REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

Poslovni broj:K-107/24-

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, po sutkinji mr. sc. Aleksandri Leljak, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Blaženke Žugec kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog HB, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23; dalje KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru broj: KO-DO- 148/2023 od 7. lipnja 2023., činjeničnog opisa izmijenjenog na raspravi 3. rujna 2024., nakon održane javne rasprave 2. srpnja 2025., u prisutnosti Dragice Mišić, savjetnice općinske državne odvjetnice u Zlataru, optuženog HB i njegovog branitelja, odvjetnika ŽB te oštećene HBK, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I.Optuženi HB, OIB: [osobni identifikacijski broj] , sin H i Ž rođene R, rođen **.**.1963. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, soboslikar, pismen, sa završenom srednjom stručnom spremom, nezaposlen, vlasnik kuće na adresi prebivališta, razveden, bez djece, neosuđivan, nalazi se na slobodi

k r i v  j e

što je:

dana 18. siječnja 2024. u popodnevnim satima u [adresa], uslijed narušenih obiteljskih odnosa prigovarao supruzi HBK, a kada je ista negodovala, imenovanoj u nakani da ju ustraši rekao kako neće živa izaći kroz sušu van, a kada će ju vidjeti u Krapini, da će joj zavrnuti glavu, a koje riječi su kod njegove supruge HBK izazvale osjećaj straha i bojazni za vlastiti život,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano u članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.

II. Zbog toga se optuženi HB po članku 139. stavku 3. KZ/11

o s u đ u j e n a

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 10 (DESET) MJESECI

i na temelju članka 56. KZ/11.

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

pa kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženi HB u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

III.Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 dalje: ZKP/08.) nalaže se optuženom HB platiti troškove kaznenog postupka u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. u paušalnom iznosu 60,00 € (šezdeset eura), u roku 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1.1.Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru podnijelo je ovom sudu uvodno citiranu optužnicu.

1.3. Oštećenica nije postavila imovinskopravni zahtjev.

2.Pozvan da se očituje o osnovanosti optuženice, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim za djelo koje mu je stavljeno na teret.

3.1.Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao oštećenicu (stranica 232-233) te svjedoke RB i TB (stranice 151-153).

3.2.Pročitani su, odnosno pregledani: posebno izvješće Policijske postaje Krapina s Ispostavom Pregrada broj: 511-17-06/3-K-12/2024 od 19. siječnja 2024. (list 5-7), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave Policijske postaje Krapina s Ispostavom Pregrada broj: 511-17-06/3-K-12/2024 od 18. siječnja 2024. (list 18-20- bez izjave prijavitelja), imovinsko-pravni zahtjev oštećenice Policijske postaje Krapina s Ispostavom Pregrada broj: 511-17-06/3-K-12/2024 od 18. siječnja 2024. (list 21), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okr. Policijske postaje Krapina s Ispostavom Pregrada serijski broj: [serijski broj] od 18. siječnja 2024. (list 28), potvrda o ulasku u tuđi dom (bez naloga) od 19. siječnja 2024. (list 29), izvješće u vezi ulaska u tuđi dom od 19. siječnja 2024. (list 30), rješenje o mjerama opreza od 19. siječnja 2024. (list 354-56), zapisnik o ispitivanju svjedokinje-oštećenice-žrtve HBK od 29. siječnja 2024. (list 63-65), izvješće Policijske postaje Krapina s Ispostavom Pregrada o izvršavanju mjera opreza od 02. veljače 2024. (list 66), poruka od 24. kolovoza 2024. (stranice 114- 115), medicinska dokumentacija Klinike Vrapče za oštećenicu od 17. srpnja 2024. (stranice 126-135; 140-148), podnesak HT od 19. kolovoza 2024. (stranica 157) uz izlist prometa za dan 18. siječnja 2024. (stranica 158) te rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: R1 Ob 2219/2024 od 30. rujna 2024., s klauzulom pravomoćnosti.

3.3.Nakon toga drugih dokaznih prijedloga nije bilo.

3.4.Kao zadnji dokaz prije ispitivanja optuženika, sud je pročitao izvatke iz njegove kaznene i prekršajne evidencije (list spisa 184-185) te je na kraju dokaznog postupka optuženik iznio obranu (list 234 i 181-182).

4.1. Optuženik je u obrani iskazao da su se on i bivša supruga upoznali prije otprilike 4 godine. Nije znao da je ona jako bolesna. U vrijeme trajanja njihove zajednice ona je već jednom otišla i živjela kod sebe. Potom se htjela pomiriti. Nakon pokušaja suicida su u bolnici rekli da ne može živjeti samostalno i on ju je uzeo opet k sebi. Brinuo se o njoj, kuhao, odlazio u nabavku. Međutim, ona je uslijed lijekova bila "kao drogirana", a od siječnja ove godine je postala hiperaktivna. Spornog dana je supruga imala naručen termin kod liječnika i dogovor s kćerkom da dođe po nju. Oni su se posvađali oko 16 sati, pri čemu supruzi nije rekao ni jednu riječ opisanu u optužnici, nije joj prijetio da će ju ubiti. Potom je negdje oko 17 sati ona s kćerkom išla liječniku. Tog se dana supruga nije vratila kući, on ju nije zvao i nije pitao zašto se nije vratila jer je već jednom tako i postupila. Ne zna zbog čega se supruga nije vratila. Nije točno da bi supruga kada je kćerka došla po nju rekla da ga se boji. Oštećenica je uzimala terapiju i prije za vrijeme njihovog zajedničkog života. On se sa oštećenicom prvi put nakon spornog događaja vidio tu na sudu. On se navečer iznenadio kada je po njega došla policija. Uz kuću ima tzv. "sušu", a to je zidani objekt s krovištem. Kroz tu sušu se može izaći iz dvorišta, a može se proći i uz nju. Nije pratio kud je oštećenica izlazila van, ne zna je li ona prolazila kroz tu sušu. Njemu je oštećenica spominjala da odlazi psihijatru po terapiju, a čini mu se da je terapiju uzimala ujutro i navečer. On je kod otpusta supruge iz Vrapča dobio uputu da ako postane hiperaktivna da ju odmah vode u bolnicu. U siječnju je primijetio promjene da je supruga hiperaktivna na način da je stavljala prati veš usred noći. 30. rujna 2024. je donijeto rješenje o razvodu braka, a ne zna je li pravomoćno.

4.2.On tog dana nije bio pijan, supruga nije mogla unutra po lijekove jer je on bio zatvoren na policiji. On živi sam . Točno je da je njega oštećenica prošli tjedan kotaktirala i da je s njom razgovarao, i to par minuta. Nije rekao oštećenici da s njom ne smije razgovarati.

5.1. takve obrane, u postupku nije bilo sporno da su se optuženik i oštećenica dana 18. siječnja 2024. u popodnevnim satima nalazili u obiteljskoj kući u [adresa],. Nije bilo sporno niti da je između njih došlo do prepirke uslijed narušenih obiteljskih odnosa te da je optuženik prigovarao supruzi HBK, a ona negodovala.

5.2. Bilo je sporno je li optuženik oštećenici pritom prijetio smrću te je li se oštećenica prijetnje uplašila.

6.1. Oštećenica HBK je pred policijskim istražiteljem iskazala da je 18. siječnja 2024. bila sa suprugom HB u kući u [adresa] u vremenu od 16,00 do 17,00 sati te je suprug bio sitničav i pod utjecajem alkohola, prigovarao joj je zbog poslova koje je radila u kući, nije se slagao u tome kad je nešto prala, čistila, kuhala i na koji način je to radila, a budući je na to njegovo prigovaranje negodovala, zaprijetio joj je da živa kroz sušu neće izaći van i kada će ju vidjeti u [adresa], da će joj glavu zavrnuti. Tada je pozvala kćerku TB, koja je došla po nju, te je odlučila otići od supruga. Zbog nesuglasica u braku odlučila se razvesti, te je razočarana pokušala i suicid u kolovozu 2023. Nedugo nakon Nove godine suprug joj je u jednoj svađi rekao da je trebao ubiti njenog sina, snahu, kćer, zeta, nju i sebe. Nakon događaja od 18. siječnja 2024. odlučila je zauvijek napustiti supruga. Boji ga se i misli da bi mogao ostvariti svoje prijetnje jer je svakodnevno konzumirao alkohol, od kojeg je češće bio pijan.

