Baza je ažurirana 01.10.2025. 

zaključno sa NN 100/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj P-626/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u parničnom predmetu tužiteljice KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Odvjetničkog društva Vaić & Dvorničić d.o.o. iz [adresa], OIB: 65232387784, zastupanog po punomoćniku Ivanu Smokroviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri d.o.o. iz Rijeke, Nikole Tesle 9/V-VI, radi pobijanja odluke skupštine društva, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene u prisutnosti tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, objavljene 4. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I/ Poništava se odluka redovne skupštine Odvjetničkog društva Vaić & Dvorničić d.o.o., OIB: 65232387784 sa sjedištem u [adresa], od 25. listopada 2024.g. o izmjeni Društvenog ugovora od 27. svibnja 2024.g. kojom se mijenja članak 2. st. 2. tako da isti sada glasi „Osnivači/članovi društva mogu biti isključivo odvjetnici ovog Odvjetničkog društva“ i dodaju st. 3. i st. 4. koji glase „Članovi društva ne smiju biti članovi u drugim odvjetničkim društvima ili u drugim društvima u kojima osobno odgovaraju za obveze društva, niti mogu izvan društva osobno obavljati poslove pružanja pravne pomoći ili na bilo koji drugi način konkurirati društvu. Članovi društva, članovi uprave, prokurist i likvidator može biti samo odvjetnik koji nije član drugog odvjetničkog društva, zajedničkog odvjetničkog ureda ili samostalni odvjetnik“, te kojom se mijenja članak 15. st. 2. tako da isti sada glasi „Član društva može biti isključivo odvjetnik ovog odvjetničkog društva“.

II/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka, uvećano za zakonsku zateznu kamatu određenu za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici KP naknaditi tuženiku Odvjetničkom društvu Vaić & Dvorničić d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 25. studenoga 2024. podnijela tužbu protiv tuženika radi poništaja odluke redovne skupštine tuženika od 25. listopada 2024. kojom je izmijenjen društveni ugovor tog društva od 27. svibnja 2024. na način kako je to navedeno u izreci ove presude, uz obvezu da joj tuženik naknadi troškove parničnog postupka.

2. U tužbi navodi da je članica Odvjetničkog društva Vaić & Dvorničić d.o.o., odnosno imateljica dva poslovna udjela upisana pod rednim brojem 04 u nominalnom iznosu od 2.322,65 EUR i pod rednim brojem 05 u nominalnom iznosu od 2.322,65 EUR. Većinski članovi tuženika, koji su i članovi uprave tog društva, da su IP, imatelj poslovnog udjela pod rednim brojem 02 u nominalnom iznosu od 18.581,19 EUR i rednim brojem 02 u nominalnom iznosu od 2.322,65 EUR, te KPČ, imateljica poslovnog udjela pod rednim brojem 06 u nominalnom iznosu od 18.581,19 EUR. Na skupštini društva održanoj 25. listopada 2024. da je predloženo donošenje odluke o izmjeni društvenog ugovora kojom se u isti unosi ugovorna zabrana konkurencije bez ikakve protunaknade, te da je unatoč njezinom protivljenju donošenju takve odluke, skupština društva usvojila odluku kojom se povećavaju obveze, odnosno umanjuju postojeća prava koja proizlaze iz društvenog ugovora u odnosu na člana društva KP. Navedena odluka o izmjeni društvenog ugovora da je donesena protivno odredbi članka 455. stavka 2. Zakona o trgovačkim društvima, koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 27. stavka 3. Zakona o odvjetništvu, a kojom je propisano da se odluka o tome da se povećaju obveze članova prema društvu koje proizlaze iz društvenog ugovora ili da se pojedinim članovima smanje prava koja imaju na temelju tog ugovora može donijeti samo onda ako se s tim usuglase svi članovi društva na koje se odnosi povećanje obveza ili smanjenje prava. Navedenom odlukom o izmjeni društvenog ugovora da su jedino njoj, kao članu društva, umanjena prava, odnosno povećane obveze jer da nije zaposlena u tuženom odvjetničkom društvu, već samostalno obavlja odvjetničku službu, te je u radnom sporu sa tuženikom. Stoga, ističe da je odluka o izmjeni društvenog ugovora donesena na redovnoj skupštini društva 24. listopada 2024. nezakonita jer nije donesena zakonom propisanom većinom glasova, sukladno odredbi članka 455. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima, slijedom čega predlaže da sud donese presudu kojom se takva odluka poništava.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da nije sporno da je tužiteljica članica trgovačkog društva Vaić & Dvorničić d.o.o. i imateljica dva poslovna udjela pod rednim brojem 04 i 05. Međutim ističe da su nejasni navodi tužiteljice u dijelu u kojem navodi da je predložena izmjena društvenog ugovora na način da se u isti uvodi ugovorna zabrana konkurencije bez ikakve protunaknade, kao i navodi da bi tužiteljici odlukom o izmjeni društvenog ugovora bilo umanjeno njezino pravo, odnosno uvećano pravo ostalih članova društva. Ističe da je 27. svibnja 2024. sklopljen društveni ugovor, kojim je u članku 15. određeno da samo odvjetnik može biti članom društva, ali da je tuženik dopisom Hrvatske odvjetničke komore broj: 8226-2024-3 od 10. rujna 2024. izvješten da takav društveni ugovor nije u skladu sa člankom 87. Zakona o odvjetništvu i Statutom Hrvatske odvjetničke komore, te je pozvan na usklađenje istog na način da društvenim ugovorom bude propisano da član društva, član uprave društva, prokurist društva i likvidator društva može biti samo odvjetnik upisan u imenik odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore koji nije član drugog odvjetničkog društva, zajedničkog odvjetničkog ureda ili samostalni odvjetnik. Uslijed navedenog dopisa Hrvatske odvjetničke komore tuženik da je 25. listopada 2024. održao redovnu skupštinu na kojoj je većinom od najmanje tri četvrtine glasova donesena odluka o izmjeni društvenog ugovora, sukladno odredbi članka 445. stavku 1. Zakona o trgovačkim društvima. Hrvatska odvjetnička komora da je 3. prosinca 2024. donijela rješenje broj OD-20/08-15 kojim je dala suglasnost na izmjenu društvenog ugovora od 24. listopada 2024. na način da član društva može biti isključivo odvjetnik tuženika, kao i da članovi društva ne smiju biti članovi u drugim odvjetničkim društvima, niti mogu izvan društva obavljati poslove pružanja pravne pomoći. U konačnici, tuženik je učinio nespornim činjenicu da se između stranaka vodi spor pred Općinskim sudom u Rijeci po tužbi tužiteljice, a u odnosu na izvanredni otkaz ugovora o radu koji je tuženik izjavio tužiteljici.

4. U daljnjem tijeku postupka tužiteljica je osporila navode tuženika iz odgovora na tužbu, te istaknula da iz dopisa Hrvatske odvjetničke komore proizlazi da ista svoje zaključke bazira na vlastitom Statutu, odnosno podzakonskom propisu koji nije usklađen sa Zakonom o trgovačkim društvima, a da ni Zakon o odvjetništvu, a niti Status Hrvatske odvjetničke komore ne uređuju na drukčiji način potrebnu većinu za donošenje odluka koje idu na štetu jednog člana društva, slijedom čega da u konkretnom slučaju u primjenu dolazi Zakon o trgovačkim društvima koji na jasan i nedvosmislen način propisuje potrebnu suglasnost člana kojemu se umanjuju prava za takvu izmjenu društvenog ugovora.

5. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priležeću spisu.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kao članice društva, za poništaj odluke redovne skupštine tuženika Odvjetničkog društva Vaić & Dvorničić d.o.o. od 25. listopada 2024. o izmjeni društvenog ugovora od 27. svibnja 2024. kojom je izmijenjen članak 2. stavak 2. tako da isti glasi: „Osnivači/članovi društva mogu biti isključivo odvjetnici ovog Odvjetničkog društva“ i dodani st. 3. i st. 4. koji glase „Članovi društva ne smiju biti članovi u drugim odvjetničkim društvima ili u drugim društvima u kojima osobno odgovaraju za obveze društva, niti mogu izvan društva osobno obavljati poslove pružanja pravne pomoći ili na bilo koji drugi način konkurirati društvu. Članovi društva, članovi uprave, prokurist i likvidator može biti samo odvjetnik koji nije član drugog odvjetničkog društva, zajedničkog odvjetničkog ureda ili samostalni odvjetnik“, te izmijenjen članak 15. st. 2. tako da istu sada glasi „Član društva može biti isključivo odvjetnik ovog odvjetničkog društva“.

8. Prvenstveno valja navesti da je tuženik po svom pravno ustrojstvenom obliku društvo s ograničenom odgovornošću, za koje je odredbom članka 448. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23 i 136/24; dalje ZTD) propisano da se na ništetnost odluka skupštine na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 355. do 359. i članka 366.a ZTD-a, a člankom 449. ZTD-a da se na pobijanje odluka skupštine na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 360. do 366.a ZTD-a.

9. U konkretnom slučaju, tužiteljica je podnijela tužbu radi poništaja odluke skupštine društva, koju temelji na razlozima pobojnosti, odnosno da je odluka skupštine društva od 15. listopada 2024. kojom je izmijenjen društveni ugovor tuženika donesena protivno zakonu, i to odredbi članka 455. stavku 2. ZTD-a koja propisuje da je za donošenje takve odluke skupštine društva bila potrebna i njezina suglasnost, a da ista nije bila suglasna sa takvom odlukom.

10. Odredbom članka 360. stavka 1. ZTD-a propisano je da se odluka glavne skupštine može pobijati tužbom, ako je donesena protivno zakonu ili statutu, dok je odredbom članka 355. stavka 1. točke 5. ZTD-a propisano da je odluka glavne skupštine ništetna ako je pravomoćnom presudom donesenom povodom tužbe za pobijanje odluke proglašena ništetnom.

11. Iz citiranih zakonskih odredbi jasno proizlazi da neovisno o tome na kojim razlozima tužiteljica temelji tužbu (na razlozima ništetnosti iz članka 355. ZTD-a ili na razlozima pobojnosti iz članka 360. ZTD-a) tužbeni zahtjev može glasiti samo da se utvrdi da je određena odluka skupštine društva ništetna. Navedeno je jasno razvidno i iz odredbe članka 364. stavka 1. ZTD-a koja za učinak pobijanja odluke skupštine propisuje da ako sud pravomoćnom presudom utvrdi da je odluka glavne skupštine ništetna, ona djeluje prema svim dioničarima i članovima uprave i nadzornog, odnosno upravnog odbora, čak i kada nisu bili stranke u tome postupku.

12. Naime, za razliku od odredaba Zakona o obveznim odnosima, koje propisuju bitnu razliku u sadržaju tužbenog zahtjeva ovisno o tome traži li se poništenje (pobojnost) ili utvrđenje ništetnosti (ništetnost), a posljedično tome i u učincima odluka povodom takvih tužbenih zahtjeva, ZTD i u postupcima za utvrđenje ništetnosti i u postupcima za pobijanje propisuje istovjetan tužbeni zahtjev, odnosno da se odluka skupštine utvrdi ništetnom, koja odluka u svakom slučaju djeluje prema svim dioničarima i članovima uprave i nadzornog, odnosno upravnog odbora, čak i kada nisu bili stranke u tome postupku, od trenutka njezina donošenja.

13. Navedeni pravni stav izražen je i u brojnim odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, tako i u presudama poslovni broj Pž-2731/2020-3 od 27. rujna 2023. i poslovni broj Pž-67/2023-3 od 2. srpnja 2024., kao i u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-216/2013-2 od 28. studenoga 2017. i poslovni broj Revt-183/2002-2 od 3. lipnja 2003.

14. Stoga, s budući da tužiteljica predmetnu tužbu temelji na razlogu pobojnosti iz članka 360. stavka 1. ZTD-a, navodeći da je odluka protivna odredbi članka 455. stavku 2. ZTD-a, a tužbeni zahtjev ne postavlja na način da zahtijeva da sud donese deklaratornu presudu da je odluka skupštine društva ništetna, već konstitutivnu presudu da se odluka skupštine društva poništi, koju mogućnost ZTD ne predviđa, odlučeno je kao u izreci ove presude.

15. Također, ovaj sud ističe da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke iz članka 109. ZPP-a, odnosno pretpostavke za pozivanje tužiteljice na ispravak tužbe na način da istakne tužbeni zahtjeva na utvrđenje ništetnosti odluke skupštine, budući da tužba u kojoj je istaknut zahtjev za poništenje odluke skupštine, umjesto zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odluke skupštine, nije nerazumljiva, ni nepotpuna, te nema zapreke da se po takvoj tužbi postupa (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Revt-216/2013 od 28. studenoga 2017.).

16. S obzirom da je iz ranije navedenih razloga tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan, sud nije ulazio u ocjenu je li odluka skupštine društva o izmjeni društvenog ugovora tuženika od 25. listopada 2024. donesena protivno odredbi članka 455. stavka 2. ZTD-a, posljedično čemu je i raspravnim rješenjem od 20. svibnja 2025. odbio dokazne prijedloge za saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika Savina Vaića i uvidom u spis Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-1084/2023.

17. O troškovima parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, a sukladno u tužbi označenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 663,61 EUR.

18. Tuženik ima pravo na naknadu troškova postupka, i to za sastav tužbe u iznosu od 100,00 EUR, sukladno Tbr. 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje Tarifa) i zastupanja na ročištu 20. svibnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR, sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, sve sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 50,00 EUR. Stoga tuženiku pripada naknada troška parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

19. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka valjalo je odbiti kao neosnovan, budući je isti zatražen preko iznosa koji bi mu osnovano pripadao, a s obzirom na ranije navedenu vrijednost predmeta spora u iznosu od 663,61 EUR.

20. Slijedom navedenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci, 4. srpnja 2025.

Sudac

Marija Sušanj Tepša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od petnaest dana od dana primitka presude.

Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu