Baza je ažurirana 30.03.2026. zaključno sa NN 12/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-68/2025-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mariju Hrupecu, odvjetniku iz Samobora, protiv tuženika POLIKLINIKA ZA ZDRAVSTVENE DJELATNOSTI MEDIKOL, Zagreb, Voćarska cesta 106, OIB: 57970181621, zastupanog po punomoćnici Leili Marković, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Jujnović Lučić Marković Ivandić Galić d.o.o. iz Zagreba, radi otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. lipnja 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 8. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Poništava se Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 03. srpnja 2023. godine te se utvrđuje kako radni odnos nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku POLIKLINIKA ZA ZDRAVSTVENE DJELATNOSTI MEDIKOL, Voćarska cesta 106, Zagreb, OIB: 57970181621 da tužiteljici ŠC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati, na ime izgubljene bruto plaće, iznos od ukupno 3.580,15 EUR / 26.974,64 kune, s pripadajućim zateznim zakonskim kamatama tekućim na iznos od:

1.383,95 EUR / 10.427,37 kn od dana 15. kolovoza 2023.g. pa do isplate 1.532,23 EUR / 11.544,59 kn od dana 15. rujna 2023.g. pa do isplate 663,97 EUR / 5.002,68 kn od dana 15. listopada 2023.g. pa do isplate po stopi koja se od dana 01.01.2023.g. pa do isplate određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

3. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni trošak ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja ove presude do isplate u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.“

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 2. lipnja 2023. s tuženikom sklopila Ugovor o radu na određeno vrijeme kojim je tužiteljica zaposlena na radnom mjestu Specijalist digitalnog marketinga. Ugovor o radu sklopljen je na određeno vrijeme u trajanju od 3 mjeseca, pri čemu je početak trajanja istog određen za 13. lipnja 2023. Dana 3. srpnja 2023. tuženik je donio (i tužiteljici uručio) Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, navodeći u istoj kako je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa time što je u obavljanju poslova svojeg radnog mjesta postupala nepravodobno, nemarno te suprotno interesima Poslodavca. Predmetnu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženik je opravdao propustima koje je tužiteljica učinila 15. lipnja 2023., 28. lipnja 2023. i 30. lipnja 2023.

2. Na predmetnu Odluku tužiteljica je pravodobno 13. srpnja 2023. uložila Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, na koji se tuženik očitovao na način da je ostao pri Odluci o izvanrednom otkazu. Sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu, tužiteljica je podnijela ovu tužbu.

3. Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu neosnovana je i nezakonita, u odnosu na razlog za otkaz od 15. lipnja 2023. kao razlog otkaza tuženik u Odluci navodi kako je tužiteljica na YouTube kanalu Poliklinike Medikol objavila videozapis pod nazivom „Specijalna onkološka bolnica - Medicinski centar Medikol (MCM) Strateški investicijski projekt RH“, a to na način da je isti bio neuređen, odnosno, da je na njemu bila vidljiva interna komunikacija te da je takav videozapis pregledan više puta, nakon čega je uklonjen. U pogledu opisanog razloga tuženik je postupio suprotno odredbama Zakona o radu u pogledu formalnih pretpostavki za donošenje odluke o izvanrednom otkazu - dakle, odluka o izvanrednom otkazu uslijed ovog razloga za otkaz, zbog formalnih nedostataka, nije zakonita. Naime, sukladno odredbi čl. 116. st. 2. Zakona o radu, ugovor o radu se može otkazati izvanrednim otkazom samo u roku 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Budući je navodna povreda obveza iz radnog ostala od strane tužiteljice počinjena 15. lipnja 2023., a odluka o otkazu donesena 3. srpnja 2023., razvidno je kako je odluka o izvanrednom otkazu donesena izvan zakonskog roka od 15 dana od trenutka saznanja za činjenicu na kojoj se otkaz temelji. Iz same Odluke je jasno kako je ista donesena bez da je tužiteljici omogućeno bilo kakvo očitovanje na potonji razlog za otkaz (odnosno iznošenje obrane), a što je jedna od formalnih pretpostavki za izvanredno otkazivanje ugovora o radu navedena u čl. 119. st. 2. Zakona o radu. Tužiteljica pritom navodi kako niti iz Odluke, niti iz okolnosti slučaja ne proizlazi da bi postojale bilo kakve okolnosti zbog kojih nije opravdano od poslodavca očekivati da to učini. Naime, tuženik u pogledu omogućavanja tužiteljici da se pisano očituje na razloge za otkaz, u Odluci potpuno paušalno navodi kako je tužiteljici isto omogućio pozivom na očitovanje od 28. lipnja 2023., bez da pritom bilo čime dokazuje da je tužiteljicu pozvao na očitovanje. Poziv na očitovanje na koji se tuženik paušalno osvrće (radi se, naime, o e-mailu od 28. lipnja 2023.), isključivo je vezan za događaj od 28. lipnja 2023. - jasno je, dakle, kako tužiteljici nije pružena mogućnost iznošenja obrane vezano za razlog za otkaz od 15. lipnja 2023.