6.2.Na raspravi, iskazala je da je onog dana kada je podnijela kaznenu prijavu, zapravo otišla na policiju jer ju je bilo strah da si sama uzme svoje stvari. Toga dana bila je naručena kod doktorice, tamo ju je vozila kćerka, nakon toga ju je kćerka vozila na policiju i nakon toga je u pratnji policije otišla po svoje stvari. Taj dan optuženik i ona su se posvađali, a što je on njoj točno rekao se ne sjeća.

6.3.Kada ju se pita je li njoj optuženik tog dana rekao da neće živa izaći kroz sušu van i da će joj zavrnuti glavu kada ju vidi u [adresa], se ne sjeća. Prošlo je puno vremena i njoj je jako teško i stvara joj stres kada mora svjedočiti. Ona je u ono vrijeme imala propisanu terapiju i uredno ju pila. Nije se mogla sjetiti zbog čega je došlo između nje i supruga do nesuglasica. Ona se par dana ranije sa kćerkom dogovorila da ju vozi kod doktorice. Nije znala bi li išla na policiju da nije išla kod doktorice. Njena kćerka nije reagirala nikako kada joj je rekla da ju vozi na policiju. Ona je tog dana odlučila otići jer je bilo svega i svašta, a točno ne zna reći što je bilo. Njoj se tog dana prelila čaša. Optuženik prema njoj nije bio agresivan, tukao ju ili slično. Ona živi sama. Tog je dana bila ljuta zbog svađe. Možda je u ljutnji kćeri u autu rekla da se boji i da ne može više tako živjeti. Tog se dana nije dogodilo da bi njoj optuženik prijetio da će ju ubiti.

6.4.Kada joj se čita dio iskaza na listu 65 prvi odlomak, da bi joj optuženik rekao da neće živa kroz sušu izaći van, da će joj glavu zavrnuti kada ju vidi u [adresa], navodi da sada se više ne sjeća, bila je ljuta. Međutim, nije lagala. U tom momentu je procijenila da ne bi bilo dovoljno da kćerka ide sa njom po stvari.

6.5.Ona se optuženika danas ne boji, ali taj dan kad je odlazila ju je bilo strah i bila je ljuta. Ona se već dugo liječi. Ona je već jednom otišla od kuće zbog optuženika. Nju je nakon što je bila u bolnici optuženik uzeo kod sebe, pazio ju i njegovao da ne bi morala sama živjeti. Ona se sa optuženikom ponekad čuje, kad se sretnu, mogu porazgovarati.

6.6.On je kćerku taj dan čekala doma da dođe po nju, u kući u kojoj je bio i optuženik. Ona je tog dana bila i uplašena i bijesna i ostala je u kući. U Radobojskom Orehovcu je bila njena kuća i kuća njenog pokojnog supruga te i sada tamo živi. Ona bi bila suglasna da se ukinu mjere opreza naložene optuženiku. Ona je njega zvala zadnji put prošli tjedan, zanimalo ju je kako je i kako živi. Ne sjeća se kad ga je zvala zadnji put prije toga. Ona se razvela zbog nesuglasica oko kuhanja, čišćenja i slično, sitnica.

7.1. Svjedokinja TB, oštećeničina kćerka, iskazala je da se sjeća da je njena majka 18. siječnja 2024. bila naručena kod obiteljskog liječnika u Radoboju negdje iza 17 do 17,30, iako se točno ne sjeća kada. Ona je tog dana bila na poslu, njeno radno vrijeme je klizno. Završava uobičajeno s poslom oko 16 sati, ali tog dana se zadržala jer je bilo posla. Prisjeća se samo da je došla već prilično kasno i da se trebala žuriti. Majka i ona su se ranije dogovorile da dođe po nju, tog dana ju majka uopće nije zvala. Kada je došla, ušla je u kuću i u kuhinji su bili majka i optuženik. Ništa nisu međusobno razgovarali, a majka je rekla da će otići od HB. U autu joj je rekla da se boji, da ne može više s njim živjeti. To je bilo prvi put da je majka rekla da bi otišla od optuženika. Rekla je da ju vozi kod doktora i potom da idu na policiju. Majka je rekla da joj je optuženik prijetio, ali nije rekla kada je to bilo niti koje riječi je koristio. Mora napomenuti da su oni imali svađe i da je sigurno i majka njemu nešto rekla jer je to kod njih tako funkcioniralo. Njena majka se 10-15 godina unatrag liječi psihički, ona oscilira u raspoloženju. Prošle godine u kolovozu se pokušala ubiti, ali za to ne krivi optuženika. Ona je rekla da bi se ubila zbog "situacije", zbog toga što živi sama. Zna da se majka prije pokušaja suicida odselila od optuženik jer se nisu slagali. Po njoj su njihovi sukobi "priče za dječji vrtić", oni su imali trzavice oko toga gdje stoji koji lonac i koja krpa će se koristiti.

7.2.Njoj je majka samo jednom rekla da se optuženika boji, i to u autu prije nego su išle na policiju. One su na policiju išle odmah nakon što je majka obavila pregled kod liječnika. Njena je majka inzistirala da ide na policiju i ona ju je zato vozila. Optuženik inače nema auto i zato on nije vozio majku liječniku. Taj dan je majka bila ljuta. Ona je tada uzimala svoju stalnu terapiju. Ona je tada uzimala lijek Zoloft koji diže raspoloženje. Kad se majci smanji terapija, ona pada u depresiju, a kada uzima Zoloft u višoj dozi, "hoda po oblacima".

7.3.Misli da se majci djelomično može vjerovati što se tiče opisa događaja. Zna da je optuženik optužen za prijetnje, ali ne zna koji bi bio sadržaj tih prijetnji. Liječnica je nakon otpusta majka iz bolnice nakon pokušaja suicida predložila da majka ne živi sama, a oni svi, brat i ona, optuženik i majka su se dogovorili da majka živi kod optuženika. Majka ništa nije govorila da se boji i da ne bi živjela sa optuženikom. Nema saznanja o tome da bi optuženik prekomjerno konzumirao alkohol.

7.4.Kada joj se čita prvi odlomak iskaza oštećenice na listu 65 spisa, navodi, majka nju tog dana nije zvala, a da bi otišla od optuženika, joj je rekla tek u autu. Što se tiče četvrtog odlomka iskaza, navodi da nije točno da bi optuženik inzistirao da majka dođe živjeti kod njega, a da ona tome ne bi bila sklona. Doktorica u Vrapču je rekla da ne bi bilo dobro da živi sama i optuženik je rekao da bi bilo dobro da živi s njim. Sada prvi put čuje da bi optuženik prijetio da treba ubiti, između ostalog i svjedokinju, i da bi se to dogodilo u svađi oko Nove godine. Ona je jednom tjedno otprilike viđala optuženika dok je živio s majkom, na 30-60 minuta. Nijednom, koliko je mogla primijetiti, on nije bio pijan.

7.5. Njena majka bila je kod liječnice ZB, nakon toga su išle na policiju, a nakon policije ju je vozila u pratnji policajke kući kod optuženika da si uzme osnovne stvari i potom u njenu kuću. Otada majka ne živi sa optuženikom, a predani su i papiri za razvod. Razveli se još nisu. Majka je rekla da želi " to i papirnato razriješiti" i pretpostavlja da se optuženika boji. Na dvorištu ispred optuženikove kuće postoji prolaz, stara staja koja bi se mogla nazvati "suša" kolokvijalno, a tuda se mora proći ako se izlazi iz kuće van. Majka živi sama, povremeno ju obilaze, ona živi u prizemlju kuću gdje na katu povremeno stanuje nećak. Sada se više ne boji optuženika. Svjedokinji je nakon zadnje hospitalizacije majčina liječnica rekla da ona može sama živjeti ako uzima terapiju. Optuženik poštuje mjere opreza. Optuženiku je ovo prvi brak.

7.6.Njena majka kada je je vozila liječniku i na policiju nije bila uplašena, nego ljuta, plakala nije. Njena majka se inače znala porječkati sa optuženikom kada su bili u posjeti, ali je to sve bilo kao na šalu. Njena je majka dvaput otišla od optuženika, kad je prvi put otišla, nije se razgovaralo o razvodu, za razvod je rekla tek drugi put. Nije znala koliko dugo su moja majka i optuženik bili u braku. Njoj se majka nije puno povjeravala, tu i tamo je znala nešto reći. Na optuženika se žalila nije. Prvi put je bila hospitalizirana na psihijatriji nakon suicida, a ranije se liječila ambulantno. I optuženik je odlazio s njom u pratnji na kontrole. Njoj optuženik djeluje miroljubiv, smatra da on nije sposoban nešto napraviti majci.

7.7.Njena majka tijekom mjera opreza nije izrazila želju za kontaktom sa optuženikom. Moguće da to što se majka optuženika više ne boji ima veze s naloženim mjerama. Njena majka nema nikakve prijateljice s kojima bi razgovarala o privatnim stvarima. Svjedokinja koristi broj mobitela: [broj telefona] i suglasna je da se provjeri je li nju majka 18. siječnja 2024. zvala na taj broj, majka nju ne zove putem mreža, nego na obični poziv.

7.8. Sud je po službenoj dužnosti provjerio je li 18. siječnja 2024. bilo poziva oštećenice na broj TB te u tu svrhu pribavio ispis poziva na broj svjedokinje na taj dan (list 158) i utvrdio da nju tog dana oštećenica nije nijednom nazvala. Logično je stoga, da je slijed događaja bio da je TB došla prema prethodnom dogovoru po majku na dan kada je između nje i optuženika došlo do inkriminiranog događaja, a koji se odvijao neposredno prije nego je svjedokinja došla po majku. Zbog toga oštećenica nije zvala niti svjedokinju niti policiju, jer je znala da kćerka dolazi po nju.

8.1 Svjedok RB iskazao je da kao policijski službenik u poslu više puta uzima na zapisnik kaznene prijave. Konkretne oštećenice se površno sjeća. Djelovala je rastresena kao i svaka druga osoba koja podnosi kaznenu prijavu, ali neke specifičnosti kod nje nije primijetio. Ne sjeća se je li u postaju došla sama ili s nekim. Ne sjeća se niti je li bila u kućnoj odjeći ili odjevena za javno mjesto. Ne sjeća se niti u kakvom stanju je bila njena kosa, niti kakvu je frizuru nosila. Misli da ju ne bi bio u mogućnosti niti prepoznati.

9.1.Optuženik negira da bi prijetio oštećenici, a oštećenica na raspravi iskazuje drugačije nego u trenutku ispitivanja pred policijskim istražiteljem, kada je događaj ispričala istovjetno kao u optužnici. Na raspravi, oštećenica govori samo o svađi. Međutim, to ne objašnjava zašto bi oštećenica odjednom, nakon spornog događaja, otišla zatražiti pomoć policije i trajno iselila iz zajedničkog kućanstva. Naime, ako su ona i optuženik imali nesuglasice oko svakodnevnih situacija, tada pomoć policije ne bi bila potrebna.

9.2.Po ocjeni suda, svjedokinja TB tijekom ispitivanja na raspravi pokušava umanjiti značenje sporne situacije. Međutim, da je doista bila riječ o uobičajenim bračnim nesuglasicama, tada ona ne bi majku vodila na policiju, nego bi joj pomogla da uzme stvari i vrati se u svoju kuću. Bilo bi za očekivati da kćerka utječe na majku da ne odlazi na policiju bez razloga, a ne da bez prigovora majku sama tamo odvede.

9.3.Odnosi između optuženika i oštećenice su se u međuvremenu stabilizirali, oštećenica je kontaktirala optuženika unatoč mjerama opreza. To ne znači da državni aparat i dalje ne treba postupati u povodu kaznene prijave zbog konkretnog kaznenog djela prijetnje. Po ocjeni suda, iz iskaza svjedokinje TB i oštećenice na raspravi vidljivo je da iz subjektivnih razloga sada žele pomoći optuženiku da izbjegne kaznenu odgovornost. S druge strane, oštećenica, iako izrijekom ne ponavlja prijeteće riječi koje joj je optuženik uputio, suočena s iskazom pred policijskim istražiteljem, navodi da se ona tih riječi ne sjeća, ali da nije lagala kod podnošenja kaznene prijave.

9.4.Obrana pokušava umanjiti vjerodostojnost iskaza oštećenice navodeći da je ona psihički bolesnik. To u postpku nije sporno. Međutim, ona nije lišena poslovne sposobnosti, akutalno živi sama iako ima punoljetnu djecu koja bi mogla o njoj skrbiti da je potrebno, u trenutku događaja je uzimala propisanu terapiju i neposredno nakon događaja je bila kod svoje obiteljske liječnice na pregledu. Da je liječnica posumnjala u njeno psihičko zdravlje, zasigurno bi poduzela mjere radi njene zaštite, tim više što je oštećenicu na pregled dovela kćerka. Niti na raspravi oštećenica nije pobudila sumnju u svoju sposobnost da svjedoči, naprotiv djelovala je smireno i sabrano te je čak i bila sposobna za pokušaj manipulacije u korist optuženika.

10.1.Žrtva je prilikom ispitivanja pred policijskim istražiteljem bila optuženikova supruga i nije bila dužna svjedočiti prema članku 285. stavku 1. točka 1. ZKP. Dokazno ročište prema članku 235. stavku 1. ZKP provodi sudac istrage, a prema članku 235. stavku 2. u vezi članka 236. stavka 1. točka 2. ZKP/08, dokazno ročište će se provesti ako je potrebno ispitati svjedoka iz članka 285. stavka 1. točke 1. ZKP, ako postoji bojazan da na raspravi neće iskazivati. Međutim, prema članku 431. stavku 2. ZKP/08, ako dokazna radnja ispitivanja svjedoka nije provedena na način propisan člankom 235. ZKP/08, ti se zapisnici mogu pročitati, ali se samo na tim zapisnicima ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda. Zbog toga je sud u postupku iskaz žrtve kojeg je dala pred policijskim istražiteljem dovodio u vezu s dokazima koje je proveo na raspravi, radi ocjene proizlaze li inkriminirajuće radnje i iz dokaza provedenih u raspravi pa ako je tako, u kojoj je to mjeri.

10.2.Na taj je način sud doveo u vezu iskaz žrtve pred policijskim istražiteljem s iskazom žrtve na raspravi, kao i ostalim okolnostima slučaja kako je gore navedeno. Valja reći da je na raspravi utvrđeno, putem iskaza svjedokinje TB, da se iz optuženikove kuće može izaći kroz tzv. „sušu“, a to daje životnost i uvjerljivost prijetnjama koje je oštećenica prezentirala pred policijskim istražiteljem. Ona je optuženiku predočila da će ga napustiti i otići, a on je burno reagirao te je tada, po ocjeni suda, njihova prepirka prerasla granice obične kućne svađe i optuženik je tada počinio kazneno djelo opisano u optužnici.

11.1.Putem provedenih dokaza sud je utvrdio da je optuženik prijetio oštećenici smrću. Riječi da „neće živa izaći“, da će joj „zavrnuti glavom“ ne ostavljaju mjesta sumnji da je optuženik prijetio oštećenici da će je usmrtiti. Nesporno je da supruga predstavlja blisku osobu. Je li kod oštećenice nastupio strah, ne potpada pod objektivna obilježja inkriminiranog djela. Međutim, ona je i na raspravi iskazala da se bojala nakon spornog događaja.

12.1.Što se tiče subjektivnih obilježja djela, valja reći da je optuženik u situaciji svađe sa oštećenicom, ljut jer je najavila odlazak, izgovorio prijeteće riječi, zbog čega sud ocjenjuje da je optuženik bio svjestan što radi i želio je počinjenje djela, odnosno da je postupao sa izravnom namjerom.

12.2.Optuženikova ubrojivost u postupku nije bila sporna

12.3.Što se tiče svijesti o protupravnosti na strani optuženika, valja reći da je notorna činjenica da je zabranjeno bliskim osobama prijetiti, a pogotovo smrću.

13. Provedenim dokaznim postupkom sud je utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11 pa je istog za to djelo proglasio krivim i kaznio.

14.1.Odlučujući o odmjeravanju kazne, sud se rukovodio temeljima kazne i okolnostima bitnima za odmjeravanje kazne iz članka 47. stavak 1. i 2. KZ/11., imajući na umu svrhe kažnjavanja utvrđene člankom 41. KZ/11.

14.2.Jačina ugrožavanja zakonom zaštićenog dobra i optuženikova upornost očituju se u tome što je počinio kazneno djelo na štetu supruge koja je u kolovozu 2023. pokušala suicid zbog nezadovoljstva obiteljskim odnosima i bila je psihički ranjiva. Optuženikove pobude bile su ljutnja i bijes jer bi oštećenica htjela odseliti, a takve pobude iziskuju prijekor.

14.3. Kao olakotno, sud je cijenio okolnost da se oštećenica optuženika sada ne boji, a i da njena kćerka daje potporu optuženiku i ne opisuje ga kao nasilnu osobu. Potpora drugih predstavlja zaštitni faktor od ponavljanja djela. Optuženik je rođen 1963., a nije kazneno niti prekršajno osuđivan, što znači da je ovo bio izolirani događaj.

14.4. Drugih otegotnih, niti olakotnih, okolnosti na strani optuženika nije bilo.

14.5.Stoga je optuženiku za počinjeno djelo sud izrekao kaznu zatvora u trajanju kao u izreci, ocjenjujući da će se takvom vrstom i mjere kazne izraziti dostatna mjera prijekora prema optuženiku, odraziti stupanj njegove krivnje, djelovati odvraćajući kako na optuženika, tako i na druge potencijalne počinitelja takve vrste djela. Sud ocjenjuje da nema potrebe djelovati na optuženika strožom kaznom, niti da ima potrebe izrečenu kaznu zatvora izvršiti, nego da je izvjesno da će se on i na slobodi, u odmjerenom vremenu provjeravanja, primjereno ponašati.

15.Optuženik, koji je proglašen krivim za djelo koje mu je stavljeno na teret, je dužan platiti troškove kaznenog postupka u odmjerenom paušalnom iznosu, odmjereno u skladu sa Rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11.), sukladno trajanju i složenosti postupka te imovnom stanju optuženika. Sud ocjenjuje da optuženik, uvažavajući i njegove obaveze uzdržavanja, može te troškove platiti bez štete po svoje dužnosti uzdržavanja.

U Zlataru 7. srpnja 2025.

S U T K I N J A

mr. sc. Aleksandra Leljak

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke i braniteljica mogu podnijeli žalbu u roku od 15 dana od dana primitka njenog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje županijski sud.

DOSTAVITI:

1. ODO Zlatar, na broj: KO-DO-62/2024

2. Optuženik

3. Branitelj

4. Oštećenica-po pravomoćnosti

5. Nadležna policijska postaja, Protokol-po pravomoćnosti

6. Nadležno tijelo socijalne skrbi, Protokol-po pravomoćnosti

7. Nadležni ured probacije-po pravomoćnosti