čime su počinili djelo prekršaja iz čl. 116. st. 2. i 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu

pa im se na osnovu citiranih propisa izriče

1. okrivljenoj pravnoj osobi novčana kazna u iznosu 5.000,00 (pet tisuća) eura

2. okrivljenoj odgovornoj osobi u pravnoj osobi novčana kazna u iznosu 3.000,00 (tri tisuće) eura

II. Temeljem čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni novčanu kaznu platiti putem priloženih uplatnica. Ista se ima platiti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude, u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. Prekršajnog zakona. Ukoliko okrivljeni plate dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini, temeljem čl. 183. st. 2. Prekršajnog zakona.

III. Temeljem čl.139. st. 3. u svezi člana 138. st. 3. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni platiti trošak prekršajnog postupka svaki u iznosu od 100 (sto) eura, putem priloženih uplatnica. Isti se ima se platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, u protivnom će se postupiti u skladu s čl. 34. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Uprava za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektor inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Služba inspekcije cestovnog prijevoza podnijelo je optužni prijedlog protiv okrivljenih gore navedenog broja, radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljeni su u svojoj obrani sukladno izjavili, da u cijelosti ostaju kod svoje pisane obrane koja je kod ovoga suda zaprimljena 11.07.2024. i dopune pisane obrane koju je ovaj sud zaprimio 13.12.2024. U svojoj pisanoj obrani naveli su kako nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, u cijelosti poriču prekršaju odgovornosti, a sve objašnjavaju kako slijedi. Prvenstveno iz optužnog prijedloga uopće nije vidljivo kakva stručna osposobljenost za upravljanje motornim vozilom kategorije N2 je nedostajala radniku 1. okrivljenika ĐC, u vrijeme i na mjestu navodnog počinjenja prekršaja. Naime, u optužnom prijedlogu je prepisan zakonski opis prekršaja cit.:"..dopustio da njegovim vozilom upravlja vozač koji nije stručno osposobljen.", međutim nije navedeno na koji to način vozač navodni nije stručno osposobljen, odnosno kakvu je to sve osposobljenost u konkretnom slučaju upravljajući konkretnim vozilom trebao imati. Činjenice koje nedostaju ključne su za utvrđivanje navodne prekršajno pravne odgovornosti u ovom predmetu. Člankom 160. Prekršajnog zakona propisan je sadržaj optužnog prijedloga, a stavkom 2. točkama 5. i 6. propisano je kako mora sadržavati činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja (5) kao i vrijeme i mjesto počinjenja prekršaja, sredstvo kojim je počinjen prekršaj, te i ostale bitne okolnosti za točno određenje prekršaja (6). Iz ovakvog optužnog prijedloga uopće nije moguće zaključiti kakav se to prekršaj okrivljenicima stavlja na teret, jer u optužnom prijedlogu nedostaju bitne okolnosti za točno određenje prekršaja iz kojih bi se moglo utvrditi odgovarali li takav činjenični supstrat eventualno biću prekršaja, sukladno propisanim zakonskim obilježjima. Zaposlenik 1. okrivljene pravne osobe ĐC u sporno vrijeme imao je važeću vozačku dozvolu za kategorije C1 i C, kojima je obuhvaćena kategorija vozila N2 (motorna vozila za prijevoz tereta čije je najveća dopuštena masa veća od 3,5 t), te stoga okrivljenici smatraju kako je optužni prijedlog u cijelosti neosnovan. U odnosu na prekršaj koji se 1. okrivljenoj pravnoj osobi i 2. okrivljenoj odgovornoj osobi stavlja na teret, a slijedom svega ranije navedenog okrivljeni ukazuju kako ne postoji pravna osnova za proglašenje okrivljenika krivima temeljem predmetnog optužnog prijedloga. Zaposlenik 1. okrivljenika koji je upravljao motornim vozilom u sporno vrijeme imao je važeću vozačku dozvolu za kategoriju vozila kojom je upravljao. U postupanju oba okrivljenika nije bilo niti namjere niti nehaja u vezi činjenja radnji kojima bi se ostvarila obilježja predmetnog prekršaja. Okrivljenici se ne smatraju krivima za počinjenje prekršaja koji im se stavlja na teret, te predlažu sudu okrivljene osloboditi od optužbe. Podredno, ukoliko bi sud ipak proglasio okrivljene krivima za počinjenje prekršaja, predlažu ublažiti kaznu u najvećoj mjeru koju dopušta Prekršajni zakon iz razlog što prije nisu osuđivani za ovakav ili sličan prekršaj. Okrivljeni su sudu dostavili dopunu pisane obrane u kojoj su naveli kako iz iskaza svjedoka MC proizlazi da su toga dana uvidom u vozačku dozvolu vozača utvrdili da isti nije stručno osposobljen kroz periodičku izobrazbu. Međutim, niti iz iskaza svjedoka nije jasno na koji je način 1. okrivljenih dopustio upravljanje vozilom odnosno kojom je radnjom ili propustom 1. okrivljenika ispunjeno biće prekršaja koji mu se stavlja na teret. Okrivljeni ukazuju kako optužni prijedlog ne sadrži vrijeme počinjenja navodnog prekršaja iz razloga što je istim samo utvrđeno kako je inspekcijski nadzor proveden dana 31. siječnja 2024., a kojom je prilikom utvrđeno da vozač ĐC nije stručno osposobljen. Međutim u optužnom prijedlogu nije navedeno vrijeme počinjenja prekršaja odnosno kada je to 1. okrivljeni počinio navodni prekršaj na način da je dopustio vozaču da upravlja njegovim vozilom. Niti iz iskaza svjedoka ne proizlazi kada bi navodni prekršaj bio počinjen. Posebno ukazuju da je vrijeme počinjenja prekršaja neophodan sastojak činjeničnog opisa prekršaja, posebice radi utvrđivanja nastupanja zastare, kao i primjene primjenjivog propisa. Nadalje, 2. okrivljeni ukazuje kako predmetni optužni prijedlog u odnosu na njega uopće niti ne sadržava činjenični i zakonski opis prekršaja koji mu se stavlja na teret, odnosno ovlašteni tužitelj nije naveo niti minimum obveznih elemenata koje sukladno zakonu mora sadržavati optužni prijedlog. U tom smislu se ukazuje kako iz istoga nije jasno na koji je način odnosno kojom je radnjom ili propustom, te kada je 2. okrivljeni počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Isto tako nije jasno iz kojeg razloga je nadležno tijelo zaključilo da bi 2. okrivljeni bio odgovorna osoba u 1. okrivljenoj pravnoj osobi. Slijedom svega iznesenog, a posebice uzimajući u obzir gore opisane nezakonitosti samog optužnog prijedloga, 1. i 2. okrivljeni ističu kako se ne smatraju krivima za počinjenje prekršaja koji im se stavlja na teret, te predlažu sudu osloboditi ih od optužbe koja im se stavlja na teret.

3. Sud je u dokaznom postupu izvršio uvid i čitao je zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 31.01.2024., zapisnik provjere na cesti od 31.01.2024., obavijest za okrivljene od kojih je jedna obavijest naslovljena na 1. okrivljenu pravnu osobu a druga na 2. okrivljenu odgovornu osobu ZC koji je obavijest preuzeo, a na istu nije imao primjedbi, fotografije na listu 10-19 spisa, potvrdu o prekršajnoj evidenciji Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 13.06.20224. za 1. i 2. okrivljenika, zapisnik o ispitivanju svjedoka MC i zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐC od 6. svibnja 2025.

4. Svjedok MC je u svom iskazu naveo da je dana 31. siječnja 2024. vršio inspekcijski nadzor zajedno sa kolegicom NCM na području Kukuljanovo sve do Krka na kojem području se nalazi ugibalište pored Luke Rijeka na Kukuljanovu gdje su zaustavili teretno vozilo N2 kategorije i proveli su nadzor. U vozilu je bio vozač ĐC, te su uvidom u vozačku dozvolu i u razgovoru sa vozačem utvrdili da isti nije stručno osposobljen kroz periodičku izobrazbu, odnosno istekao mu je KOD 95. Istom vozaču stavili su zabranu daljnjeg prometovanja dok ne ishodi navedenu periodičku izobrazbu. Vozač je priznao isto što je navedeno i u zapisniku.

5. Svjedok ĐC je u svom iskazu naveo da je točno da je 31.01.2024. upravljao vozilom registarske oznake [registarska oznaka] na DC D40, te je bio zaustavljen od strane policije koji su vršili kontrolu. Naime, tijekom 2020. do 2022. za vrijeme korone praktički su bili zatvoreni, nisu se izrađivali dokumenti, zbog čega on nije izradio KOD 95. Iako je prošlo više od godine dana tada, jednostavno je to zaboravio izraditi. Naveo je da je isključivo on kriv za to što nije napravio KOD 95, a ne vlasnik. NC je postao odgovorna osoba u pravnoj osobi prije godinu dana, no misli da on nije mogao sve to popratiti tko ima koje dokumente, jer je njih preko 150 vozača.

6. Branitelj okrivljenika je u završnoj riječi naglasio da okrivljena pravna osoba ima zaposleno preko 60 vozača profesionalnih, te da postoje više od 20 godina, a činjenica da je za ovu vrstu prekršaja prethodno nije bila kažnjavana, govori u prilog činjenici kako ima učinkovit sustav nadzora, te se u konkretnom slučaju nikako ne može govoriti o tome da su dozvolili upravljanje vozilom bez potrebne kvalifikacije. U svemu ostalom ostaju pri navodima iznesene pisane obrane.

7. Na temelju ovako provedenog postupka sud je utvrdio da su 1. i 2. okrivljeni počinili djelo prekršaja koje im je stavljeno na teret.

8. Naime, sama činjenica da je zaposlenik ĐC upravljao vozilom koje je u vlasništvu okrivljenih, navodi da nije izradio KOD 95 jer da je zaboravio isto izraditi, znači da okrivljeni nisu organizirali da radnik prije nego što započne upravljati teretnim vozilom, nabavi potrebno za isto odnosno da ima pribavljen KOD 95. Po mišljenju ovoga suda poslodavci su morali organizirati proces rada da do prekršaja ne dođe, to znači da su dopustili da radnik ĐC upravlja vozilom bez da je izradio KOD 95 i to upravo ne organizacijom posla. Da je 2. okrivljeni odgovorna osoba, sud je utvrdio temeljem dokumentacije u spisu, a i sam svjedok ĐC izjavio je da je NC postao odgovorna osoba u pravnoj osobi godinu dana prije predmetnog događaja. Obranu okrivljenih stoga sud nije prihvatio, ista je neuvjerljiva i usmjerena na izbjegavanje od prekršajne odgovornosti. Sud je u cijelosti uzeo u obzir iskaz saslušanog svjedoka MC koji je vršio inspekcijski nadzor, te koji je neposrednim zapažanjem utvrdio prekršaj i to uvidom u vozačku dozvolu i razgovorom sa vozačem ĐC, te je uzeo u obzir iskaz vozača ĐC koji je posvjedočio vozilom bez da je pribavio KOD 95 što je morao pribaviti prije nego što započne s upravljanjem vozila.

9. Stoga je sud okrivljene proglasio krivim i izrekao im je novčanu kaznu za koju smatra da su primjerena težini počinjenog prekršaja i stupnju njihove odgovornosti.

10. Prilikom odmjeravanja novčane kazne sud je okrivljenima kao olakotno uzeo činjenicu da prekršajem nisu prouzročene štetne posljedice, dok im je od otegotnih okolnosti uzeo u obzir dosadašnju prekršajnu kažnjavanost, stoga im je izrekao zakonski minimum novčane kazne za djelo prekršaja koji im se stavlja na teret.

11. Temeljem u izreci citiranih propisa, okrivljeni su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, koji je odmjeren s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovnom stanju okrivljenika obveznih da plate trošak.

U Sesvetama 8. srpnja 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Ines Pindrić, v.r.

Karmen Lončar Mišura, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Sesvetama, Prekršajni odjel, na adresu [adresa], u dva primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni sud.