REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj K-402/2019-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu Domagoju Kurobasi, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Maje Jež kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika OO zbog kaznenog djela iz čl. 220 st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97) u povodu optužnice OKDO Zagreb K-DO-2933/17 od 5. prosinca 2018. godine, nakon održane javne rasprave dana 2. srpnja 2025. godine, u prisutnosti zastupnika optužbe ŽO, optuženika OO, dana 7. srpnja 2025., izrekao je i objavio

p r e s u d u

I. Optuženik OO, OIB [osobni identifikacijski broj], zvan " O", sin Ž i Ć rođene L, rođen **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, drvodjeljski tehničar, sa završenom VŠS, nezaposlen, korisnik invalidnine u mjesečnom iznosu od 300,00 EUR, razveden, otac jednog djeteta u dobi od 11 godina, bez imovine, vojsku služio 1999./2000. u Zagrebu, bez čina, osuđivan presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj Ko-3738/07 pravomoćnom 19. siječnja 2010. zbog kaznenog djela iz članka 220. stavak 4. Kaznenog zakona/97. na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine; presudom Općinskog suda u Vrbovcu broj K-207/07 pravomoćnom 12. srpnja 2010. zbog kaznenog djela iz članka 220. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona/97. na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine uvjetno na 3 (tri) godine, presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K- US-37/13 od 16. listopada 2013., zbog kaznenog djela iz članka 217. stavak 2. u svezi članka 216. stavak 1. i članka 333. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona/97. na kaznu zatvora od 2 (dvije) godine; presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-263/16 pravomoćnom 23. kolovoza 2016. zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona/11., na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine,

k r i v  j e

što je:

dana 03. veljače 2011. u Ljubljani, Dunajska cesta 140, sa unaprijed stvorenom nakanom da vozilo ne vrati u trgovačkom društvu "Avant Car" d.o.o. zaključio Ugovor o najmu vozila i preuzeo na korištenje osobno vozilo tipa Honda, modela Civic 1.8, broja šasije [broj šasije], godine proizvodnje 2007. kojim ugovorom se obvezao vozilo vratiti do 05. veljače 2011., što nije učinio već je vozilo protupravno prisvojio oštetivši navedeno trgovačko društvo približno za novčani iznos od 15.000,00 eura, protuvrijednosti u kunama oko 111.000,00 kuna

dakle, protupravno prisvojio tuđu pokretnu stvar koja mu je povjerena, a vrijednost utajene stvari je velika,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – utajom – opisano u čl. 220. st. 4., u vezi s čl. 220. st. 1. KZ/97

II. Na temelju čl. 220. st. 4. KZ/97 optuženika OO se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA OD 1 (JEDNE) GODINE.

III. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 optuženika se oslobađa obveze naknade troškova postupka.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu (nakon što je došlo do preuzimanja kaznenog progona od Republike Slovenije) optužnicom tereti OO da je počinio kazneno djelo koje je činjenično opisano i pravno označeno u izreci presude s time da se tvrdi da je došlo do oštećenja za točno 15.000,00 EUR kao što se tvrdi da se radilo o registarskoj oznaci [registarska oznaka] što je sud korigirao presuđenjem utvrdivši samo da se radi o približnom iznosu od 15.000,00 EUR te da je upitno da bi se radilo o navedenoj registarskoj oznaci. Zapravo je optužnicom navedeno da se optuženika tereti za kazneno djelo iz čl. 232. st. 1. i 3. KZ/11 što je sadržajno isto kao i članci ranijeg zakona koji su navedeni u izreci presude s time da sud smatra da se u konkretnom slučaju treba primijeniti kazneni zakon iz 1997. godine odnosno da ne treba primijeniti kazneni zakon iz 2011. godine koji je stupio na snagu početkom prije 2013. godine budući da taj kasniji zakon nije blaži za počinitelja.

2. Optuženik je naveo da se ne smatra krivim i u svom iskazu tvrdi da je vratio sva vozila koja je uzimao u najam 2011. godine od Avant Car d.o.o. potpisivajući o tome dokumentaciju.

3. Iz provedenih dokaza odnosno dokumentacije proizlazi da je optuženiku OO od strane Avant Car d.o.o. predano u najam vozilo Honda modela Civic 1.8 s time da je upitno da bi se radilo o registarskoj oznaci koja je navedena u optužnici budući da se u spisu suda u Ljubljani na listu 7 u prometnoj dozvoli navodi druga registracijska oznaka. Iz zapisnika o predaji i preuzimanju vozila kao i preslika osobnih isprava OO proizlazi da je OO potpisao početkom veljače 2011. godine da je uzao u najam predmetno vozilo i to 3. veljače 2011. o čemu je priložena i preslika njegove putovnice no optuženik nije dokazao da je vozilo vratio i jedno valja istaknuti da bi bilo logično je da tražio potvrdu o eventualnom vraćanju vozila pogotovo kada se ima u vidu veliku vrijednost stvari koju je sud utvrdio u približnom iznosu od 15.000,00 EUR uzimajući u obzir opće poznate podatke o vrijednosti vozila dok nije moglo biti utvrđeno da bi vrijednost bila baš točno 15.000,00 EUR kako je navedeno u optužnici pogotovo kada se ima u vidu da nije riječ o novom vozilu.

4. Uvidom u uvjerenje o osuđivanosti utvrđeno je da je optuženik višestruko osuđivan i to upravo za kaznena djela protiv imovine kako je to pobliže navedeno u izreci presude što dodatno potvrđuje da je optuženik s namjerom počinio kazneno djelo utaje stvari velike vrijednosti (približan iznos od 15.000,00 EUR je više i nego dovoljan da bi se radilo o iznosu velike vrijednosti), a niti sam optuženik ne osporava da je uzimao u najam vozila od navedenog oštećenika te je indikativno i da je to prestalo baš one godine kada je kazneno djelo počinio.

5. Spomenuta višestruka osuđivanost je otegotna okolnost za optuženika, dok je olakotna okolnost optuženikovo loše zdravstveno stanje (na koje se i optuženik pozvao u iskazu navodeći da boluje od multiskleroze i epilepsije kao i da je završio u invalidskim kolicima nakon nezgode) te je tu nadalje i olakotna okolnost optuženikovih obiteljskih prilika budući da je otac maloljetnog djeteta. Olakotna okolnost je i znatni protek vremena od počinjena kaznenog djela, ali do izražaja dolazi da optuženik unatoč tolikom vremenu nije naknadio štetu ni djelomično pa čak niti izrazio spremnost da to učini budući da niti ne priznaje krivnju i štetu no njegova obrana je očito usmjerena na pokušaj izbjegavanja odgovornosti i u suprotnosti je s dokazima iz spisa. Sud smatra da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno te da nije potrebno provoditi eventualne daljnje dokaza pa ih stoga nije niti provodio.

6. Uzimajući u obzir navedene okolnosti sud je optuženika osudio na bezuvjetnu jednogodišnju zatvorsku kaznu smatrajući da će se takvom odlukom postići svrhu kažnjavanja odnosno utjecati da se ubuduće ne čine kaznena djela.

7. Sukladno utvrđenju da optuženik ima niska novčana primanja sud ga je oslobodio naknade troškova postupka kako ne bi bilo dovedeno u pitanje nužno uzdržavanje.

U Zagrebu 7. srpnja 2025.

Sudac:

Domagoj Kurobasa

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud, kao sud II stupnja.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj K-DO-2933/17

2. Optuženi OO