Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: P-3371/2021-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužiteljice ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Andrea Blažević, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa Doris Košta, odvjetnica u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 28. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice Andree Blažević i zamjenice punomoćnika tuženika KD, na ročištu za objavu presude, dana 7. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.618,10 kn/ 878,37 eura uvećano za zateznu kamatu po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, od podnošenja tužbe (16. rujna 2021.) do isplate, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

II. Za višetraženo, preko iznosa od 6.618,10 kn/ 878,37 eura do iznosa od 12.054,60 kn / 1.599,92 eura (za iznos od 721,55 eura) sa zateznom kamatom, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog postupka iznos od 140,00 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 7. srpnja 2025., kao dana donošenja odluke, do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 16. rujna 2021. navodi se u bitnome da su stranke dana 19. rujna 2019. zaključile Ugovor o zakupu poslovnog prostora položenog u stambenoj zgradi u [adresa], označen kao čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u naravi prodajni centar, površine 38,17 m2, anagrafske oznake [adresa], „Kaleta 3“, sve sa posebnim instalacijama struje, vode i telefona, koji služe predmetnom poslovnom prostoru. Dana 11. ožujka 2021., da je tužiteljica uputila tuženiku pisani otkaz Ugovora o zakupu radi razloga privatne prirode, te da je istim putem tuženika obavijestila da će se ispoštovati ugovorni otkazni rok od tri mjeseca, nakon čega da je dužan predati predmetni prostor slobodan od stvari i osoba i u stanju u kojem ga je zaprimio.

1.1. Nakon što je zaprimio gore navedeni pisani otkaz ugovora, da joj je tuženik zaprijetio da neće plaćati zakupninu, te da će devastirati prostor i kao takvoga ga predati kako bi njezinu kćer ZD osujetio u namjeri da se istom po preuzimanju prostora u njemu nastavi obavljati trgovačku djelatnost i na taj način ostvarivati sredstva potrebna za osnovnu egzistenciju. U tome pravcu da je tuženik i postupio te da je dana 16. lipnja 2021., tuženik namjerno pričinio štetu u poslovnim prostoru tužiteljice, zbog čega je gđa. ZD tužitelja prijavila nadležnoj postaji, u vezi sa čime se protiv osumnjičenika , ovdje tuženika, vodi postupak. U vezi sa pričinjenom štetom, za tužiteljicu da su nastali troškovi popravka uništenog stropa, električne instalacije , sijalice , utičnice i cca 4 kvadratna metra zidnih pločica. Osim navedenog, da tuženik nije podmirio ni troškove isporučene električne energije i vode i to za mjesece ožujak, travanj, svibanj i lipanj , a koje da je u međuvremenu podmirila tužiteljica. Kompletan trošak koji je imala tužitelijca zbog štetnih radnji tuženika kao i neplaćenih računa iznosi 12.054,60 kn, a u vezi čega da se tužiteljica obratila tuženiku da mirnim putem podmiri navedeni iznos, a na koje se isti oglušio.

1.2. Slijedom navedenog, tužiteljica je predložila sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da joj isplati iznos od 12.054,60 kn uvećan za zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od podnošenja tužbe do isplate, kao i da joj naknadi troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom pred ovim sudom dana 20. listopada 2021., tuženik prigovara osnovanosti tužbe te navodima iste i visini štete. Ne prigovora činjenici sklapanja predmetnog ugovora o zakupu poslovnog prostora te činjenici upućivanja pisanog otkaza Ugovora o zakupu, ali se prigovara razlozima otkazivanja ugovora. Nadalje navodi da su stranke dana 10.rujna 2014. godine prvi put sklopile Ugovor o zakupu istog poslovnog prostora na rok od pet godina. Nakon sklapanja prvog ugovora o zakupu poslovnog prostora, tuženik da je dana 23.rujna 2014. otvorio [obrt] te mu je kao poslovna djelatnost označena 47.89- trgovina na malo ostalom robom na štandovima i tržnicama. Tuženik da je imao namjeru i da je otvorio malu obiteljsku voćarnu 2014., i tijekom godina da je gradio reputaciju i zadobivao povjerenje kupaca nuđenjem isključivo kvalitetnih proizvoda domaće proizvodnje. Tuženik nadalje navodi da je bitno za istaknuti nepošten odnos zakupodavca – tužiteljice prema zakupniku – tuženiku jer je tuženik tijekom više od šest godina izgrađivao reputaciju i dobio veći krug stalnih kupaca, na što da je tužiteljica otkazala ugovor o zakupu, dajući neopravdan i paušalan razlog da je izgubila stalno zaposlenje i da nije u mogućnosti naći stalni posao, te da je prisiljena na samozapošljavanje, a da je iskonstruirala taj razlog kako bi prostor dala u zakup drugoj osobi – MD, svojoj prijateljici. Navedena da je bila sa majkom tuženika, RD, u životnom i poslovnom partnerstvu koje da je trajalo do 2020., kada su se razdvojili u oba smisla. Taj razvod da je loše utjecao na MD, koja od toga trenutka koristi svaku prigodu kako bi naštetila RD, pa da je tako i nagovorila tužiteljicu, inače svoju dobru prijateljicu, da tuženika, sina HD , izbaci iz prostora kako bi ona mogla otvoriti voćarnu na istom mjestu, a da je tako i bilo nakon što je tuženik izašao iz prostora.

2.1. Obzirom da je prvi ugovor o zakupu potpisan 2014. godine, tuženik navodi da je potrebno utvrditi stanje prostora na dan kada je tuženik ušao u predmetni prostor kako bi se utvrdila eventualna šteta ili promjena stanja prostora, pri čemu je mjerodavan članak 9. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora, kojim je propisano da prilikom primopredaje poslovnog prostora ugovorne strane sastavljaju zapisnik u koji se unose podaci o stanju poslovnog prostora. Prilikom potpisivanja prvog ugovora o zakupu, da se nije potpisao zapisnik o primopredaji u kojemu bi bilo navedeno u kakvom bi stanju bio prostor prije ulaska tuženika. Kako tužiteljica nije nikada imala osobnih problema s tuženikom, tako da se nije potpisao ni zapisnik o stanju prostora 2019., prilikom potpisivanja drugog ugovora o zakupu u kojem bi se zakup samo produžio, tako da nije jasno na koji način tužitelj smatra da mu je pričinjena šteta. Nadalje, sukladno članku 19.st.4. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora, zakupnik ne odgovara za pogoršanje stanja poslovnog prostora , uređaja i opreme koje je nastalo zbog redovitog korištenja. Notorna i životna činjenica je da će kroz sedam godina korištenja poslovnog prostora nužno morati doći do većih preinaka prostora kao što je gletanje zidova, bojanje zidova, eventualna zamjena instalacija, zamjena istrošenih aparata, svijeća i slično, troškovi koji su takve naravi da je zakupodavac po zakonu u obvezi snositi takve troškove. Zaključno, da je člankom 29. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora propisano da se prilikom predaje ispražnjenog poslovnog prostora sastavlja zapisnik o stanju u kojemu se nalazi poslovni prostor u vrijeme predaje (stavak 1.), dok je stavkom 2. određeno da , ako prilikom predaje nije sastavljen zapisnik, smatra da je poslovni prostor predan u ispravnom stanju. Kako tužitelj u tužbi nije dostavio niti jedan zapisnik o stanju prostora kakav je bio zadnjim danom otkaza ugovora o zakupu poslovnog prostora koji bi bio potpisan od strane obje ugovorne strane te kako nije sporazumno angažiran vještak građevinske struke koji bi procijenio štetu, tako se smatra da je poslovni prostor predan u ispravnom stanju. Tuženik predlaže da sud donese presudu kojom u cijelosti odbija tužbeni zahtjev, uz obvezu tužitelja da mu naknadi troškove postupka.

4. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to: priložene račune (list 4-10); Ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen dana 19. rujna 2014. između tužiteljice i tuženika, ovjeren od strane javnog bilježnika Jagode Makelja Šuljić pod brojem OV-10210/14 i OV-10211/14 (list 19-21); Izvadak iz obrtnog registra za obrt [obrt] , obrt za trgovinu (list 22-26); spis MUP, PU Splitsko-dalmatinska, II Policijska postaja broj 511-12-24-B-688/21 (list 59- 62), Otkaz ugovora o zakupu poslovnog prostora (list 79-80), Opomena tuženiku (list 81). Nadalje, izveden je dokaz saslušanjem tuženika te saslušanjem svjedoka ZD, HD, JD te MD.

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice, vlasnice poslovnog prostora položenog u stambenoj zgradi u [adresa], oznake čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u naravi prodajni centar, površine 38,17 m2, anagrafske oznake [adresa], Kaleta 3, spram tuženika, kao prijašnjeg zakupoprimca navedenog poslovnog prostora, za isplatom iznosa od 12.054,60 kn/1.599,92 eura sa pripadajućim zateznim kamatama na ime naknade štete koja da joj je nastala jer da je tuženik nakon isteka ugovora o zakupu, tužiteljici namjerno počinio štetu u navedenom poslovnom prostoru, tako da su za tužiteljicu nastali troškovi popravka uništenog stropa, električne instalacije, sijalice, utičnice te cca 4m2 zidnih pločica, te na ime mjesečnih računa ispostavljenih na ime potrošnje struje i vode za vrijeme trajanja otkaznog roka, za mjesece ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2021., koje da je podmirila tužiteljica, iako je to bila tuženikova obveza.

7. Radi odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je, ocjenjujući kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog povedenog dokaznog postupka, utvrdio u nastavku navedene pravnorelevantne činjenice.

8. Čitanjem Ugovora o zakupu poslovnog prostora, zaključenog dana 19. rujna 2014., između tužiteljice ND , kao zakupodavca, zastupane po kćeri ZD, te tuženika AD , kao zakupoprimca, proizlazi da je istim ugovoreno da je predmet ugovora poslovni prostor položen u stambeno-poslovnoj zgradi u [adresa], čest,zgr. 5360, K. O. [katastarska općina], u naravi prodajni centar, površine 38,17 m2, anagrafske oznake [adresa], Kaleta 3, sve sa posebnim uređajima instalacijama struje, vode i telefona koji služe predmetnom prostoru (članak 1. a). Nadalje, člankom 3. ugovora, utvrđeno je da su stranke suglasne da se ovaj ugovor o zakupu sklapa na određeno vrijeme od pet godina i to tako da ugovor o zakupu počinje teći od 18. rujna 2014. do 18. rujna 2019. , a da se ugovor može otkazati i prije isteka ugovorenog roka u otkaznom roku od tri mjeseca. Člankom V. ugovora određeno je da se zakupodavac obvezuje predmetni poslovni prostor opisan u članku 1. a) ugovora vratiti zakupodavcu u istom stanju u kojemu je on i počeo obavljati svoju djelatnost glasom ovog ugovora (što podrazumijeva između ostaloga da zidovi, pod, strop, sanitarni čvor i sl. unutar predmetnog poslovnog prostora budu friško oličeni, neoštećeni, dakle, isti kao u trenutku kada je zakupac preuzeo predmetni prostor od zakupodavca), a uz obvezu naknade štete koja se eventualno počinila na prostorijama unutar predmetnog prostora ili na posebnim uređajima i instalacijama struje, vode i telefona koji služe predmetnom prostoru tijekom trajanja zakupa.

8.1. Stranke su tijekom postupka isticale da bi nakon isteka roka na koji je zaključen navedeni ugovor o zakupu od 19. rujna 2014., zaključile novi ugovor o zakupu i to dana 19. rujna 2019., međutim isti ni jedna stranka nije tijekom postupka isti priložila u sudski spis, iako sadržaj tog Ugovora o zakupu među strankama nije bio sporan.

8.2. Čitanjem službene zabilješke MUP, PU Splitsko-dalmatinska, Druga policijska postaja od 16. lipnja 2021., proizlazi da su policijski službenici ŽD i TD dana 16. lipnja 2021. u 08:55 sati od strane šefa smjene upućeni u [adresa], u poslovni prostor koji se nalazi kod ulaza u Kaletu 3, da je zvala vlasnica prostora gđa ZD rođ. **.**.1971., da joj je bivši najmoprimac na vrijeme izašao iz prostora , ali da je isti cijeli prostor oštetio i razvalio , odnosno da se nije pridržavao ugovora u kojem stoji da nakon izlaska iz poslovnog prostora mora ostaviti u stanju kakvog ga je zatekao, a da se radi o VD rođ. **.**.1989. Dolaskom u navedeni prostor da je zatečena gđa ZD te da je utvrđeno da je VD bio u najmu sedam godina te da je na vrijeme izašao iz prostora , ali je oštetio odnosno razbio cijeli spušteni strop, počupao cijelu elektroinstalaciju, sijalice, utičnice, te da je razbio zidne pločice oko 4 kvadrata, nije ogletao zidove i obojao. Po izjavi vlasnice, da je šteta nepoznata.

8.3. Iz stranačkog iskaza tuženika u bitnome proizlazi da je sa tužiteljicom imao zaključen ugovor o zakupu poslovnog prostora na vremensko razdoblje od pet godina te da u istome postoji ugovorna odredba da mu se isti može otkazati u bilo kojem trenutku, da je njegova naivnost što je to potpisao, ali da je išao sa povjerenjem. U trenutku kada je ušao u posjed poslovnog prostora, prije nekih desetak godina, da je isti bio u jako lošem stanju. Nije siguran je li sa tim bila upoznata vlasnica poslovnog prostora (tužiteljica), ali da je o svom trošku postavio pločice u cijelom poslovnom prostoru, jer pločica nije bilo već je umjesto njih bio zalijepljen Cetofix, struja da je bila u lošem stanju pa da je morao to mijenjati , da je tako i stavio neonke na gipsani strop, a kako je strop jako prokišnjavao, da je promijenio i taj cijeli strop sa gipsanim pločama. Usmeni dogovor između njega i gđe. ZD da je bio da će mu se sav iznos koji je uložio vratiti nakon prestanka važenja ugovora o zakupu. Međutim, da mu se taj iznos nije isplatio, a nikada nije osobno susreo tužiteljicu gđu UD već je oko svega komunicirao sa gđom ZD. Nakon što je zaprimio otkaz ugovora o zakupu, da je počeo vaditi iz poslovnog prostora sve svoje stvari o kojima je upravo iskazivao, a da su u jednoj kesi ostale kamere i kablovi koje je ostavio u prostoru, a za koje pretpostavlja da ih je gđa ZD ili MD uzela sebi. Vezano za plaćanje mjesečnih režija, tuženik navodi da su imali dogovor da njegova majka ili on predaju iznose koji su ispostavljeni na struju i vodu, koji su se ispostavljali na ime tužiteljice. Posebno upitan, tuženik navodi kako opisana ulaganja nije vršio odmah nakon zaključenja prvog ugovora, 2014., nakon što je uselio u prostor, tada je morao isplatiti MD za iznos od 20.000,00 eura jer mu je ona prodala posao, već je opisane radove izvodio pomalo u svih šest i pol godina. Prilikom zaključenja ugovora o zakupu iz 2019., da se ne sjeća je li konstatirao ulaganja u predmetni poslovni prostor, nije ni pročitao ugovor tako detaljno. O ulaganju nema nikakav pisani dokaz, sve su radili na ruke on i prijatelj, na crno, a možda ima neki račun za materijal koji je ugradio. Posebno upitan, tuženik navodi da nema nikakav pisani dokaz o tome da se dogovorio sa gđom ZD da bi se sva njegova ulaganja u prostor njemu isplatila prilikom izlaska iz prostora, sve je išlo na „riječ“ jer je postojalo uzajamno povjerenje. Da je postojao bilo kakav materijalni dokaz, da bi bio pokrenuo postupke pred sudom, radi isplate tih ulaganja, a ovako da mu nije ništa preostalo nego da izvadi sve ono što je kupio i uložio u poslovni prostor i ponese sa sobom. Posebno upitan, tuženik navodi da je plaćao račune i to na način da je novac davao na ruke gđi ZD, a da je zadnjih nekoliko računa podmirila njegova majka , i to kada su se one nalazile oko dogovora za izlazak iz prostora.

8.4. Iz iskaza svjedokinje ZD, kćeri tužiteljice, u bitnome proizlazi da je ista u ime svoje majke, ovdje tužiteljice, sa tuženikom zaključila ugovor o zakupu, a da je on u zakup ušao nakon prethodnog zakupa od strane njegove majke i gđe MD, naslijedio je posao od njih. U to vrijeme da je njezin posao u AD Plastic bio neizvjestan pa da se obratila tuženiku da ju zaposli u svom dućanu voća i povrća, na što joj je on odgovorio da ne može, ali da ju može uputiti kod svoje majke koja se isto bavila prodajom voća i povrća u svome dućanu. Ona da je došla na ideju da bi bilo svrsishodno da poslovni prostor svoje majke da nekome, a da joj taj omogući radno mjesto. Vodeći se time, da je tuženiku i otkazala ugovor o zakupu poslovnog prostora. Nakon što mu je priopćila da namjerava raskinuti ugovor o zakupu poslovnog prostora, da je, isti joj je rekao da će „ cijeli prostor demolirati, razbiti te da će se vidjeti na sudu“. Kada je tuženik ulazio u poslovni prostor, da je isti bio u cijelosti namješten, funkcionirao je normalno, a jedino joj je poznato, od tuženikovih ulaganja, da je imao svoje police za prodaju voća. Vezano za plaćanje računa, kako na ime zakupa, tako i mjesečnih režija, da joj je tuženik prvo odbijao platiti zakup, da bi ju kasnije nazvao i platio joj zakup za ta tri mjeseca otkaznog roka, i to preko računa, dok nije podmirio troškove struje i vode. Računi za vodu da su uvijek dolazili ispod vrata poslovnog prostora, te ih je tuženik uredno podmirivao, sve do ovih računa koji su sporni, dok su računi za struju jedno vrijeme dolazili na takav način, a jedno vrijeme na njezinu adresu, nakon čega bi ih ona odnijela tuženiku u dućan, a on da bi ih podmirio. Tuženik da joj nikada nije osobno predavao novac za plaćanje mjesečnih režija, već bi ih ona odnosila u dućan, a on bi ih sam platio. Posebno upitana, svjedokinja navodi da ni majka tuženika nije podmirila utužene račune za struju i vodu. Posebno upitana, svjedokinja navodi da u trenutku kada je tuženik izašao iz poslovnog prostora, a obzirom na nastali konflikt, nije postojala ni mogućnost da se potpiše primopredajni zapisnik.

8.5. Iz iskaza svjedokinje HD, majke tuženika, u bitnome proizlazi da se ugovor o zakupu poslovnog prostora između i tužiteljice raskinuo vrlo naprasno i naglo. Njezin sin da je ušao u zakup tog prostora 2014. godine, nakon što su u zakupu bile njezina tadašnja partnerica MD i ona, i to tako što su mu one prodale posao prodaje voća i povrća sa svime što je bilo unutra, dakle sa svim inventarom. Sjeća se da je tuženik ulagao u taj prostor na način da je na zid stavio pločice, promijenio je struju, promijenio je prozore, a dok su oni poslovali u prostoru, da su bili znatno lošiji uvjeti, tek toliko da bi mogli dobiti minimalne tehničke uvjete, a ni prijašnji zakupnici nisu ulagali u taj prostor. Na poseban upit, svjedokinja navodi da je Misli da je tužiteljica otkazala ugovor o zakupu njezinom sinu na nagovor od strane nu njezine bivše partnerice MD, koja je iz želje da ju se osveti zaredom nakon što je s njom raskinula izvanbračnu vezu, ponudila veću cijenu zakupnine i na takav način motivirala kćer tužiteljice da raskine ugovor. Ovo sme da je njezina pretpostavka, da su bili iznenađenje raskidom ugovora jer nikada nije bilo nikakvih problema nisam tužiteljicom i sa njezinom kćeri ZD. Na poseban upit, svjedokinja navodi da su se rate zakupnine kao i mjesečne režije za poslovni prostor, podmirivale tako što je ona osobno predavala novac na ruke kćeri tužiteljice ili knjigovođa, jer da je Mirelina kćer bila fiktivno prijavljena u Leovoj tvrtki , time da su joj učinili uslugu zbog porodiljnog. Na isti takav način, na ruke ZD, da je plaćao i njezin sin za vrijeme trajanja zakupa mjesečne rate za struju i vodu, a da bi struja bila isključena da se nije plaćala. Svjedokinja se sjeća da se našla u kafiću sa gđom. ZD nekih desetak dana prije isteka otkaznog roka te da joj je tu podmirila predajom gotovog novca režije, za neke tri četiri uplatnice koje je ona donijela sa sobom , izračunale su koji je to iznos i to je platila, a da je zakupninu prethodno platio njezin sin. Navedene iznose da je plaćala na ruke jer je postojao odnos s povjerenjem, ne bi bili u prostoru osam godina da je bilo ikakvih problema. Na poseban upit, svjedokinja navodi da je njezin sin prilikom izlaska iz prostora isti ostavio u boljem stanju nego li je bio kada je došao, a da je dogovor između njega ili ZD bio da mu ona prizna ulaganja koja je imao na ime postavljana pločica, međutim da ona to nije željela, kao ni ulaganje za prozore, a da su čak i kamere za video nadzor ostale tamo, a da je njezin sin za novi prostor morao kupovati nove.

8.6. Iz iskaza saslušanog svjedoka JD, zeta tužiteljice, u bitnome proizlazi da je predmetni poslovni prostor u vlasništvu njegove punice, bio u zakupu tuženika, a da je u to vrijeme njegova supruga imala poteškoća na posla te da je pitala tuženika može li ju zaposliti, na što je on rekao da ona baš i nije za taj posao. Nakon toga, da mu je navela da mu neće dalje produživati ugovor o zakupu te da on može ostati u poslovnom prostoru obavljati svoju djelatnost do isteka ugovora. Njemu se to nije svidjelo i zasmetalo mu je, a na dan kada je trebao predati poslovni prostor njegovoj supruzi , telefonski ju je kontaktirao i rekao da dođe u ponoć preuzeti ključeve i posjed prostora. Ona da je došla ujutro, da je bila šokirana kada je vidjela u kakvom se stanju prostor nalazi, utičnice, krov i zidne pločice da su bili uništeni, nazvala ga je odmah da dođe u prostor , a kada je došao da su zvali policiju koja je o tome sastavila i zapisnik. Tuženik da je naveo kako je prostor bio upravo u takvom stanju u kakvom ga je ostavio, i kada je on ušao u posjed prostora radi obavljanja djelatnosti. Svjedok navodi da to nije istina jer da su prije toga u posjedu poslovnog prostora i obavljanja te djelatnosti bili tuženikova majka i njezina partnerica, te da se sjeća da je prostor bio u urednom i održavanom stanju. Posebno upitan, svjedok navodi da je tuženik uredno podmirivao sve troškove s osnova struje i vode, međutim, kada su mu priopćili da se neće produžiti ugovor o zakupu, da je rekao da neće platiti struju i vodu, ali da se predomislio jer da su ga upozorili da će u tom slučaju biti isključena struja i voda, radi čega da je i platio te račune.

8.7. Iz iskaza svjedokinje MD u bitnome proizlazi da je na dan kada je tuženik izašao iz poslovnog prostora te ga predao u posjed ZD , kćeri tužiteljice, prostor bio u katastrofalnom stanju. To jutro da ju je nazvala ZD cijela šokirana da dođe to vidjeti, a da je ona i došla jer je bila u blizini, da su bile porazbijane pločice, strop, živa struja na podu, kablovi. Ona da je otišla prije nego što je došla policija, a nije joj poznato jesu li tuženik i ZD potpisali zapisnik o primopredaji poslovnog prostora. Koliko je njoj poznato, da je tuženik podmirivao mjesečne režije na ime vode i struje, a tuženik da je bio njezin zaposlenik, nakon što je prestala sa obavljanjem posla prodaje voća, prodala je posao i prostor tuženiku da on može obavljati djelatnost, to pod njezinim imenom, a nakon nekih šest do sedam mjeseci da je tuženik otvorio svoj obrt na svoje ime te je na svoje ima zaključio ugovor o zakupu poslovnog prostora.

9. Temeljem rezultata ovako provedenog dokaznog postupka, nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti, sud je stava da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

10. Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da su tužiteljica i tuženik dana 18. rujna 2014. zaključili Ugovor o zakupu poslovnog prostora za prostor na adresi u [adresa], na vremensko važenje od pet godina. Nije bilo sporno ni da su stranke istekom roka toga ugovora zaključili novi ugovor o zakupu na vremensko važenje od pet godina, i to 18. rujna 2019. (iako isti nije priložen u sudski spis), istog sadržaja.

10.1. Nije bilo sporno niti to da je člankom 3. Ugovora o zakupu bilo ugovoreno da zakupodavac može bilo kada otkazati ugovor, niti da je člankom 5. istoga ugovoreno da se zakupac obvezuje predmetni poslovni prostor vratiti zakupodavcu u istom stanju u kakvom je bio kada je počeo u njemu obavljati svoju djelatnost, što podrazumijeva da zidovi, pod, sanitarni čvor i sl, unutar poslovnog prostora budu friško neoličeni, neoštećeni, dakle isti kao u trenutku kada je zakupac preuzeo predmetni prostor od zakupodavca, a u uz obvezu naknade štete koja se eventualno počinila na prostorijama unutar predmetnog prostora ili na posebnim uređajima ili instalacijama struje, vode i telefona koji služe predmetnom prostoru tijekom trajanja zakupa.

10.2. Nadalje, među strankama nije bilo sporno niti da je tužiteljica otkazala ugovor o zakupu dana 11. ožujka 2021. te da je otkazni rok bio tri mjeseca, kao ni činjenica da je tuženik prilikom izlaska iz prostora oštetio spušteni strop, električne instalacije, sijalice, utičnice, s obrazloženjem da je odnio stvari koje su ugrađene u prostor, uz navode da je među strankama postojao dogovor da će se prilikom predaje u posjed uračunati ulaganja i cijenu zakupnine. Navedeno proizlazi kako iz stranačkog iskaza tuženika, tako i iz priložene Potvrde MUP, PU Splitsko – dalmatinska, II Policijska postaja Split od 14. rujna 2021.

10.3. Nije bila sporna niti činjenica da stranke nisu sastavile zapisnik o primopredaji prostora, kako prilikom zaključivanja Ugovora o zakupu poslovnog prostora 2014. godine, tako niti prilikom zaključivanja drugog, novog ugovora od 18. rujna 2019.

10.4. Konačno, nije bilo sporno niti da je tužiteljica odnosno njezina kćer ZD, prilikom primopredaje poslovnog prostora, nakon isteka ugovora o zakupu, kontaktirala policiju, koja je uredovala na licu mjesta, o čemu je sastavljen i zapisnik koji opisuje stanje poslovnog prostora na dan kada je tuženik izašao iz posjeda istoga.

11. Kao sporno je tijekom postupka valjalo utvrditi je li tuženik u obvezi tužiteljici naknaditi štetu na ime troškova koje je ista imala nakon njegovog izlaska iz poslovnog prostora, u vidu potrebnih radova za dovođenje prostora u uredno stanje te je li joj dužan naknaditi štetu koju je ista imala s osnova mjesečnih režijskih troškova na ime utroška vode i električne energije za vrijeme trajanja otkaznog roka (od ožujka do lipnja 2021.), dok je tuženik bio u posjedu poslovnog prostora, a za koje tužiteljica tvrdi da ih je ona podmirila, iako je to bila tuženikova obveza.

12. Obzirom da je pravni osnov odnosa među strankama ugovor o zakupu poslovnog prostora, u ovoj pravnoj stvari kao mjerodavno materijalno pravo primjenjuju se odredbe Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“, broj: 125/11., 64/15., 112/18., 123/24.; dalje: ZZKPP), koji je ovdje za primijeniti kao lex specialis.

13. Tako je odredbom članka 9. ZZKPP propisano da prilikom primopredaje poslovnog prostora ugovorne strane sačinjavaju zapisnik u kojem se unose podaci o stanju poslovnog prostora.

14. Člankom 20. ZZKPP propisano je da je nakon prestanka zakupa zakupnik dužan predati zakupodavcu poslovni prostor u stanu u kojemu ga je primio, ako nije drugačije ugovoreno ili propisano ovim Zakonom, dok je člankom 21. određeno da, u slučaju iz članka 20. ovog Zakona, zakupnik ima pravo odnijeti uređaje koje je ugradio u poslovni prostor, ako se time ne oštećuje poslovni prostor i ako mu to ulaganje zakupodavac nije priznao kroz smanjenje visine zakupnine.

15. Tuženik u stranačkom iskazu tvrdi da je imao dogovor sa ZD (kćeri tužiteljice koja je bila punomoćnik iste) da će mu se ulaganja u poslovni prostor koja je imao za vrijeme trajanja zakupa isplatiti nakon prestanka važenja ugovora o zakupu, a da o tome nema pisani dokaz jer su se ti radovi obavljali s povjerenjem, dok je tužiteljica (odnosno njezina kćer ZD) osporila takve tvrdnje. Međutim, prema stavu ovog suda, tuženik, na kojemu je teret dokaza, takve tvrdnje nije dokazao niti takva ugovorna odredba proizlazi iz samog ugovora o zakupu.

16. Naime, čitanjem Ugovora o zakupu ne proizlazi da bi stranke konstatirale potrebu vršenja bilo kakvih radova ili ulaganja u poslovnom prostoru u trenutku zaključenja ugovora o zakupu niti proizlazi da bi stranke izrazile ugovornu volju o tome da će eventualno izvođenje takvih radova pasti na teret tuženika kao zakupca, a niti da će mu se ulaganje priznati kroz smanjenje visine zakupnine.

S druge pak strane, a cijeneći karakter radova u poslovnom prostoru koje je tuženik poduzeo za vrijeme trajanja ugovora o zakupu, te njegov stranački iskaz da je „nakon isteka otkaznog roka odnio stvari koje su ugrađene u prostor“, sud je stava da je tuženik radove u poslovnom prostoru izveo sa ciljem da isti uredi onako kako najbolje odgovara djelatnosti koju je obavljao. Naime, iz sadržaja ugovora zaključenog među strankama, sasvim je jasno da je tuženik primio poslovni prostor u urednom stanju u kojemu je bilo moguće obavljanje djelatnosti za koju je i zaključen ugovor.

17. Člankom 7. st. 1. ZPP propisano je da su stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je člankom 219. st. 1. ZPP određeno da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Nadalje, prema članku 221. st. 1. ZPP, ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice.

18. Čitanjem članka 5. Ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenog među strankama, proizlazi da su stranke istim ugovorile da se zakupac obvezuje predmetni poslovni prostor vratiti zakupodavcu u istom stanju u kakvom je bio kada je počeo u njemu obavljati svoju djelatnost, što podrazumijeva da zidovi, pod, sanitarni čvor i sl, unutar poslovnog prostora budu friško neoličeni, neoštećeni, dakle isti kao u trenutku kada je zakupac preuzeo predmetni prostor od zakupodavca, uz obvezu naknade štete koja se eventualno počinila na prostorijama unutar predmetnog prostora ili na posebnim uređajima ili instalacijama struje, vode i telefona koji služe predmetnom prostoru tijekom trajanja zakupa.

19. Člankom 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje: ZOO) propisano je da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi, dok je stavkom 2. istog članka propisano da, kada dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio.

17. Kako tuženik ne spori činjenicu da je nakon isteka otkaznog roka, prije primopredaje poslovnog prostora, iz istoga odnio pločice, knauf i instalacije, smatrajući da ima na to pravo jer se radilo o „njegovim ulaganjima“, a saslušani svjedoci ZD, JD i MD, suglasno iskazuju da je prostor nakon što je tuženik izašao iz istoga bio u lošem stanju, u prilog čemu svjedoči i zapisnik – zabilješka o policijskom postupanju od 14. rujna 2021., sud je stava da je tuženik opisanim ponašanjem tužiteljici prouzročio štetu, koju joj je dužan i naknaditi, i to u visini troškova koja je ista imala da bi poslovni prostor bio doveden u stanje u kakvom je bio i ranije, a čiju visinu troškova je tužiteljica dokazala priloženim računima.

Tuženiku je za navesti da bi isti imao pravo, sukladno članku 21. ZZKPP, iz poslovnog prostora odnijeti uređaje koje je ugradio u poslovni prostor samo ako se time ne oštećuje prostor (koja pretpostavka ovdje nije ispunjena) te ako mu je to ulaganje zakupodavac priznao kroz smanjenje zakupnine (što tuženik tijekom postupka nije dokazao).

18. Člankom 1085. st. 1. ZOO propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, dok je stavkom 3. određeno da je odgovorna osoba, kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

19. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljica reparirala nastalu štetu, za što je imala troškove kako slijedi: račun Građa d.d. Solin od 29. lipnja 2021. (list 5) na iznos od 690,92 kn; račun Termodinamika d.o.o. od 21. lipnja 2021. (list 6) na iznos od 567,00 kn; račun Rico Trade d.o.o. od 21.lipnja 2021. na iznos od 110,18 kn; račun Strom & Alarm j.d.o.o. od 26. srpnja 2021. – ispitivanje, uklanjanje stare i ugradnja nove el.instalacije (list 8) na iznos od 5.250,00 kn, dakle ukupni iznos od 6.618,10 kn/878,37 eura.

20. Slijedom navedenog, ovaj sud je stava da je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici na ime nastale imovinske štete u poslovnom prostoru tužiteljice, u iznosu od koju je 6.618,10 kn, koju visinu je tužiteljica dokazala priloženim računima.

21. Tužiteljici bi na dosuđeni iznos pripada i zatezna kamata tekuća od dana kada je šteta reparirana odnosno od dana plaćanja svakog pojedinog računa, kao dana nastanka štete. Međutim, kako sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (članak 2. ZPP), a tužiteljica na iznos naknade štete potražuje zateznu kamatu tekuću od dana podnošenja tužbe, dakle manje nego što joj pripada, to joj je tako i dosuđeno. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

22. Slijedom iznijetog i obrazloženog, valjalo je tuženika obvezati da isplati tužiteljici na ime naknade štete na poslovnom prostoru iznos od 6.618,10 kn / eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe odnosno odlučiti kao u točki I izreke.

23. Nadalje, predmet spora predstavlja i zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 5.436,50 kn/721,55 eura na ime naknade štete koja da je tužiteljici nastala jer tuženik za vrijeme trajanja otkaznog roka, od ožujka do lipnja 2021., nije podmirio troškove isporučene električne energije i vode, što je bila njegova obveza, već da je iste podmirila tužiteljica.

24. Ovaj sud je stava da tužiteljica, na kojoj je u smislu članka 7. i članka 219. st. 1. ZPP, teret dokaza, tijekom postupka nije dokazala da je upravo ona podmirila ispostavljene račune, a ne tuženik, čija je to bila obveza.

25. Naime, iako tužiteljica u tužbi tvrdi da je navedene račune podmirila ona, a ne tuženik, čija je to bila obveza, a tužiteljičina kćer ZD, koja je nastupala kao punomoćnik majke prilikom zaključivanja Ugovora o zakupu sa tuženikom te je u njezino ime i nastupala za vrijeme važenja istoga, u iskazu navodi kako tuženik nije podmirio ispostavljene račune za struju i vodu za vrijeme trajanja otkaznog roka, dok da je podmirio zakup za ta tri mjeseca, kao i da joj tuženik nikada nije osobno predavao novac za plaćanje mjesečnih režija već da bi ona račune odnosila njemu u dućan , a da bi ih onda on podmirio, suprug imenovane svjedokinje (zet tužiteljice) JD u svome iskazu navodi kako je da je tuženik uredno podmirivao sve troškove s osnova struje i vode, time da je, nakon što su mu saopćili da se neće produžiti ugovor o zakupu, rekao da neće platiti struju i vodu, ali da se predomislio jer da su ga upozorili da će u tom slučaju biti isključena struja i voda u prostoru, radi čega je platio te račune.

26. S druge pak strane, iz priloženih računa na ime električne energije i utroška vode (list 7, 9,10,11) ne proizlazi da tko bi bio platitelj. Nadalje, sam tuženik u stranačkom iskazu navodi da je među njima bio dogovor da njegova majka ili on predaju iznos novca na koji su ispostavljeni na ime utroška struje i vode, koji su se ispostavljali na ime tužiteljice, a svjedokinja RD (majka tuženika) u svome iskazu navodi da se u jednom kafiću desetak dana prije isteka otkaznog roka našla u kafiću sa gđom, ZD te da je tu podmirila režije predajom gotovog novca, za neke tri, četiri uplatnice koje je ona donijela, da su izračunale iznose i da je ona to platila na ruke jer da je postojao odnos sa povjerenjem.

27. Člankom 221. a. ZPP propisano je da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

28. Prema stavu ovog suda, tužiteljica, na kojoj je u smislu članka 7. i članka 219. st. 1. ZPP, teret dokaza, tijekom postupka nije sa uspjehom dokazala da je upravo ona, umjesto tuženika, podmirila ispostavljene račune na ime potrošene vode i električne energije za vrijeme trajanja otkaznog roka, slijedom čega je ovaj sud stava da je tužbeni zahtjev u tome dijelu u cijelosti neosnovan.

29. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica od tuženika potražuje isplatu iznosa od 5.436,50 kn/721,55 eura na ime računa za potrošenu električnu energiju i vodu za vrijeme trajanja otkaznog roka, koje da je ona podmirila umjesto tuženika te odlučiti kao u točki II. izreke.

30. Nakon što je odlučeno o glavnoj stvari, valjalo je donijeti odluku i o troškovima parničnog postupka.

31. Obzirom na djelomični uspjeh stranaka u postupku, odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. st. 2. ZPP.

32. Navedenom je odredbom propisano da će sud, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

33. Tužiteljica je u pogledu osnova i visine uspjela sa 55 %, dok je tuženik uspio sa 45 %. Kada se od postotka strane koja je u većoj mjeri uspjela (tužiteljica) oduzme postotak uspjeha strane koja je uspjela u manjoj mjeri (tuženik), dobije se 10%.

34. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 12.054,60 kn/1.599,92 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa), prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife).

35. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužiteljici su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 16. rujna 2021. (Tbr. 7/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-sastav podneska od 16. studenoga 2022. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 10. lipnja 2024. (Tbr. 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 25. rujna 2024. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-sastav podneska od 5. studenoga 2024. (Tbr 8/3 Tarife), iznos od 100,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 13. ožujka 2025., (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-sastav podneska od 27.ožujka 2025. (Tbr 8/3 Tarife), iznos od 100,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 28. svibnja 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura, dakle ukupni iznos od 1.400,00 eura.

35.1. Tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu, obzirom da iz stanja spisa ne proizlazi da je tužiteljica podmirila navedenu pristojbenu obvezu.

36. Cijeneći postotak uspjeha stranaka koji je preostao nakon međusobnog obračuna istoga (10%), tužiteljici je na ime troškova ovog parničnog postupka dosuđen iznos od 140,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 7. srpnja 2025., kao dana donošenja odluke (članak 151. st. 3. ZPP).

37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke.

38. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude iskazani su u eurima i kunama sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj od 7,53450.

U Splitu 7. srpnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Jukić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis