Poslovni broj: P-165/2024-21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

STALNA SLUŽBA U KRKU

Bodulska 2/d, 51500 Krk

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku, po sutkinji Tini Gorički, u pravnoj stvari tužiteljice TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Slobodanu Cvijiću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb, pisarnica u Puntu, protiv tuženika IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku PA, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 20. svibnja 2025. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice, tuženika i punomoćnika tuženika, na temelju čl. 335. st. 6. Zakona o parničnom postupku, 4. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica TA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], stekla pravo vlasništva na dijelu nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je u Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka geodetske struke Tomislava Vidmara, mag. ing. geod. et geoinf. iz Ravne Gore, Vrh 4, broj elaborata: 1004/2022-4 od 22. srpnja 2022. i Dopuni istog nalaza i mišljenja od 17. studenog 2022. prikazan oznakama G, H, I, J i K, u površini od 4m[2] .

II. Utvrđuje se da je tužiteljica TA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], stekla pravo vlasništva na dijelu nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je u Dopuni nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke Tomislava Vidmara, mag. ing. geod. et geoinf. iz Ravne Gore, Vrh 4, broj elaborata: 1004/2022-4 od 17. studenog 2022. prikazan oznakama C, D, E i F, u površini od 6 m[2] .

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.026,94 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja presude pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se da je tužbeni zahtjev povučen u dijelu u kojem je tužiteljica tražila da ju se ovlasti kod nadležnog tijela provesti prijavni list i ishoditi odluku kojom se dio nekretnine naveden u točki I. ove presude utvrđuje dijelom okućnice na k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 13. svibnja 2019. navodi da je tuženik vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], a tužiteljica vlasnica k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], koje nekretnine da su susjedne u staroj povijesnoj cjelini naselja Punat. U vrijeme dok je na snazi bila nekadašnja katastarska izmjera granica između dvorišta navedenih nekretnina da je bila okomita na pročelje kuća, a u novoj katastarskoj izmjeri da je došlo do otklona pravca granice između dvorišta te je granica ucrtana dijagonalno preko dvorišta prednika tužiteljice tako da je jedan dio dvorišta tužiteljice potpao u susjednu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Takva granica tvrdi u naravi nikada nije postojala, ne postoji ni danas, pogrešna je i ne odražava stvarno stanje. Između prednika stranaka da nije bilo nikakvog pravnog posla o utvrđenju takve granice niti su znali za takav pravac. Prije tužiteljice vlasnici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da su bili BA i MA iz [adresa] koji da su 1977. godine prodali NA navedenu katastarsku česticu, u naravi kuću u [adresa]. travnja 93, zajedno sa pripadajućim dvorištem, stubištem i vrtom sve uz kuću. BA i MA da su bili u posjedu cijelog dvorišta zajedno sa spornim dijelom, a takvo da su prodali i predali u posjed i NA. NA 1987. godine da su naslijedili sin CA i njegova supruga MA iz [adresa] koji da su tada stupili u posjed dvorišta zajedno sa spornim dijelom, a MA da je od 1992. godine u samostalnom posjedu naslijedivši supruga CA. 2012. godine MA da je prodala nekretninu tužiteljici s cijelim dvorištem pa tako i spornim dijelom. Bivši vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je bio ĆA iz [adresa] koji da je istu 2007. godine prodao tuženiku. U trenutku prodaje MA, prednica tužiteljice, da je bila u nesmetanom i samostalnom posjedu cijelog dvorišta ispred kuće pa tako i spornog dijela. MA da je polovicom 90-ih betonirala dvorište ispred svoje kuće i obojala ga zelenom bojom, a susjed ĆA da je tražio da se na granici postavi vodolovka sa rešetkom da oborinske vode ne bi prelazile u njegovo dvorište, takvo stanje dvorišta da je vidljivo i danas. Dvorište tužiteljice da je dakle omeđeno zidom na zapadnoj strani i vodolovkom na sjevernoj strani i to je tvrdi stvarna granica. ĆA da prednicima tužiteljice nikada nije osporavao vlasništvo i posjed na cijelom dvorištu te budući da nije bio vlasnik tog dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da ga nije mogao ni prodati i predati u posjed tuženiku. 2009. godine tuženik da je počeo zadirati u sporni dio dvorišta zbog čega da je MA ustala tužbom radi smetanja posjeda, ali je tužbeni zahtjev odbijen međutim samo iz razloga jer je utvrđeno da je njezin posjed i dalje nesmetan. Prijepor da je oduvijek bio u vlasništvu prednika tužiteljice a pravo vlasništva da su stekli i dosjelošću.

1.1. Iza kuće tuženika, također na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da se nalazi zemljište pravokutnog oblika, čija da je istočna polovica vlasništvo prednika tužiteljice unazad 50 godina. Naime, majka tužiteljice pok. DA da je bila stvarna vlasnica tog dijela koje zemljište da je održavala, na njemu posadila stablo breskve koje je obrezivala i s istog brala plodove. Bivši vlasnik da je cijelo zemljište prodao tuženiku, ali u trenutku kada je prodao nekretninu majka tužene da je bila u posjedu. ĆA tvrdi nikada nije osporavao vlasništvo i posjed prednici tužiteljice i s obzirom da nije bio vlasnik da ga nije mogao prodati i predati u posjed. Prednica tužiteljice da je oduvijek bila vlasnica prijepora a istog je stekla i dosjelošću. Tijekom 2010. tuženik da je počeo zadirati u posjed majke tužiteljice, tužiteljice i njenog sina, majka tužiteljice da se obratila dopisom tuženiku, a nakon toga podnijela i tužbu radi smetanja posjeda te je rješenjem utvrđeno smetanje posjeda od strane tuženika. Majka tužiteljice da je koristila prijepor sve dok je živjela u kući na susjednoj k. č. [katastarska čestica] gdje je provela svoj život a od 2013. tužiteljica da je nastavila posjed na prijeporu kao samovlasnica.

1.2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (list 270 spisa) traži točkom I. da se utvrdi da je stekla pravo vlasništva na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji dio je u nalazu i mišljenju vještaka prikazan oznakama G,H,I,J,K, u površini od 4 m[2] . Točkom II. tužbenog zahtjeva traži da se utvrdi da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji dio je u dopuni nalaza i mišljenja vještaka prikazan oznakama C,D, E i F u površini od 6 m[2] . Ispušta dakle povlači raniju točku II. tužbenog zahtjeva kojom je tražila da se utvrdi da je ovlaštena na provedbu prijavnog lista i ishođenje odluke kojom se dio nekretnine označen u točki I. utvrđuje dijelom okućnice na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Tuženik u odgovoru na tužbu smatra da je ista neuredna te predlaže odbacivanje. Naime, navodi da se ne može već u tužbenom zahtjevu označavati površina prijepora ispred kuće i imati već točne oznake jer će sudski vještak sam odlučiti kako će označiti prijepor. Taj dio tužbenog zahtjeva je uređen naknadno nakon nalaza i mišljenja vještaka. Dalje ističe da "nije označeno kada dio tužbenog zahtjeva stupa na pravnu snagu" a to da znači da ne može biti ovršan pa stoga smatra da tužiteljica nema pravnog interesa za postavljanje takvog tužbenog zahtjeva i tužbu da treba odbaciti. Navodi da tužitelj traži samo utvrđenje prava vlasništva a ne i uknjižbu pa nema pravni interes za tužbeni zahtjev kojeg treba stoga odbaciti. Protivi se saslušanju svjedoka jer da je iz same tužbe razvidno da tužiteljica nije u poštenom posjedu pa da bi saslušanje svjedoka bilo nelogično. Također navodi da stavlja prigovor na savjesnost posjeda tužiteljice. U odnosu na navode o novoj izmjeri navodi da to znači da je proveden sudski postupak u kojem su učestvovale obje strane te je prijepor pripao tuženiku a tužiteljica nije isticala prigovor, navedeni postupak da je vođen 2010. pa da je prednica tužiteljice bila u nepoštenom posjedu pa joj ne teče vrijeme za dosjelost. Ističe da je MA održavala svoju nekretninu i nekretninu ĆA jer je ĆA živio u [adresa] te nije bilo niti jednog spora već sporovi počinju nakon što je ĆA prodao tuženiku svoju nekretninu pa predlaže izvršiti uvid u spise poslovnih brojeva P-1046/07 i P-1130/09 (sada Pu P 3156/2015).

3. Na pripremnom ročištu održanom 17. svibnja 2021. punomoćnik tužiteljice pojasnio je da je pod novom izmjerom mislio na izmjeru koja se provodila još 1976. godine kada su obnovljene zemljišne knjige (naime postupak obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] datuma nije još niti započeo) na što punomoćnik tuženika uzvraća da je tužiteljica tj. njezini prednici onda nepošteni posjednici od 1976. godine.

4. Sud je proveo dokaze čitanjem dokumentacije priložene spisu, uviđajem lica mjesta, geodetskim vještačenjem, saslušanjem stranaka te saslušanjem svjedoka VA, OA, AA, FA i UA, kao i uvidom u spisu priložene spise PuP-3155/2015 (ranije P-1130/09) i P-1046/07. Tužiteljica je odustala od prijedloga za saslušanjem svjedokinje ŠA.

5. U ovom je predmetu već bila donesena presuda poslovnog broja P- 2139/2019-53 od 12. lipnja 2023. kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice. Ta je presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž-2351/2023-3 od 7. veljače 2024. u kojem se navodi da već o samoj činjenici može li se predmetna nekretnina koja je izgrađeno građevinsko zemljište parcelirati na način kako to tužbom traži tužiteljica, što sud prvog stupnja nije uopće utvrđivao, ovisi osnovanost/neosnovanost zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ne samo o posjedu tužiteljice određene kvalitete kroz određeno vrijeme. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva sada pod točkom II. rečeno je da za sada nije sa sigurnošću utvrđeno da su na strani tužiteljice glede kvalitete posjeda i rokova ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer se o tome kod činjenice neobrađenosti, nepostojanja vidljive oznake posjeda i nesuglasja između svjedoka i tužiteljice ne može pouzdano zaključivati pri čemu da valja imati na umu da se tužiteljica poziva na nesmetani posjed svoje majke koja je bila vlasnica kuće kbr. 95 i u bitnome polazi od toga da je zemljište pratilo granicu kuće što ovdje nije slučaj. Također da se s osnovom ne može prihvatiti posebno u odnosu na dio zahtjeva sada pod II. da se tuženik s osnovom ne može pozivati na stjecanje vlasništva povjerenjem u zemljišne knjige jer za to odluka ne sadrži dostatne razloge jer prema stanju u spisu taj dio nije vidljivo odijeljen od preostalog nespornog dijela niti proizlazi da je taj realni dio u vrijeme kupnje po tuženiku bio individualiziran na bilo koji način. Uputa je drugostupanjskog suda bila da sud geodetskim vještačenjem utvrdi može li se nekretnina cijepati prema odredbi iz čl. 160 ZPU te ukoliko utvrdi da je dioba moguća ocjenom provedenih dokaza a eventualno i drugih predloženih dokaza utvrdi jesu li u odnosu na oba realna dijela nekretnine ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću pri čemu će imati na umu i preostale žalbene navode tuženika.

6. Uvidom u izvatke iz zemljišne knjige utvrđeno je da je tuženik vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao zgrada i dvor površine 150 m[2] , a tužiteljica vlasnica k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao zgrada i dvor površine 141 m[2] .

7. Uvidom u izvod iz katastarskog plana utvrđen je položaj nekretnina.

8. Uvidom u kupoprodajni ugovor sklopljen 8. lipnja 1977. između BA pok. T i MA žene I iz [adresa], 17. travnja 93, kao prodavatelja i NA ud. T iz [adresa] kao kupca, koji je pohranjen i u zbirci isprava Z-2037/87 (list 13-14 spisa), utvrđeno je da je predmet prodaje bila k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (gr.č. 50/5) i sve što čini navedenu k.č., a u naravi stara kuća u [adresa] sa pripadajućim dvorištem, stubištem i vrtom - sve uz kuću, što su posjedovali i koristili prodavatelji.

9. Uvidom u presliku pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Krku posl. br. O-206/87-9 od 11. svibnja 1988. (list 15 spisa) utvrđeno je da su NA rođenu P iz [adresa], 17. travnja 93, umrlu 1987. godine naslijedili sin CA i snaha MA, oboje iz [adresa], temeljem oporuke.

10. Uvidom u presliku pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Puli posl. br. O-486/92 iza pok. EA (list 16 spisa) utvrđeno je da ga je temeljem zakona i ustupa naslijedila supruga MA iz [adresa], a k. č. [katastarska čestica] k.o.

[adresa] bila je predmet ostavinske rasprave.

11. Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 15. veljače 2012. između MA iz [adresa] kao prodavateljice i tužiteljice kao kupca (list 17 spisa) utvrđeno je da je predmet istog k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

11.1. Uvidom u aneks navedenog ugovora sklopljen 14. svibnja 2013., a na kojem je MA potpis priznala kao svoj 2. svibnja 2019. (list 18 spisa) utvrđeno je da se istim dodaje da je prodavateljica prodala i predala u posjed kupcu cijelo dvorište ispred zgrade s dijelom unutar k. č. [katastarska čestica], kojeg da je prodavateljica stvarni vlasnik i posjednik i koje je omeđeno zidom na zapadnoj strani i vodolovkom na sjevernoj strani.