4. Prema stavu tužiteljice navedena povreda nikako ne predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa (čl. 116. st. 1. Zakona o radu), slijedom čega niti ne može predstavljati razlog za izvanredni otkaz. Naime, sporni videozapis kojeg je tužiteljica objavila na YouTube-u tužiteljici je poslan od strane dr. DC (njoj nadređene osobe) bez bilo kakve napomene da isti treba dodatno urediti, zbog čega tužiteljica nije imala bilo kakav razlog pomisliti da bi videozapis takvog sadržaja bio nepodoban za objavu. Potonje je dodatno potencirano činjenicom da se sporni događaj dogodio tek 3 dana nakon što je tužiteljica započela s radom, zbog čega nije niti mogla znati interne uzance rada kod tuženika (uslijed kojih bi eventualno mogla zaključiti da s videozapisom treba dodatno nešto učiniti i ni na koji način nije samostalno mogla doći do bilo kakvih materijala koji bi sadržavali internu komunikaciju kod tuženika. Također, u prilog tezi da objava spornog videozapisa nikako ne predstavlja osobito tešku povredu radne obveze govori i činjenica da tuženik u Odluci ni na koji način ne konkretizira kakvu štetu je isti prouzročio ugledu tuženika, u čemu se ista ogleda i sl. Čak dapače, i sam tuženik navodi kako „…je videozapis uklonjen, a ispravan postavljen…“ - uzgred, potonju korekciju je napravila upravo tužiteljica.

5. U odnosu na razlog za otkaz od 28. lipnja 2023. tužiteljica navodi da tuženik kao razlog otkaza navodi kako je tužiteljica, a to povodom konferencije zastupnika u Europskom parlamentu gosp. FC na temu „Beating the odds - Fostering Cancer Care in the EU“ o implementaciji Europskog plana za borbu protiv raka, na web stranicama i društvenim mrežama tuženika objavila tekst pogrešnog sadržaja, tj. tekst čiji sadržaj nije usuglašen s dr. DC. Zbog istog je, kako se navodi u Odluci, tuženik pretrpio izrazitu neugodnost pred organizatorom konferencije i hrvatskim predstavništvom u Europskom parlamentu te je takva objava izazvala negodovanje od strane hrvatskog predstavništva. Pored toga, tuženik navodi kako je tužiteljica takvim svojim postupkom pokazala izrazitu nemarnost i neozbiljnost u ophođenju prema svojim radnim zadacima. Stav je tužiteljice kako sporni događaj nikako ne može predstavljati osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa (čl. 116. st. 1. Zakona o radu), slijedom čega niti ne može predstavljati razlog za izvanredni otkaz. Naime, pripreme za ranije spomenuti događaj (konferencija „Beating the odds - Fostering Cancer Care in the EU“) te razgovori oko obveza tužiteljice vezano za isti, započeli su sastankom 23. lipnja 2023. na kojem je tužiteljica zadužena da napravi plan rada u narednim danima, te je tužiteljica to učinila i plan rada je odobren od strane dr. DC. Tužiteljica je potom, **.**.2023., dr. DC na odobrenje poslala prijedlog teksta za objavu na društvenim mrežama tuženika - tekst je dr. DC, nakon nekoliko izmjena, odobrila uz napomenu da se isti još ne objavljuje. Daljnja komunikacija vezano za konferenciju počela se odvijati tek 28. lipnja 2023. kada je dr. DC tužiteljici uputila e-mail sadržaja kako slijedi: „… ŠC, ovu sliku podijeliti na MOJOJ soc media i linkedin, pliz PRIJE objave mi posalji tekst koji ces staviti i hastagove Hvala ti…“ (u 10:18 sati) „… Ali PRVO ide objava sa Medikola, onda ja…“ (u 10:19 sati); „… Poštovani svi, molim objave slika i teksta (ništa ne dirati u tekstu, objaviti ga ovakvog kakvog sam vam ga poslala, uključujući i hashtagove) s tim da je redoslijed slika sljedeći: prvo plava slika s najavom panela, zatim slika ĆC i FC i Š zatim slika BC zatim ZADNJA di je krupni kadar Obavezno staviti i na web i na linkedin Medikola…“ (u 10:32 sati). Na ranije citiranu e-mail korespondenciju tužiteljica je odgovorila na način da je dr. DC postavila nekoliko pitanja tehničke prirode i ponovno poslala tekst objave s ciljem da provjeri je li to tekst koji je potrebno objaviti. Tužiteljica je na postavljena pitanja od dr. DC dobila odgovore, međutim, na tekst koji je tužiteljica poslala radi dodatnog odobrenja dr. DC nije se osvrnula. Uslijed posljednje navedenog, tužiteljica je pretpostavila da je tekst koji je poslala na dodatno odobrenje (a sadržaj kojeg je usuglašen još 26. lipnja 2023.) u redu za objavu te je isti i objavila. Iz svega navedenog razvidno je kako je tužiteljica postupala prema uputama neposredno nadređenog, da je to činila pravodobno, u svojem postupanju bila savjesna (postavljala pitanja kad bi joj se pojavile nejasnoće), zbog čega kvalifikacije o nesavjesnosti i nemarnosti koje tuženik navodi u svojoj Odluci nemaju nikakvog temelja. Činjenica na koju tuženik upire u Odluci (da je dr. DC **.**.2023. poslala novi tekst za objavu), a koju je tužiteljica omaškom previdjela i objavila ranije usuglašeni tekst, nipošto ne može biti kvalificirana kao osobito teška povreda radne obveze iz čl. 116., st. 1. Zakona o radu. Naime, posljedice takvog „previda“ tužiteljice zaista su bile minimalne i od zaista nikakvog utjecaja na ugled i poslovanje tuženika, stoga što je objava s pogrešnim tekstom na društvenim mrežama tuženika stajala svega nekoliko minuta i što je sama tužiteljica, iste sekunde kada je uočila učinjenu omašku, istu ispravila na način da je objavila tekst ispravnog sadržaja. Notorno je i zaista nepotrebno dodatno objašnjavati kako, u konkretnom slučaju, objava na društvenim mrežama koja stoji dvije minute ne može prouzročiti ama baš nikakvu štetu, pogotovo kad se uzme u obzir da je „ispravan“ tekst od „pogrešnog“ različit u detaljima, a ne suštinski. Tuženikova paušalna tvrdnja da je, zbog radnji tužiteljice, pretrpio štetu da „…je takva objava izazvala negodovanje od strane hrvatskog predstavništva, a predstavnicima Poliklinike Medikol stvorio izrazitu neugodnost pred organizatorom i predstavništvom u Europskom parlamentu…“ tužiteljica upire na činjenicu kako tuženik svoju tvrdnju (kojom, uzgred, opravdava tobožnju ozbiljnost povrede radne obveze), ničime ne potkrepljuje - naime, nije jasno u čemu se to točno očituje šteta nanesena ugledu tuženika, na koji je to način predstavnik tuženika pred „organizatorom trpio izrazitu neugodnost“ te kojim je sredstvima komunikacije i na koji način hrvatsko predstavništvo u Europskom parlamentu tuženiku uputilo svoje negodovanje, koji je bio sadržaj istog i sl.

