REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička 2

52440 Poreč

Posl. br. Pr-40/2022-67

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sucu pojedincu mr. sc. Marčeli Štefanuti, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stefani Vrh, u pravnoj stvari tužiteljice OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Vedranu Petriću, odvjetniku u Poreču, protiv CHAMELEON TRAVEL GROUP d.o.o. turistička agencija za usluge, OIB: 21814586693, iz Karlovca, Mala Švarča 8, nakon glavne rasprave zaključene 27. svibnja 2025. u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika tužiteljice te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 4. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici pripadajuću razliku u plaći u bruto iznosu od 3.067,49EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na:

- iznos od 218,29 EUR teku od 16. svibnja 2020.

- iznos od 218,29 EUR teku od 16. lipnja 2020.

- iznos od 218,29 EUR teku od 16. srpnja 2020.

- iznos od 218,29 EUR teku od 16. kolovoza 2020.

- iznos od 218,29 EUR teku od 16. rujna 2020.

- iznos od 218,29 EUR teku od 16. listopada 2020.

- iznos od 218,29 EUR teku od 16. studenog 2020.

- iznos od 218,29 EUR teku od 16. prosinca 2020.

- iznos od 218,29 EUR teku od 16. siječnja 2021.

- iznos od 207,38 EUR teku od 12. veljače 2021.

- iznos od 207,38 EUR teku od 06. ožujka 2021.

- iznos od 207,38 EUR teku od 16. travnja 2021.

- iznos od 207,38 EUR teku od 15. svibnja 2021.

- iznos od 207,38 EUR teku od 16. lipnja 2021.

- iznos od 65,98 EUR teku od 16. srpnja 2021.

pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici dodatak za putni trošak u neto iznosu od 431,34 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na:

- iznos od 33,18 EUR teku od 16. svibnja 2020.

- iznos od 33,18 EUR teku od 16. lipnja 2020.

- iznos od 33,18 EUR teku od 16. srpnja 2020.

- iznos od 33,18 EUR teku od 16. kolovoza 2020.

- iznos od 33,18 EUR teku od 16. rujna 2020.

- iznos od 33,18 EUR teku od 16. listopada 2020.

- iznos od 33,18 EUR teku od 16. studenog 2020.

- iznos od 33,18 EUR teku od 16. prosinca 2020.

- iznos od 33,18 EUR teku od 16. siječnja 2021.

- iznos od 33,18 EUR teku od 12. veljače 2021.

- iznos od 33,18 EUR teku od 06. ožujka 2021.

- iznos od 33,18 EUR teku od 16. travnja 2021.

- iznos od 33,18 EUR teku od 15. svibnja 2021.

pa sve do isplate, u roku od 15 dana."

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici s osnova otpremnine isplati neto iznos u visini od 580,66 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 16. srpnja 2021.g., pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku da tužiteljici s osnova naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2021.g. isplati bruto iznos od 356,32 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 16. srpnja 2021.g., pa sve do isplate, u roku od 15 dana."

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 331,81 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika kojom traži isplatu iznosa od 27.452,62 kuna. U tužbi navodi kako je bila zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu sklopljenog 10. srpnja 2018., odnosno Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 10. srpnja 2019. Sukladno odredbi članka. 6. spomenutog Ugovora, neto plaća tužiteljice da je iznosila 5.000,00 kuna. Navodi kako je odlukom od 26. travnja 2021. tuženik tužiteljici redovno otkazao ugovor o radu navodeći kako je zbog pandemije i smanjenog obujma posla došlo do prestanka potrebe za radom tužiteljice. Tužiteljica da je odluku zaprimila 28. travnja 2021. te da je 11. svibnja 2021. podnijela Zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog poslovnih razloga od 26. travnja 2021. Zahtjev da je podnesen iz razloga jer je tuženik nakon 1. travnja 2020., tužiteljici neosnovano isplaćivao plaću po manjoj osnovici što da je za rezultat imalo da je tužiteljica od 1. travnja 2020., pa do prestanka radnog odnosa na ime plaće, primala mjesečno 1.000,00 kuna neto manje od onoga što joj je sukladno Ugovoru o radu trebalo biti isplaćivano. Također da se osporavao dio Odluke u kojem je netočno navedeno da je tužiteljica iskoristila svoje pravo na dio godišnjeg odmora za 2021., a osim toga tužiteljici da nije priznato pravo na otpremninu. Na Zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog poslovnih razloga od 26. travnja 2021. tuženik da je odgovorio dopisom od 27. svibnja 2021., kojim je djelomično udovoljio zahtjevu tužiteljice. Tuženik da je kao razlog za isplatu manje plaće naveo navodni dogovor stranaka putem e-mail pošte, što da ne može biti valjana osnova za izmjenu ugovora o radu, niti da Zakon o radu poznaje mogućnost izmjene ugovora na opisani način. Dakle, navodi kako je tuženik nakon 1. travnja 2020. neosnovano isplaćivao plaću u manjem iznosu tj. 1.000,00 kuna neto manje, što u bruto iznosu predstavlja 1.456,25 kn. Obzirom da je tužiteljici neosnovano obračunavana mjesečna plaća u manjem iznosu, to da je pogrešno obračunat i iznos otpremnine te naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2021. Odlukom tuženika o utvrđivanju prava na otpremninu, visini otpremnine, prava na neiskorišteni godišnji odmor za 2021. te visinu naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2021. od 27. svibnja 2021. da je utvrđeno pravo na otpremninu tužiteljice u visini od 3.333,33 kune. Ako se uzme u obzir da je tužiteljici trebala biti isplaćivana plaća u visini od 5.000,00 kuna neto mjesečno (6.250,00 kuna bruto), to da bi tužiteljica imala pravo na otpremninu u visini od 4.166,67 kuna. Tužiteljici da je pogrešno obračunat i iznos naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2021. u iznosu od 1.523,81 kuna, jer da je tužiteljici isplaćivana plaća u visini od 5.000,00 kuna neto mjesečno (kako je zaista i ugovoreno), to da bi tužiteljica imala pravo na istu naknadu u visini od 2.272,73 kuna neto (2.840,91 kn bruto).

Slijedom navedenog, predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev te ističe prigovor zastare. Navodi da je netočna tvrdnja tužiteljice, kako joj je tuženik navodno neosnovano isplaćivao plaću u manjem iznosu nego da je to bilo određeno Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 10. srpnja 2018., odnosno 10. srpnja 2019. Ističe kako je 27. ožujka 2020., u 13:39 sati, poslao e-mail svim radnicima (među kojima da je i tužiteljica) a kojim da je nastojao objasniti situaciju u kojoj se nalazio uslijed „korona krize" i u kojem da je naveo da "...od 01.04. sve plaće smanjujemo na 4.000 kn neto. Druga opcija da je da se potpiše poslovno uvjetovani otkaz te da se prijavite na zavod za zapošljavanje gdje će vam HZZ isplaćivati plaću, dok se situacija ne smiri." dok da je dodatno istaknuto da se svima predlaže prva opcija. Naveo je kako je tužiteljici novi ugovor o radu dostavljen od strane ŽD u e-mailu od 7. travnja 2020. a koji da je ona još jednom potvrdila u svom e-mailu od istog dana. Upravo tužiteljica da je istog dana u 18:50 sad odgovorila na navedeni e-mail na način „Dragi O i ŽD, Ova je teška situacija za sve nas. tako da u potpunosti razumijem vašu odluku koja je po meni fer i korektna. Što se tiče potpisivanja novog ugovora, molim vas javite mi kako ćemo to napraviti i kad. Nadam se da će i ovo uskoro proći i da ćemo nastaviti tamo gdje smo stali sa još boljim rezultatima. Izdržite i nadam se da se vidimo uskoro. Lp. OD" Nadalje, da je i Ministarstvo nadležno za poslove rada dalo svoje mišljenje u odluci pod posl.br. KLASA:110-01/98-01/396, URBROJ:524-02-98-2 u kojem da je jasno navelo kako je uvjet valjanosti dvostranih ugovora, suglasnost stranaka o bitnim sastojcima ugovora a što da je normirano člankom 26. Zakona o obveznim odnosima. Dakle, tužiteljica da je godinu dana od dana prihvata novih uvjeta, radila kod tuženika te da joj je uredno isplaćivana neto usuglašena plaća od 4.000,00 kuna, i ista da se u niti jednom trenutku nije bunila, niti da je na bilo koji način izrazila svoje nezadovoljstvo do dana kada joj je tuženik zbog nastavka situacije sa korona krizom bio prisiljen otkazati Ugovor o radu. Naime, a i kako da je razvidno iz samog naziva tuženika, da je riječ tvrtki odnosno turističkoj agenciji, koja branša da je uslijed situacije sa covidom — 19 bila najpogođenija branša u Republici Hrvatskoj. Navodi da je unatoč tome, zakonski zastupnik tvrtke Duje Pivčević poduzeo sve kako bi zadržao svoje zaposlenike na okupu i kako bi im zadržao radna mjesta. U odnosu na tvrdnju tužiteljice kako Zakon o radu ne bi poznavao način sklapanja Ugovora o radu, ista da je potpuno netočna budući da je upravo zbog spomenute pandemije covid 19, jedina dostupna komunikacija bila upravo putem komunikacijskih sredstava kao što je e — mail. Poziva se na odredbe Zakona o obveznim odnosima osobito iz razloga jer da tužiteljica u svom tužbenom zahtjevu nije zahtijevala da se ima utvrditi da je Ugovor o radu sklopljen između tužiteljice i tuženika na snazi a samim time i članak 6. istog ugovora, već da je tužiteljica išla sa tužbom na isplatu. Spori da bi Ugovor o radu sklopljen između tužiteljice i tuženika 10. srpnja 2019. uopće bio na snazi, a samim time i članak 6. istog a budući da je tužiteljica prihvatila ponudu tuženika te da se istoj nakon prihvata isplaćivala godinu dana plaća od 4.000,00 kuna neto kako je bilo i ugovoreno i koji je stupio na snagu od 01.04.2020. Naime, sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima za sklapanje ugovora da je važno da su stranke izjavile svoju volju, bilo riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem (konkludetnim radnjama) iz kojeg da se može zaključiti postojanje sadržaja i volje te identitet davatelja izjave. Zakon o obveznim odnosima da jasno propisuje da je ugovor sklopljen elektroničkim putem onda kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a da je ovdje bitan sastojak plaća o kojoj su se stranke suglasile. Također istima zakonom da je definiran pojam ponude i prihvata (od čl. 247. — 269.) slijedom čega da se ima smatrati da je ugovor sklopljen time što je Poslodavac-tuženik dao pisanu ponudu Žtužiteljici, a tužiteljica da je izrijekom i pismeno prihvatila slijedom čega da je nedvojbeno došlo do suglasja volja ugovornih strana. Izostanak potpisivanja ugovora o radu od strane Radnice da nije i ne može biti na strani Poslodavca s obzirom na to da je on postupio sukladno čl. 248. st. 1. ZOO-a te da je kao zainteresirana osoba zahtijevao da se takav ugovor i formalno sklopi, a što da je tužiteljica odbila. Prema tome, da je s osnova navedenih u prethodnom pasusu tužiteljici isplaćivao ugovorenu plaću. Konačno, Zakon o obveznim odnosima da predviđa i situaciju kada Ugovor nije sklopljen u valjanom obliku, ali ako su se stranke usuglasile o bitnim sastojcima ugovora i isti su u cijelosti iii barem pretežitom dijelu ispunile, moguće je sukladno čl. 294. ZOO-a osnažiti odnosno konvalidirati takav ugovor. Podredno da se ističe, i kako tužiteljica nije u zakonskom roku podnijela ovu tužbu, pa ističe i prigovor zastare. Slijedom iznesenog, tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o radu na određeno vrijeme (4-5), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (6-7), Odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu zbog poslovnih razloga (8), zahtjev za zaštitu prava (9-13), odgovor poslodavca (14-17), e-mail korespondenciju (26-32), obračun place (123-125), obračunske liste (126-135), pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Goranke Šmer Maraš dipl. oecc, (151-166), saslušani su svjedoci HD, MD, ODR, FD te tužiteljica.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu isplate razlike u plaći, otpremnine te naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u 2021. godini.

6. U pogledu zahtjeva za naknadu isplate razlike u plaći.

7. Odredbom čl. 14. stavka 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, dalje u tekstu: ZOR) propisano je da se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost toga ugovora, dok je stavkom 3. propisano da ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac je dužan prije početka rada, radniku izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu.

8. U predmetnoj stvari stranke su sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme 10. srpnja 2019. Navedeni ugovor sklopljen je u pisanom obliku. Dana 27. ožujka 2020. tuženik je putem e-mail korespondencije obavijestio tužiteljicu o izmjenama ugovora o radu na način da se plaća smanjuje na 4.000,00 neto. Navedeno je opravdao situacijom covid 19. Tužiteljica je primila navedeni e-mail, što potvrđuje njezin odgovor (list 28). Dana 7. travnja 2020. tužiteljici je dostavljen novi Ugovor o radu, a koji Ugovor je tužiteljica istog dana potvrdila putem e-maila (list 32).

9. U odnosu na iznesenu situaciju, navodi tužiteljice kako Zakon o radu ne poznaje takav način sklapanja ugovora su neosnovani.

10. Naime, u pogledu sklapanja, promjena i prestanka ugovora o radu podredno se primjenjuju pravila obveznog prava, budući da je ugovor o radu ustvari ugovor građanskog prava.

11. Odredba članka 247. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, dalje u tekstu: ZOO) propisuje kako je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

12. Prema članku 249. ZOO-a propisano je kako se volja za sklapanje ugovora može izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da se volja za sklapanje ugovora može izjaviti i pomoću različitih komunikacijskih sredstava, dok je stavkom 3. ZOO-a propisano da izjava volje mora biti učinjena slobodno i ozbiljno.

13. Iz iskaza svjedoka HD i MD proizlazi kako je tuženik u travnju 2020. poslao mail gdje im je ponudio izmjenu ugovora o radu na što su one pristale dok da se tužiteljica izričito protivila smanjenju plaće, odnosno da se nije slagala sa smanjenjem plaće.

13.1. Iznesene navode svjedoka o tome da se tužena protivila smanjenju plaće sud nije prihvatio kao istinite iz razloga što su isti u suprotnosti sa dostavljenim dokazima koji prileže spisu (e-mail korespondencija između tužiteljice i tuženika).

14. Sukladno tome, te s obzirom na odredbu članka 14. stavka 2. ZOR-a kao i navedene odredbe ZOO-a, ovdje je bitno za naglasiti kako je tužiteljica bila upoznata sa svim sastojcima ugovora. Tužiteljica je putem e-maila bila upoznata sa izmjenama ugovora (izmjena iznosa plaće) te je na iste pristala pisanim putem i to potvrđivanjem novog ugovora. Navedeno potvrđuje i sama činjenica, to što je tužiteljica od travnja 2020. do travnja 2021. redovno dolazila na posao a da pritom nije iskazala nezadovoljstvo ili iznijela pritužbu na obračun plaće.

15. Bitno je za naglasiti kako je do izmjene, odnosno sklapanja novog ugovora došlo u vrijeme pandemije koja je zahvatila područje cijele države, odnosno u vrijeme kada je s obzirom na izvanrednu situaciju, jedina moguća komunikacija bila putem e- maila. Poslodavac, u konkretnom slučaju tuženik, dao je mogućnost radniku, ovdje tužiteljici, odnosno ponudu za dobrovoljnu promjenu ugovora o radu, koju je tužiteljica mogla, a i nije morala prihvatiti.

16. Iz dostavljenih dokaza proizlazi da je tužiteljica pristala na izmjenu ugovora i potvrdila njegov sadržaj, pa sukladno tome, činjenica da stranke nisu potpisale ugovor (tužiteljica odbila naknadno potpisati ugovor) nije od značaja za njegovo postojanje i samu valjanost budući da je isti konzumiran na odnos stranaka.

17. S obzirom na to da tužiteljica nije dokazala kako joj je tuženiku razdoblju od travnja 2020. do travnja 2021. neosnovano isplaćivao plaću u manjem iznosu od dogovorenog, neosnovan je i tužbeni zahtjev u pogledu razlike isplate iznosa otpremnine te naknade za neiskorišteni godišnji odmor u 2021. budući da tužiteljica nije dokazala da joj je isplaćena otpremnina, odnosno naknada za neiskorišteni godišnji odmor, u manjem iznosu nego što joj pripada.

18. Slijedom prethodnih utvrđenja, sud nije analizirao ostale izvedene dokaze već je primjenom odredbe članka 14. stavka 2. ZOR-a i odredbi ZOO-a odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u točki I presude.

19. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka.

20. Sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj strani naknaditi parnične troškove. S obzirom na to da je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu nema pravo na trošak te je dužna tuženiku naknaditi parnične troškove.

21. U skladu s time, sud je primjenom odredaba Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019) i Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (dalje u tekstu Tarifa) tuženiku dosudio trošak u ukupnom iznosu od 331,81 eura i to trošak jednokratne nagrade u visini od 265,45 eura (Tbr. 7. t. 2. Tarife) i trošak sastava odgovora na zahtjev za zaštitu prava u iznosu od 66,36 eura (Tbr. 30. Tarife), Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe budući da mu navedeni trošak nije nastao.

22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Poreču-Parenzo 4. srpnja 2025.

S u d a c

mr.sc. Marčela Štefanuti

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.

DNA:

1. Tužiteljici p.p.

2. Tuženiku