Poslovni broj: Us I-889/2025-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Vesne Maslov kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice AKG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Albinu Hotiću, odvjetniku iz Zagreba, Mažuranićev trg 5, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, zastupanog po opunomoćeniku AK, diplomiranom pravniku i zaposleniku tuženika, radi zahtjeva za unos stana u registar stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci, nakon javne i usmene rasprave zaključene 26. lipnja 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenika tuženika, objavljene 8. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-371-01/24-13/1952, URBROJ: 531-14-3-25-6 od 6. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužiteljice podnesenoj 17. travnja 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-371-01/24-13/1952, URBROJ: 531-14-3-25-6 od 6. ožujka 2025., tužiteljica u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako je tuženik donoseći predmetno rješenje propustio potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje. Naime, u predmetnoj nekretnini stanuje ĆKG koju ista koristi temeljem valjanog pravnog osnova, odnosno odluke "PIK Neretva" Opuzen o dodjeli stambene kuće na korištenje broj: 05-65/324 od 21. studenog 1983., što je sud utvrdio nespornim u presudi poslovni broj Ps-2/2022, što znači da je ista bila nositelj stanarskog prava (sada zaštićenog najma). Dakle, prema logici stvari odredbe Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 (Narodne novine: 36/2024, dalje u tekstu: „Zakon“) se trebaju primijeniti u konkretnom slučaju. Člankom 2. spomenutog Zakona je propisano kako se isti primjenjuje na stanove u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima na dan njegova stupanja na snagu stanuju zaštićeni najmoprimci po osnovi bivšeg stanarskog prava. Prema tome, vlasnica predmetne nekretnine je AKG i to 1/3 dijela, dok ĆKG uživa posjed ranije opisane nekretnine. Stoga, predmetna nekretnina, odnosno stan koji se nalazi u [adresa], k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], treba biti upisan u registar stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci. Zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno je primijenjen i navedeni materijalni propis koji regulira ovu materiju. Slijedom izloženog, tužiteljica tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, a pored toga predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužiteljici.

2.Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode obrazloženja osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

3.U sporu je održana rasprava 26. lipnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju su pristupili zamjenik opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenik tuženika.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

8.Naime, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-371-01/24-13/1952, URBROJ: 531-14-3-25-6 od 6. ožujka 2025. odbacuje se zahtjev tužiteljice za unos stana koji se nalazi u [adresa], k. č. [katastarska čestica]., k. o. [katastarska općina], u registar stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci, podnesen tuženiku 15. srpnja 2024., te je predmetno rješenje doneseno pozivom na odredbu članka 5. stavka 1. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. ("Narodne novine", 36/24).

9.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li u konkretnom slučaju tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbacio naprijed precizirani zahtjev tužiteljice uz razloge koji su obrazloženi u obrazloženju osporenog rješenja, kao i jesu li pitanja koje tužiteljica problematizira u tužbi od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

10.Odredbom članka 2. stavkom 1. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I- 3242/2018 i dr. (u daljnjem tekstu: Zakon) propisano je da se taj zakon primjenjuje na stanove u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima na dan njegova stupanja na snagu stanuju zaštićeni najmoprimci po osnovi bivšeg stanarskog prava.

Člankom 4. stavkom 1. točkom 27. istog Zakona propisano je da je zaštićeni najmoprimac osoba kojoj su Zakonom o najmu stanova (»Narodne novine«, br. 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18. i 105/20.) odnosno sudskom presudom priznata prenosiva prava i obveze zaštićenog najmoprimca po osnovi bivšeg stanarskog prava odnosno osoba na koju su prešli prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca (bivšeg nositelja stanarskog prava) iz ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom na temelju Zakona o najmu stanova (»Narodne novine«, br. 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18. i 105/20.) ili sudske presude kojom je zamijenjen ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, pod uvjetom da je na dan stupanja na snagu ovoga Zakona u posjedu te stanuje u stanu u vlasništvu fizičke ili pravne osobe na kojem su joj ta prava priznata, a iznimno i u drugom stanu ako život u stanu u kojem ima status zaštićenog najmoprimca nije moguć zbog posljedica potresa iz 2020. godine.

11.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbacio predmetni zahtjev tužiteljice, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako u predmetnoj upravnoj stvari nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za unos stana koji se nalazi u [adresa], k. č. [katastarska čestica]., k. o. [katastarska općina], u registar stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci, slijedom čega je tuženik u konkretnoj upravnoj stvari pravilnom primjenom mjerodavnih odredbi Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. odbacio zahtjev tužiteljice, za što je dao valjane razloge koji su u cijelosti prihvatljivi ovom sudu, pa stoga sud osporeni akt tuženika cijeni u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

12.Sud nalazi potrebnim najprije navesti kako iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio u privitku odgovora na tužbu proizlazi kako je tuženik sukladno članku 12. Zakona o proglašenju Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr., 15. srpnja 2024. zaprimio od tužiteljice obrazac za unos stana u Registar stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci, te je uz popunjeni obrazac dostavljena odluka o dodjeli stambene kuće na korištenje Trgovine PIK Neretva Opuzen, poslovni broj: 05-65/324 od 21. studenoga 1983., odluka o dodjeli stambene kuće na korištenje Trgovine PIK Neretva Opuzen, poslovni broj: 05-65/324 od 21. studenoga 1983. Nadalje je iz spisa razvidno kako je 19. veljače 2025. podnositeljica zahtjeva u spis dostavila presudu Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama, poslovni broj Ps-2/2022-15 od 17. listopada 2023. te presudu Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž- 1567/2023-2 od 2. svibnja 2024. Također, iz dostavljene dokumentacije nesporno proizlazi da je ĆK dodijeljena stambena kuća u [adresa] (današnja adresa [adresa]) na neodređeno vrijeme bez novčane naknade za stanovanje s obzirom na to da se nekretnina nalazila u lošem stanju. Predmetna nekretnina je dodijeljena s obzirom na to da LK nije imala riješeno stambeno pitanje te je s maloljetnom djecom i ŠK živjela kao podstanar. Isto tako, tuženik je uvidom u dostavljene presude (presudu Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama, poslovni broj Ps- 2/2022-15 od 17. listopada 2023. te presudu Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-1567/2023-2 od 2. svibnja 2024.) utvrdio da je LKG naloženo iseljenje i predaja nekretnine, u naravi kuće, pomoćnog objekta i dvorišta u [adresa] uz odgodni uvjet isplate iznosa od 25.166,85 eura na ime uloženoga u predmetnu nekretninu.

13.Iz navedenih presuda proizlazi da LKG koristi predmetnu nekretninu bez valjane pravne osnove, da nije plaćala najamninu niti tražila od vlasnika sklapanje ugovora o najmu, a niti je ishodila sudsku presudu koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Naime, u sudskim postupcima nesporno je utvrđeno da su AKG, JK i ŠKG suvlasnici svako u 1/3 dijela nekretnine, u naravi kuće, pomoćnog objekta i dvorišta u [adresa], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje suvlasništvo su stekli povratom oduzete imovine njihovog pravnog prednika. Nadalje, u provedenom postupku utvrđeno je i da LKG drži u posjedu predmetnu nekretninu bez valjane pravne osnove te je stoga dužna vlasnicima naknaditi korist koju je time ostvarila u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, 114/22, 156/22 i 155/23). U sudskim postupcima također je utvrđeno da LKG ima pravo na naknadu za ulaganja nastala u razdoblju od donošenja odluke poslodavca o korištenju nekretnine -1983. godine do njezinog saznanja da joj ne pripada pravo na posjed s obzirom na to da su ulaganja nastala u razdoblju kada je ista bila pošteni posjednik te su povećala vrijednost nekretnine u iznosu od 25.166,85 eura. Prihvaćajući osnovu zahtjeva LKG za isplatu ulaganja u predmetnu nekretninu sud je prihvatio i prigovor zadržanja (retencije) navodeći kako je smisao instituta zadržanja zaštita vjerovnika u realizaciji njegove dospjele tražbine ako ista ne bude podmirena. Slijedom izloženih utvrđenja, a sukladno odredbama članka 2. i 5. Zakona, a u vezi s člankom 41. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine" 47/09 i 110/21) tuženik je donio osporeno rješenje naprijed citirane izreke, a protiv kojeg je tužiteljica pokrenula predmetni upravni spor.

14.Glede pitanja koja tužiteljica problematizira u ovom sporu, prije svega za navesti je kako s obzirom na to da LKG nije zatražila od vlasnika sklapanje ugovora o najmu, niti ishodila sudsku presudu koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, već predmetni stan koristi bez valjane pravne osnove, a što nedvojbeno proizlazi iz presude Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama, poslovni broj Ps-2/2022-15 od 17. listopada 2023, te presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-1567/2023-2 od 2. svibnja 2024., dotična i po stajalištu ovog suda nije zaštićeni najmoprimac u smislu članka 4. stavka. 1. točke 27. Zakona pa se sukladno članku 2. Zakona na nju isti ne primjenjuje, slijedom čega su tužbeni navodi koje tužiteljica u tom pravcu ističe i to da u konkretnom slučaju postoji status zaštićenog najmoprimca u cijelosti neutemeljeni.

15.Pored toga, za naglasiti je i kako na postojanje statusa zaštićenog najmoprimca nije od utjecaja činjenica da je citiranim presudama iseljenje LKG određeno uz odgodni uvjet isplate iznosa od 25.166,85 eura na ime uloženog u predmetnu nekretninu jer je ista pravo na isplatu navedenog iznosa ostvarila na temelju članka 49. stavka 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine" 92/96 39/99 42/99, 92/99 43/0 131/0 27/01, 65/1 118/1 80/2 81/02 i 98/19) s obzirom na to da je stavkom 4. istog članka propisana nadležnost suda za sve sporove o obvezama koje proizlaze iz ulaganja u nekretninu. Stoga, neprijeporno je da pravo na posjed stana LKG proizlazi iz osnova instituta zadržanja, u smislu navedenog članka, a ne iz prava koje ima zaštićeni najmoprimac budući da taj status LKG kao što je to sud već prethodno obrazložio nikada nije niti stekla.

16.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa kako tužiteljica u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njezine tužbe.

17.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito osporeno rješenje tuženika, uslijed čega tužbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

18.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

19. Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 8. srpnja 2025 .

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljice Albinu Hotiću, odvjetniku iz Zagreba, Mažuranićev trg 5, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.