6. U odnosu na razlog za otkaz od 30. lipnja 2023. tužiteljica navodi da tuženik kao razlog otkaza u Odluci navodi kako je tužiteljica nadređenoj osobi najprije prenijela informaciju kako objava uz videozapis koji se objavljuje na YouTube kanalu može, zajedno s prazninama, imati maksimalno 100 znakova, nakon čega je nadređenu osobu obavijestila o tome kako dopušten broj znakova ipak nije maksimalno 100 već je dopušteno da objava ima i više znakova. U pogledu opisanog razloga za otkaz, tuženik je postupio suprotno odredbama Zakona o radu u pogledu formalne pretpostavke za donošenje odluke o izvanrednom otkazu iz čl. 119., st. 2. zbog čega odluka o izvanrednom otkazu uslijed ovog razloga za otkaz, zbog formalnih nedostataka, nije zakonita. Naime, tuženik je ovaj razlog iskoristio kao opravdanje otkaza bez da je tužiteljici omogućeno bilo kakvo očitovanje na potonji razlog za otkaz (odnosno iznošenje obrane). Tužiteljica pritom navodi kako niti iz Odluke niti iz okolnosti slučaja ne proizlazi da bi postojale bilo kakve okolnosti zbog kojih nije opravdano od poslodavca očekivati da to učini. Paušalna (i ničim dokazana) tvrdnja tuženika da je 28. lipnja 2023. od tužiteljice zatražio očitovanje o povredi radne obveze, svakako nije primjenjivo na ovaj razlog za otkaz budući se sporni događaj zbio tek dva dana nakon navodnog poziva tuženika. Niti navedeno ne može predstavljati osobito tešku povredu radne obveze. Radi se, naime, o najobičnijem, svakodnevnom detalju, omašci, zabuni. Kao takav, isti nije prouzročio bilo kakvu štetu tuženiku te nije ni na koji način negativno utjecao na ugled tuženika.

7. Pored toga, činjenice koje tuženik u Odluci navodi (a koje se tiču dinamike odvijanja samog događaja) nisu točne - naime, rezigniranost ravnateljice tuženika postupanjem tužiteljice proizlazi prvenstveno iz činjenice da je tužiteljica svoj propust u pogledu pogrešne informacije o maksimalno dopuštenom broju znakova pokušala ispraviti tek po proteku više sati od kada je istu dala. Tužiteljica je, međutim, i prije e-maila od 14:31 sati ravnateljicu tuženika pokušala kontaktirati i telefonski, i odlaskom do njezinog ureda, ali bez uspjeha. I opetovano, najvažnije od svega, tužiteljica je svoj propust, nakon što je shvatila da je isti učinila, samoinicijativno ispravila i time minimizirala bilo kakvu negativnu posljedicu za tuženika. Takvo ponašanje tužiteljice ne da nije nesavjesno, nemarno i nepravodobno nego je sve potpuno suprotno od toga.

8. Nastavno na navedeno, jasno je kako je Odluka o izvanrednom otkazu iz razloga opisanog u uvodu ove točke, gledano i formalno i meritorno, u potpunosti nezakonita i neosnovana.

9. Tuženik i tužiteljica su u članku 3. Ugovora o radu na određeno vrijeme ugovorili da tužiteljici, kao naknada za rad, pripada plaća u bruto iznosu od 1.532,23 EUR isplaćena najkasnije do 15. u mjesecu za prethodni mjesec. Sukladno odredbi članka 95., stavka 1. i 3. Zakona o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće za razdoblje u kojem zbog opravdanih razloga, nije radio, odnosno, ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog razloga za koje radnik nije odgovoran. Iz odredbe članka 95., stavka 6. i 8., nadalje proizlazi kako je visina naknade plaće određena kao plaća koju bi radnik primao da je u predmetnom razdoblju radio te da radniku ista pripada u bruto iznosu. Budući da je radniku, nezakonitom i neosnovnom Odlukom o izvanrednom otkazu, prestao radni odnos s 3. srpnjem 2023., istome pripada razmjerni iznos bruto plaće za mjesec srpanj (1.383,95 EUR), cijeli iznos bruto plaće za mjesec kolovoz (1.532,23 EUR) te razmjerni iznos bruto plaće za mjesec rujan (663,97 EUR), a to budući da je ugovor o radu sklopljen do 13. rujna 2023.

10. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, navodeći kako je nesporno da je tuženik donio Odluku o otkazu Ugovora o radu izvanrednim otkazom od 3. srpnja 2023. (u daljnjem tekstu: „Odluka o otkazu“) koju je tužiteljica zaprimila istoga dana. Tuženik ističe kako je nesporno da je tužiteljica temeljem Ugovora o radu obavljala poslove Specijalista digitalnog marketinga, u okviru svog radnog mjesta bila je prvenstveno zadužena za kreiranje tekstualnih i/ili slikovnih i/li video sadržaja namijenjenih javnoj objavi na društvenim mrežama sukladno uputama Poslodavca te objavi istih u svrhu pozitivne promocije Poslodavca. Za uredno obavljanje radnih zadataka poslodavac je od radnika očekivao da radnik ima određena znanja i vještine iz područja digitalnog marketinga, a sve s obzirom na činjenice koje je tužiteljica kao radnik prilikom zapošljavanja predočila tuženiku kao poslodavcu te prethodno radno iskustvo koje je tuženik kao radnik tvrdio da je stekao na ranijim radnim mjestima. Osporavaju se navodi tužiteljice da ista nije bila upoznata s internim procedurama poslodavca o postupanju prilikom objave sadržaja na društvenim mrežama, a koji argument tužiteljica koristi kao eskulpirajući razlog za odgovornost za povredu radnih obveza u konkretnom slučaju. Naime, od tužiteljice se prilikom zapošljavanja opravdano očekivalo da prilikom izvršenja radnih obveza upotrijebi minimum dužne pažnje odnosno da ne objavljuje na društvene mreže sadržaj koji izričito nije odobren od strane poslodavca odnosno osobe koja je ovlaštena od poslodavca na postupanje, tužiteljica je postupila suprotno izričitim uputama tuženika kao poslodavca, slijedom čega je tuženik izgubio povjerenje u tužiteljicu te iz tih razloga nastavak radnog odnosa više nije moguć. Tuženik na mjesto specijalista digitalnog marketinga nije zaposlio vježbenika i/ili osobu koju je potrebno osposobiti za rad, već tužiteljicu koja je trebala imati osnovna razumijevanja u vezi procesa i pravila radu koje se tiču domene digitalnog marketinga

11. U konkretnom slučaju ne radi se o previdu kako to pokušava neosnovano prikazati tužiteljica, već se radi o izravnom i očitom postupanju tužiteljice suprotno uputama poslodavca, a što predstavlja osobito tešku povredu radne obveze. S tim u vezi se ističe kako se sporna objava od 28. lipnja 2023. odnosila na Projekt koji je od iznimne važnosti ne samo za tuženika, već i za Republiku Hrvatsku, a iz kojeg razloga je isti proglašen Projektom od strateškog značenja za Republiku Hrvatsku, sastanak predstavnika poslodavca na najvišoj razini Europske unije u okviru konferencije „Beating the odds-Fostering Cancer Care in EU“ bio od iznimne važnosti za tuženika, slijedom čega je nevjerojatno da tužiteljica umanjuje značenje i važnost same objave na društvenim mrežama. Naime, tužiteljica je trebala biti svjesna značenja sudjelovanja tuženika na konferenciji u organizaciji Europskog parlamenta i krutosti europskih regulatornih protokolarnih okvira, slijedom čega svako daljnje raspravljanje o nedopuštenosti odluke o otkazu je bespredmetno.

12. U odnosu na navode tužiteljice o procjeni nastale štete za ugled tuženika, tuženik ističe kako ista predstavlja isključivo subjektivnu procjenu tužiteljice, koja, kao i ranije navedene okolnosti, nije od značaja za donošenje odluke u predmetnom postupku. Naime, broj pogleda na društvenim mrežama nije isključivo relevantan za procjenu nastale štete kako to neosnovano tvrdi tužiteljica. Upravo takav stav tužiteljice ukazuje kako ista ne razumije važnost događaja na kojem je bio prisutan poslodavac, niti razumije da se svaka objava koja se odnosi na bilo koje tijelo Europske unije (pa i Republike Hrvatske) mora biti prethodno odobrena od strane mjerodavnih službi takvih tijela. U tom smislu se ističe kako povreda radne obveze ujedno predstavlja povredu protokolarnih okvira tijela Europske unije, a čega tužiteljica kao radnik i dalje nije svjesna.

13. Tuženik naglašava kako su svi razlozi navedeni u Odluci o otkazu, uključujući i razloge za otkaz od 28. lipnja 2023. bitni za donošenje Odluke o otkazu jer su razlozi na koje se poziva tuženik u istoj bili mjerodavni za stjecanje šire slike o kompetencijama tužiteljice kao radnika, stav tužiteljice oko predmetnih događaja u dovoljnoj mjeri ukazuje na to da je u svom radu neprofesionalan te da svoje radne obveze ne bi niti u daljnjem razdoblju obavljao sukladno pravilima struke odnosno uputama Poslodavca. Kao otegotnu okolnost tuženik navodi da se od radnika u pravilu očekuje da na početku radnog odnosa pokaže povećani trud kako bi dokazao svoje vještine i kompetencije te zavrijedio povjerenje poslodavca, a što je kod tužiteljice u konkretnom slučaju izostalo, detaljno je obrazloženo u Odluci o otkazu, razlozi za otkaz Ugovora o radu su postupanje suprotno uputama Poslodavca; nemarno izvršavanje radnog zadataka (jednog po jednog na kojem je tuženik trebao imati fokus) u razdoblju od 28. do 30. lipnja 2023.; postupanje suprotno pravilima struke. Slijedom navedenog, razvidno je da tuženik povredu obveza iz radnog odnosa od strane tužiteljice utvrdio temeljem objektivnih činjenica, a što izravno upućuje na zaključak da se radi o osnovanim razlozima za otkaz.