11.2. Spisu prileži i izjava MA od 2. svibnja 2019. (list 19 spisa) sadržaj koje je isti kao i navedeni aneks ugovora.

12. Na listu 20 spisa nalaze se fotografije na kojima je vidljivo da su na prijeporu odloženi crijepovi.

13. Uvidom u prijepis posjedovnog lista broj 897 za k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao posjednik k. č. [katastarska čestica] upisan ĆA iz [adresa].

14. Uvidom u presliku rješenja Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-130/2012- 2 od 26. veljače 2013. utvrđeno je da je istim odbijena žalba MA iz [adresa] i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Krku posl. br. P-1130/09 od 15. veljače 2011. godine kojim je odbijen tužbeni zahtjev MA na utvrđenje da su ZA i IA smetali posjed tužiteljice na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je ZA posadila kaktuse a IA dio dvorišta ogradio žicom te da se tuženima naloži uspostava ranijeg stanja, s obrazloženjem da je sud neposrednim opažanjem utvrdio da je posjed MA nesmetan i ničim ograničen te se na prijeporu i dalje nalaze tužiteljičine vaze za cvijeće.

15. Uvidom u dopis DA iz [adresa], 17. travnja 95, upućen IA **.**.2010. utvrđeno je da DA istome tvrdi da je od strane bivšeg vlasnika upoznat da polovicu zemljišta iza njegove kuće koristi njezina obitelj već osamdesetak godina. Poziva ga na uklanjanje felgi, dasaka, cijevi i automobilskih guma.

16. Uvidom u presliku pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Krku posl. br. P-895/10 od 21. veljače 2011. utvrđeno je da je istim utvrđeno da je tuženik IA smetao posjed DA, TA i ČA time što je na zemljištu na dijelu k. č. [katastarska čestica] kojeg koriste tužitelji odložio dvije automobilske gume, dva nosača auto guma, metalne cijevi i daske i naloženo mu je iste ukloniti.

17. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 11. kolovoza 2010. utvrđeno je da je tada DA bila vlasnica iste, a uvidom u izvadak za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 11. travnja 2019. da su suvlasnici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužiteljica ČA TA, DA PA i DA JA.

18. Uviđajem lica mjesta sa ranije uredujućim sucem, koji zapisnik je pročitan, utvrđeno je da se radi o nekretninama u [adresa], kuća tužiteljice je na adresi 17. travnja 93, a kuća tuženika na adresi 17. travnja 91, radi se o kućama u nizu. Sporni dio predstavlja dio dvorišta ispred kuće tužiteljice odnosno ispred ulaza u njenu konobu te dio vrta iza kuće. Tuženik je na tom ročištu predočio željezni kolac sa sajlama koji da predstavlja ogradu koju da on postavi kao granicu svog posjeda budući da živi u [adresa] a dok je odsutan tužiteljica ukloni tu ogradu. Iza kuće pokazan je dio vrta na kojem se nalazi stablo marelice. Radi izmjene suca odlučeno je svjedoke saslušati na licu mjesta radi neposrednog opažanja novog suca te je uviđajem lica mjesta utvrđeno da se radi o trokutu unutar dvorišta na kojem se uz zid nalazi zemljana površina sa cvijećem i kamenica sa cvijećem. Iza kuće predmet je dio vrta na kojem se nalazi stablo navodno marelice, a u odnosu na preostalu površinu te čestice postavljeni su kamenčići.

19. U nalazu i mišljenju (list 88-98 spisa) vještak je na skici lica mjesta rozim slovnim oznakama G-H-I-J-K i ispunom plave boje prikazao prijepornu površinu u dvorištu za koju je utvrdio da se nalazi na k.č 8028 k. o. [katastarska općina] a radi se o 4 m[2] . U dopuni nalaza i mišljenja (list 136 spisa) glede vrta koji je predmet sada točke II. tužbenog zahtjeva vještak je naveo da je u nalazu omaškom kao prijeporna površina prikazan cijeli vrt a ne kako je tužiteljica pokazala istočni dio vrta stoga je u dopuni taj dio vrta prikazan rozim slovnim oznakama C-D-E-F i ispunom roze boje, površina je 6 m[2] , također se radi o dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Pun. tuženika nije imao primjedbi na nalaz, a pun. tužitelja zatražio je dopunu kojom je ispravljena ranije navedena omaška nakon čega nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Sud nalaz i mišljenje vještaka prihvaća kao stručan i objektivan.

20. Uvidom u spis poslovnog broja P-1046/07 utvrđeno je da su tužbu podnijele **.**.2007. RA i ŽA protiv ovdje tuženika, radi smetanja posjeda na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tvrdeći da ih je tuženik smetao u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu puta nalazećeg na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je nepovlasno prolazio i pronosio razne stvari te radi zabrane takvog budućeg smetanja. Tužbeni zahtjev tužiteljica je odbijen s obrazloženjem da tuženik nije smetao posjed tužiteljica jer se sporni prolaz i stepenište oduvijek koristilo kao prilaz kući tuženika te da je isti po svom predniku stekao pravo prolaza.

21. Uvidom u spis poslovnog broja Pu-3155/2015 (ranije P-1130/09) utvrđeno je da se isti vodio po tužbi tužiteljice MA iz [adresa] protiv tuženih ZA i LA radi smetanja posjeda, tužba je podnesena 16. listopada 2009. Tužiteljica je tvrdila da ju je ZA smetala u posljednjem mirnom posjedu dijela k. č. [katastarska čestica] (koji je predmet ovog postupka) na način da je sadnjom sadnica kaktusa zaposjela dio dvorišta, a IA time što je dio dvorišta ogradio žicom i s njega uklonio tužiteljičine vaze za cvijeće, čime da su tužiteljici oduzeli posjed dijela dvorišta na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

21.1. U navedenom spisu poslovnog broja Pu-3155/2015 na listu 48 nalazi se sporazum sklopljen 20. lipnja 2008. godine između tuženika te MA, ŽA, DA i TA, predmet kojeg je izgradnja i financiranje izgradnje betonskih stepenica na z.č. 8028 k. o. [katastarska općina] koje vode od dvorišta do kata tuženika, kao i uređenje odnosa glede prava prolaza IA po zemljištu i balaturi na k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Sporazumom je dogovoreno da će IA izgradnjom stepenica ostvariti neposredan pristup svom objektu iz pravca Ulice 17. travnja po vlastitom zemljištu na z.č. 8028 k. o. [katastarska općina], a izgradnjom stepenica prestat će pravo prolaza po dvorištu i balaturi susjeda na k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. U trenutku uviđaja u tom spisu 7. svibnja 2010. stepenice su sagrađene.

21.2. Navedenom spisu prileži i sporazum od 1. lipnja 2008. (list 47 tog spisa) kojim se MA odrekla svojih vlasničkih prava na cisterni za kišnicu koja se nalazi u dvoru k. č. [katastarska čestica]. Na listu 46 tog spisa nalazi se i zapisnik od 28. kolovoza 1971. potpisan po ĐA, ĆA I, SA (u ime KA) i DA HA kojim se dogovara betoniranje zajedničkog prolaza koji da se proteže od ulice 17. travnja pa do stepenica koje su zajedničke za kuće kbr. 91,93 i 95 i do privatnih dvorišta KA [adresa] i [adresa] te se utvrđuje da su prilikom rušenja starog i izgradnje novog zidića i zidića za cvijeće radi proširenja prolaza GA i TŽ ustupili dio svojeg zemljišta u širini od 20 cm i dužini 9 m u korist zajedničkog prolaza pri čemu se prema utvrđenju suda radi o prolazu na k. č. [katastarska čestica] koja je i predmet tog postupka, naime nije navedeno da bi se BA odricao dijela zemljišta, a sa prijeporom ovog predmeta graniči zemljište Žic Ivana. Tužbeni zahtjev je pravomoćno odbijen jer je sud kako se navodi u obrazloženju odluke Županijskog suda neposrednim opažanjem utvrdio da je posjed MA nesmetan i ničim ograničen te se na prijeporu i dalje nalaze tužiteljičine vaze za cvijeće.

22. U svom iskazu (list 147 spisa) tužiteljica je u bitnome iskazala da je njezina prednica MA boravila u kući na adresi 17. travnja 93 od 1977. godine tijekom ljetnih mjeseci, da se na predmetnom području nalaze četiri kuće vlasništvo ŽA, DA, MA i ĆA koji su se 2001. godine dogovarali o popločavanju dvorišta pa je to predloženo i ĆA bivšem vlasniku kuće tuženika koji da nije bio zainteresiran te je rekao da neće sudjelovati jer će uskoro prodati kuću ali da su dogovorili da će on označiti fleksericom u betonu točnu granicu između svog dijela dvorišta i dvorišta MA što da je i učinio prije odlaska u Francusku i na toj granici da je postavljena rešetka za vodu odnosno još da su se i odmaknuli od te crte kako isti ne bi kasnije imao primjedbe da su ušli u njegovo. Nakon toga ĆA da je došao u [adresa] i bio zadovoljan izvedenim radovima. 2007. da je kuću prodao tuženiku koji da se prve dvije godine pridržavao razgraničenja a 2009. da je došlo do prve situacije kada je supruga tuženika krenula čupati cvijeće uz zid čemu da su prisustvovale majka tužiteljice DA i MA i kada da im je ZA rekla da to nije njihovo vlasništvo, povodom čega da je tek izvršen uvid u katastarski plan i tek tada da se saznalo da postoji međa u vidu dijagonale za koju da do tada nitko nije znao, niti njena majka niti MA. MA da je koristila sporni dio dvorišta na način da je tu držala kamenicu i uređivala taj komadić zemlje uz zidić, vidljiv na listu 25 spisa. Taj dio dvorišta nikada da nije koristio ĆA. Za MA dok je bila odsutna taj dio dvorišta da je pometala i održavala cvijeće tužiteljičina majka DA.

22.1. U odnosu na vrt iskazala je da je uzurpacija također počela 2009. godine, polovica tog vrta da je pripadala kućnom broju 95 koji je bio vlasništvo njezine majke i na toj polovici da se nalazila marelica koju da je posadila tužiteljica, njezina kćer i njezin bivši dečko i to još 1988.-1989. godine a prva u posjedu tog dijela vrta da je bila IŽ teta njenog oca. Među da je činio kanalić u zemlji.

23. Tuženik je u svom iskazu (list 148 spisa) iskazao da mu je ĆA na terenu pokazao što mu prodaje pa mu je pokazao da međa ide na trokut a dvorište da je bilo zajednički ulaz za kuće na kućnom broju 91,93 i 95 i da je tuda imao pravo prolaza jer je to bio jedini prolaz. Tvrdi da sporni dio dvorišta nije odmah koristio na način da je tu nešto držao iz razloga što je MA imala pravo korištenja šterne koja se nalazila ispred njegove konobe a čim je isplatio MA njezino pravo na šternu da je tu počeo odlagati stvari. Tvrdi da mu je ĆA rekao da zbog šterne nije popločeno dalje od odvoda za vodu. Tvrdi da je kamenica njegova. U odnosu na vrt tvrdi da budući da je vrt koristio na način da je odlagao stvari nije mogao koristiti dio gdje je marelica da ju ne uništi.

24. Svjedokinja OA, čiji je suprug PŽ bio brat od MA pa je zbog obiteljskih odnosa a i činjenice da živi u blizini puno boravila u predmetnom dvorištu iskazala je da je zemljanu površinu koja se nalazi na prijeporu koristila MA zvana " TAI", a kamenicu koja se i sada nalazi tu da je postavio na to mjesto " TAI" i njegov šogor čemu da je ona prisustvovala i detaljno opisala kako se sjeća da ih je pitala "kamo će s tim" a TAI da joj je rekao da će ju staviti na mejaš (među). Pojasnila je kasnije da kada kaže B" misli na MA i I koji su prodali kuću i dvor NA. Prema njenom saznanju međa da ide ravno prema fasadi a sjeća se i da je otac ĆA rekao njezinoj šogorici "do tuda je moje" pokazavši s palicom i da preko ne smije ići osim na šternu. Njezina šogorica da je kada je popločavala dvorište razgovarala sa starim ĆA koji da joj je pokazao do kuda je njegovo a ona ako želi postaviti rešetku za vodu neka ju stavi na svoje jer da se on držao mejaša odnosno fasade. I nakon popločavanja dolazila je kod šogorice a prolazio je tuda i ĆA jer je imao pravo prolaza jer je na mjestu sadašnjeg ulaza u kuću tuženika ranije bio vrt. Često da su sjedili upravo na prijeporu gdje bi iznijeli stolice i nitko da se od ĆA tome nije protivio. Iskazala je da nije odmah bilo spora oko međe već tek nakon godinu ili dvije i da je njezina šogorica razgovarala s tuženikom o nekakvom trokutu i rekla da međa ide prema fasadi. Na pitanja pun. tuženika odgovorila je da tuženik nije odlagao niti crijepove niti bicikle na spornom dijelu, nije vidjela niti žicu.

24.1. U odnosu na vrt iskazala je da je dio vrta i to gornji koristila DA a osobno ju je vidjela kako bere peršin i to prije dvadeset godina a tada nije bilo posađeno stablo marelice, marelica je posađena prije 15 godina, a RA je vidjela otprilike 15 godina prije nego je marelica posađena.

25. Svjedokinja AA, sestra prednice tužiteljice MA iz [adresa], iskazala je u bitnome da je njezina sestra dolazila u tu kuću ljeti i koristila kuću i dvor, a kuću i dvor kupila je svekrva Marije Žic Franka Žic 1977. Iz pričanja da joj je poznato da su kamenicu stavili prijašnji vlasnik BA "Kogić" i BŽ " M" a izvukli da su ju iz konobe. Kraljići su imali pravo prolaza po dvorištu. Sjeća se da je kod dogovaranja o popločavanju bilo govora o ucrtavanju do kuda njezina sestra može popločiti. Kada je tuženik kupio kuću u početku da je sve bilo dobro. Sestra joj se žalila na stepenice da su napravljene preblizu međi a 2009. godine da se počelo prvi puta spominjati da dio dvora nije njezin. ĆA da nikada nije govorio da bi međa išla dijagonalno a dolazio je nakon popločavanja.

26. Svjedok FA iskazao je da mu je ĆA nudio kuću na prodaju pa je išao pogledati i tvrdi da mu je pokazivao na terenu što bi bio predmet prodaje i da mu je pokazao da bi prema susjednoj kući međa išla u koso, a pokazao mu je i skicu iz katastra. Svjedok da je ĆA pitao kako to da bi međa išla dijagonalno s obzirom na način kako je izvršeno popločavanje na što da mu je on rekao da nije bio prisutan kad je vršeno popločavanje, da je to sada tako međutim međa da ide kako mu je pokazao (u koso). Vrt straga da nije gledao, samo da mu je ĆA pokazao na skici da ide ravno od fasade pa do susjednog zida. U dopunskom pak saslušanju iskazao je da nije bio straga u vrtu ali ga je gledao s prozora, vrt da je tada bio neobrađen, pokriven travom i tamo se nalazila voćka za koju da mu je ĆA rekao da ju je posadila tužiteljica ali da se on neće oko toga svađati. Ne sjeća se da bi postojala međa između, nije ga puno zanimao vrt jer nekretninu nije namjeravao kupiti. S druge strane međa naprijed ga je pak zanimala pa da mu ju je zato ĆA pokazivao i rekao da bi išla u koso. Rešetku, kamenicu ili popločenje nije vidio jer je stajao u vrtu iza zida od ĆA gdje se sada nalazi parkiralište i dvorište ispred kuće tuženika.

27. Svjedokinja UA supruga svjedoka FA također je iskazala da je ĆA prilikom pokazivanja imao izvod iz katastra i da je iskazao da se ne slaže da je dio dvorišta popločen i ofarban te sa nečim u vrtu koji nije predmet postupka i spominjao je da njegova supruga ne može niz skale da su se sukobile ona i tužiteljica i da će on kuću prodati. U dopunskom saslušanju UA iskazivala je da je bila i straga u vrtu sa ĆA, ništa joj nije rekao o marelici. Za prednji dio da je stalno govorio "ravno s kućom" da bi to bilo njegovo, nije spominjao nikakve kosine već stalno crte pa je za dio naprijed rekao "ravno sa kućom" a iza je govorio o kocki. Na upit da li je ta "kocka" uključivala marelicu, odgovorila je da koliko se ona sjeća je ta marelica na sredini kocke.

28. Svjedok MŽ iskazivao je samo glede vrta iza kuće, njegov vrt da se nalazi na međi sa tim vrtom, da je prijepor frezao za DA i to devedesetih a tada da nije bilo posađeno stablo marelice, stablo je posadila tužiteljica prije otprilike 20 godina. Do kuda frezati znao je prema kanaliću. Za preostali dio vrta prema kući ĆA da ne može reći čiji je jer je taj dio oduvijek bio zapušten. Iskazao je i da je osamdesetih godina majka tužiteljice sadila povrće tada je ona sama i njezina djeca kopala vrt. Nikada nije čuo da bi ĆA osporavao majci tužiteljice što koristi taj dio vrta. Kasnije je stablo marelice održavala i brala tužiteljica.

29. U ponovljenom postupku od vještaka je sukladno uputi drugostupanjskog suda zatražena dopuna nalaza i mišljenja u kojoj se isti očitovao da se k. č. [katastarska čestica] može cijepati prema odredbi čl. 160 Zakona o prostornom uređenju. Oba punomoćnika bila su suglasna da nema potrebe vještaka pozivati na ročište radi usmenog izlaganja nalaza i mišljenja.

30. Dopunski su saslušane stranke te svjedoci FA i UA, dok svjedok MŽ nije pristupio po pozivu za ponovnim saslušanjem opravdavajući se zdravstvenim stanjem supruge, već je ustrajao kod ranijeg iskaza te je punomoćnik tužiteljice odustao od prijedloga da se isti dopunski sasluša.

31. U dopunskom saslušanju tužiteljica je iskazala da je vrt iza kuće na kojem se nalazi marelica u posjedu njezine obitelji već jako dugo, možda i sto godina. Njezin pradjed HA i ĆA koji mu je bio rođak i dugovao mu neki iznos novca da su se dogovorili da taj dio vrta na ime duga ĆA prema HA pripadne NŽ. To joj je poznato iz pričanja njezine tete IAI koja da je i živjela s tužiteljičinom obitelji do 1962. a znali su joj to pričati i mama i tata. Taj vrt da je od njezinog pradjeda naslijedila njezina teta IŽ jer je djed tužiteljice CŽ koji je bio brat IŽ umro mlad. Tužiteljičina majka da je vrt naslijedila od svog supruga tužiteljičinog oca Franje Orlića 1973. a njezin otac od IŽ koja je umrla 1962. Tužiteljica da je kao četvrta generacija zasadila marelicu devedesetih i ĆA koji je prodao kuću tuženiku da je dobro znao da je taj dio tužiteljičin a on da na svojem dijelu a to je dio prema kući nije radio ništa jer je imao vrt ispred kuće koji je sada parkiralište. Nije bilo međe između ta dva dijela već samo kanalić koji je služio i kao putić kako se ne bi gazilo ni po svojem ni po tuđem. Najranije što se osobno sjeća taj dio vrta da je koristila njezina majka koja je tu sadila peršin i to šezdesetih i sedamdesetih godina do osamdesetih kada je ona odrasla pa se bavila vrtom a na upit što je radila posadila je marelicu koja je narasla velika i plodna. Od ĆA tražila je da kupi kuću te su se i dogovorili da vještak Volarić procjeni kuću te su se na odlasku ĆA dogovarali da će to rješavati iduće godine međutim na proljeće joj je ĆA rekao da je prodao kuću. ĆA živio je u Francuskoj pa nije obrađivao vrt ali prednji vrt za njega su obrađivali drugi. MA imala je pravo prolaza do šterne a na upit punomoćnika tuženika kako bi onda tuženik na prijeporu nešto držao kad je poštovao prolaz do šterne odgovara da je tuženik šternu uništio u startu. Tvrdi da je tuženik isplatio 3000 kuna da se napravi nova šterna dok tužitelj tvrdi da je otkupio šternu. Vrt iza kuće koristila je neovisno od kuće broj 93 koju je kupila od MA, taj je vrt koristila kao vrt od kuće na kbr. 95.

32. U dopunskom saslušanju tuženik je tvrdio da ima neke papire o popločenju prema kojima se trebao popločiti samo ulaz s glavne ceste prema stepenicama u širini 2 ili 2 metra i 20 i da je ĆA sudjelovao u popločenju i da je trokut popločen bez pitanja i dogovora. ĆA tužiteljici da nije htio prodati kuću jer je vikala na njegovu suprugu i nije im dala prolaziti stepenicama. Kada je kupio nekretninu marelica je bila posađena ali je bila mala. Tvrdi da je MA rekao da je taj trokut njegov i to kada su sastavili ugovor o otkupu prava prolaza. MA da nije bila u pojedu trokuta jer je taj trokut bio prolaz kojeg su održavali on, njegova supruga i MA a na upit zašto ga je onda MA tužila odgovara da ga nije tužila MA već je to bila tužiteljičina ideja.

33. Na temelju ocjene provedenih dokaza i to svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

34. Tužiteljica tvrdi da je pravo vlasništva stekla dosjelošću odnosno navodi i da su njezini prednici oduvijek vlasnici ističući navodnu grešku u katastarskom planu (u odnosu na dio ispred kuće), međutim budući da se prema važećem katastarskom planu, koji je takav od 70-ih godina za k. o. [katastarska općina], obje sporne površine nalaze na k. č. [katastarska čestica] kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka niti je ovo postupak uređenja međe, jedini pravni osnov za razmotriti je dosjelost, iz kojeg razloga je i odbijen dokazni prijedlog tužiteljice da se vještaku nalaže da usporedbi važeći katastarski plan sa nevažećim.

35. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu ranije važećeg OGZ-a, Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, kao i u smislu odredba sada važećeg ZV-a potrebno je da budu ispunjene određene pretpostavke koje se tiču kvalitete posjeda te proteka zakonom određenog vremena.

36. Uvidom u kupoprodajni ugovor sklopljen 1977. godine utvrđeno je da su ĆA i MA nadimka " TAI" NA prodali k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali u ugovoru je navedeno i što je predmet prodaje u naravi a to je "stara kuća u [adresa], 17. travnja br. 93 sa pripadajućim dvorištem, stubištem i vrtom - sve uz kuću, što su posjedovali i koristili prodavatelji. Da su MA i BA, čiji je nadimak bio " TAI", bili u posjedu i spornog trokuta u dvorištu sud je utvrdio iz iskaza svjedokinje OA koja je iskazala da je zemljanu površinu na prijeporu koristila MA na način da je tu sadila cvijeće, a njezin suprug BA da je postavio kamenicu na isto mjesto gdje se sada nalazi govoreći da će ju staviti na među, što je svjedokinja uvjerljivo i životno iskazala pa se iskaz OA ocjenjuje istinitim u tom dijelu. S obzirom da je utvrdio da su BA i MA posjedovali sporni trokut dvorišta sud utvrđuje da je temeljem kupoprodajnog ugovora iz 1977. NA ušla u posjed i spornog dijela dvorišta, a koji posjed je nakon njezine smrti nasljeđivanjem prešao na njenog sina CA i snahu MA, a MA je od smrti supruga Miljenka Žica 1992. godine bila u samostalnom posjedu prijepora u dvorištu. Sud cijeni istinitim iskaz svjedokinje OA i u dijelu da su prednici tužiteljice smatrali da međa ide ravno u odnosu na fasadu pa su dakle smatrali da je dvorište do tuda njihovo vlasništvo, dakle nisu znali niti imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, a navedeno proizlazi iz dijela iskaza svjedokinje da je TAI kamenicu postavio na međaš i dijela iskaza da je ĆA rekao njezinoj šogorici "do tuda je moje i preko nemaš šta ići osim na šternu" što je svjedokinja također uvjerljivo opisala pokazujući da je pokazivao palicom, a također je iskazala da je njezina šogorica kada je popločavala dvorište razgovarala sa starim ĆA, ocem ĆA, "pravim gazdom" i on joj je pokazao do kuda je njegovo i neka stavi rešetku za vodu na svoje jer da se on držao međaša odnosno fasade. Istinitim se ocjenjuje iskaz svjedokinje OA i u dijelu da je nakon popločavanja MA nastavila koristiti sporni trokut kao i ranije i da se nikad to nije osporavalo, naime svjedokinja je životno opisala da su na prijeporu sjedili na stolicama upravo uz zidić do kojeg je zemljana površina a prednicima tuženika to nije moglo biti nepoznato jer su imali pravo prolaza preko dvorišta te su štoviše isključivo preko dvorišta pa dalje stepenicama s kojih se vidi prijepor i mogli pristupiti u kuću. Iskaz svjedokinje OA ocjenjuje se neistinitim u dijelu da na prijeporu nisu stajali crijepovi tuženika i nije bila postavljena žica budući da su crijepovi vidljivi na fotografijama, a u vezi žice vođen je sudski postupak radi smetanja posjeda, međutim sud samo iz tog razloga ne ocjenjuje neistinitim preostali dio iskaza koji se odnosi na ranije razdoblje. Također je i AA iskazala da je njezina sestra popločavala dvorište a sjećanje o tome obrazložila je da se sjeća da se njezina sestra dvoumila da li ulaziti trošak, a iskazala je i da je bilo nekakvo ucrtavanje i razgovor do kuda njezina sestra može popločiti i nakon tog popločavanja da nije bilo nikakvog spora sve da je bilo dobro, a i kada je tuženik kupio kuću u početku da je sve bilo dobro, koji dio iskaza svjedokinje ĆŽ sud također ocjenjuje istinitim budući da iz priloženih spisa proizlazi da je jedina tužba prednice tužiteljice MA podnesena 16. listopada 2009. godine i to radi smetanja posjeda upravo na prijeporu. Također, između tuženika te kao jedne od potpisnica i MA **.**.2008. sklopljen je sporazum kojim je tuženiku dozvoljena izgradnja stepenica kako bi istome prestalo pravo prolaza preko dvorišta susjeda te je životno da bi tim sporazumom bilo regulirano i pitanje trokuta koji se nalazi neposredno do stepenica da je to već pri potpisivanju tog sporazuma bilo sporno. Neistinitim se ocjenjuje iskaz tuženika u dijelu da ranije nije mogao držati u posjedu sporni trokut u dvorištu zbog prolaza MA do šterne budući da prolazak do šterne nije bio zapreka za primjerice sađenje cvijeća što je pokušano tek 2009. godine kako to proizlazi iz spisa radi smetanja posjeda, što ukazuje da je sporni dio k. č. [katastarska čestica] u vrijeme kada je tuženik kupio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] 2007. godine bio u posjedu prednice tužiteljice MA te je na licu mjesta bila vidljiva dodatno i razlika u popločenju. Neistinitim sud ocjenjuje i dio iskaza tuženika da je kamenica za cvijeće njegova budući da isti nije iznio nikakve detalje u vezi toga već je samo na upit punomoćnika tužiteljice čija je kamenica iskazao moja, dok je OA iskazala odakle je ista donesena i tko je to učinio i da je to bilo davno prije nego što je tuženik kupio nekretninu. Neuvjerljive su i tuženikove tvrdnje da je ĆA sudjelovao u popločenju i da mu je kao objašnjenje razlike u popločenju rekao da dalje njegovo dvorište nije popločeno zbog šterne, jer popločenje i tog dijela prema ocjeni suda ne bi predstavljalo nikakvu zapreku za dolazak MA do šterne. Također su ti navodi tuženika suprotni iskazima svjedoka FA i UA koji su iskazali da im je ĆA kao razlog različitog popločenja iznio objašnjenje da nije bio prisutan kod popločenja odnosno da se s popločenjem ne slaže a ne prolaz do šterne. Iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi ĆA branio MA da koristi taj dio dvorišta niti su vođeni ikakvi sudski postupci između njih dvoje. Životno je da je ĆA kod prodaje pokazivao kopiju plana, o tome su iskazali i tuženik i supružnici UA pa se taj dio iskaza tuženika i svjedoka supružnika UA ocjenjuje istinitim. Iz dopunskog saslušanja svjedokinje UA neistinitim se ocjenjuje iskaz njezinog supruga i tuženika da je ĆA pokazivao da međa ide u koso jer je svjedokinja u više navrata rekla da je ĆA za prednji dio stalno govorio "ravno s kućom" te se njezin iskaz u tom dijelu ocjenjuje istinitim. Iz provedenih dokaza proizlazi da nikada ranije ĆA nije izražavao svoje protivljenje korištenju spornog dijela dvorišta od strane prednika tužiteljice i popločenju, a tuženik je budući da je iskazao da je bio tri do četiri puta na licu mjesta zapažanjem mogao utvrditi da je taj dio dvorišta očito u tuđem posjedu pa niti je ĆA mogao prenijeti na tuženika više prava nego što ga sam ima jer je sporni dio u periodu duljem od dvadeset godina bio u posjedu prednika tužiteljice niti se tuženik može pozivati na povjerenje u zemljišne knjige jer je znao odnosno morao znati da je taj dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u posjedu druge osobe budući da je to bilo vidljivo i na licu mjesta već iz načina popločenja a i s obzirom da je svjedokinji UA o međi na tom dijelu ĆA govorio "ravno sa kućom" za zaključiti je da je tako pokazao i tuženiku a ne kako to tvrdi tuženik i svjedok UA.

37. Slijedom utvrđenog sud smatra da su se već na strani prednice tužiteljice MA iz [adresa] glede dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] navedenog u točki I. tužbenog zahtjeva ispunili uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Svjedoci nisu iskazivali kada su u posjed spornog dijela dvorišta ušli ĆA i MA ali to je svakako bilo prije 1977. kada su već prodali nekretninu NA (ugovor je potpisan u lipnju 1977. a potpisi ovjereni u listopadu 1977.). U vrijeme kada počinje tijek roka za dosjelost glede dvorišta bio je na snazi OGZ, zatim ZOVO, a završetak tijeka roka za dosjelost završava u vrijeme važenja Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pa sukladno odredbi čl. 388. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pravo stjecanja prava vlasništva po osnovu dosjelosti treba procijeniti po Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje u tekstu ZV). Čl. 159. ZV propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme a posjednik te stvari je sposoban biti vlasnikom stvari. Odredbom čl. 159. st. 3. ZV propisano je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja. Odredbom čl. 18. st. 3. ZV propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a poštenje prestaje čim sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada s time što je st 5. tog članka propisano da se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno. Na tuženiku je bio teret dokaza da je posjed tužiteljičinih prednika bio nepošten što tuženik nije dokazao. Na tuženiku je dakle bilo da dokaže tko je u postupku izlaganja sedamdesetih godina sudjelovao i stoga znao za među da bi njegov posjed bio nepošten. Međutim sve i da je posjed MA i BA nepošten, jer su eventualno sudjelovali u postupku tadašnje izmjere, 1977. kada su isti sklopili ugovor s NA predmet ugovora je već bila katastarska čestica nove oznake, što je vidljivo iz ugovora gdje se u zagradi navodi gr.č. 50/G, dakle ugovor je sklopljen nakon te izmjere pa se posjed NA opet smatra poštenim dok tuženik ne dokaže suprotno.

38. NA je u posjed ušla s osnova ugovora o kupoprodaji sklopljenog sa prijašnjim posjednicima MA i BA 1977. godine a MA iz [adresa], snaha NA najkasnije 1987. u trenutku smrti NA, a od 1992. nakon smrti supruga je samostalna posjednica i posjedovala je sporni dio kao vlasnik i kroz to vrijeme, u koje se računa i posjed njezinih prednika, posjed joj nije osporavan. Osporavan je prvi puta 2009. od strane tuženika međutim prema iskazima svjedokinje OA ista mu je na to odgovorila da je njezin i taj dio odnosno da međa ide prema fasadi dakle i dalje je smatrala da joj pripada pravo na posjed, a u svakom slučaju 2009. godine već su svakako rokovi samostalnog i poštenog (savjesnog) posjedovanja u trajanju duljem od 20 godina, određeni §§ 1468. OGZ-a i čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80 i 36/90, „Narodne novine“ br. 53/91), kao čl. 159. st. 3. ZV nesumnjivo protekli. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljica sklopila ugovor sa MA koja je već najkasnije 1997. godine bila izvanknjižna vlasnica prijepora. Tužiteljica je znala za osporavanje tuženika, ali je očito kao kćer susjede MA smatrala da je prodavateljica stvarna vlasnica, a što je tada i bila s obzirom da je rok za dosjedanje istekao najkasnije 1997. godine. Tužiteljica je i dalje u neometanom posjedu nekretnine te se osnovano poziva na posjed i stečeno pravo prednika, slijedom čega je i tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva realno određenog dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označenog u nalazu i mišljenju vještaka rozim slovnim oznakama G-H-I-J-K i ispunom plave boje površine 4 m[2] pa je odlučeno kao u točki I. tužbenog zahtjeva s obzirom da je iz dopune nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da se nekretnina može cijepati u skladu sa čl. 160 ZPU.

39. U odnosu na vrt sud cijeni istinitim iskaz tužiteljice da je polovica vrta pripadala kući na kbr. 95 koja je bila vlasništvo njezine majke DA. Naime navodi o "ravno sa fasadom" odnose se na dio ispred kuće, dok tužiteljica posjed vrta izvodi iz posjeda svoje majke koja je živjela na kbr. 95, a koji vrt da je njezinim prednicima pripao na ime nekakvog duga kojeg je stanoviti ĆA imao prema njezinom pradjedu. Da je u posjedu tog dijela vrta bila majka tužiteljice u svom iskazu potvrdio je i svjedok MŽ, čiji iskaz sud ocjenjuje istinitim jer je isti kao nesrodna osoba nezainteresiran za ishod postupka a njegov je vrt i na međi s predmetnim vrtom, iskazavši da je DA na tom dijelu sadila povrće i to davno, osamdesetih godina, kada je sama kopala vrt, dok je sredinom devedesetih svjedok osobno za DA frezao taj dio vrta. Preostali dio vrta prema kući da je bio zapušten, međe da nije bilo već ju je čini mu se činio kanalić. Kanalić sada nije vidljiv međutim ukoliko navedeno zemljište nije frezano od sredine devedesetih to je i očekivano. Iskazao je i da je nakon DA stablo održavala i brala tužiteljica. Neistinitim se ocjenjuje dio iskaza tužiteljice da je stablo posadila još 1989. budući da je svjedok MŽ iskazao da kad je on devedesetih frezao stabla nije bilo tamo, a isti svakako to može znati jer bi mu smetalo prilikom frezanja, a iskaz tužiteljice o vremenu sadnje stabla suprotan je i iskazu svjedokinje OA koja je iskazala da je majku tužiteljice vidjela prije dvadeset godina kako na tom dijelu bere peršin što je vidjela iz svog dvorišta a stablo da je posađeno kasnije prije otprilike 15 godina. Svjedokinja OA nije znala tko je posadio marelicu, a svjedok MŽ znao je da ju je posadila tužiteljica ali tek prije dvadeset godina. Iz iskaza svjedoka MŽ sud je utvrdio da je majka tužiteljice DA još osamdesetih godina bila u posjedu spornog dijela vrta. Sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZV smatra se da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje a tko tvrdi da je prestao ili je bio prekinut treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao što tuženik nije dokazao. Štoviše upravo suprotno utvrđeno je da je tužiteljici, njezinoj majci i sinu pružena i posjedovna zaštita u parnici radi smetanja posjeda posl. br. P- 895/2010 što proizlazi rješenja koje se nalazi na listu 29 spisa. Cijeneći i da tuženik nije nakon te parnice radi smetanja posjeda pokrenuo parnicu radi predaje u posjed tog dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sud zaključuje da je tuženiku prilikom kupoprodaje kao i UA bilo rečeno da je marelicu posadila tužiteljica te je stoga isti imao razloga posumnjati u istinitost i potpunost zemljišne knjige, o čemu naravno nije iskazao obzirom da je zainteresiran da uspije u postupku. Stoga sud utvrđuje da su i u odnosu na taj dio k. č. [katastarska čestica] ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na strani tužiteljice kojoj se u vrijeme posjedovanja uračunava vrijeme posjedovanja njezine majke slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

40. U ponovljenom postupku tužiteljica je u podnesku od 30. travnja 2025. ispustila točku II. tužbenog zahtjeva koju je pun. tuženika predlagao odbaciti jer da ne ide u sudsku nadležnost, dakle povukla taj dio tužbenog zahtjeva. Podnesak od 30. travnja 2025. pun. tuženika dostavljen je istog dana pa kada se povlačenju tog dijela tužbenog zahtjeva nije protivio smatra se da je na povlačenje pristao sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a pa je odlučeno kao u točki IV. izreke.

41. U odnosu na navode tuženika da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje tužbenog zahtjeva na utvrđenje prava vlasništva jer ne traži i uknjižbu prava vlasništva sud se s tim stavom ne slaže jer tužitelj upis prava vlasništva temeljem presude može ostvariti i u pojedinačnom ispravnom postupku, a moguće da će upis ostvariti i uslijedi upravnog postupka u postupku cijepanja.

42. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. i 155. ZPP-a. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u parnici a kao osnovan priznat joj je trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to

- trošak sastava tužbe od 13. svibnja 2019. u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troška odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje u tekstu Tarifa, koja se u ovom postupku primjenjuje temeljem Tbr 52/3 Tarife),

- trošak zastupanja na pripremnom ročištu 18. svibnja 2021. u zatraženom iznosu od 100,00 EUR temeljem Tbr. 9/2 Tarife,

- trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 13. travnja 2022. na kojem je proveden uviđaj u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr. 9/7 Tarife,

- trošak sastava podneska s očitovanjem na nalaz i mišljenje vještaka od 29. rujna 2022. u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr. 8/1 Tarife,

- trošak sastava podneska kojim je uređen tužbeni zahtjev nakon nalaza i mišljenja vještaka od 5. prosinca 2022. u iznosu o 100,00 EUR temeljem Tbr. 8/3 Tarife,

- trošak zastupanja na ročištu 20. veljače 2023. u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr. 9/1 Tarife,

- trošak zastupanja na ročištu 26. travnja 2023. u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr. 9/1 Tarife,

- trošak zastupanja na ročištu 14. listopada 2024. u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr. 9/1 Tarife,

- trošak sastava podneska od 30. travnja 2025 u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr. 8/1 Tarife,

- trošak zastupanja na ročištu 20. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR temeljem tbr. 9/1 Tarife

tako da trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku iznosi 1.800,00 EUR, na koji iznos je obračunat PDV temeljem Tbr. 46 Tarife koji iznosi 450,00 EUR pa trošak zastupanja uvećan za PDV iznosi 2.250,00 EUR.

Tužiteljici je priznat i trošak plaćene pristojbe za tri zk. izvatka u iznosu od 7,96 EUR / 60,00 kn, trošak pristojbe za kopiju katastarskog plana u iznosu od 4,65 EUR / 35,00 kn, trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR / 400,00 kn, trošak vještačenja u iznosu od 579,60 EUR / 4.367,01 kn sukladno rješenju o isplati vještaka, trošak izlaska suda na lice mjesta 13. travnja 2022. u iznosu od 49,48 EUR / 372,80 kn sukladnu izvješću o vanjskom uredovanju, trošak izlaska suda na lice mjesta 26. travnja 2023. u iznosu od 55,61 EUR/419,00 kn sukladno izvješću o vanjskom uredovanju i trošak sudske pristojbe na presudu u plaćenom iznosu od 26,55 EUR. Slijedom navedenog ukupni trošak koji je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici iznosi 3.026,94 EUR, a na odmjereni trošak postupka tužiteljici su priznate i zakonske zatezne kamate, budući da je iste zatražila i to počev od donošenja ove presude pa do isplate te je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Krku 4. srpnja 2025.

Sutkinja:

Tina Gorički

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana održanog ročišta za objavu presude. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda.