REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

K-217/16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Nives Vrvilo, u kaznenom predmetu protiv I. okr. VV , i II. okr. ŠV ,zbog počinjenja I-okr. VV, u stjecaju dva kaznena djela u pokušaju protiv imovine, i to učinom pod toč. 1. - prijevarom - označeno i kažnjivo po čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona, a učinom pod toč. 2. - iznudom - označeno po čl. 243. st. 3. u svezi st. 1., a kažnjivo po čl. 243. st. 3. Kaznenog zakona, sve u svezi čl. 34. KZ/11,a II-okr. ŠV, u stjecaju dva kaznena djela u pokušaju protiv imovine, i to učinom pod toč. 1. - pomaganjem u prijevari - označeno i kažnjivo po čl. 236. st. 1. u svezi čl. 38. Kaznenog zakona i čl. 34. KZ/11, a učinom pod toč. 2. -pomaganjem u iznudi - označeno po čl. 243. st. 3. u svezi st. 1. u svezi čl. 38. i čl. 34. KZ/11, a kažnjivo po čl. 243. st. 3. Kaznenog zakona, povodom optužnice ODO Šibenik broj K-DO-422-2015 od 24. studenog 2015 g. , na ročištu gl. rasprave održane i zaključene dana 2. srpnja 2025 g. u nazočnosti I. okrivljenog i zamjenika branitelja I. okr. TV, odvjetnica iz [adresa], II. okrivljenog i braniteljice II. okrivljenog RV, odvjetnice u [adresa] , te objave odluke dana 7. srpnja 2025 g.

p r e s u d i o  j e

I.OKR. AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin IV rođene AV, rođen **.**.1992. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], drž. RH, bez zanimanja sa završenom OŠ, zaposlen u zaštitarskoj tvrciKlem, prijavljen na 4 sata s mjesečnim primanjima 480,00 eura, bez imovine, rastavljen, otac jednog mlt. djeteta, samohrani roditelj, vojsku nije služio, u istražnom zatvor u Zagrebu

II. OKR. ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin GV i FV rođene V, rođen **.**.1982. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], drž. RH, frizer, sa završenom SSS, zaposlen u Euromix, s mjesečnim primanjima od oko 1800,00 eura, montažer, bez imovine, vlasnik vozila, oženjen, otac petero mlt. djece, na slobodi.

k r i v i s u

što su:

I-okr. AV i II-okr. ŠV

1. u lipnju 2013., u Šibeniku i Zagrebu, nakon što I-okr. AV, u cilju da se imovinski nepripadno okoristi, ZV i VVH, neistinito prikazao da će im isplatiti novčanu nagradu ukoliko u svoje ime sklope pretplatničke ugovore uz kupnju mobitela po povoljnijoj cijeni s različitim mobilnim operaterima, a njemu predaju mobilne aparate i SIM kartice kako bi ih on kasnije prodao, te da potpisom tih ugovora neće na sebe preuzeti nikakve obveze niti će im stizati računi temeljem istih ugovora, iskoristivši činjenicu da su ZV i VVH bili u alkoholiziranom stanju te teškoj financijskoj situaciji, iako unaprijed odlučio da im neće platiti navedenu uslugu, pa nakon što mu ZV i VVH povjerovali, II-okr. ŠV, za novčanu nagradu od 1 000,00 kuna koju mu obećao I-okr. AV, iako znao da će mobilni operateri po navedenim ugovorima teretiti ZV i VVH, kao i da je obećana novčana nagrada znatno niža od vrijednosti predmetnih mobitela, pošao s ZV i VVH u poslovnicu "VIP" i "Tele 2" gdje su ovi potpisali više ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa uz kupnju mobitela po povoljnijoj cijeni, kojom prilikom im II-okr. ŠV, po uputi I-okr. LV, rekao koje mobitele trebaju uzeti i platio troškove nastale prilikom sklapanja tih ugovora, novcem koji mu je prethodno dao I-okr. AV, nakon čega I- okr. AV od ZV i VVH uzeo predmetne mobitele i SIM kartice, koje potom prodao nepoznatim osobama, okoristivši se za točno neutvrđeni iznos, pa su tako

-8. lipnja 2013., nakon što ZV u nazočnosti I-okr. ŠV, na traženje I-okr. LV, u poslovnici Vip u Zagrebu, Škorpikova ulica 34, potpisao dva zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa i preuzeo dva mobitela "Samsung Galaxy Ace" ukupne vrijednosti 530,625 eura (3 998,00 kuna), iste mobitele sa SIM karticama, I-okr. AV uzeo, a potom prodao po neutvrđenoj cijeni, a da ZV nije isplatio obećanu nagradu,

-8. lipnja 2013., nakon što VVH na traženje I-okr. LV, u poslovnici Tele 2 u Zagrebu, Škorpikova ulica 34, potpisao zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa i preuzeo mobitel "HTC One X" vrijednosti 469,175 eura(3 535,00 kuna), isti mobitel sa SIM karticom, I-okr. AV uzeo, a potom prodao po neutvrđenoj cijeni, a da VVH nije isplatio obećanu nagradu,

-8. lipnja 2013., nakon što VVH u nazočnosti I-okr. ŠV, na traženje I-okr. LV, u poslovnici Vip u Zagrebu, Škorpikova ulica 34, potpisao dva zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa i preuzeo dva mobitela "Samsung Galaxy Ace" ukupne vrijednosti 530,625 eura (3 998,00 kuna), iste mobitele sa SIM karticama, I-okr. AV uzeo, a potom prodao po neutvrđenoj cijeni, a da VVH nije isplatio obećanu nagradu,

dakle, I-okr. AV s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga pokušao navesti da na štetu svoje imovine nešto učini, a II-okr. ŠV drugome s namjerom pomogao da s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga pokušao navesti da na štetu svoje imovine nešto učini,

I-okr. AV i II-okr. ŠV

2. u svibnju i lipnju 2013., u Šibeniku i Zagrebu, nakon što I-okr. AV, u cilju da se imovinski nepripadno okoristi, ĆV i SV, neistinito

prikazao da će im isplatiti novčanu nagradu ukoliko u svoje ime sklope pretplatničke ugovore uz kupnju mobitela po povoljnijoj cijeni s različitim mobilnim operaterima, a njemu predaju mobilne aparate i SIM kartice kako bi ih on kasnije prodao, te da potpisom tih ugovora neće na sebe preuzeti nikakve obveze niti će im stizati računi temeljem istih ugovora, iskoristivši naivnost i tešku financijsku situaciju ĆV i SV, iako unaprijed odlučio da im neće platiti navedenu uslugu, pa nakon što oni odbili postupiti po njegovom traženju, ispred II-okr. ŠV, ĆV rekao da će ju ubiti i da će s njim imati problema ukoliko ne postupi po njegovom traženju, a SV rekao da će ga ošamariti te da mora ostati s njim u kontaktu kao i da će mu doći kući i napraviti nered te ozlijediti njegovog brata i majku, zbog čega su ĆV i SV, s II-okr. ŠV, koji za novčanu nagradu od 1 000,00 kuna koju mu obećao I-okr. AV, iako znao da su ĆV i SV na potpisivanje ugovora pristali iz straha, pošli u poslovnicu "VIP" i "Tele 2" gdje su ovi potpisali više ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa uz kupnju mobitela po povoljnijoj cijeni, kojom prilikom im II-okr. ŠV, po uputi I-okr. LV, rekao koje mobitele trebaju uzeti i platio troškove nastale prilikom sklapanja tih ugovora, novcem koji mu je prethodno dao I-okr. AV, nakon čega I-okr. AV od ĆV i SV uzeo predmetne mobitele i SIM kartice, koje potom prodao nepoznatim osobama, okoristivši se za točno neutvrđeni iznos, pa su tako

-30. svibnja 2013., nakon što ĆV u nazočnosti I-okr. ŠV, na traženje I-okr. LV, u poslovnici Tele 2 u Šibeniku, potpisala zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa ser. broj NK4438867 i preuzela mobitel "Samsung Galaxy S3 mini" vrijednosti 318,223 eura (2 401,00 kn), isti mobitel sa SIM karticom, I-okr. AV uzeo, a potom prodao po neutvrđenoj cijeni, a da

ĆV nije isplatio obećanu nagradu,

-10. lipnja 2013., nakon što ĆV u nazočnosti I-okr. ŠV, na traženje I-okr. LV, u poslovnici T Mobile u Šibeniku, A. Starčevića 9, potpisala zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa broj 16468357 i preuzela mobitel "Samsung Galaxy S3 mini +Xmini" vrijednosti 411,18 eura (3 098,00 kn), isti mobitel sa SIM karticom, I-okr. AV uzeo, a potom prodao po neutvrđenoj cijeni, a da ĆV nije isplatio obećanu nagradu,

-5. lipnja 2013., nakon što SV u nazočnosti I-okr. ŠV, na traženje I-okr. LV, u poslovnici Tele 2, u Zagrebu, Iblerov trg 6, potpisao zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa ser. broj NK4464373 i preuzeo mobitel "HTC One X" vrijednosti469,18 eura (3 535,00 kuna), isti mobitel sa SIM karticom, I-okr. AV uzeo, a potom prodao po neutvrđenoj cijeni, a da SV

SV nije isplatio obećanu nagradu,

-5. lipnja 2013., nakon što SV u nazočnosti I-okr. ŠV, na traženje I-okr. LV, u poslovnici Vip u Zagrebu, Zagrebačka 1, potpisao zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa i preuzeo mobitele "LG Optimus L5" i "Apple iPhone 4" ukupne vrijednosti 1.194,24 eura (8 998,00 kuna), iste mobitele sa SIM karticama, I-okr. AV uzeo, a potom prodao po neutvrđenoj cijeni, a da SV nije isplatio obećanu nagradu,

dakle, što je I-okr. AV s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist pokušao ozbiljnom prijetnjom prisiliti drugoga da što učini na štetu svoje imovine, a pri počinjenju kaznenog djela je zaprijetio da će izravno napasti na život i tijelo osobe, a II-okr. ŠV drugome s namjerom pomogao das ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist pokušao ozbiljnom prijetnjom prisiliti drugoga da što učini na štetu svoje imovine, a pri počinjenju kaznenog djela je zaprijetio da će izravno napasti na život i tijelo osobe.

Time su počinili, I-okr. AV, u stjecaju dva kaznena djela u pokušaju protiv imovine, i to učinom pod toč. 1. - prijevarom - označeno i kažnjivo po čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona, a učinom pod toč. 2. - iznudom - označeno po čl. 243. st. 3. u svezi st. 1., a kažnjivo po čl. 243. st. 3. Kaznenog zakona, sve u svezi čl. 34. KZ/11,a II-okr. ŠV, u stjecaju dva kaznena djela u pokušaju protiv imovine, i to učinom pod toč. 1. - pomaganjem u prijevari - označeno i kažnjivo po čl. 236. st. 1. u svezi čl. 38. Kaznenog zakona i čl. 34. KZ/11, a učinom pod toč. 2. -pomaganjem u iznudi - označeno po čl. 243. st. 3. u svezi st. 1. u svezi čl. 38. i čl. 34. KZ/11, a kažnjivo po čl. 243. st. 3. Kaznenog zakona.

Temeljem čl. 51. st. 1. KZ/11 I. okrivljenom AV se izriču pojedinačno utvrđene kazne zatvora i to za kazneno djelo prijevare u pokušaju– označeno i kažnjivo po čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona u svezi čl. 34 KZ/11 i čl. 49. st. 1. t. 5 KZ/11 se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, a za kazneno djelo iznude u pokušaju – označeno po čl. 243. st. 3. u svezi st. 1., a kažnjivo po čl. 243. st. 3. Kaznenog zakona u svezi čl. 34. KZ/11 i čl. 49. st. 1. t. 4. KZ/11 se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

pa se I. okrivljeni AV, temeljem čl. 52. KZ/11

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

Temeljem čl. 54. KZ/11 kaznu zatvora na koju je okrivljeni osuđen se uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru i to od dana uhićenja 10.08.2022 g. pa do 17. kolovoza 2022 g. kada mu je ukinut istražni zatvor.

Temeljem čl. 51. st. 1. KZ/11 II. okrivljenom PV se izriču pojedinačno utvrđene kazne zatvora i to za kazneno djelo protiv imovine – pomaganjem u prijevari u pokušaju – označeno i kažnjivo po čl. 236. st. 1., u svezi čl. 38 KZ/11 i čl. 34. KZ/11, u svezi čl. 49. st. 1. t. 5. KZ/11 se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, a za kazneno djelo pomaganjem u iznudi u pokušaju– označeno po čl. 243. st. 3. u svezi st. 1, a kažnjivo po čl. 243. st. 3. KZ/11 , u svezi čl. 38. KZ/11 i čl. 34. KZ/11, i čl. 49. st. 1. t. 4. KZ/11 se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

pa se II. okrivljeni ŠV, temeljem čl. 52 KZ/11

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

Temeljem čl. 56. KZ/11 II. okrivljenom PV se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se kazna zatvora na koju je II. okrivljeni ŠV osuđen neće izvršiti ukoliko II. okrivljeni u roku od 2 (dvije) godine ne počini kazneno djelo.

II. Temeljem čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 u svezi čl. 77. st. 1. KZ/11 od I. okrivljenog i II. okrivljenog se oduzima imovinska korist, ostvarena kaznenim djelom iz točke 1.činjeničnog opisa izreke ove presude- prijevarom u pokušaju , označeno i kažnjivo po čl. 236. st.1. KZ/11 iznos od 1.530,00 eura, a za kazneno djelo pod točkom 2. – iznudom u pokušaju označeno po čl. 243. st. 3. KZ/11, oduzima se I. okrivljenom i II. okrivljenom imovinska korist od 2.393,00 eura.

Imovinska korist ostvarena kaznenim djelom iz točke 1. činjeničnog opisa izreke ove presude u iznosu od 1.530,825 eura i imovinska korist iz točke 2. činjeničnog opisa izreke ove presude u iznosu od 2.393,00 eura postaje vlasništvo Republike Hrvatske.

Nalaže se I. okrivljenom i II. okrivljenom naznačeni iznos od 1.530,00 eura i 2.393,00 eura solidarno uplatiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske , u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude , pod prijetnjom ovrhe.

III.Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i 2. t. 3 i 6., ZKP/08 dužan je I. okrivljeni AV na ime troška sprovođenja u istražni zatvor platiti iznos od 39,58 eura, te na ime paušalnog troška svaki okrivljenik pojedinačno je dužan uplatiti 100,00 eura, sve u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

Optužnicom ODO Šibenik broj K-DO-422/2015 od 24. studenog 2015 g. tuženi su I. okr. VV , i II. okr. ŠV ,zbog počinjenja I-okr. VV, u stjecaju dva kaznena djela protiv imovine, i to učinom pod toč. 1. - prijevarom - označeno i kažnjivo po čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona, a učinom pod toč. 2. - iznudom - označeno po čl. 243. st. 3. u svezi st. 1., a kažnjivo po čl. 243. st. 3. Kaznenog zakona,a II-okr. ŠV, u stjecaju dva kaznena djela protiv imovine, i to učinom pod toč. 1. - pomaganjem u prijevari - označeno i kažnjivo po čl. 236. st. 1. u svezi čl. 38. Kaznenog zakona , a učinom pod toč. 2. -pomaganjem u iznudi - označeno po čl. 243. st. 3. u svezi st. 1. u svezi čl. 38. , a kažnjivo po čl. 243. st. 3. Kaznenog zakona.

Upitani u odnosu na optužnicu oba okrivljena su se očitovala da se ne smatraju krivima.

Okr. Š je u svojoj obrani prilikom prvog ispitivanja naveo da je ŠV upoznao godinu prije ovih događaja, da je ŠV znao da se on bavi preprodajom mobitela pa da mu je rekao kako poznaje neke osobe kojima je potreban novac i tako je došao do ovdje navedenih oštećenika. Svima njima da je plaćao 500,00 kn po centru bez obzira radi li se o jednom ili više ugovora i mobitela, a oštećenici su znali da će im nakon toga stizati računi te da mu nije jasno zašto bi netko, primjerice ĆV, pristala potpisati ugovor dana 10. lipnja 2015., ako je istina da ju je on već prvi put, dakle 30. svibnja 2015., prevario. On da oštećenicima nije rekao kako im neće dolaziti računi po ovim ugovorima jer da je tako bilo, onda bi on s njima išao u poslovnice mobilnih operatora i u ugovoru u rubrici "adresa za slanje računa" bila bi naznačena druga adresa od one potpisnika ugovora, a što su sve oštećenici znali.

Nadalje, da je i ŠV plaćao 500,00 kn po osobi, JV da je uglavnom poznavao ove ljude dok s njim da nisu htjeli razgovarati jer je iz Zagreba, te da je u [adresa] bio oko 2 mjeseca, a osim ovdje navedenih oštećenika, da je bilo još ljudi koji su na ovaj način sklopili ugovore o pretplati te da je svima njima platio prema dogovoru. Nikoga od njih da nije prisiljavao ni na što te je bilo puno ljudi koji su ga odbili rekavši da to ne žele jer da će im dolaziti računi, a to da su mogli učiniti i oštećenici. Također, da nikad nije vodio pijane osobe jer se takvi kasnije izvlače na to da zbog utjecaja alkohola nisu mogli razmišljati.

U poslovnice mobilnih operatora da su oštećenici ulazili sami, jedino da je možda ŠV išao s ĆV, prije toga da bi im on rekao koje mobitele da uzmu i po kojem tarifnom modelu te bi im dao novac za troškove prilikom sklapanja ugovora. Radilo bi se o mobitelima za 18,00 ili 100,00 kn te bi on mobitele i SIM kartice od oštećenika preuzeo odmah po sklapanju ugovora. Ove mobitele i SIM kartice da bi potom prodao i da on ne zna tko je kasnije te kartice koristio, međutim, oštećenici da su njemu prodali mobitele i kartice te da je on s njima mogao raditi što hoće, pa i prodati dalje, i da su znali što mogu očekivati.

S oštećenicima da je morao ići u Zagreb kako bi poptisali ove ugovore jer da ih u [adresa] svi znaju kao klošare i pijance te da s takvima ne žele sklopiti ugovore. Nakon potpisivanja ugovora, da je oštećenike viđao i da mu se nitko od njih nije žalio da je prevaren i da im dolaze računi po tim ugovorima, osim jedne gospođe, kćeri ZV kojoj je on rekao da je on njezinog oca isplatio i da joj ne može pomoći.

I.okr. je na glavnoj raspravi u svojoj obrani čitao naglas svoju pismenu obranu, te se njegova pisana obrana priložila spisu. Naveo je nakon što je pročitao svoju obranu, u da ne želi odgovarati na pitanja suda, niti na pitanja ODO niti na pitanje braniteljice II. okrivljenog.U svojoj obrani je naveo kako se on bavi kupovinom i prodajom mobitela tako da mu je ii. okrivljeni rekao da on ima zainteresirane poznanike koji bi podigli mobitele na pretplatu , te im preprodali, On da je II. okrivljenom ponudio da bi II. okrivljeni za svaku osobu koja bi ostvarila pretplatu zaradio 500,00 kuna, a osoba bi zaradila od 500,00 do 1500,00 kuna s time da on nije ulazio u to koliko bi ŠV dao tim osobama .Nakon toga II. okrivljeni da je kontaktirao sve osobe navedene u ovom kaznenom postupku , između ostalih i ĆV i SV , oboje iz [adresa]. S navedenim osobama je organizirao sastanke i obećao im novčanu nagradu za mobilne uređaje.

ĆV je u poslovnici Tele 2 u [adresa] potpisala pretplatnički ugovor i preuzela mobilni uređaj s karticom , za što je dobila novčanu nagradu kako je dogovorila sa ŠV i da je ona cijelo vrijeme bila svjesna postupaka i sve je radila svojom voljom iz materijalne koristi. Slične postupke da je već provodila i prije, što je vidljivo iz ovrha mobilnih operatera , kojima je davala krive podatke o adresi stanovanja , kako bi izbjegla plačanje.SV da je na isti način i iz istih razloga preuzeo mobilni uređaj sa karticom , te dobio novčanu nagradu. Ugovor da je potpisao u poslovnici u Zagrebu iz razloga što je u Šibenskim poslovnicama postojala mogućnost da mu isto neće odobriti. za sve ostale osobe navedene u ovom kaznenom

postupku želi naglasiti da su na isti način i iz istih razloga preuzele mobilne uređaje sa karticom , te dobile novčanu nagradu , a s obzirom da su preminule to ih nemože ispitati pred ovim sudom. On i II. okrivljeni da su se upoznali preko njihovih supruga.

II.Okrivljeni ŠV je u svojoj obrani u državnom odvjetništvu naveo da je LV upoznao jer su njihove supruge bile prijateljice te da se AV predstavio da radi u VIP-u te da, nakon sklapanja ugovora o pretplati, može promijeniti broj tako da nikomu ne dolaze računi po tom ugovoru. Njemu da je to bilo sumnjivo, ali da su njih dvojica listajući imenik pronašli više osoba kojima je AV ponudio sklapanje ugovora o pretplati, neki su ga odbili, a neki su pristali na to. Njemu da je AV obećao 500,00 kn po osobi koju pronađe te da je zato išao s njima, ali da ga na kraju nije isplatio, osim možda 1000,00 kn. Od ovdje navedenih oštećenika, on da poznaje jedino ĆV dok ostale da ne poznaje niti ih je on pronašao. Što se tiče ĆV, da se ne sjeća jesu li je on i AV zvali zajedno li je on zvao sam i rekao joj da se nađu radi dogovora, međutim, da joj ništa nije obećavao. Budući da oštećenici ne bi zapamtili koje mobitele trebaju uzeti, da mu je AV rekao da ide s oštećenicima u poslovnice mobilnih operatora i kaže koji mobitel žele.

Tako da je išao s ĆV u poslovnicu koja se nalazi u pošti nasuprot šibenske tržnice te u poslovnicu koja se nalazi u TC Dalmare dok je AV ostao u kafiću. ĆV da je potpisala dva ugovora, AV joj je rekao da njoj neće dolaziti računi temeljem tih ugovora, ona je mobitele predala KV, a on joj je dao par puta po 100,00 kn.

U odnosu na SV i ZV, da ih on nije pronašao niti zvao, niti ima ikakve veze s njima, osim što je išao u Zagreb. SV da je on rekao neka nema posla s KV jer je njemu sve to već bilo sumnjivo, ali SV je svejedno išao s njima u Zagreb gdje je potpisao tri ugovora. AV da je SV rekao kako će mu isplatiti 500,00 kn po mobitelu te da mu računi neće dolaziti, ali da misli kako SV AV nije isplatio ništa. Također, da je AV rekao koje mobitele treba uzeti pa, kako SV to nije zapamtio, da je on išao s njim dok ih je AV negdje pričekao. On da nikomu nije obećao ništa, da je bio samo figura, te da je u svemu ovome žrtva, ali da je to njegova glupost i krivnja.

I ZV da je AV obećao 500,00 kn po mobitelu, a on da ne zna je li mu to isplatio. Misli da su svi skupa bili u poslovnici VIP gdje je ZV poptisao dva ugovora, a VVH je potpisao dva ugovora u VIP- u dok je jedan potpisao u Tele 2. VVH je AV također obećao novac, ali mu nije isplatio ništa. Ovo da mu je poznato iz razloga što ga VVH stalno pita viđa li on LV te govori da je bolje da LV zatvore, nego da ga on vidi.

Troškove koji su nastali prilikom sklapanja ugovora, da je platio AV. Njemu da nije poznato je li AV ovim oštećenicima bio ostavio svoj broj, ali nakon ovih događaja, da su mu se oštećenici žalili da im dolaze računi za mobitele te im je on rekao kako im on tu ne može pomoći. Naime, on da je srećom, već imao mobitel na pretplatu pa da nije mogao podići novi, inače da bi se i njemu dogodilo isto što i ovim oštećenicima.

S KV da više nije u kontaktu. U vrijeme ovih događaja, da mu je AV rekao kako je zaboravio ponijeti osobnu iskaznicu pa je na njegovo ime uzeo u najam vozilo. Budući da AV to vozilo nije bio vratio na vrijeme, da su njega zvali iz rent-a-car agencije, ali kasnije da je AV vozilo vratio i podmirio troškove jer je on vozilo i koristi

II okr. je na glavnoj raspravi u svojoj obrani naveo da nitko nikog nije nasilno prisiljavao na bilo što.

Kod ovih ljudi iz optužnice nije sklapao te Ugovore već se radilo o tome da su dobrovoljno sklopili ugovor, dobili bi mobitel za 1 kn, i onda bi dobili nagradu od 1.000,00 kuna od njih, od njega, dakle, oni nisu ništa izgubili. Ne zna kome su išli računi za mobilne usluge. Ti mobiteli koje je dobio su prodavali, npr. dade se nagrada njima od 1.000,00 kuna,a on ga proda za 3.000,00 kuna, i tu je ta dobit. Sjeća se da su bili ĆV i SV, a toga VVH ni ne zna tko je, bio je još i ZV. Samo ne zna tko je taj VVH.

Na upit braniteljice da li je njemu AV objasnio što to znači kad zovemo ljude da sklope pretplatničke ugovore, izjavio je da su njima bitni samo mobiteli, dakle bitno je njima dati 1.000,00 kuna i prodati taj mobitel za 3.000,00 kuna. Još jednom dodaje da se ne sjećam točno da je zaista prošlo puno vremena i da se ne može sjetiti detalja. Sad da li je on kriv ili nije kriv, ali ne osjeća se krivim jer su ti ljudi dobili nagradu, i ostaje kod obrane koju je dao prilikom prvog ispitivanja.

U postupku su izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka ĆV i oštećenog SV, te su pročitani iskazi ZV i VVH, jer su isti tijekom postupka preminuli,adatih prilikom prvog ispitivanja pred ODO Šibenik od **.**.2015. (VVH), i **.**.2015. (ZV), te pregledom i čitanjem ugovor o najmu vozila na ime ŠV, zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa na ime ĆV, preslik osobne iskaznice ĆV, račun za mobitel Samsung S3 mini titan, zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa na ime SV, račun "M.A.X. Mobile 7" d.o.o. za mobitel Apple Iphone 4 i "LG Optimus", račun "M.A.X. Mobile 7" d.o.o za mobitel "Samsung Galaxy Ace", zahtjevi za zasnivanje pretplatničkog odnosa na ime ZV, preslik osobne iskaznice ZV, račun "M.A.X. Mobile 7" d.o.o za mobitele "Samsung Galaxy Ace", račun "M.A.X. Mobile 7" d.o.o za mobitele "Samsung Galaxy Ace", zahtjevi za zasnivanje pretplatničkog odnosa na ime VVH, preslik osobne iskaznice VVH, presuda Općinskog suda u Zadru K-411/21 od 30. 1. 2023. godine,izvatci iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenike.

Ocjenom svih gore izvedenih dokaza sud je utvrdio kako su okrivljenici počinili utužena kaznena djela u pokušaju jer se nisu u konkretnom ostvarila sva objektivna obilježja kaznenog djela iznude i kaznenog djela prevare , a to je šteta na strani oštećenih.

Naime, svjedok ZV je u svom iskazu prilikom ispitivanja pred ODO Šibenik naveo da se jednom prigodom prije dvije godine, našao ispred trgovine ''Konzum'' nasuprot šibenske tržnice te su mu prišle dvije nepoznate muške osobe i pitale ga želi li nešto zaraditi. Ove osobe da mu se nisu predstavile, on je zaključio da oni nisu iz [adresa] i jedan od njih, malo jače tjelesne građe da mu je ponudio nekakav posao kojim bi trebao zaraditi dvostruko više od onog što uloži.

On da je na to pristao ne pitajući što bi točno trebao raditi i ova osoba da mu je rekla kako će sljedećeg dana doći po njega kući. Sljedećeg dana ove dvije osobe da su došle po njega te da su otišli u Zagreb, a s njima su još bili VVH te jedna ženska osoba. Jedan od ove dvije osobe da se zove JV, a glavnu riječ da je vodio ovaj drugi.

U jednom centru u zapadnom dijelu Zagreba da su mu objasnili da treba potpisati ugovor o pretplati u poslovnici VIP-a, a VVH da je također išao potpisati takve ugovore. Nakon što je potpisao ugovore i uzeo mobitele, da je mobitele odmah predao ovim osobama. Tom prigodom, da je na njihovo traženje otišao i u jednu poslovnicu u Arena Centru, ali tamo nije bilo mobitela koje su oni tražili. Dan nakon što su se vratili iz Zagreba, da je s ove dvije osobe na njihovo traženje otišao i u jednu poslovnicu u Dalmare centru i u poslovnicu TELE2 u Kalelargi, međutim ni u ove dvije poslovnice nije bilo mobilnih aparata koji su njima trebali. Nakon ovog dana kad su išli u Dalmare centar da više nije vidio ni čuo ove osobe.

Što se tiče obećane novčane nagrade, da mu ništa nije isplaćeno. Nakon potpisivanja ovih ugovora, da je primio jedan račun ispostavljen temeljem tih ugovora, a koji račun su on i njegova kći odnijeli na policiju, a potom i u poslovnicu VIP-a te su ugovori poništeni. Navedeni račun da nije podmirio jer se nije ni služio mobitelima. Na ponudu ovih dviju osoba da je pristao jer je odnosne prigode bio pod utjecajem alkohola i zbog loše financijske situacije budući da živi od socijalne pomoći. O postavljanju imovinsko-pravnog zahtjeva da se ne može izjasniti.

Svjedok VVH, u svojem iskazu danom u državnom odvjetništvu je naveo da ŠV poznaje i nekoliko godina prije ovog događaja iz lipnja 2013., ali da se nisu družili. Ovog dana 8. lipnja 2013., da je bio ispred trgovine Konzum koja se nalazi preko puta šibenske tržnice, bio je u alkoholiziranom stanju te je do njega došao ŠV s još jednom muškom osobom koja se predstavila kao AV. Tom prilikom taj AV da ga je pozvao da pođe s njima govoreći da će mu za nekakvu uslugu isplatiti 1.000,00 kuna. S obzirom da je bio pod utjecajem alkohola, a AV je spominjao nekakvu novčanu nagradu, da nije puno razmišljao, bio je izmanipuliran i pošao s njima.

Tako da je s njima otišao u Zagreb gdje mu je AV rekao da bi trebao u poslovnicama Tele 2 i VIP potpisati ugovore o pretplati i na temelju istih preuzeti nekakve mobilne aparate te da će mu on za svaki od tih ugovora isplatiti po 1.000,00 kuna. Također, da mu je AV rekao da time neće preuzeti nikakvu obvezu na sebe i da mu neće stizati nikakvi računi na temelju tih ugovora pa da je on zbog stanja u kojem se nalazio pristao zasnovati ove pretplatničke odnose.

Zajedno sa ŠV da je otišao u poslovnice Tele 2 i VIP, JV je po uputi AV rekao koje mobitele treba kupiti i po kojem tarifnom modelu te je isti platio i troškove koji su nastali prilikom sklapanja ugovora. Cijelo to vrijeme da su JV i AV komunicirali telefonom i da pretpostavlja da je upravo AV dao JV novac za plaćanje tih troškova. Jedan od tih mobilnih aparata da je bio HTC One dok za druga dva ne zna jer da je samo potpisao ugovore, a mobitele koje je preuzeo, da je istog trenutka predao JV i AV. Unatoč obećanjima, da mu AV nije isplatio nikakav novac, a nakon nekog vremena da su mu počeli stizati računi od strane Tele 2 i Vip-a na temelju ovih ugovora. Budući da nije imao nikakav kontakt broj AV ili JV niti je znao gdje ih može pronaći, da s istima nisam uspio stupiti u kontakt nakon što je shvatio da je prevaren.

Iz Tele 2 da su ga zvali i pitali kad će podmiriti dospjele račune, na što da im je odgovorio da nema novca i da zapravo nikad nije ni koristio mobitele koje je preuzeo. Što se tiče imovinsko pravnog zahtjeva, da se zasad ne može izjasniti o visini istog, ali da traži da mu AV isplati novčanu odštetu na ime duševne boli koju je pretrpio od vremena potpisivanja ovog ugovora do danas.

Naime, svjedok ĆV je prilikom prvog ispitivanja navela da su jednom prilikom, dok se nalazila pored crkve Gospe van grada, do nje došle dvije nepoznate muške osobe i jedan od njih da se predstavio kao AV dok joj prezime nije rekao, a drugi je JV kojeg poznaje iz viđenja. Taj AV da joj je tom prilikom zaprijetio da će ju ubiti i da će s njim imati problema ukoliko ne potpiše nekakve ugovore za pretplatu. Ona da se prepala pa da je pristala potpisati ugovore koje je od nje tražio dok joj druga osoba - JV nije ni na koji način prijetio.

S AV da je otišla u poštu u [adresa] koja se nalazi preko puta šibenske tržnice i tu na njegovo traženje potpisala ugovor o pretplati, a mobitel koji je tom prilikom preuzela, da je odmah dala AV i on je platio 100,00 kuna troškova prilikom potpisivanja tog ugovora. Nadalje, da je u poslovnici koja se nalazi u Dalmare centru također potpisala ugovor o pretplati i tada da je s njom bio JV, njemu je i predala mobitel koji je tom prilikom preuzela. Njoj da je AV obećao novčanu nagradu nakon što proda ove mobitele, ali da joj ništa nije isplatio.

Nakon što je potpisala ove ugovore, da su joj počeli stizati računi iako ona nikad nije koristila te mobitele na pretplatu jer ima mobitel na bonove. Zbog toga da je sa svojim ocem otišla u policiju, a potom i u ove poslovnice gdje je raskinula ove ugovore o pretplati i nakon toga joj više nisu dolazili nikakvi računi. Račune koji su joj poslani da nije platila, ali da joj je ovrhom s računa naplatilo 64,00 kuna na ime tih neplaćenih računa.

Nadalje, da se ne sjeća kad je točno potpisala ove ugovore, ali da su joj računi počeli stizati na adresu još prije 2-3 godine. Osim nje, da je bilo još ljudi koji su za AV potpisali ugovore o pretplati na isti način, a jedan od njih da je SV, te da sada zna da su i ona i on bili naivni što su na to pristali, ali da to nisu tada učinili, da ne zna bi li sada bili živi. O postavljanju imovinsko-pravnog zahtjeva da se ne može izjasniti.

Svjedokinja je na glavnoj raspravi iskazala da zna da je bilo u mjesecu lipnju, ne može se sjetiti godine, kad je sjedila u parku na klupi ispred FINA-e i čekala jesvoju prijateljicu. Tada joj je prišao AV, koji joj se predstavio tako i rekao joj da je iz Zagreba i da ode s njime dignut na pretplatu mobitel. Ne sjeća se da sam je htjela te mobitele ja je to već imala, ali AV bi joj prijetio i rekao joj je da će je zatvorit. Sama je otišla u poštu u [adresa], potpisala taj ugovor pretplatnički za mobitel. Ona taj mobitel nije dobila, onda su joj dolazili računi i sestra ju je spasila, išla je kod prijateljice odvjetnice i rekla je njoj- ĆV da joj više nije palo napamet da to radi, da će me ona udariti bude li ona to više radila. AV je bio u toj pošti i on je uzeo taj mobitel. AV je bio snjom kad sam je potpisivala taj ugovor, on je bio sa njom u pošti, ali JV bio. ŠV pozna još kao dijete, a pozna i njegovu ženu T, jer su prije pili kavu zajedno. Drugi put da ju je AV vodio u Dalmare centar i tu je potpisala ugovor za mobitel i to joj je sestra isto riješila. Počela je boliti glava, ne može se svega sjetiti, jeste, bio je AV sa njom u Dalmare. I prije ovih slučajeva su njega vodili da ona potpisuje te ugovore ali to su bili neki drugi ljudi. Ne zna gdje joj je bila pamet kad je s AV to išla potpisati. Malo se bojala AV, ona da kao dijete ima taj strah. Ne može se sjetiti da li joj je AV prijetio kad ju je vodio u Dalmare. Nije bila u Zagrebu, to je bio SV u [adresa]. Tražila je rođena mater SV gdje je, ona nije imala pojma gdje je. SV je sam priznao kad je došao u [adresa] da je bio u Zagrebu, ne zna što je radio u Zagrebu. Ona zna samo za LV da je bio sa njom kad sam kupovala te mobitele, ne zna za ŠV. Ne zna što joj je bilo da je potpisala te ugovore. Nije platila nijedan račun. Njoj je sestra sve riješila, rekla je "ako ti padne napamet ja ću te istući, da to više nisi radila" imala je ona i prije tih situacija, ne traži nikakvu naknadu štete, nije platila nijedan račun. Na upit suda izjavljuje da nema imovinskopravni zahtjev. Nitko joj nije obećao novčanu nagradu ako potpiše ove ugovore. Nakon što ju je sud pitao je li točno što je rekla prilikom prvog ispitivanja da bi joj AV obećao novčani nagradu ukoliko potpiše ove ugovore, navodi da je to točno, ali ona nije dobila nikakve novce. Ne zna da li je ĐV prodavao te mobitele, ona to ne zna, ona u to ne ulazi. Ne sjeća se da je rekla pred ODO Šibenik da je ĐV dalje, nakon sklapanja ugovora, prodavao te mobitele i da je to radio više puta i prije. Istina je da joj je NV rekao da će ju ubiti i da će s njim imati problema ukoliko ne potpiše ove ugovore za pretplatu. Nije ona htjela potpisati te ugovore, bilo ju je strah kad joj je NV ovo rekao. Istina je kako je rekla prilikom prvog ispitivanja pred ODO Šibenik da je ona preuzela mobitele i dala ih NV, ali ona s tim mobitelima nema ništa više. Imala je ona ovrhe vezano za ovo i to je njoj njezin ćaća riješio. Nije išla prijaviti ovo u policiju, bila je u ovoj zgradi 5-6 puta i u stanici jebila zbog drugih stvari, otac joj je priprijetio da to više ne radi. Svašta je ona prošla, kad izađe vani ljudi ju napadaju ni krivu ni dužnu, to je često kod nje. Ne sjeća se da je sa njom u Dalmare centru bio ŠV.

Na upit zam. branitelja I. okr. zbog čega je, ako se bojala prvi puta I. okrivljenog, išla nakon par dana potpisati drugi ugovor u Dalmare centar, je li se i tada bojala I. okrivljenog, izjavila je da se ona boji svega i da ima otprije strahove. Ona je kao dijete dobila te strahove, njoj se svašta dešava i ona da se bojala. Nijeonavidila prilikom potpisivanja ugovora da će računi dolaziti na neku drugu adresu. Ne sićase čiju jeadresu napisala u ugovoru, nije znala da će joj računi dolaziti na njenu adresu. I prije ovog slučajeva ona je potpisala te ugovore, dolazile su joj ovrhe i računi i to je sve njena sestra riješila. Rekla joj je ako joj to padne napamet još jedanput da će je istući i ima pravo da ju istuče. Dva puta se susrela sa EV i to je to. To je bilo prvi put u parku kad je čekala prijateljicu kad je on njoj prišao i kad je zaprijetio, sam je bio. Vezano za ove ugovore ŠV od nje ništa nije tražio.

Svjedok SV je na okolnosti predmetnih kaznenih djela naveo da je okrivljenike upoznao slučajno nekoliko dana prije 5. lipnja 2013., i to tako da se šetao ispred pizzerije ''Zora'' u [adresa] te da su ga zaustavile dvije muške osobe te se predstavili kao JV i EV, a osim imena i prezimena da mu nisu rekli nikakve druge podatke o sebi. JV da mu je bio poznat iz viđenja, ali nikad s njim do ovog dana nije komunicirao. Ovom prilikom, da je EV započeo s njim razgovor te tražio od njega da mu da svoj broj mobitela, što on nije htio učiniti niti s njim pričati, ali kad je EV rekao da mu ne želi dati svoj broj, EV da mu je zaprijetio da će ga ošamariti ukoliko mu ne da svoj broj i rekao mu da s njim mora ostati u kontaktu. U to vrijeme da se osjećao dosta loše i u takvom stanju i zbog ove prijetnje, da je ipak EV dao svoj broj jer ga je bilo strah.

Par dana nakon ovog događaja da je ponovno slučajno u gradu sreo JV i EV i ovaj put mu je EV govorio da je on predstavnik nekakvog operatera, ne zna da li iz VIP-a ili T-Coma, ali da je shvatio da je on nekakva centrala iznad ovih operatera te da bi on trebao potpisati pretplatničke ugovore u poslovnici VIP i TELE2, ali da će se ti ugovori odmah poništiti i da on neće imati nikakve obveze iz tih ugovora. Njemu da je to bilo nekako sumnjivo i da nije htio pristati, ali EV je tvrdio da on to može srediti. Osim toga, da mu je EV nudio i nagradu ukoliko potpiše ove ugovore o pretplati, spominjao je iznos od 1.000,00 kn, ali on ni zbog te nagrade nije htio pristati. Ni taj dan da se nisu dogovorili oko sklapanja ovih ugovora, ali da ga je dan prije 5. lipnja 2013. nazvao na telefon AV i pitao može li doći njemu i njegovom prijatelju pomoći nositi nekakve stvari iz stana.

Stoga da je po dogovoru 5. lipnja 2013. došao ispred Jadranske banke, gdje su ga čekali JV i AV, te još jedna treća osoba koja se nalazila u vozilu. Tom prilikom da je rekao da ne želi s njima ići, ali AV je rekao da mora, inače da će mu doći kući i da će napraviti nered te ozlijediti njegove brata i majku. Zbog straha od ovih prijetnji da je pošao s njima, došli su u Zagreb te su mu AV i JV rekli da bi trebao otići u poslovnicu VIP i TELE 2 te potpisati ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa. Tada da ga je AV ponovno uvjeravao da neće ništa morati plaćati, da će ugovori odmah biti poništeni i da mu nikakvi računi neće stizati. Bez obzira na to što mu je AV govorio, da nije želio sklopiti ove ugovore jer mu je sve to bilo sumnjivo, ali iz straha je ipak potpisao ove ugovore. On da ne zna o kojim mobitelima se radilo jer je iste predao JV i AV.

Nakon potpisivanja ovih ugovora, da mu nije isplaćen nikakav iznos i više se s okrivljenicima nije čuo. Ni nakon što su mu počeli stizati računi, da se nije usudio zvati JV ili AV i pitati kako to da je dobio račune. U VIP-u i TELE 2 da je pokušao objasniti pod kojim okolnostima je sklopio ove ugovore, da je na to bio prisiljen i da nema te mobitele kod sebe niti je ikad koristio te mobitele i pripadajuće SIM kartice. Međutim, da su mu rekli da je on potpisnik ugovora te su mu nastavili slati račune tako da su pokrenuti i ovršni postupci protiv njega, ali da on nema primanja osim socijalne pomoći. Što se tiče imovinsko-pravnog zahtjeva da se o istom ne može izjasniti.

Svjedok je na glavnoj raspravi iskazao da je upoznao ŠV i LV jednu večer u mjesecu lipnju 2013.g. kad je šetao obalom u [adresa], oni su mu prišli, ali zapravo drugi dan su ga ponovno vidjeli i prišli mu i tada su mu spominjali može li im on pomoći, ne zna da li su obojica to spomenuli ili samo jedan, rečeno mu je da im treba pomoći prenositi neki namještaj. On da je rekao da on baš ne može nositi namještaj i nema pojma kako je AV se svojski potrudio da je ipak došao do njegova broja mobitela i sjeo je u auto sa ŠV i LV i bila je treća osoba vozač kad su mu rekli da idu za Zagreb, ali vezano za taj namještaj, zato je sjeo s njima. međutim, na putu do Zagreba mu jeGorgiev tada tek rekao da mora potpisati ugovor za mobitel u Vipnet i Tele 2 ,da ću za to dobiti novčanu nagradu, mada on nije želio nikakvu novčanu nagradu niti se potpisati na te ugovore, niti njega mobiteli zanimaju, ali mu je AV priprijetio i rekao da će mu doći u kuću i pretući njegovu familiju. Tada je osjetio strah i taj strah je mogao utjecati na to njegovo potpisivanje. Nikad on inače ne bi išao. On je sjeo u auto za Zagreb jer su mu rekli da će dobiti koju kunu ako im pomogne prenositi namještaj. Misli da su obojica bili sa njim ovdje, okrivljeni, išli su u Vipnet kad je došao u Zagreb i u Tele 2, potpisao je ugovor pod strahom jer se prestrašio. JV je ušao sa njim i on mu je rekao koje mobitele da uzme, ili su obojica ušli sa njim i rekli mu koje mobitele da uzme, mislim da su to bili poprilično skupi mobiteli. Nije shvaćao u tom momentu kad je potpisivao ugovor da će njemu dolaziti računi, malo je bio zbunjen. Na tu njegovu zbunjenost je utjecalo njegovo zdravstveno oštećenje, on ima zdravstvenih problema jer išao je u osnovnu školu po prilagođenom programu, nije shvaćao dalje situaciju kad se prestrašio. Uzeo je najlon sa mobitelom i sad pod tim strahom misli da sam dao JV te mobitele, nije baš siguran da li AV ili JV, ali misli da sam dao JV. Predstavili su se kao neka firma i kao da se ti ugovori poništavanju automatski i obećali su mu novčanu nagradu ukupno 1.000,00 kuna. Nije dobio te novce, ne zna kad su mu rekli da će mu dati, bio je šokiran,a nije to niti želio. On da je AV dao broj mobitela na obali vezano za taj namještaj, ali na nasrtljiv način mu je dao broj svoga mobitela, nije mu prijetio tada, jedino kad je ušao u auto.

Na upit suda zašto je pred ODO Šibenik rekao da mu je AV rekao da će ga ošamariti ukoliko mu ne da broj mobitela, izjavio je da je prošlo puno vremena pa više ne zna da li mi je tad prijetio, ne znam točno kad mu je zaprijetio.

Na upit suda da li je shvaćao da će morati plaćati tu pretplatu, izjavio je da u tom momentu nije ništa shvaćao. Dolazili su mu jedno 3 mjeseca računi za oba mobitela, dolazile su mu ovrhe, a kako on nije zaposlen ništa to nije platio. On da se žalio na tu ovrhu, u svakom trenutku se žalio na te ovrhe, opisivao situaciju koja mu se desila, međutim, to sud nije uvažio i on je dobio presudu da je to dužan platiti, ali kako nema nikakvih primanja, tako nije platio. Ne može reći u ovom trenutku niti ima presude na koji iznos je to dolazilo, ali on da to ništa nije platio jer nema odakle i to je istina. Potražuje imovinskopravni zahtjev da to dugovanje ode na njih, dakle cijela šteta da ode na okrivljenike, jer on nikad nije koristio mobitele, nisu nikad bili kod njega u rukama. Bilo je nekakvih troškove nešto početno što se moralo odmah platiti prilikom zaključivanja pretplatničkog ugovora, netko je to platio, ne zna da li JV ili AV. Zna kako funkcioniraju pretplatnički ugovori, ali u to vrijeme to nije znao. Znao je da se nešto treba tu platiti, ali on u tom momentu dok se to događalo, dok se to potpisivalo, to nije znao.

Iz zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa te računa mobilnih operatera razvidno je da su oštećenici potpisali zahtjeve za kupnju mobitela po povoljnijim uvjetima, uz otplatu na 24 mjeseca. Nadalje, iz istih je razvidno da je veći dio zahtjeva podnesen u Zagrebu, a kako je naveo I-okr. AV, da je to iz razloga što djelatnici mobilnih operatera u [adresa] ne bi htjeli sklopiti ugovor o pretplati s oštećenicima jer da ih poznaju kao "klošare i pijance". Upravo iz tog dijela njegove obrane proizlazi da su okrivljenici iskoristili činjenicu da su pojedini oštećenici bili pod utjecajem alkohola dok su drugi i to ĆV i SV oštećenici bili prijetnjama prisiljeni na zasnivanje pretplatničkih odnosa. Osim toga, svi oštećenici su korisnici socijalne pomoći pa je očigledno da su okrivljenici tražili osobe koje će lako privući obećanjem novčane nagrade.

Dakle, okrivljenici u svojim obranam priznaju da su oni htjeli zaraditi ovakvim „poslom“ tj. da se I. okrivljeni bavi kupnjom i prodajom mobitela , te da mu je u pronalaženju osoba koje bi sklopili te ugovore pomogao II. okrivljeni, također radi zarade , jer mu je obećan novac od I. okrivljenog , i oni to i priznaju da su zajedno sa svim oštećenima odlazila u prodajne centre u kojima se zasnivao pretplatnički ugovor upravo sa navedenim oštečenicima , kako to stoji u činjeničnom opisu osuđujuće izreke ove presude , osim što ne priznaju da su prijevarno postupali niti upotrijebili prisilu prema ĆV i SV, već da su oštećenici dobrovoljno pristajali na sklapanje pretplatničkih ugovora na njihovo ime , i za to dobili novčanu naknadu, s tim što I. okrivljeni i II. okrivjeni različito govore o visini tih naknada.

Nasuprot iskazima okrivljenika koji nisu niti u suglasju niti po pitanju iznosa novčanih naknada koju su navodno dobivali oštećeni,i koju je trebao dobiti II. okrivljeni, niti po pitanju, tko kojeg oštećenika je poznavao ( jer II. okr. navodi da je on od sviju poznavao samo ĆV, dok I. okr. tvrdi da, kako on nije iz [adresa], da mu je upravo ŠV rekao kako ima poznanike koji su zainteresirani za sklapanje ugovora o pretplati )nedvojbeno je u postupku da su oni doveli u zabludu danas pokojne ZV, i VVH, koji su sami priznali u svom iskazu da su bili u alkoholiziranom stanju i da su u takvom stanju išli sa okrivljenima zaključiti pretplatničke ugovore ali da nikakvu novčanu naknadu nisu dobili koja im je obećana. Obojica su potvrdili da je s njima prilikom zaključenja tih ugovora bio II. okrivljeni koji je plačao trošak tog posla i kojem su predali mobitele i sim kartice po zaključenju takvog ugovora. Kako iz iskaza obojice okrivljenika proizlazi da je I. okrivljeni upravo taj koji se bavi kupnjom i prodajom mobitela na ovaj inkriminirani opisani način , to je evidentno da mu je II. okrivljeni služio kao pomagač, i u pronalaženju osoba oštećenika, i ulaskom sa istima u prostorijama teleoperatera te ih instruirao po naputku I. okrivljenog koje će mobitele odnosno ugovore zaključiti temeljem kojih bi dobivali određene marke mobitela vrlo povoljno, koje bi zatim II. okrivljeni predavao I. okrivljenom radi daljnje prodaje.

Obojica navedenih oštećenika su dovedeni u zabludu jer im novčana nagrada nikad nije isplaćena, ugovore su potpisali jer su bili pod utjecajem alkohola i u teškoh financijskoj situaciji kao primatelji socijalne pomoći pa im je trebao novac kojeg nsu dobili. Da su bili dovedeni u zabludu proizlazi i iz toga što je ZV kad su mu počeli pristizati računi zajedno sa kćerkom to odmah prijavio policiji i ugovor je odmah raskinut ,iz čega proizlazi da mu tako nešto nije rečeno, a ŽV je iskazao kako mu je rečeno od okrivljenika da kako on potpisivanjem ugovora neće preuzeti nikakvu obvezu i kad su ga iz TELE zvali da podmiri račune da im je rekao da on nikad mobitele nije ni imao , a nijedan od njih nije postavio određeni imovinskopravni zahtjev iz čega sud zaključuje da im šteta nije ni nastala. Upravo zato što je objektivno obilježje kaznenog djela prijevare da za posljedicu ima nastalu štetu na strani oštećenika, to se u konkretnom radi o pokušaju počinjenj atog djela na strani I. okrivljenog i na strani II. okrivljenog u pomaganju pri pokušaju počinjenja kaznenog djel aprijevare iz čl. 236 st. 1. KZ/11.

I kazneno djelo iznude iz čl. 243. st. 3. KZ/11 sadrži zapravo sva objektivna obilježja kaznenog djela prijevare, dakle pretpostavlja za posljedicu također postupanje na štetu svoje ili tuđe imovine , samo što je ovdje potrebna u ponašanju počinitelja, osime namjera da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist, potrebna uporaba sile ili ozbiljne prijetnje kojom će prisiliti drugog da što učini, ne učini ili trpi na štetu svoje ili tuđe imovine.

Sud poklanja vjeru iskazima i ĆV i SV u kojima oni opisuju da su bili prisiljeni pristati sklopiti ove ugovore, na način kako su to opisali u svojim iskazima naprijed navedenima , jer ĆV i nakon dugo vremena drugi put saslušavana na glavnoj raspravi izbjegava spomenuti II. okrivljenog što ukazuje na njezin strah , a njega poznaje odavno, i sama navodi da ima strahovei da joj se svašta tako nešto dešava i da ju je spasio otac kojim je otišla na policiju i prijavila ovo što se desilo, ( inače ne bi da nije bila pod prisilom) i raskinula ove ugovore u poslovnicama. Da se radi o osobi punoj strahova odmalena od kojih pati, kako je iskazala , potvrđuje i to što joj je sestra zaprijetla da če je istući ako to ponovi jer njoj da se svašta događalo, pa pored ovako iskrenog iskaza sud nem arazloga da joj ne vjeruje da je bila laka meta da joj se priprijeti i prisili je na zaključenje ovakvih ugovora. Međutim niti ovdje nije nastala šteta za ĆV jer je to riješila raskidanjem ugovora i prijavom policiji , a SV , ako ima ovrha i presudu koja glasi na njegov dug posljedično zaključenju ovih ugovora , za koji navodi da račune nije platio i da se od njeg aoperateri niti presudom ne mogu naplatiti jer je primatelj socijalne pomoći, tada niti on neće imati štete upravo temeljem ove presude iz koje se vidi da je i prema njemu počinjeno kazneno djelo iznude u pokušaju po I. okrivljenom, i pomaganja u iznudi u pokušaju od strane II. okrivljenog.

Sud je poklonio vjeru i njegovom iskazu jer i sam navodi da je pohađao nastavu po posebnom programu, da ima problema sa razumijevanjem onoga što je trebao potpisati, da tada nije ništa razumio i da nikakvu nagradu novčanu nije dobio, pa je također osoba koju je bilo lako zaplašiti kako je to i iskazivao sudu da mu je I. okrivljeni priprijetio da če mu diči kući , da će napraviti nered i ozlijediti njegovu majku i brata. Slijedom navedenog, kako se za pokušaj kaznenog djela za koje se može izreći kazna zatvora od 5 godina ili teža kazna ( što je ovdje slučaj u odnosu na oba djela , počinitelj može blaže kazniti, sud je prilikom odmjeravanja vrste i visine kaznene sankcije za I. okrivljenog primjenio granice zakonskog ublažavanja kazne iz čl. 49. Kaznenog zakona,cijeneći kao olakotnu okolnost protek vremena od 12 godina od pokušaja počinjenja utuženih kaznenih djela , i to i za pokušaj kaznenog djela prijevare i za pokušaj kaznenog djela iznude, sve s obzirom na propisano ublažavanje kazne zatvora prema najmanjoj mjeri kazne za utužena kaznena djela, prema čemu je za svako djelo izrekao pojedinačno utvrđenu kaznu zatvora, te I. okrivljenog osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci, ppri čemu je kao otegotnu okolnost cijenio njegovu višestruku osuđivanost koja proizlazi iz njegove kaznene evidencije, u koju kaznu se ima uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, kako je to sve decidirano navedeno u izreci presude.

Jednako tako i II. okrivljenom je primjenio za pomaganje u pokušaju utuženih kaznenih djela institut ublažavanja kaznene zatvora po odredbama čl. 49. Kaznenog zakona , cijeneći kao olakotnu okolnost neosuđivanost II. okrivljenog , i protek vremena od 12 godina od počinjenja, utvrdio pojedinačne kazne za pomaganje u pokušaju svakog kaznenog djela te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od također 7 mjeseci , a upravo stavljajući akcenat na navedene olakotne okolnosti, dok otegotnih nije našao, izrekao mu uvjetnu osudu na rok kušnje od 2 godine, smatrajući da će se ovako izrečenim kaznama i kod okrivljenih i generalno polsati poruka o pogibeljnosti i pokušaja činjenja kaznenih djela , točnije ostvariti sva svrha kažnjavanja iz čl. 41 KZ. Što se tiče oduzimanja imovinske koristi , sud je iz ovako izloženih dokaza i činjenice što okrivljeni nisu ni negirali činjenični opis optužnice koji se odnosi na vrijednosti odnosno cijenu stvarnu mobitela odnosnih marki koji su osobe koje su sklapale ugovore dobivali za puno povoljniju cijenu, II. okrivljeni preuzeo te mobitele te predao I. okrivljenom koji ih je prodao za neutvrđeni iznos, pa kako se nisu u postupku izjasnili koji su iznos ostvarili prodajom tih mobitela, kako su dijelili prodajni iznos,a ako I. okrivljeni u svojoj obrani u pisanom obliku navodi da se sa JV dogovorio da bi on za svaku osobu dobio 500,00 kuna, a osoba koja bi zaključila pretšlatu od 500,00 kn do 1,500,00 kn , a II. okrivljeni je naveo u obrani da bi svaka osoba koja je sklopila pretplatnički ugovor dobila 1.000,00 kuna od njih, a oni da bi prodali mobitel za 3.000,00 kuna i tu da je bila ta dobit, tada sudu ostaje da zaključi da su oni prodali mobitele za cijenu koja je za svaku marku mobitela za koji je zaključen pretplatnički ugovor navedena u činjeničnom opisu optužnice pa tako i izreke ove presude , jer drugačije ne bi bilo isplativo , po računici kako su okrivljenici iskazivali zbog čega je upravo te cijene i iznose, u njihovom zbiru iz toč. 1. i toč. 2. činjeničnog opisa optužnice, utvrdio kao imovinsku korist koju su okrivljenici ostvarili i koji iznos su solidarno dužni uplatiti u državni proračun RH na ime ostvarene imovinske koristi ovim djelima , jer su ti iznosu vlasništvo Republike Hrvatske.

Odluka o trošku postupka rezultat je osuđujuće presude i okrivljenici mogu platiti taj iznos s obzirom na svoja primanja.

Šibenik, 7. srpnja 2025.

Sudac:

Nives Vrvilo

Pouka o pr. lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna strank aima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi preko ovog suda za Đupanijski sud u dovoljnom broju primjeraka.

Dn:- ODO Šibenik

-I. okrivljenom ( Zatvor Glina)

-Braniteljici I. okrivljenog OV. u [adresa]

-II. Okrivljenom

-Braniteljici II. okr. RV, odvjetnici u [adresa]

- ĆV

- HV