REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-5834/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. svibnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 4. srpnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB:26187994862 da tužitelju HZMO iz Zagreba, A. Mihanovića 3, plati iznos od 3.743,76 eur uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 3. listopada 2024. godine navodi da je dana 20. ožujka 1997. njegova osiguranica VJ doživjela ozljedu na radu. Nezgoda se dogodila u skladištu tadašnjeg poslodavca Konzum d.d. Zagreb prilikom preuzimanja robe kada joj je sa nedovoljno pričvršćene police PVC gajba pala na glavu sa otprilike 2 m visine. Tom prilikom osiguranica VJ zadobila je teže ozljede glave, a kao radnica Konzum d.d. bila je osigurana kod tuženika. Zbog zadobivenih ozljeda osiguranici tužitelja priznato je rješenjem broj 11050 od 23.9.2002. i 14.2.2003. pravo na invalidsku mirovinu i to 70% zbog ozljede na radu i 30% zbog bolesti. Odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj utvrđena je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-3933/09 od 7. rujna 2011. gdje je u istom, iz iste činjenice i pravne osnove za prvobitno razdoblje isplate invalidske mirovine presuđeno u korist tužitelja. Po navedenoj presudi tuženik je izvršio uplatu. Za nastavna razdoblja do 31.1.2016. tuženik je štetu podmirivao u mirnom postupku po odštetnim zahtjevima. Za razdoblje od 1.2.2016. do 31.12.2017. pred Trgovačkim sudom u Osijeku pravomoćno je okončan postupak pod br. P-591/2018 u korist tužitelja. Za razdoblje od 1.1.2018. do 31.12.2019. u predmetu pod br.10220/21 u tijeku je postupak. Za razdoblje od 1.1.2020. do 30.11.2021. donesena je presuda u predmetu br. P-2340/22 od 9. veljače 2024. kojom je presuđeno u korist tužitelja, a koja je postala pravomoćna. Daljnjom isplatom invalidske mirovine osiguranici VJ nastala je nova šteta za tužitelja u razdoblju od 1.12.2021. do 31.12.2023. koja iznosi 3.743,76 eur što je 30% od punog iznosa invalidske mirovine za navedeno razdoblje. Dana 1.3.2024. tužitelj je tuženiku uputio odštetni zahtjev kojim ga je pozvao da štetu za navedeno razdoblje podmiri u mirnom postupku po kojem tuženik nije postupio. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže da sud u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev pobliže označen u izreci ove presude.

2. U odgovoru na tužbu podneskom od 20. studenog 2024.godine tuženik priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja. U cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu štete na ime isplaćene invalidske mirovine za utuženo razdoblje i to za razdoblje od 1. prosinca 2021. godine do 31. prosinca 2023. godine u iznosu od 3.743,76 eur. S obzirom da je u ovom predmetu tuženik također osiguravajuće društvo koje je pasivno legitimirano temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti jasno je da se visina štete koju tužitelj navodno trpi isplatom obiteljske mirovine mora utvrđivati upravo temeljem čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojim je propisano da se stvarnom štetom u smislu čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se sukladno čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. S obzirom da je predmet ovog spora invalidska mirovina koju osiguranik tužitelja prima upravo s osnove ozljede na radu jasno je da ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene tužiteljevim rješenjem i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu te stoga tužbeni zahtjev tužitelja sud treba odbiti u cijelosti kao neosnovan. Stoga tuženik osporava da bi se primjenjivao zakon koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja o priznavanju prava na obiteljsku mirovinu ili koji je na snazi u trenutku isplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, već se primjenjuje zakon koji je na snazi u trenutku predmetnog štetnog događaja s osnova kojeg se utvrđuje obveza isplata mirovina tužitelja. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio dokaz uvidom u rješenje na listu 4 do 6 spisa, u privremeno rješenje na listu 7 do 9 spisa, u prijavu o ozljedi na radu na listu 10 do13 spisa, u upitnik na listu 14 do 15 spisa, u presudu na listu 16 do 20 spisa, u obavijesti o isplati na listu 21 do 25 spisa, u presudu na listu 26 do 43 spisa, u zahtjev na listu 44 do 46 spisa i dokaz uvidom u svu ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je naknada štete koja je tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku VJ u periodu od 1.12.2021. do 31.12.2023. godine.

6. Među strankama nije sporna činjenica vođenja parničnih postupka, a što je i od strane suda utvrđeno uvidom u dostavljene preslike presuda koja prileži spisu.

7. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika.

8. U konkretnom slučaju sporna je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti kao i mjerodavno materijalno pravo, odnosno da li se u konkretnom slučaju kao specijalni propis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, dalje: ZMO/13).

9. Prvenstveno valja napomenuti kako je u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povratka izdataka za isplate invalidske mirovine na temelju odredbe čl. 161. ZOMO-a mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju (tako i Vrhovni sud RH u odlukama Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020.).

10. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a također važećim u trenutku isplate invalidske mirovine, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili socijalnog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

10.1. Iz naprijed citirane odredbe iz čl. 27. st. 1 ZOOP-a proizlazi da je društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obavezno nadoknaditi zavodu (ovdje tužitelju) svaku stvarnu štetu koju zavod pretrpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 206/22-2 od 23. ožujka 2022., Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/19-2 od 16. lipnja 2020. i dr.).

11. Također valja istaći da je na tužitelju teret dokaza koji bi to eventualni razmjerni iznos razlike između visine invalidske mirovine i visine starosne mirovine bio u obvezi isplatiti tuženik (čl. 27 st.3 ZOOP-a).

11.1. Naime, teret dokazivanja je dužnost određenog procesnog subjekta pružiti sudu obavještenja o dokaznim sredstvima pomoću kojih se sud može uvjeriti u istinitost određene tvrdnje. U konkretnom slučaju, a kao i što je već rečeno, teret dokaza leži na tužitelju, stoga s obzirom da isti nije dostavio, odnosno iznio činjenična i dokazna sredstva prikladna da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva ista obvezuje sud da se navedena tvrdnja uzme kao nedokazana.

11.2. Tužitelj radi utvrđenja spornog nije imao nikakvih dokaznih prijedloga već je samo naveo da isti trpi štetu isplatom mirovine.

12. Slijedom svega navedenog uz primjenu odredbe čl. 221 a ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

13. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 4. srpnja 2025.

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa :

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku