REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5614/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Božidar Klepač, odvjetnik u Varaždinu, Jalkovečka 1, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poništenja rješenja u predmetu poreza na dohodak, 4. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/20-01/749, URBROJ: 513-04-23-2 od 15. rujna 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/20- 01/749, URBROJ: 513-04-23-2 od 15. rujna 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin, Ispostave Varaždin, KLASA: UP/I-410-23/20-02/8, URBROJ: 513-07-05-0120-4 od 15. rujna 2020.

2. Navedenim prvostupanjskim poreznim rješenjem odbija se prigovor tužitelja – poreznog obveznika izjavljen protiv rješenja o utvrđenom porezu na dohodak za 2018. godinu, KLASA: UP/I-410-23/20-02/8, URBROJ: 513-07-05-01/20-1 od 20. siječnja 2020 (točka I. izreke). Istim rješenjem utvrđuje se da je tužitelj dužan uplatiti razliku poreza na dohodak i prireza u roku od 15 dana od primitka tog rješenja, utvrđenog rješenjem od 20. siječnja 2020., na naznačeni račun (točka II. izreke), uz određenje da žalba ne odgađa izvršenje poreznog rješenja, a da se na nepravodobno uplaćeni iznos poreza i prireza obračunava i plaća zatezna kamata (točke III. i IV. Izreke).

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika u bitnome navodeći kako nije rezident Republike Hrvatske budući da ima prebivalište u [adresa], kao i njegova supruga s kojom trajno boravi u [adresa] gdje je i zaposlen, pa nije bio dužan podnositi poreznu prijavu. Ističe kako je počinjena apsolutno bitna povreda upravnog postupka jer je pogrešno iskazan datum konačnosti i izvršnosti, odnosno pravomoćnosti rješenja porezne uprave KLASA: UP/I-910-01/20- 07/02, URBROJ: 513-07-05-01/20-01 od 15. srpnja 2020. Navodi kako nisu razjašnjene i analizirane odlučne činjenice iz kojih bi se nedvojbeno mogla utvrditi visina razlike poreza na dohodak i prireza, a sve budući da su ostvareni prihodi u Republici Austriji isplaćeni u eurima, a također mu nisu priznati rashodi jer ih nije pravodobno prijavio, a koje je porezna uprava mogla pribaviti zajedno s podacima o ukupnim prihodima i uplaćenom porezu u Republici Austriji. Navodi kako nisu pribavljeni podaci o razrezanom i plaćenom porezu na dohodak u inozemstvu, odnosno u Republici Austriji, a tuženik nije umanjio poreznu osnovicu za plaćeni porez u inozemstvu, kao niti za osnovni osobni odbitak, a što je zakonom propisano kao zajamčeno pravo svakog poreznog obveznika. Poziva se na odredbe Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između Republike Hrvatske i Republike Austrije navodeći kako je isti pogrešno primijenjen u dijelu u koji se odnosi na plaćen porez u Republici Austriji te podatke o osobnim odbitcima.

3.1. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje i naloži tuženiku riješiti žalbu, uz naknadu troškova spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je na ročištu 13. lipnja 2025. održao usmenu i javnu raspravu, na koju je pozvao stranke spora, pa je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. dalje: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5.1. Na temelju odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.

5.2. Na navedenoj raspravi tužitelj u bitnome navodi kao u tužbi. Ističe prigovor zastare prava na naplatu poreza, ne predlaže provođenje daljnjeg dokaznog postupka, dok pisana dokumentacija na koju se poziva prileži spisu. Potražuje troškove u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko tijelo rješenjem od 20. siječnja 2020. tužitelju utvrdilo poreza na dohodak i prirez za 2018. godinu u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, na temelju odredaba članka 51. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 115/16 i 106/18, dalje: Zakon), a na temelju podataka dostavljenih putem Središnjeg ureda Porezne uprave, Sektora za normativnu djelatnost, edukaciju i međunarodnu suradnju na temelju Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu između Republike Hrvatske i Republike Austrije („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj 3/01, dalje: Ugovor) i mjerodavnih Direktiva na koje se poziva upravno tijelo, zaprimljenih od Porezne uprave Republike Austrije i iz službenih evidencija kojima Porezna uprava raspolaže, pozivom na odredbe Zakona, Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 10/17, 128/17 i 106/18, dalje: Pravilnik) te odredbe Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16 i 103/18, dalje: OPZ) koje se citiraju u obrazloženju odluka.

9. Prvostupanjskim rješenjem od 15. rujna 2020. odbijen je kao neosnovan prigovor izjavljen protiv poreznog rješenja te je isto potvrđeno pravilnim i zakonitim, uz obrazloženje da je kod tužitelja primijenjen posebni postupak sukladno članku 54. stavku 1. Zakona, a po pitanju ne/rezidentnosti obrazlaže se da je 15. srpnja 2020. doneseno rješenje povodom zahtjeva tužitelja za promjenom statusa rezidentnosti iz rezidenta Republike Hrvatske u nerezidenta Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-910- 01/20-07/02, URBROJ: 513-07-05-01/20-01 kojim je odbijen njegov zahtjev, a koje rješenje je postalo konačno i izvršno 27. srpnja 2020, odnosno datumom uručenja punomoćnicima poreznog obveznika.

9.1. Prvostupanjsko se tijelo poziva na odredbe Zakona koje citira, a žalbene navode otklanja kao neosnovane navodeći da je uvidom u Informacijski sustav Porezne uprave utvrđeno kako tužitelj nema otvorenu PK karticu, pa se stoga i osobni odbitak ne može uvećati radi eventualnog uzdržavanja članova uže obitelji kao i zbog činjenice da porezni obveznik prema članku 54. Zakona nije podnio obrazac za priznavanjem prava u posebnom postupku – ZPP-DOH do 28. veljače 2019. za 2018. godinu, budući da je proveden poseban postupak utvrđivanja poreza na dohodak za 2018. godinu.

10. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv poreznog rješenja od 15. rujna 2020.

10.1. Prigovor nerezidentnosti Republike Hrvatske tuženik otklanja kao neosnovan uz obrazloženje kako je u predmetnom postupku oporezivanja njegova dohotka po načelu svjetskog dohotka valjalo utvrditi da li je u predmetnom poreznom razdoblju bio rezident Republike Hrvatske, pa se poziva na ranije navedeno rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-910-01/2020-07/02, URBROJ: 513-07-05-01/20- 01 od 15. srpnja 2020. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za promjenom statusa rezidentnosti iz rezidenta Republike Hrvatske u nerezidenta Republike Hrvatske, te je i žalba izjavljena protiv tog rješenja odbijena kao neosnovana rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-18/20-01/613, URBROJ: 513-04-2-2 od 13. rujna 2023. Tuženik obrazlaže da je tužiteljeva rezidentnost utvrđena u skladu s odredbama OPZ-a i Zakona o porezu na dohodak, te odredbama članka 4. stavka 2. Ugovora.

10.2. U pogledu visine utvrđene porezne obveze tuženik se poziva na podatke zaprimljene putem međunarodne razmjene, službenih evidencija iz Informacijskog sustava Porezne uprave, te je pozvan tužitelj pozivom KLASA: 410-23/19-01/762, URBROJ: 513-07-05-01/19-01 od 18. ožujka 2019. dostaviti podatke i dokumentaciju o ostvarenom dohotku i plaćenom porezu u inozemstvu, a po kojem pozivu tužitelj nije postupio, pa je navedene podatke prvostupanjsko tijelo zatražilo od Ministarstva financija Republike Austrije i na temelju istih je utvrđen ukupni godišnji dohodak te porez i prirez na dohodak za predmetno porezno razdoblje.

10.3. Žalbene navode da nije razvidno na koji način je dohodak isplaćen i ostvaren u Republici Austriji u Eurima utvrđen, budući je u poreznim rješenjima naveden samo u kunama, tuženik otklanja kao neosnovane pri tom se poziva na odredbe članka 11. stavka 4. Pravilnika, navodeći da je upravo u skladu s tom odredbom ostvareni dohodak u inozemstvu kao i plaćeni porez na dohodak u inozemstvu utvrđen poreznim rješenjem.

10.4. Žalba je odbijena na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP).

11. Člankom 80. stavkom 1. Zakona propisano je da pri utvrđivanju oporezivog dohotka iz članka 12. stavka 7. ovoga Zakona odredbe međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, a koji su na snazi, imaju prednost pred odredbama tuzemnog Zakona.

11.1. Prema stavku 2. članka 80. Zakona porez koji je rezident platio u inozemstvu temeljem inozemnog dohotka uračunat će se u tuzemni porez na dohodak za svaki pojedinačni inozemni dohodak zasebno, osim ako je ovim Zakonom drukčije uređeno.

11.2. Prema stavku 3. članka 80. Zakona porez plaćen u inozemstvu može se uračunati samo na temelju potvrde inozemnog poreznog tijela ili za to ovlaštene osobe o uplaćenom porezu u inozemstvu.

12. Člankom 81. stavkom 1. Zakona propisano je da tuzemni poslodavac za izaslanog radnika, odnosno sam porezni obveznik rezident koji oporezivi dohodak iz članka 6. ovoga Zakona ostvari izravno iz inozemstva ili u inozemstvu, obvezan je, neovisno od drugih odredaba ovoga Zakona, na taj dohodak obračunati predujam poreza na dohodak, odnosno konačni porez, i uplatiti ga u roku od 30 dana od dana primitka, odnosno od dana isplate dohotka osim ako ovim Zakonom nije propisano da se porez plaća prema rješenju Porezne uprave ili godišnje. U istom roku tuzemni poslodavac za izaslanog radnika, odnosno sam porezni obveznik obvezan je Poreznoj upravi dostaviti propisano izvješće, osim ako je ovim Zakonom drukčije uređeno.

13. Člankom 51. stavkom 1. Zakona propisano je da se posebnim postupkom utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak smatra postupak utvrđivanja ukupnog godišnjeg dohotka i ukupnog godišnjeg poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji provodi Porezna uprava po službenoj dužnosti, osim u slučajevima iz članka 52. ovoga Zakona.

13.1. Prema stavku 2. članka 51. zakona godišnjim dohotkom na koji se primjenjuje poseban postupak iz stavka 1. ovoga članka smatra se ukupan dohodak od nesamostalnog rada i drugi dohodak koji se ne smatra konačnim ostvaren u poreznom razdoblju.

13.2. Prema stavku 3. članka 51. Zakona poseban postupak iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se na porezne obveznike koji u poreznom razdoblju ostvare dohodak iz stavka 2. ovoga članka.

14. Člankom 11. stavkom 4. Pravilnika propisano je da se oporezivi primici od kojih je porezni obveznik dužan platiti porez u tuzemstvu, a ostvareni su u inozemstvu (izravno ili neizravno) u stranoj valuti, preračunavaju u kunsku vrijednost prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan primitka. Iznimno, ako se dan primitka tijekom poreznog razdoblja ne može točno utvrditi, preračunavanje na srednji tečaj Hrvatske narodne banke obavlja se s 31. prosinca godine u kojoj je oporezivi primitak u inozemstvu ostvaren, a u slučaju poreznog razdoblja kraćeg od kalendarske godine, na posljednji dan u mjesecu s kojim završava to kraće porezno razdoblje.

15. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, polazeći pri tome od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, a primjenjujući citirane odredbe sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena materijalnog prava, nije dovedeno u pitanje.

15.1. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih je odbio žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se valjano očitovao na istaknute žalbene prigovore, pa je u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a kojom je propisano što sve obrazloženje rješenja mora sadržavati. Pri tom se ističe da su navodi tužitelja izneseni u žalbi ponovljeni navodi prigovora izjavljenog na porezno rješenje, na koje se valjano očitovalo upravno tijelo – porezna uprava u poreznom rješenju, a koja je potvrđujući porezno rješenje, kako proizlazi iz obrazloženja rješenja, prihvatio i tuženik.

16. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer za navedeno postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa i odredbama mjerodavnih propisa na koje se pozivaju upravna tijela u postupku koji je prethodio ovom sporu.

17. Navode tužitelja da je u postupku pogrešno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje, sud nije prihvatio osnovanima. Naime, tužitelj za svoje tvrdnje tijekom postupka pred upravnim tijekom, a niti tijekom ovog spora nije dostavio dokaze kojima bi osporio zaključke upravnih tijela, koji su suglasni dokumentaciji spisa pribavljenog tijekom upravnog postupka te detaljno i valjano obrazloženi te su u ocjeni dokaznog postupka izneseni obrazloženi razlozi za odluku.

17.1. U tom smislu napominje se da se temeljem članka 4. OPZ-a, na postupanje poreznih tijela primjenjuju i odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) to sukladno članku 9. ZUP-a, kojim je propisano načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza, službena osoba u javnopravnom tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar. Povrede ovih odredaba sud nije našao.

18. Dostavljena dokumentacija novijeg datuma (o prebivalištu tužitelja i supruge) kojom tužitelj nastoji osporiti zaključak poreznog tijela da bi 2018. godine bio rezident Republike Hrvatske nije od utjecaja na odluku, obzirom na razdoblje oporezivanja. Pored navedenog, dokumentacija koju je tužitelj dostavio upravnom tijelu u postupku odlučivanja o zahtjevu tužitelja za promjenom rezidentnosti iz rezidenta Republike Hrvatske u nerezidenta Republike Hrvatske, je cijenjena, a što je vidljivo iz obrazloženja rješenja prvostupanjskog tijela KLASA: UP/910-01/20220-07/02, URBROJ: 513-07-05-01/20-01 od 15. srpnja 2020. (potvrđenog rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-18/20-01/613, URBROJ: 513-04-23-2 od 13. rujna 2023.). Pri tom se napominje da je upravno tijelo u postupku odlučivanja o porezu na dohodak i prirezu za 2018. godinu, imalo mogućnost i pravilno se pozvalo na navedena rješenja, kojima je pitanje tužiteljeve ne/rezidentnosti riješeno kao prethodno pitanje za postupak oporezivanja u smislu članka 55. stavka 1. ZUP-a.

18.1. Ističe se da, u slučaju da rješenje tuženika od 13. rujna 2023. bude poništeno, ukinuto ili na drugi način stavljeno izvan snage u postupku po pravnim lijekovima, tužitelj ima mogućnost u skladu s odredbama članka 123. stavka 2. točke 3. ZUP-a zatražiti obnovu upravnog postupka, budući da je tom odredbom propisano da se obnova postupaka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drugačije.

19. U pogledu pravilnosti utvrđene visine porezne obveze, navode tužitelja kojima se isto osporava sud nije prihvatio osnovanima. Ovo zato, jer je iz rješenja prvostupanjskog tijela od 20. siječnja 2020. vidljivo na koji način je obveza utvrđena, te je evidentiran i ukupni godišnji osobni odbitak (45.600,00 kn – točka I.3. izreke), kao i ukupno uplaćeni porez u inozemstvu koji se može odbiti (42.523,40 kn – točka I.19.,20). Podatke pribavljene razmjenom s Republikom Austrijom, kao i iz Informacijskog sustava Porezne uprave tužitelj nije osporio, niti je na te okolnosti predložio izvođenje dokaza.

20. Slijedom navedenog, sud cijeni da su porezna tijela postupala u skladu s odredbom članka 6. OPZ-a kojim je propisano da je porezno tijelo dužno zakonito utvrđivati sva prava i obveze iz porezno-pravnog odnosa, te utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika. Koje će se radnje u postupku poduzimati i u kojem opsegu, određuje porezno tijelo (stavak 1. i 2.).

20.1. Tužitelj stoga svojim navodima nije doveo u pitanje zaključke upravnih tijela. Isti su takvi da ne dovode do drugačije odluke. Pored navedenog, radi se o ponovljenim navodima prigovora odnosno žalbe (uzdržavani članovi obitelji, konverzija eura u kune) na koje su se na sudu prihvatljiv način očitovala upravna tijela u obrazloženjima svojih odluka i koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

21. Povrede pravila postupka sud nije utvrdio. Naime, porezno je tijelo provelo postupak u cijelosti u skladu sa odredbama OPZ-a, Zakona i Pravilnike, te Ugovora, a tužitelju je omogućeno sudjelovanje u postupku, sve imajući u vidu odredbe članka 88. OPZ-a kojima je propisano da u poreznom postupku teret dokaza snosi porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

21.1. Kako se zaključci izneseni u poreznom rješenju temelje na dokumentaciji i podacima pribavljenima tijekom postupka, te cjelokupno provedenom dokaznom postupku, to sud nema osnova za zaključak da u postupku činjenično stanje ne bi bilo pravilno i u potpunosti utvrđeno.

22. Prigovor zastare istaknut na raspravi nije osnovan. Naime, prema članku 108. stavku 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18,121/19, 32/20, 42/20 i 114/22) zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima. Nadalje, prema stavku 1. istoga članka pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

22.1. Imajući u vidu da se radi o porezu na dohodak za 2018. godinu zastara prava na utvrđivanje porezne obveze počela je teći 1. siječnja 2019., odnosno istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza i do dana donošenja osporenog rješenja 15. rujna 2023., nije protekao rok od 6 godina propisan prethodno citiranom odredbom Općeg poreznog zakon. Stoga je tuženik imao osnova odbiti žalbu izjavljenu protiv poreznog rješenja.

23. Slijedom navedenog, navode tužbe sud nije prihvatio osnovanima.

23.1. Utvrđenjem porezne obveze na način kako je to učinjeno u postupku koji je prethodio ovom sporu, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

24. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje ovaj sud, na temelju odredbe članka 47. stavka 3. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

25. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo je tužbeni zahtjev radi poništenja osporenog rješenja odbiti.

26. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja to je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora valjalo odbiti.

U Zagrebu 4. srpnja 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Božidar Klepač, [adresa] Varaždin, Jalkovečka 1

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, [adresa] Zagreb, Koturaška 43/IV

3. U spis