REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-362/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Nemanja Nožinić, odvjetnik u Novoj Gradiški, Gundulićeva 4, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Kapucinska 21, radi priznavanja statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata i prava na osobnu invalidninu, 08. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-05/23-03/217, URBROJ: 522-4/1-1- 2-24-2 od 09. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, označenim u točki I. izreke presude, odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Brodsko-posavske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, KLASA: UP/I-563-02/22-01/120, URBROJ: 2178-06-01/6-23-18 od 21. studenog 2023.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata i prava na osobnu invalidninu uz obrazloženje da je posebno Povjerenstvo tuženika u svom mišljenju od 10. studenog 2023. kod njega utvrdilo zapreku iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata ("Narodne novine" 84/21. dalje u tekstu: Zakon) prema kojem statuse i prava utvrđena ovim Zakonom ne mogu ostvariti pripadnici, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na Republiku Hrvatsku i svi koji su na bilo koji drugi način pomagali neprijatelju, kao ni članovi njihovih obitelji temeljem njihova stradavanja.

1.2. Drugi razlog radi čega je tužiteljev zahtjev odbijen prvostupanjsko tijelo nalazi u tome što tužitelj nije priložio dokaze iz članka 73. Zakona iz kojih bi bilo vidljivo da je oštećenje organizma zadobio pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. Zakona.

1.3. Prema članku 9. stavku 1. Zakona civilni invalid iz Domovinskog rata osoba kojoj je organizam oštećen za najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je dobila: a) zbog zatočenja u logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu od strane pripadnika, pomagača, suradnika neprijateljskih vojnih i paravojnih formacija u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. odnosno drugih događaja lišenja slobode u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata, b) u vezi s ratnim događajima iz Domovinskog rata (zbog korištenja sredstava i metoda kojima se izvode ratne operacije kao što su bombardiranje, eksplozija minsko-eksplozivnih sredstava, zalutali metak i sl.) u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., c) od eksplozije minsko- eksplozivnih sredstava zaostalih nakon završetka ratnih operacija u Domovinskom ratu ili d) zbog eksplozije minsko-eksplozivnih sredstava ili uporabe vatrenog oružja, u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., izvan ratnih operacija, ali u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata.

1.4. U skladu s člankom 73. Zakona činjenica da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona utvrđuje se ispravama (stavak 1.). Ispravama u smislu stavka 1. ovoga članka za utvrđivanje činjenice da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona smatra se sljedeća dokumentacija izdana od nadležnih tijela Republike Hrvatske: a) potvrda o uzroku i okolnostima pod kojima se slučaj dogodio, izdana od nadležne policijske uprave i drugih nadležnih tijela i b) medicinska dokumentacija o liječenju neposredno nakon ranjavanja ili ozljeđivanja, a u slučaju ranjavanja ili ozljeđivanja pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. točaka a), b) i d) ovoga Zakona medicinska dokumentacija najkasnije od 30. rujna 1996. (stavak 2.). Osim dokumentacije iz stavka 2. ovoga članka, za utvrđivanje činjenice da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona pribavit će se i drugi dokazi propisani pravilnikom iz članka 72. ovoga Zakona (stavak 3.).

1.5. U članku 7. Pravilnika o načinu ostvarivanja statusa i prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata ("Narodne novine" 118/21., dalje u tekstu: Pravilnik) propisano je da radi utvrđivanja činjenice da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. Zakona pribavit će se sljedeća dokumentacija izdana od nadležnih tijela Republike Hrvatske: a) potvrda o uzroku i okolnostima pod kojima se slučaj dogodio, izdana od nadležne policijske uprave i drugih nadležnih tijela, b) potvrda o zatočenju u neprijateljskom logoru, zatvoru ili u drugom neprijateljskom objektu koju izdaje Ministarstvo na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju (ako je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. točka a) Zakona), c) u slučaju ranjavanja ili ozljeđivanja pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. točke c) Zakona medicinska dokumentacija o liječenju koja potječe iz razdoblja neposredno nakon ranjavanja ili ozljeđivanja, d) u slučaju ranjavanja ili ozljeđivanja pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. točaka a), b) i d) Zakona medicinska dokumentacija koja potječe iz razdoblja neposredno nakon ranjavanja ili ozljeđivanja, a najkasnije od 30. rujna 1996. (stavak 1.). Iznimno od stavka 1. točke a) ovoga članka, u slučaju kada nije moguće pribaviti potvrdu o uzroku i okolnostima pod kojima se slučaj dogodio, izdanu od nadležne policijske uprave ili drugih nadležnih tijela, radi utvrđivanja činjenice da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. Zakona može se pribaviti medicinska dokumentacija iz koje su vidljive okolnosti stradavanja, naknadna saznanja o okolnostima stradavanja od nadležne policijske uprave, saznanja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske o okolnostima stradavanja i drugi dokazi od nadležnih tijela Republike Hrvatske o okolnostima stradavanja (stavak 2.).

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešnog tumačenja prethodno citiranih zakonskih i podzakonskih odredbi.

2.1. Smatra da je tuženik mogao i morao navesti u čemu se sastoje navodne zapreke i omogućiti tužitelju očitovanje o okolnostima koje iz takvih podataka proizlaze. Smatra postupanje tuženika i prvostupanjskog tijela protivno Zakonu o općem upravnom postupku ("Narodne novine" 47/09. i 110/21., dalje u tekstu ZUP), budući da su rješenja utemeljena na mišljenju koje nije dostavljeno tužitelju, o kojemu se isti nije mogao očitovati kao niti na dokumente čiji sadržaj i razlozi nisu jasno navedeni u odluci kojom se zahtjev tužitelja odbija. Naglašava da je u vrijeme stradavanja imao 11 godina.

2.2. Prigovara da tuženik i prvostupanjsko tijelo posve restriktivno, preformalno i time pogrešno tumače odredbe o načinu dokazivanja relevantnih činjenica, priznajući isključivo materijalnu dokumentaciju i to isprave izdane od službenih tijela Republike Hrvatske kao dokaz, čime postupaju suprotno odredbama ZUP-a o načinu i sredstvima dokazivanja i načelu materijalne istine kao ključnom načelu. Potpuno je zanemaren iskaz dr. ŽI, koja je u vrijeme stradavanja stranke bila zaposlena u Domu zdravlja Okučani i zaprimila stranku kao pacijenta povodom stradavanja, pribavljen u postupku povodom prethodnog zahtjeva tužitelja koji se vodio pred istim tijelom, Ispostava Nova Gradiška pod brojem UP/I-563-02/04-01/05, a koja je tada potvrdila kako je zaprimila stranku tada maloljetnika upravo radi ozljeđivanja šake uslijed eksplozije upaljača bombe i to opet iz razloga što isti prema tuženiku ne predstavlja relevantan materijalni dokaz.

2.3. Predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje uz dosudu troška ovog spora.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi navodima tužitelja navodeći da je prvostupanjsko tijelo od Općinskog suda u Slavonskom Brodu u predmet pribavilo uvjerenje od 02. studenog 2022. iz kojeg je vidljivo da se protiv tužitelja ne vodi u Republici Hrvatskoj kazneni postupak, od Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije, pribavljeno je uvjerenje od 03. studenog 2022. prema kojem tužitelj nije osuđivan za kaznena djela iz članka 5. Zakona, a od nadležnog Povjerenstva je pribavljeno mišljenje od 10. studenog 2023. u kojem je navedeno da sukladno članku 5. stavku 2. Pravilnika Povjerenstvo je od nadležnih tijela pribavilo podatke o tužitelju, radi utvrđivanja zapreke iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona te je na sjednici održanoj 09. studenog 2023. dalo mišljenje kako u pogledu tužitelja postoji zapreka iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona. Također od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave brodsko-posavske, Policijske postaje Nova Gradiška pribavljeno je izvješće za tužitelja od 11. studenog 2022. u kojem se navodi da u evidencijama PP Nova Gradiška nema evidentirano stradavanje tužitelja rođ. **.**.1980., a koje se dogodilo 23. studenog 1991. u mjestu Okučani. Naime, u vrijeme stradavanja tužitelja Okučani su bili okupirani od strane srbo-četničkih postrojbi na području tzv. "SAO Krajine”, a u koje vrijeme se tužitelj sa svojim roditeljima nalazio na navedenom području. U predmet je pribavljena izjava tužitelja dana na zapisnik nadležnom prvostupanjskom tijelu 11. studenog 2022. u kojoj izjavljuje da za ranjavanje šake desne ruke koje se dogodilo 23. studenog 1991. u Okučanima uslijed eksplozije upaljača ručne bombe posjeduje samo otpusnu listu KBC-a Banja Luka u koju je upućen na daljnje liječenje nakon ukazane prve pomoći u ambulanti Okučani, te u kojoj navodi da je područje Okučana u to vrijeme bilo okupirano i ne postoje zdravstveni kartoni iz vremena 1991. do 1995. godine. Stoga i nije mogao biti liječen u bolnici Nova Gradiška odnosno u zdravstvenim ustanovama Republike Hrvatske. Također u spis predmeta pribavljena je i ovjerena kopija Otpusne liste RO Kliničkog medicinskog centra Banja Luka za tužitelja. Osim navedenog u predmet je priložen i kompletan stari invalidski spis tužitelja, jer je isti i po odredbama Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata pokušao ostvariti svojstvo civilnog invalida rata, ali zbog nedostatka Zakonom propisanih dokaza svojstvo civilnog invalida rata nije ostvario.

3.1. S obzirom na navedeno mišljenje Povjerenstva od 10. studenog 2023., te kako status i prava utvrđena Zakonom ne mogu ostvariti osobe ukoliko je za njih utvrđeno postojanje zapreke iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona, odnosno kako statuse i prava ne mogu ostvariti pripadnici, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na Republiku Hrvatsku i svi koji su na bilo koji drugi način pomagali neprijatelju, to se u konkretnom slučaju nisu mogli uvažiti žalbeni navodi tužitelja, već je žalbu valjalo odbiti. Naime, navedeno mišljenje Povjerenstva od 10. studenog 2023. sukladno navedenom članku 5. Zakona te člancima 4., 5. i 6. Pravilnika predstavlja propisani dokaz kojim se na neosporan način utvrđuje postojanje zapreke iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona, pa protivno navedenom mišljenju u ovoj upravnoj stvari nadležno prvostupanjsko tijelo, kao niti nadležno drugostupanjsko tijelo nisu mogli donijeti drugačije rješenje.

3.2. Također valja navesti da u predmetu ne postoje dokazi propisani člankom 73. Zakona odnosno člankom 7. Pravilnika iz kojih bi se na nedvojben način mogle utvrditi okolnosti stradavanja tužitelja. Navod tužitelja u kojem smatra da upravno tijelo pogrešno tumači odredbe o načinu dokazivanja relevantnih činjenica odnosno da bi se okolnosti stradavanja mogle dokazivati izjavom stranke dane na zapisnik i svjedoka, kao i iskazom dr. ŽI koja je u vrijeme stradavanja stranke bila zaposlena u Domu zdravlja Okučani i zaprimila stranku kao pacijenta povodom stradavanja, odnosno da mu je dokazivanje okolnosti stradavanja trebalo omogućiti svim mogućim dokaznim sredstvima, nije osnovan. Okolnosti zadobivanja oštećenja organizma pod okolnostima propisanim u članku 9. Zakona moguće dokazivati samo na način kako je to propisano člankom 73. Zakona odnosno člankom 7. Pravilnika. Također valja navesti da tužbeni navod stranke u kojem smatra da mu nije omogućeno sukladno odredbi članka 30. ZUP-a očitovati se o svim bitnim činjenicama nije osnovan jer je u predmet pribavljena izjava tužitelja dana na zapisnik nadležnom prvostupanjskom tijelu 11. studenog 2022. vezano na okolnosti stradavanja. Valja naglasiti da je tužitelj i po odredbama Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata pokušao ostvariti svojstvo civilnog invalida rata, ali mu po Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata nije priznato svojstvo civilnog invalida rata jer je rješenje Ureda državne uprave u Brodsko- posavskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Ispostave Nova Gradiška, KLASA: UP/1-563-02/04-01/05, URBROJ: 2178-01-06-04-05-12 od 22. ožujka 2005. u postupku revizije poništeno rješenjem Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, KLASA: 563-02/05-02/48, URBROJ: 534-09-02/3-05-2 od 23. svibnja 2005.

3.3 Stoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je u ovom sporu održao održao raspravu u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i državnoodvjetničke savjetnice te je na takav način, prije donošenja presude, strankama još jednom omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, a sve u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24., dalje ZUS).

4.1. Na raspravi su stranke ostale u bitnom pri svojim dosadašnjim navodima i prijedlozima te je Sud u dokaznom postupku izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu ovog spora i spisu upravnog postupka kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu. Sud je, također, prihvatio prijedlog tuženika i zatražio dostavu klasificirane dokumentacije od Sigurnosno-obavještajne agencije u pogledu sigurnosnih zapreka, a u koju je izvanraspravno izvršio uvid na temelju Zakona o tajnosti podataka ("Narodne novine" 79/07. i 86/12.)

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nakon razmatranja svih prethodno navedenih očitovanja i detaljno opisanog tijeka postupka može se zaključiti kako je među strankama sporno, prvo, postoje li kod tužitelja sigurnosne zapreke zbog čega ne može ostvariti predmetni status i prava, i drugo, može li se činjenica uzroka i okolnosti stradavanja iz članka 9. Zakona dokazivati izjavama svjedoka.

7. Na temelju uvida u klasificirane podatke koji su označeni stupnjem tajnosti i podliježu zaštiti propisanoj Zakonom o tajnosti podataka i Zakonom o informacijskoj sigurnosti ("Narodne novine" 79/07. i 14/24.), kao i razmatranja nespornih činjenica da je tužitelj u vrijeme stradavanja imao 11 godina, ovaj Sud zaključuje, suprotno od mišljenja Povjerenstva, da tužitelj ne potpada pod zapreke iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona prema kojem statuse i prava utvrđena ovim Zakonom ne mogu ostvariti pripadnici, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na Republiku Hrvatsku i svi koji su na bilo koji drugi način pomagali neprijatelju, kao ni članovi njihovih obitelji temeljem njihova stradavanja.

8. U odnosu na drugo sporno pitanje valja naglasiti da članak 73. Zakona vrlo jasno i izričito propisuje da se ovdje odlučna činjenica, je li rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. Zakona, utvrđuje samo na temelju isprava odnosno pisane dokumentacije izdane od strane nadležnih tijela Republike Hrvatske. Jedina iznimka od ovog pravila nalazi se u članku 7. stavku 2. Pravilnika (kod nemogućnosti pribavljanja potvrde o uzroku i okolnostima pod kojima se slučaj dogodio), ali i u tom slučaju zamjenska pisana dokumentacija mora biti izdana od strane nadležnih tijela Republike Hrvatske. Valja još naglasiti da sam ZUP u članku 3. stavku 1. dopušta da se pojedina pitanja upravnog postupka mogu posebnim zakonom urediti drukčije (primjeri ograničenja načina dokazivanja saslušanjem svjedoka postoje i u Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, itd.).

9. Slijedom istih razloga, Sud je, kao neprikladne, odbio dokazne prijedloge za saslušanjem tužitelja i svjedoka ŽI.

10. Budući da tužitelj, kako sam tvrdi, ne posjeduje materijalnu dokumentaciju izdanu od strane nadležnih tijela Republike Hrvatske koja dokazuje ovdje odlučnu činjenica da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. Zakona na teritoriju Republike Hrvatske, to tuženik i prvostupanjsko tijelo pravilno zaključuju da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata i prava na osobnu invalidninu.

11. Stoga se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim te je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u točki I. izreke presude.

12. Budući da tužitelj nije uspio u sporu, ne pripada mu ni zatraženi trošak pa je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 08. srpnja 2025.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome Sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku po ŽDO u Osijeku

3. U spis