14. Pored navedenog, ističe se kako je, suprotno navodima tužiteljice, tuženik proveo postupak propisan odredbom čl. 119. st. 2. ZR-a te istoj, prije donošenja Odluke o otkazu, omogućio da iznese svoju obranu. Tužiteljica je osporila okolnosti na kojima tuženik temelji Odluku o otkazu te se izjasnila da je počinila povredu radne obveze („Poštovana Ravnateljice, iskreno mi je žao što sam na društvene mreže Poliklinike Medikol objavila pogrešan tekst…..I D i ja smo se pitale koji tekst, na koji tekst misli, nismo u tom mailu vidjeli novi tekst…. „Poslala sam joj danas taj stari tekst još jednom na odobrenje s dodatnim pitanjima oko panela i oko objava na društvenim mrežama Centra dr. Rajković, no na pitanja mi je odgovorila dok se na tekst nije osvrnula“), ali ne pokazujući pritom razumijevanje o težini povrede istog.

15. U tom smislu, tužiteljičino osporavanje da ju tuženik prije donošenja Odluke o otkazu nije upoznao s razlozima za donošenje Odluke o otkazu je u potpunosti neutemeljeno i paušalno, a sve kako bi se stvorio dojam osnovanosti tužbenog zahtjeva. S tim u vezi, potrebno je istaknuti kako je odredbom čl. 119. st. 1. ZR- a propisano kako je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Dakle, poslodavac nije dužan prethodno provesti formalne postupke kako bi upozorio radnika na povredu obveze iz radnog odnosa, kada iz okolnosti pojedinog slučaja iz prirode stvari proizlazi da ne treba unaprijed opominjati radnika, odnosno kada značenje povrede ukazuje da nije potrebno pisano upozoravati radnika.

16. Dana 19. srpnja 2024. u ovom predmetu donesena je presuda Pr-1133/2023- 14 kojom je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom u cijelosti i obvezana nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 750,00 eura.

17. Postupajući po žalbi tužiteljice Županijski sud u Zagrebu svojim rješenjem Gž R-787/2024-3 od 8. listopada 2024. ukinuo je navedenu prvostupanjsku presudu te predmet vratio istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obrazloženje da sud prvog stupnja u ponovljenom postupku ima u vidu sve okolnosti na koje je ukazano ovom odlukom, pada potom povodom predmetnog zahtjeva tužiteljice donese pravilnu i zakonitu odluku.

18. U toku postupka sud je izvršio uvid u: Zahtjev za zaštitu prava (strana 10-13 spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme (strana 14-16 spisa), Odluku o otkazu ugovora o radu (strana 18-23 spisa), odgovor na zahtjev za zaštitu prava (strana 24-26 spisa), e-mail korespondenciju (strana 37, 39-42, 56-58, 60-61, 63-64, spisa), životopis tužiteljice s napomenom tuženika (strana 43-46 spisa), watsup poruke (strana 55, 59, 62, 65-71 spisa), očitovanje tužiteljice (strana 76 spisa), saslušani su svjedoci DC i ĆC (strana 85-88 spisa), tužiteljica i zz tuženika (strana 88-91 spisa).

19. Izvedene dokaze, suprotno navodima tužiteljice u žalbi, u kojoj iznosi svoje stavove o ocjeni tih dokaza, navodi se da je pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano za sud temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, kao i ovlast odlučivati o dokazima koje će provesti radi utvrđenja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP- a), te je ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

20. Predmet spora je zahtjev za poništenjem tuženikove Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnice od 3. srpnja 2023. i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, te zahtjev za naknadu izgubljene bruto plaće u ukupnom iznosu od 3.580,15 eura sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos.

21. Saslušana svjedokinja DC iskazuje da je prije otkazivanja ravnateljici slala mail svaki put nakon što je uočila greške u poslovima koje tužiteljica radila i nije odradila, i to, za neobjavljivanje postova na njenoj društvenoj mreži na kojoj tri tjedna tužiteljica nije ništa objavila iako je od nje dobila nalog, na YouTubeu je trebalo biti objavljeno da su strateški investicijski projekt Vlade RH, a objavljene su i neke druge stvari koje nisu trebale biti objavljene; kulminacija je bila za objavu iz [adresa], tužiteljica nije čitala mailove koje joj je slala, npr. na poslani mail u četvrtak da je sastanak u petak, u petak tužiteljica mailom pita kad je sastanak, znači ne čita mailove. Iskazuje da je prilikom sklapanja ugovora o radu i razgovora tužiteljica navela koje sve poslove zna raditi. Prije početka rada tužiteljice održan je sastanak s F, D i s njom u odnosu na podjelu posla, a jedan od razloga za sklapanje ugovora o radu je [adresa] jer se radilo o velikom projektu u trajanju od oko tri mjeseca, s čime je tužiteljica bila upoznata, što se očekuje, međutim tijekom rada se uspostavilo da većinu toga nije znala odraditi, što je vidljivo u korespondenciji s drugim radnikom, na što je više puta upozoravala tužiteljicu i usmeno i telefonski, misli i putem maila; u jednom mailu napisala joj je da posebno obrati pažnju na pisanje titula. Od objava nisu sve morale biti odobrene, npr. dnevne objave za Story i na društvenim mrežama tuženika, ali u odnosu na [adresa] bilo je održano više sastanaka i razgovora i priprema jer se radilo o političkoj odluci i točno se moralo objaviti kako su oni odobrili, ne samo tekst nego i slike koje su odobrili zastupnici u [adresa], g. FC i gđa Š, za koje joj je dala nalog, ali joj greškom nije navela da ne objavi i dio snimke gdje se smijulje i reagiraju na proglašenje, ali je smatrala da se podrazumijeva da se to ne objavi. Tekst iz [adresa] za objavu dan je dan prije i u mailu je naveden redoslijed objavljivanja slika i na kraju tekst, koji je odobren od predstavnika u EU; tužiteljica je bila upoznata s cijelim tim projektom, što se objavljuje, kad se objavljuje i na koji način, bio je i tekst kao primjer kako bi to izgledalo, za koji nije dano odobrenje, koji je objavljen i stajao je oko 10 minuta, zbog čega je izašla i sa sastanka, nazvala ravnateljicu i to više puta, ne sjeća se je li zvala i tužiteljicu, ali joj je poslan mail "mičite tekst". Zbog teksta su zvali iz predsjedništva da pitaju što je to, to nije dogovoreno, u konačnici više ne ide u [adresa] jer nije organiziran panel u suradnji s tuženikom. Uz nju radne zadatke tužiteljici davala je ravnateljica i kolega F iz marketinga, na dnevnoj bazi i po potrebi, objave je radila za tuženika, za Mediviu i za dr. DC, u odnosu na mail gdje je tražila da se fotografija objavi na SOC Media ili Linkedin, isti tužiteljica nije objavila. Iskazuje da je tužiteljica napisala da aktivno piše engleski, međutim tekst koji je je trebala prevesti i koji je objavljen u vanjskom časopisu nije bio točan i morali su ga povlačiti iz časopisa, ispričavati se, reći da su poslali krivi tekst i tekst ponovno prevesti na engleski. U odnosu na projekt za [adresa] iskazuje da su pripreme počele prije Nove godine, dva puta se odlazilo na više dana u [adresa], bilo je puno sastanaka, razgovora, pregovora i sl.; sastanak je bio 28. lipnja.

22. Saslušani svjedok ĆC, medicinski direktor projekta Specijalne onkološke bolnice Medicinski centar Medikol od lipnja 2023., iskazao je da je u istom trebala sudjelovati i tužiteljica u marketingu kao PR, a koje poslove nije obavljala na zadovoljavajući način i ispravno. Sudjelovao je u projektu za Specijalnu onkološku bolnicu Medicinski centar Mediko u [adresa] i [adresa] jer se radilo o važnom projektu i pozicioniranju same bolnice na europskoj razini i da se dobije podrška EU, koju su dobili, radi se građevinska dozvola za početak gradnje.

23. U svom iskazu tužiteljica izjavljuje da prije otkazivanja ugovora o radu nije pozvana na razgovore, odluku o otkazu ugovora o radu dobila je u kadrovskoj nakon tri tjedna rada. Jednom je dobila, 28. lipnja 2023., da se očituje na nesporazum u odnosu na objavljeni odobreni tekst, objašnjava de se dr. DC nalazila u [adresa] i poslala je mail za objavljivanje fotografija i teksta, pitala ju je kojim redoslijedom objaviti fotografije jer su bile različitih dimenzija i da li tekst koji je prethodno odobren od njega, nije dobila odgovor u odnosu na tekst, nego samo redoslijed objava fotografija, i nakon nekog vremena došla je ravnateljica i vikala na nju i dala telefon te je i DC vikala na nju, za koje vrijeme je mijenjala tekst u tekst koji se nalazio na kraju maila koji nije vidjela. Nakon očitovanja putem maila nastavila je obavljati svoje poslove, objavljivati, odgovarati na mailove i to sve sa svog privatnog maila jer nije imala službeni, koristila je opći marketing mail koji su koristili i drugi. Nije nikada pisano upozorena, niti usmeno, nije ništa krivo napravila nego je objavila odobreni tekst. Objave je radila na društvenim mrežama za Centar dr. Irijane Rajković i Centar dr. Ivye Rajković po nalozima ravnateljice i dr. DC, dr. CC za objave na njenom centru, i to otprilike tri objave dnevno na više društvenih mreža u kojima su bile i objave slika i videa koje je izrađivala u privatnim aplikacijama, i to je izvršavala. Poznata joj je objava na YouTubeu od 15. lipnja, to joj je bio treći dan rada i taj dan je Specijalna bolnica proglašena strateškim projektom, dr. DC je rekla da napiše objave za društvene mreže i priopćenje za medije na hrvatskom i engleskom jeziku, što je učinila, a potom je traženo i da stavi i video u objavu, nije znala koji video te joj je poslana privatna snimka kako gledaju na TV-u proglašenje; rekla im je da to ne bi objavila jer je već objavila, ali svejedno je morala i objaviti na YouTubeu. U odnosu na tekst iz [adresa] i tekst koji je zamijenila razlika je bila u rasporedu riječi, dvije rečenice o samom događaju, i dodani su hashtagovi na engleskom; bila joj je poznata važnost projekta. Dr. Irijana Rajković 23. lipnja sazvala je sastanak, za koji je napravila plan aktivnosti i to kada će biti objave, tko će što raditi, što je sve poslano na odobrenje, napravila je prijedlog predobjave i prijedlog objava u odnosu na usuglašeni tekst, predobjave nije bilo jer se dr. DC nije javljala, znala je i za važnost panela jer je to dr. DC u svakom mailu naznačila kao i da se njoj treba sve poslati i jako je pompozno najavila taj mail i popratne događaje u [adresa], odnosno da se pompozno objavljuje. U odnosu na 30. lipnja trebala je sherati postojeću emisiju s YouTubea i tekst ravnateljice, upozorila je da tekst može imati samo 100 znakova i dala je rečenice, ali kad je htjela to objaviti vidjela je da kad se shera nešto što je već bilo na YouTubeu može biti i veći tekst, i htjela je odmah obavijestiti ravnateljicu, kako nije mogla doći do nje oko 14,30 poslala je mail i napisala da tekst može biti i duži od 100 riječi, kad je to kasnije vidjela oko 16,00 sati, ravnateljica je rekla da je u šoku u odnosu na to što joj je prvotno rekla i sada da može više riječi, i da sve objavi zajedno s tekstom do 100 znakova.

24. U svom iskazu zz tuženika ŠCM navodi da je odluku o otkazu ugovora o radu dala zbog događaja 28. lipnja 2023. u odnosu na događaj iz [adresa], o kojem je odmah saznala, da je izmakla podrška iz marketinga u Zagrebu na način da se nisu slijedile upute, a radilo se o njima važnom događaju koji su čekali više godina i koji je bio važan u odnosu na protokol, razgovore i teme panela. Sve objave i tekst objava moralo se prije objave odobriti u [adresa], pripremili su predobjavu koja nije odobrena od [adresa] i nije išla, odobrenje za objavu dobili su dr. DC i ĆC i zastupnik u EU parlamentu iz Hrvatske, i u konačnici je dr. DC odobrila što se može objaviti. Kritike na objavu iz [adresa] došle su od agencije Euronavigator (angažirana agencija za PR za suradnju s EU), sadržaja da su neprofesionalni. Tužiteljica je počela raditi 13. lipnja, bio je dogovoren opseg njenih poslova, s čime se složila, dva dana iza toga, nakon proglašenja tuženika strateškim projektom za RH, htjeli su to objaviti na YouTubeu, bez internih snimki veselja zbog proglašenja, što je smatrala da specijalist digitalnog marketinga treba znati. Nakon događaja u [adresa] tražila je očitovanje od tužiteljice o odnosu prema poslu, dobila je pismeno očitovanje, dva dana potom imala je i sastanak s tužiteljicom radi objave jednog teksta za koji je ona rekla da je predugačak, da tekst može imati 100 znakova i na kraju su se usuglasili s tekstom od 100 znakova; nakon nekog vremena dobila je mail za odobrenje za taj tekst u kojem je bila krivo naznačena titula prof. ĆC, što je ispravila i vratila tekst tužiteljici, protekom dva sata vidjela je mail od tužiteljice da tekst može imati ipak više od 100 znakova, onda je odlučila tužiteljici otkazati ugovor o radu, i u mailu joj je napisala da više nema smisla nakon što je rekla da može biti i više od 100 riječi. Smatrala je da ju zafrkava i prije otkaza nije obavila nikakav razgovor. Tuženik je velika firma i takva površnost i neprofesionalnost na poslu im ne odgovara, a smatra da specijalist digitalnog marketinga treba znati koliko se riječi može koristiti, kao što je ona doktorica i zna na koji način se koristi stetoskop. U odnosu na Centar dr. I. Rajković i Medivie, izjavljuje da tuženik ima 18 djelatnosti i te dvije su jedna od djelatnosti tuženika; tužiteljica je bila zadužena za marketing za ove dvije djelatnosti.

25. Izvršenim uvidom u ugovor o radu na određeno vrijeme od 2. lipnja 2023. razvidno je da je tužiteljica obavljala poslove specijalist digitalnog marketinga, na određeno vrijeme od 13. lipnja do 13. rujna 2023. radi povećanja opsega poslovanja. Odredbom t. I. 1.6. ugovoreno je da će poslodavac osigurati redovno praćenje rada radnika te će je redovno izvještavati o eventualnim nedostacima u radu, ako istih bude.

26. Uvidom u odluku o otkazu govora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) od 3. srpnja 2023. u obrazloženju odluke kao razlog otkazivanja ugovora o radu navedeno je počinjene osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa time što je u obavljanju poslova svojeg radnog mjesta tužiteljica postupala nepravodobno, nemarno te suprotno interesima poslodavca i navode se događaji od 15., 28. i 30. lipnja 2023.

27. Sud je u postupku utvrdio da je tužiteljica s tuženikom imala sklopljen Ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto Specijalist digitalnog marketinga, koji Ugovor o radu je Odlukom tuženika od 3. srpnja 2023. izvanredno otkazan zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice prema odredbama čl. 116. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23; u daljnjem tekstu ZR) i čl. 67., 70., 72., 76. i 80. Pravilnika o radu Poliklinike Medikol, da je po pozivu tuženika tužiteljica iznijela svoju obranu o povredama radnih obveza, da je tužiteljica Odluku o otkazu zaprimila 3. srpnja 2023. i da je protiv osporavane Odluke pravodobno podnijela Zahtjev za zaštitu prava kojeg je tuženik 20. srpnja 2023. odbio kao neosnovan.

28. Odredbom čl. 116. st. 1. t. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, u daljnjem tekstu ZR), propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema st. 2. istog članka, ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

29. Odredbom čl. 119. st. 2. ZR-a propisano je da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

30. Ugovorom o radu u t. II. 2.1. stranke su ugovorile da je poslove i radne zadatke tužiteljica trebala obavljati u skladu s pravilima struke, zahtjevima i prirodi poslova i radnih zadataka, a prema uputama i nalozima poslodavca. Iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka sud je utvrdio da tužiteljica nije obavljala poslove po uputama i nalozima poslodavca. Naime, u odnosu na događaj od 28. lipnja 2023. iz dostavljenih mailova je razvidno na koji način i što je trebalo (slike po određenom rasporedu i tekst) biti objavljeno na stranicama tuženika, što potvrđuju u svojim iskazima saslušani svjedoci i stranke, kao i činjenicu da je tužiteljica objavila pogrešan tekst.

31. Sud nije poklonio vjeru pisanom očitovanju tužiteljice, budući iz iskaza svjedoka i stranaka proizlazi da se tužiteljica očitovala mailom isti dan kada je od nje zatraženo očitovanje 28. lipnja 2023., a dostavljeno očitovanje datirano je s 27. lipnja 2023., dakle prije samog događaja i poziva na očitovanje povodom događaja od 28. lipnja. U odnosu na događaj od 30. lipnja 2023. tužiteljica priznaje da je obavijest ravnateljici bila pogrešna i da je kasnije o istom obavijestila ravnateljicu tuženika. Uvidom u očitovanje tužiteljice od 27. lipnja 2023. razvidno je da je istoj žao zbog pogrešne objave teksta, da je isto odmah promijenila, izbrisala i ponovno objavila s fotografijama po zadanom redu, da priznaje da nije na prvi pogled vidjela da je napisan drugi tekst, da je poslala stari tekst na odobrenje za koji nije dobila odgovor te je smatrala da je u redu, kasnije nakon maila da se miče taj tekst, našla je novi tekst nakon objave i izmijenila postove na društvenim mrežama tuženika, nije prošlo niti dvije minute od prve objave. Očituje se da shvaća pogrešku, da se radi o previdu i nesporazumu u komunikaciji.

32. Sud nije prihvatio niti iskaz tužiteljice u kojem navodi da na upit za redoslijed objave fotografija i teksta koji je prethodno odobren nije dobila odgovor u odnosu na tekst od dr. DC, samo na redoslijed fotografija i da je objavila odobreni tekst, iz razloga jer u mailu dr. DC u 10,25 sati, prije upita tužiteljice, je točno naznačeno na koji način objava mora ići, slike i tekst uz napomenu u zagrade da se ništa ne dira u tekstu, da se objavljuje kako je poslan uključujući i hashtagove, naznačen je raspored slika. Iz navedenog je nesporno da se radi o odobrenju i nalogu što i na koji način se treba objaviti, dakle nejasno je za koju sliku je tužiteljica još postala upit, a navod „ovaj tekst ste poslali“ nije upit treba li taj tekst objaviti; na navedeni mail tužiteljice od 10,32 sati tužiteljica nije dobila nikakav odgovor te se može smatrati da nije odobren, to tužiteljica nije mogla smatrati da je odobren i da ga može objaviti, u odnosu na prije navedeni mail dr. DC s nalogom što i kako objaviti.

33. Prema stavu ovoga suda s obzirom na prirodu poslovanja tužene (zdravstvena ustanova), radi se o djelatnosti koja se temelji na odnosu povjerenja klijenata i iznošenja vjerodostojnih podataka, i radi očuvanja poslovnog ugleda tuženik ima opravdan razlog za sankcioniranje radnje radnika koje narušavaju njezin poslovni ugled objavom pogrešnih i neprovjerenih podataka, a svakako i ne odobrenih od strane poslodavca. U konkretnom slučaju, nepostupanje radnika po nalozima i uputama poslodavca, a što je izričito navedeno i u ugovoru o radu tužiteljice, opravdan je razlog za izvanredni otkaz zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa.

34. Tužiteljica je obavljala poslove Specijaliste digitalnog marketinga i opravdano je da je tuženik od radnika i takve vrste poslova, kojom se tuženik predstavlja potencijalnim klijentima, očekivao profesionalno obavljanje poslova u skladu s danim nalozima, a sve uzimajući u obzir iskustvo tužiteljice naznačeno u životopisu i u konačnici razloga za sklapanja ugovora o radu. Dakle, tuženik je imao opravdan razlog za izvanredan otkaz ugovora o radu tužiteljici koja nije postupala po uputama i nalozima poslodavca, nije tražila i čekala prethodnog odobrenje za objavu neuređene snimke, video-zapise, tekst i fotografije, a ravnateljici je davala krive obavijesti u odnosu na moguć broj znakova za objavu na YouTubu i istu dovela u zabludu.

35. Slijedom navedenog tuženik je tijekom postupka dokazao da je imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici zbog skrivljenog ponašanja temeljem odredbe čl. 116. i činjenicu da zbog skrivljenog ponašanja radnika dovoljno je i jedno skrivljeno ponašanje radnika za opravdanost otkazivanja ugovora o radu, kao i ukupno ponašanje radnika za vrijeme trajanja radnog odnosa. U ovom sporu utvrđeno je da je tužiteljica počinila više povreda radnih obveza.

36. Tuženiku su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), a čiji trošak se sastoji od troškova sastava odgovora na tužbu po 100 bodova, pristup na ročišta 26.3., 21.5.2024. i 3.6.2025.svako po 100 bodova, sastav odgovora na žalbu po 100 bodova, ukupno 500 bodova odnosno 1.000,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 250,00 eura, ukupno je tuženiku dosuđen trošak u iznosu od 1.250,00 eura.

37. Tužiteljica je temeljem odredbe čl. 11. st.1. t.3 Zakona o sudskim pristojbama oslobođena od plaćanja istih.

U Zagrebu 8. srpnja 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu